Bookeraj - raj za pasionirane čitatelje
petak, 19.03.2021.
Daniel Kahneman: "Misliti, brzo i sporo"
Daniel Kahneman je psiholog, dobitnik Nobelove nagrade za ekonomiju. Trenutno je zaposlen kao profesor emeritus na američkom sveučilištu Princeton, te profesor psihologije i društvenih odnosa na Školi javnih poslova Woodrow Wilson za društvene i međunarodne odnose pri sveučilištu Princeton. Nobelovu nagradu za ekonomiju dobio je 2002. godinu zajedno sa svojim suradnikom Amosom Tverskim za rad o donošenju odluka. Kahneman i Tversky su promijenili razmišljanja o načinu na koji ljudi funkcioniraju i kako donose odluke, te da u svom donošenju odluka uopće nisu racionalni.
Knjiga „Misliti, brzo i sporo“ obuhvaća cjelokupno njegovo životno djelo sabrano na jednom mjestu, te mnogi kažu da je jednako značajna za ekonomsku misao kao i knjiga Adama Smitha „Bogatstvo naroda“, a za psihologiju kao Freudovo „Tumačenje snova“.
Glavna premisa knjige i Kahnemanova životnog istraživanja jest da ljudi u biti razmišljaju i donose odluke korištenjem dvaju različitih sustava – Sustava 1 („misliti brzo“), koji je automatski, nesvjesni dio mišljenja, odnosno mjesto (uvjetno rečeno, jer nijedan sustav nije povezan niti s jednim zasebnim dijelom mozga) u kojem se skrivaju naša sjećanja, predrasude, asocijacije, prototipovi i slične prečice putem kojih na temelju „intuicije“ donosimo brze odluke u situacijama koje zahtijevaju brzinu u odlučivanju (opasne situacije, nepoznate situacije), te Sustava 2 („misliti sporo“), koji je namjeran, svjestan i kojega povezujemo sa svojim spoznajama o samima sebi, koji razmišlja i donosi odluke, ali koji je istovremeno vrlo lijen i također ga se može zavesti utjecajem Sustava 1. Sustav 2 je, kao što kaže sam autor, lik u priči koji pogrešno smatra da je protagonist romana, dok je zapravo glavni lik Sustav 1.
Mnoge su me stvari u ovoj knjizi šokirale i o njima nisam razmišljala na takav način na koji Kahneman izlaže: na primjer, naš Sustav 1 razmišlja samo u okvirima „postoji samo ono što vidite“ (PSOŠV), te je sklon precjenjivati svoje predrasude u odnosu na postojeće temeljne odnose u društvu, čak i ako svjesno znamo da su oni točni. Primjerice, ako neku osobu opišemo kao sistematičnu, nedruštvenu, intelektualnu, s razvijenim organizacijskim sposobnostima, hoćemo li reći da je vjerojatnije da je ta osoba knjižničar ili poljoprivrednik? Vjerojatno ćemo reći da je knjižničar, iako u društvu ima četiri puta više poljoprivrednika nego knjižničara i to mi i znamo, pa je statistički vjerojatnije da je ipak poljoprivrednik. Sustav 1 precjenjuje svoje predrasude na štetu svojih saznanja o temeljnim odnosima.
Isto tako, Kahneman i Tversky su razvili kvadrat odlučivanja, odnosno četverostruki obrazac koji odgovara na pitanje kako će ljudi odlučivati u situacijama izvjesnog dobitka ili gubitka, odnosno u stanjima visoke vjerojatnosti dobitka ili gubitka. Dakle, u situaciji kada ljudi imaju 95% šansi za dobitak 10.000,00 dolara, odnosno 5% šanse za gubitak 10.000,00 kn, vjerojatnije je da će ljudi zbog straha od razočaranja, odnosno od straha zbog većeg gubitka, imati odbojnost prema riziku i prihvatiti nepovoljnu nagodbu. S druge strane, kad ljudi imaju 95% šansi za gubitak 10.000,00 dolara, odnosno 55% šansi za dobitak 10.000,00 dolara, nadat će se izbjeći gubitak, odnosno nadat će se većem dobitku, te će ulaziti u rizik i odbaciti nepovoljniju ponudu.
Pri tome je osobito važno kako nam se stvari predstavljaju, odnosno jezik je osobito bitan u iznošenju ponuda – ako vam netko kaže: biste li pristali na okladu koja nudi 10% šansi za dobitak 95 dolara i 90% šansi za gubitak 5 dolara? u odnosu na rečenicu: Biste li platili 5 dolara za sudjelovanje na lutriji koja nosi 10% šansi za dobitak 100 dolara i 90% šansi za to da ne dobijete ništa? Većina ljudi bi prije prihvatila opciju koja objašnjava ulazni gubitak kao trošak, jer gubici izazivaju snažnije negativne osjećaje nego troškovi, iako se matematički radi o posve istoj stvari.
(primjerice, zato kartičarske kuće ne žele da se nešto opisuje kao povišenje cijene zbog plaćanja karticom, već se to predstavlja kao popust na plaćanje gotovinom; ili, zato zemlje koje imaju opt-out opciju za ulazak u sustav donatora organa imaju 85% donatora organa, a zemlje koje imaju opt-in opciju, imaju 10-15% donatora organa)
Korisnost životnih djela Kahnemana i Tverskog zbog toga nije samo u ekonomskoj teoriji i praksi (kako ljudi donose ekonomske odluke), već i u načinu na koji se mogu kreirati javne politike. Najbolji je primjer način na koji se među proizvođačima automobila predstavlja potrošnja automobila u Americi, a kako u Europi. Mi imamo mjernu jedinicu litre po kilometru (odnosno, potrošnja se izražava kao broj litara na 100 kilometara), dok Amerikanci imaju mjeru milja po galonu (odnosno, potrošnja se izražava na način koliko se milja može prijeći na jedan galon), a sada su tvorci javnih politika normirali da je potrebno izraziti i broj galona po milji, radi ekologije i zaštite okoliša. Osim toga, mesni proizvodi su se do sada označavali kao 90% nemasni, a sada se u istoj boji, na isti način mora označiti i da su 10% s masnoćama.
Isto tako, planiranje. Kahneman i njegov tim su ustanovili da su ljudi, koji imaju određeni hodogram aktivnosti pred sobom, pa čak i stručnjaci, skloni biti previše optimistični u procjenjivanju koliko će dugo postupak trajati, iako znaju za iste ili istovjetne slučajeve koji su trajali višestruko dulje.
Meni je sve ovo beskrajno zanimljivo, iako moram priznati da nisam niti ekonomist, niti psiholog. Fascinira me kako mislimo da mislimo, a kako ustvari mislimo (ako me razumijete). Potpuno smo nesvjesni što nas sve može motivirati na donošenje odluka (asocijacije, predrasude, pa čak u nekim slučajevima i vremenska blizina stanke za ručak, kao što su istraživači ustanovili).
Tko god se bavi psihologijom ili ekonomijom u dijelu koji izravno dotiče potrošače (prodaja, marketing), trebao bi odvojiti vrijeme i pročitati ovu knjigu. Možda vam, kao ni meni (te kao ni autoru) neće pomoći predvidjeti ponašanje potrošača, ali svakako će osvijestiti vaše slijepe točke u predviđanju, preuzimanju rizika i donošenju odluka, i možda vam pomoći da u budućnosti činite bolje izbore.
Oznake: daniel kahneman, misliti brzo i sporo, psihologija, ekonomija, donošenje odluka, preuzimanje rizika
srijeda, 21.10.2020.
Olga Štajdohar-Pađen: „Plivati poslovnim vodama i ostati živ“
Svoj samozauzeti, privatni dan mentalnog zdravlja, umjesto da se bavim svojim poslovima, odlučila sam rezervirati za pisanje ove recenzije (znate ono kad ste najgori pekar, lekar ili apotekar na svijetu? Tjedan kad ništa ne ide kako bi trebalo, kad se dogodi milijun grešaka, kada se čini da sve što radite jest da se ispričavate strankama? Je li možda Merkur retrogradan?)
Da ne spominjem da mi se čini da su svi oko mene ili beskrajno depresivni, ili beskrajno agresivni i nervozni. Čini se da trenutno stanje uspijeva probiti u sve pore društva, i ono zazivano mentalno zdravlje iz prošlih blog-unosa sve je nedostižnije i dalje.
Olga Štajdohar-Pađen svoju je knjigu „Plivati poslovnim vodama i ostati živ“ napisala je, ili pisala je i objavljivala u raznim periodičkim publikacijama za ekonomiste, u nekim gospodarski sretnijim vremenima. Knjigu je obavila jer su je često pitali – gdje se to može pročitati (na jednom mjestu). I zaista, nije naodmet objedinila sve ono o čemu je godinama pisala – o poduzetništvu, o marketingu, o upravljanju kvalitetom (čega je, čini se posebni stručnjak, za ISO standarde, normizaciju i druge teme), o networkingu, o upravljanju prodajom i zadovoljstvu kupaca.
Knjiga je obogaćena kratkim recenzijama drugih stručnih čitatelja i ekonomista (primjerice, Velimira Sriće, Sandre Mihelčić, Saše Petra), koji su mahom u svoje recenzije ukomponiravali „morske“ teme s obzirom na naslov, pa je tu bilo i morskih luka, morskih pasa, sigurne plovidbe i tako dalje. Toga ću vas ja zato poštedjeti.
Ono što mi je bilo osobito korisno je kratki uvod u ISO, Six Sigma i Lean Manufacturing (iako sam za potonje već čula čitajući „The Phoenix Project“), objašnjeno vrlo jednostavnim i pristupačnim rječnikom, dovoljno da se u društvu u kojem se o tome razgovara ne ispadnete baš kao da ste pali s Marsa. A ako baš budete trebali uspostaviti navedene prakse i ishoditi navedene certifikate, od te točke kao početne vjerojatno znate kamo ćete dalje.
Ima i nekih točaka preklapanja s nekim drugim područjima – kako govoriti, kako nastupati, ako ste primjerice moderator nekog okruglog stola ili tribine, kako se postaviti i pripremiti, kako koristiti e-mail, kako najbolje iskoristiti neki poslovni događaj za networking (kažem, teme iz nekih sretnijih vremena kad nam jedine prilike za networking nisu bile putem Zooma ili telefonskog poziva).
Ipak, kako se nadam da ćemo kroz neko vrijeme ponovno u punom kapacitetu koristiti naše socijalne mišiće kao ljudska bića, vrijedi se za to pripremati. I zato, u jeseni mentalnog zdravlja, čitajte knjige, hibernirajte i vježbajte te mišiće.
Oznake: olga štajdohar-pađen, plivati poslovnim vodama, ekonomija, Gospodarstvo, networking, moderator, iso
četvrtak, 31.08.2017.
Osnove marketinga za poduzetnike početnike
(Ovaj tekst je izvorno bio objavljen na mom LinkedIn profilu 30.08.2017.)
Ljetnu poduzetničku edukaciju nastavila sam čitajući i prečitavajući „Marketing malih i srednjih poduzeća“ – marketinški savjetnik za poduzetnike i menadere, autorica Nataše Renko i Ružice Brečić, koji je objavljen u izdanju Školske knjige 2016. godine. Iako se radi o udžbeniku koji je namijenjen prvenstveno studentima ekonomskih fakulteta u izučavanju poslovanja malih i srednjih poduzetnika, vjerujem da neću pogriješiti ako kažem da bih i sama sebi olakšala neke stvari u prvoj godini poslovanja da sam imala sreće naletjeti na ovu knjigu nešto ranije (stoga bolju sreću želim svim malim i srednjim poduzetnicima početnicima koji čitaju ovu preporuku).
