(Ovaj tekst je izvorno objavljen na mom LinkedIn profilu 04.07.2017.)
Sigurno ste čuli da je potrebno selo da bi se odgojilo dijete. Tako je danas potrebno pleme sljedbenika da biste podigli svoj posao na noge.
Ili barem tako tvrdi marketinški stručnjak Seth Godin u svojoj, sada već malo zastarjeloj knjizi „Plemena“, koja je kod nas objavljena 2010. godine. U svim svojim djelima koja sam dosad čitala („Svi marketinški stručnjaci su lažljivci“, „Veliko je out, malo je in“ i „Plava krava“), Seth Godin ustvari govori istu stvar – danas više nije dovoljno da ste napravili proizvod ili uslugu, stavili ga na tržište i promovirali uobičajenim kanalima.
Ne, tržište je toliko zasićeno svime i sve je toliko dostupno da zaista morate učiniti sve što možete da se istaknete, da iskočite iz mase i da pokrenete kritični broj ljudi koji su vas spremni slijediti, širiti vašu riječ i promovirati vašu ideju. Vi trebate svoje pleme ranih usvajatelja (early adopters), koje čak niti ne treba biti veliko, da biste se lansirali i postali održivi i uspješni. Morate raditi nešto drugačije od drugih, i to „nešto“ mora biti dovoljno značajno i veliko da bi pokrenulo ljude.
Sličnu teoriju ima i autor Chris Anderson (inače, idejni začetnik i vlasnik TED-a, veliki sam fan) u knjizi „Dugi rep“, u kojoj razmatra kako se popularnost bestselera i blockbustera u književnoj, filmskoj, glazbenoj i zabavnoj ponudi raspršila pojavom interneta. Naime, zbog toga što je u osamdesetima, pa čak i devedesetima, oglašavanje bilo skupo, samo oni koji su imali najviše novca za oglašavanje, mogli su doprijeti do publike. Također, s obzirom da je prostor na policama u trgovinama bio ograničen, samo 10% najpopularnijih je moglo zauzeti ta mjesta. Međutim, danas se interes za blockbusterima i bestselerima smanjio, i oni imaju sve manje udjele u ukupnoj prodaji, zato što je sve dostupno i oglašavanje je postalo jeftino, proizvodi su postali virtualni pa ne zauzimaju mjesta na policama, omogućujući tako kupcima i konzumentima, da biraju za sebe sve opskurnije i manje poznate kulturne i zabavne proizvode, koji im više odgovaraju. Pa iako 10% bestselera i dalje ostvaruje najveći udio u profitu, ostalih 90% proizvoda koji nisu popularni i velik broj ljudi nije niti čuo za njih, ostvaruje značajan komad tržišnog kolača na koji svakako treba obratiti pozornost.
A za to vam je potreban tek mali broj sljedbenika i fanova, i način da ostvarite prisutnost na internetu i u svojoj lokalnoj zajednici.
Kad razmišljam o poduzetnicima koje znam, a koji imaju pleme i koji su uspjeli kapitalizirati od novog načina razmišljanja o oglašavanju, uvijek mi na um padne Stjepan Dumančić, možda će vam se učiniti poznat iz reklame za jednog teleoperatera, koji je pokrenuo projekt Volim jabuke, a koji se trenutno rebrandira u Stipino, jer se radi o proizvođaču voća, ali i poljoprivrednih prerađevina (pekmezi, ajvar i sl.), koji je plasman i prodaju proizvoda ostvario od svoga plemena kojemu na kućnu adresu, prema prethodnim narudžbama putem FB-a dostavlja svoje proizvode, zaobilazeći tako uobičajene distribucijske kanale kroz tržnice i trgovačke lance, koji su se, kako vrijeme pokazuje, ispostavili prilično nepouzdanim platišama. Dakle, taj tip ima pleme koje ga voli i prati kroz društvene mreže, i koje isprobava sve njegove nove proizvode i promovira ih ponovno kroz društvene mreže.
S druge strane, naš je prevladavajući problem društvenog mentaliteta kakav postoji i u Indiji, koji je notirao Seth Godin u svojoj knjizi: