Navodno, nakon prvijenca pod naslovom „Tajna povijest“, sva je čitateljska krema s nemalim nestrpljenjem čekala novi roman autorice Donne Tartt. I onda, roman je objavljen. Zvao se „Mali prijatelj“.
I bio je potpuni davež kroz milijun od ukupno milijun i pol svojih stranica.
OK, nakon efektnog početka posta u kojem sam totalno privukla vašu pozornost, moram se ispraviti: možda ćete odlučiti čitati ovaj roman. Radi se o obiteljskoj drami smještenoj na američki Jug, gdje se jedna tipična južnjačka obitelj, sastavljena od žena nekoliko generacija, teškom mukom oporavlja od tragične smrti unuka, sina i brata po imenu Robin. Čitatelj slijedi putanju njegove sestre Harriet, trinaestogodišnjakinje koja je odlučila otkriti tko je ubio Robina, pri čemu saznajemo i to da je otac nakon sinovljeve smrti napustio obiteljsko domaćinstvo, preselivši se u obližnji grad, navodno zbog posla. Majka, prava južnjačka ljepotica, dane provodi u krevetu, a Harriet i njezina starija sestra Allison prepuštene su brizi Ide Rhew, tamnopute sluškinje. Za djecu, osim sluškinje, brinu i Harrietina baka i njezine tri sestre, sve četiri vremešne osiromašene gospođe s američkog Juga.
Harriet i njezin školski prijatelj Hely zaključuju (na kraju romana više se i ne sjećaju zašto) kako je Robina zacijelo ubio školski kolega, pripadnik dijametralno suprotne društvene skupine (white trash/trailor trash), Danny Ratcliff, zbog čega u velikom dijelu romana pratimo zbivanja u prikolici obitelji Ratcliff: proizvodnju droge, paranoju, oružje i manipulaciju krvožednim životinjama.
No ne dajte se zavarati da se, samo zato što se dogodilo nerazriješeno ubojstvo, ovdje radi o krimiću. Da je tako, ovaj bi post izgledao sasvim drugačije. Nažalost, doista se radi o obiteljskoj drami koja tematizira promjenu, starenje, odrastanje, gubitak, tragediju, gubitak obiteljskog bogatstva i promjenu društvene klime, pri čemu je sve navedeno opisano turobno, neveselo i beznadno.
Isto tako, super je kako su urednici u Algoritmu opisali autoricu kao „veliku poklonicu etike i moralnosti“. Ne mogu vam opisati koliko mi je centar za sarkazam zatiltao od takvog opisa.
Stoga, preporučujem ovaj roman samo ako imate viška vremena i osjećate se pomalo nujno ovih dana.
Post je objavljen 29.09.2013. u 17:26 sati.