Ovaj je udžbenik vrlo praktičan, obiluje poslovnim primjerima iz hrvatskog poduzetničkog okruženja (jedan od primjera je, primjerice, Domus Nobilis d.o.o., poduzetnički pothvat dizajnerice Mirjane Mikulec, ili obiteljski zanatski i tradicijski poduzetnički pothvat Kišobrani Cerovečki, ali i brojni drugi, usred i na kraju svakog poglavlja), sadrži pitanja za ponavljanje, pregled poglavlja, informacije za one koji žele znati više, no glavno je da polazi od osnova: od marketinškog miksa koji se popularno naziva još i 4 P – proizvod (product), cijena (price), promocija (promotion) i distribucija/mjesto (place), od uloge malih i srednjih poduzetnika u društvu, načina na koji se mali i srednji razlikuju od velikih, u općenitom poslovanju, ali i u marketingu.
No udžbenik se ne zaustavlja ovdje – mogu vam reći da je obuhvatio sve: poduzetničko umrežavanje (networking), marketing društvenih mreža, korištenje interneta u poslovanju, idealnog klijenta, segmentaciju klijenata i tržišta, sve o čemu ste, ako ste se bavili marketingom, mogli parcijalno pročitati u ovom ili onom „kako-se-reklamirati“ članku: ovoga puta, sve na jednom mjestu, razložno i čisto napisano, što mi se nevjerojatno svidjelo, zbog čega sam počela razmišljati o tome kako ću se ovoj knjizi sigurno morati vraćati nekoliko puta prije nego što usvojim i upotrijebim sve njezine ideje, prijedloge i planove kako bih unaprijedila i proširila svoje poslovanje.
Stoga svakom malom i srednjem poduzetniku koji raspolaže ograničenim (ili čak nepostojećim) budžetom za marketing vlastitih proizvoda ili usluga, preporučujem pročitati ovu knjigu, jer si kao poduzetnik-početnik ne možete priuštiti da u vlastitom poslovanju štedite jedini neograničeni resurs koji imate: vaše vrijeme.
Oznake: nataša renko, ružica brečić, marketing malih i srednjih poduzeća, školska knjiga, udžbenik, Gospodarstvo, ekonomija, mirjana mikulec, networking, marketing, biznis, društvene mreže, internet, klijent, tržište
srijeda, 05.07.2017.
Svaki poduzetnik treba pleme
(Ovaj tekst je izvorno objavljen na mom LinkedIn profilu 04.07.2017.)
Sigurno ste čuli da je potrebno selo da bi se odgojilo dijete. Tako je danas potrebno pleme sljedbenika da biste podigli svoj posao na noge.
Ili barem tako tvrdi marketinški stručnjak Seth Godin u svojoj, sada već malo zastarjeloj knjizi „Plemena“, koja je kod nas objavljena 2010. godine. U svim svojim djelima koja sam dosad čitala („Svi marketinški stručnjaci su lažljivci“, „Veliko je out, malo je in“ i „Plava krava“), Seth Godin ustvari govori istu stvar – danas više nije dovoljno da ste napravili proizvod ili uslugu, stavili ga na tržište i promovirali uobičajenim kanalima.
Ne, tržište je toliko zasićeno svime i sve je toliko dostupno da zaista morate učiniti sve što možete da se istaknete, da iskočite iz mase i da pokrenete kritični broj ljudi koji su vas spremni slijediti, širiti vašu riječ i promovirati vašu ideju. Vi trebate svoje pleme ranih usvajatelja (early adopters), koje čak niti ne treba biti veliko, da biste se lansirali i postali održivi i uspješni. Morate raditi nešto drugačije od drugih, i to „nešto“ mora biti dovoljno značajno i veliko da bi pokrenulo ljude.
Sličnu teoriju ima i autor Chris Anderson (inače, idejni začetnik i vlasnik TED-a, veliki sam fan) u knjizi „Dugi rep“, u kojoj razmatra kako se popularnost bestselera i blockbustera u književnoj, filmskoj, glazbenoj i zabavnoj ponudi raspršila pojavom interneta. Naime, zbog toga što je u osamdesetima, pa čak i devedesetima, oglašavanje bilo skupo, samo oni koji su imali najviše novca za oglašavanje, mogli su doprijeti do publike. Također, s obzirom da je prostor na policama u trgovinama bio ograničen, samo 10% najpopularnijih je moglo zauzeti ta mjesta. Međutim, danas se interes za blockbusterima i bestselerima smanjio, i oni imaju sve manje udjele u ukupnoj prodaji, zato što je sve dostupno i oglašavanje je postalo jeftino, proizvodi su postali virtualni pa ne zauzimaju mjesta na policama, omogućujući tako kupcima i konzumentima, da biraju za sebe sve opskurnije i manje poznate kulturne i zabavne proizvode, koji im više odgovaraju. Pa iako 10% bestselera i dalje ostvaruje najveći udio u profitu, ostalih 90% proizvoda koji nisu popularni i velik broj ljudi nije niti čuo za njih, ostvaruje značajan komad tržišnog kolača na koji svakako treba obratiti pozornost.
A za to vam je potreban tek mali broj sljedbenika i fanova, i način da ostvarite prisutnost na internetu i u svojoj lokalnoj zajednici.
Kad razmišljam o poduzetnicima koje znam, a koji imaju pleme i koji su uspjeli kapitalizirati od novog načina razmišljanja o oglašavanju, uvijek mi na um padne Stjepan Dumančić, možda će vam se učiniti poznat iz reklame za jednog teleoperatera, koji je pokrenuo projekt Volim jabuke, a koji se trenutno rebrandira u Stipino, jer se radi o proizvođaču voća, ali i poljoprivrednih prerađevina (pekmezi, ajvar i sl.), koji je plasman i prodaju proizvoda ostvario od svoga plemena kojemu na kućnu adresu, prema prethodnim narudžbama putem FB-a dostavlja svoje proizvode, zaobilazeći tako uobičajene distribucijske kanale kroz tržnice i trgovačke lance, koji su se, kako vrijeme pokazuje, ispostavili prilično nepouzdanim platišama. Dakle, taj tip ima pleme koje ga voli i prati kroz društvene mreže, i koje isprobava sve njegove nove proizvode i promovira ih ponovno kroz društvene mreže.
S druge strane, naš je prevladavajući problem društvenog mentaliteta kakav postoji i u Indiji, koji je notirao Seth Godin u svojoj knjizi:
Na jednom nedavnom putovanju u Indiju postao mi je savršeno jasan taj mentalni stav. Koga god da tamo upitate što bi po njihovu mišljenju bio savršen posao, kažu vam: posao u državnoj birokraciji. Ne samo da čovjek ima klimatizaciju u uredu, nego još k tome nitko od njega ne traži inicijativu. Posao je stabilan, plaća dobra, a usput nema iznenađenja.“
Tako je još uvijek, nažalost, i kod nas, unatoč tome što je knjiga Setha Godina iz koje vadim ovaj citat kod nas objavljena sada već davne 2010. godine. No ako želite prigrliti nov način razmišljanja i povesti u bolju budućnost svoj mikropokret, evo što Seth Godin preporučuje da učinite:
1. Objavite manifest, mantru, moto i način gledanja na svijet – obznanite ga i pobrinite se da se daleko širi.
2. Omogućite svojim sljedbenicima da se povežu s vama – neka vas ljudi posjećuju, neka vam šalju e-mailove ili vas gledaju na televiziji, neka komuniciraju s vama putem FB-a, ili ako ste zakleti linuxaš, instalirajte Telegram.
3. Omogućite svojim sljedbenicima da se povežu međusobno – pripadnici istog kluba osjećaju zajedništvo koje ih povezuje: pogledajte ljubav koju među sobom osjećaju pripadnici iste političke stranke ili opcije, ili insajderi uključeni u lansiranje i promociju novog proizvoda.
4. Shvatite da novac nije smisao pokreta – izreka koje se držim jest „Do what you love, and money will follow“. Iskustvo je pokazalo da to zaista tako jest. Onoga trenutka kad se koncentrirate isključivo na izvlačenje novca, zaboravite na cijelu priču, krenuli ste u krivom smjeru.
5. Pratite napredak – pratite ga javno i omogućite sljedbenicima da pruže doprinos tom napretku.
Načela kojih se Seth Godin preporučuje držati kod vođenja svog mikropokreta:
1. Transparentnost – jer ljudi koji vas slijede nisu budale i ovce za šišanje, svaka nedosljednost i licemjerje se oštro kažnjavaju.
2. Pokret mora biti veći od idejnog začetnika i jednog proizvoda – pokret je ideja, inovacija: Steve Jobs i iPhone nisu pokret, već proizvod i njegov idejni začetnik, ali način dizajna i način promišljanja u Appleu – to je pokret.
3. Pokreti koji rastu su pokreti kojima odlično ide – ono što se želi reći jest da nije dobro stajati na mjestu, ali nije dobro niti forsirati rast.
4. Pokreti se najjasnije ocrtavaju u odnosu na status quo, ili u odnosu na pokrete koji se zalažu za suprotni smjer – slabije se vide u odnosu na slične pokrete, pa se s njima ne bi trebali uspoređivati.
5. Isključite autsajdere – pitanje tko nije član vašeg pokreta je gotovo jednako važno pitanju tko jest.
6. Pljuvanje po drugima nije toliko korisna platforma koliko je korisno jačanje vlastitih sljedbenika.
Zaključno, valja još jednom ponoviti da poduzetniku na današnjem tržištu doista nije lako – osim što treba razviti proizvod ili uslugu, treba ga i plasirati na tržište i promovirati, ali i kod razvoja proizvoda i kod njegova plasmana i promocije, mora u glavi držati sve što će mu pomoći da to učini na način na koji će se istaknuti i iskočiti iz mase sličnih ili različitih proizvoda ili usluga. Sretno!
Oznake: seth godin, plemena, poduzetništvo, marketing, ekonomija, pokret, društvene mreže
nedjelja, 28.09.2014.
Još malo o ženama u poslovnom okruženju
Kao što je to vjerojatno poznato, u posljednje me vrijeme, vjerojatno potaknuto popularnošću Sheryl Sandberg iz Facebooka i njezine priče „Lean In“ (koja govori o približavanju žena vrhovima moći u poslovnom svijetu), prilično zaokuplja pogled na žene koje nastoje plivati u gospodarskom okruženju i neprestano udaraju u tzv. „stakleni strop“. Naime, položaj žene u društvu, i to ne samo u ekonomiji, vrlo se brzo mijenja i pred žene se stavljaju novi izazovi, a da niti jedna društvena struja – ni feministi, ni tradicionalisti bilo koje vrste, nisu ponudili prikladnu utjehu niti odgovore na pitanja koja muče žene.
Zato, na početku donosim tekst Vanesse Loder i Lise Abramson s web-portala Fast Company, koji govori o pet načina na koje se žene mogu približiti (lean in), a da pritom ne izgore (burn-out) – žene nužno moraju biti autentične, biti blage prema sebi, te biti odlučne i načisto sa svojom vizijom.
5 Ways To Lean In Without Burning Out
Nadalje, veliki je problem imati djecu i pritom biti zaposlena žena – kako se ponijeti kad majčinstvo ne odgovara vašem poslodavcu. O tome piše Rachael Ellison za Huffington Post. Nažalost, žene gube radna mjesta iz razloga što, iako poslodavac načelno podržava pronatalitetni pristup u radnom okruženju, to faktično nije slučaj (istu, ako ne i goru situaciju imamo u Hrvatskoj, gdje potencijalni poslodavci žene već pri razgovorima na posao pitaju imaju li djecu, te planiraju li ih imati, a u slučaju trudnoće im ne produžuju ugovore ili ih otpuštaju). Zato se žene osjećaju rastrgano između majčinskog instinkta i prateće parole da su dobre majke samo one koje ostaju kod kuće brinuti se za djecu, i s druge strane, želje ili potrebe za sudjelovanjem u radnoj snazi. Nažalost, autorica ne daje odgovor na pitanje kako na najbolji način pomiriti ove suprotne težnje, ali svakako postavlja prilično zanimljiva pitanja.
When Having Kids Doesn't Work For Your Employer
Žene koje su uspjele posložiti krhku ravnotežu privatnog i poslovnog života, ipak se osjećaju loše jer im društvo nameće krivnju da su loše majke ako ne ostaju kod kuće s djecom. Međutim, osim žena koje to ne mogu učiniti zato što obitelj ne može preživjeti s jednom plaćom, postoje i žene koje uživaju u svom poslu, koje su u njemu dobre i koje se toga ne žele odreći. Sama autorica teksta, Claire Zulkey, zatekla se u blesavoj situaciji da govori kako se osjeća loše zato što ostavlja svoje dijete u prekrasnom dječjem vrtiću dok ona i suprug rade poslove koje vole, iako se zbog toga nije osjećala loše, ali je smatrala da joj društveni pritisak nalaže da tako iskazuje.
Why I Stopped Apologizing For Being A Working Mother
Konačno, što kad se žene nađu s druge strane poslovnog svijeta – kao potrošačice? Često nailazimo na slučajeve u kojima se marketinški stručnjaci u reklamnim kampanjama odlučuju ženama obraćati svisoka ili s gađenjem – u prvom odlomku teksta navodi se primjer reklamne kampanje koja poručuje ženama da su predebele za joga-hlače, odnosno uspoređuju postojanje ženskih dlačica s ženskom „muževnošću“, da ne upotrijebim i neki gori prijevod. Na taj način se ženama ne prodaju proizvodi, to je jasno i malom djetetu, a tekst Rachel Gillett na portalu Fast Company govori o pravim pristupima prodaji proizvoda ženama.
What Leaders Who Get It Right Know About Marketing To Women
Oznake: žene, obitelj, ekonomija, majčinstvo, karijera, napredovanje
utorak, 21.01.2014.
Tim Harford: "Prilagodi se"
Ekonomski stručnjak Tim Harford ostao je zapamćen u stručnoj i laičkoj javnosti kao autor publicističkog bestselera „Ekonomist na tajnom zadatku“ te nešto manje poznatog publicističkog djela „Logika života“. Sasvim slučajno, meni je ruku dopao njegov priručnik za ekonomski i općeživotni uspjeh pod naslovom „Prilagodi se“, objavljen u izdanju izdavačke kuće Jesenski i Turk.
U ovoj knjizi autor polazi od teze da je osim biološke, na snazi i društvena i ekonomska evolucija, odnosno da se i društveni, odnosno ekonomski napredak temelji na varijaciji i selekciji, kao i biološke prilagodbe organizama svome prirodnom okolišu. U tom smislu autor smatra da i ideje evoluiraju: one uspješne preživljavaju, dok one neuspješne, odnosno neprilagođene svojoj društvenoj stvarnosti izumiru. Ovu je tezu autor nastojao dokazati u vojnom smislu (mirovna misija SAD-a u Iraku, gdje se pokazalo da je iskustvo s terena neusporedivo učinkovitije od centralizirane strategije), kao i u bankarskom smislu (autor opisuje ponašanje banaka neposredno prije i nakon burzovnog sloma 2008. godine).
Na početku knjige stoga najviše mog zanimanja izazvala su istraživanja prema kojima stručnjaci nisu značajno uspješniji u predviđanju budućih događaja od laika. Slijedom zaključaka koji proizlaze iz takvog istraživanja, slijep i glup proces neprestane varijacije i selekcije daleko je uspješniji od bilo kakvog ekspertnog predviđanja:
Većina ljudi koji komentiraju Tetlockovo istraživanje naslađuje se nad porazom učenih ljudi plaćenih da budu učeni. Zašto i ne bi? Jedno od Tetlockovih slađih otkrića bilo je da su slavni stručnjaci – oni koji često gostuju kao televizijski komentatori – posebno nekompetentni. Louis Menand u svom članku u New Yorkeru likuje nad predodžbom o brbljavim vidovnjacima i zaključuje: „najveća pouka Tetlockove knjige možda je ona koju bismo bili najmanje spremni izvući: mislite svojom glavom.“
No, postoji razlog zbog kojeg sam Tetlock nije bio voljan izvući taj zaključak: njegovi rezultati jasno pokazuju da stručnjaci imaju bolje rezultate od nestručnjaka. Ti inteligentni, školovani i iskusni profesionalci imaju što reći – stvar je samo da postoji granica do koje je to korisno. Nije problem u stručnjacima; problem je u svijetu u kojem žive – svijetu u kojem svi živimo – koji je jednostavno prekompliciran da bi ga bilo tko jako uspješno analizirao.“
Svoja razmatranja autor temelji na iskustvima ruskog inžinjera Pjotra Palčinskog, koji je u Staljinovo doba izučavao načine za ekonomsko unapređivanje majčice Rusije (zbog toga je u određenom razdoblju završio u Sibiru, a potom je bio prognan. Nakon što se vratio, još je malo provocirao Staljina svojim uvidima što je za posljedicu imalo nestanak njega i ubojstvo njegove supruge.)
Palčinski je ovako postavio pravila za društvenu, odnosno ekonomsku evoluciju:
U tome upravo najviše griješe države, pa autor predlaže i daljnje stvaranje gradova-država kao cjelina koje se po posebnim pravilima bitno razlikuju od svoje okoline, kao sigurna mjesta na kojima se može eksperimentirati bez da se ugrožava opstojnost cijele države (koliko takvi eksperimenti mogu biti uspješni, svjedoči primjer njemačkog Lubecka kao jednog od važnijih slobodnih trgovačkih gradova, iz kojeg je potekla hanzeatska liga, mreža slobodne trgovine koja je brojala preko 200 gradova. Takav je primjer i Hong-Kong ili u hrvatskoj povijesti Dubrovnik). Među modernim ekonomistima, ovakve ideje nisu novost, pa niti autor nije jedini ekonomist koji ih zagovara.
No umjesto toga, države čine ovo:
Da završim priču u veselijem tonu, moram priznati da sam prilikom čitanja ove knjige najviše razmišljala o tome koliko sam sklona eksperimentiranju i isprobavanju novih stvari u svakodnevnom, privatnom životu. Pa sam zaključila da što vrijeme više prolazi, sve se više zatvaram u svoju kutijicu kolotečine i sve manje novih stvari ima u mom životu (pri tome ne mislim nužno na životne promjene, jer takvih imam i previše u svakoj sezoni). Zato se i dogodilo da su me upravo ovaj tjedan dvije osobe, od kojih sam mislila da znam što mogu očekivati, posve iznenadile i zbunile svojim (konkretno: romantičnim) životnim izborima. Ne da je to nužno loše, čak dapače, ali doista to nisam očekivala niti od jedne od tih dviju osoba.
Zato će 2014. godina biti godina u kojoj ništa neću planirati – pa makar me to ubilo! Treba vježbati iznenađenost, ne smijem postati imuna na neočekivane stvari u životu.
Oznake: tim harford, prilagodi se, evolucija, ekonomija
