Bookeraj - raj za pasionirane čitatelje
srijeda, 21.10.2020.
Olga Štajdohar-Pađen: „Plivati poslovnim vodama i ostati živ“
Svoj samozauzeti, privatni dan mentalnog zdravlja, umjesto da se bavim svojim poslovima, odlučila sam rezervirati za pisanje ove recenzije (znate ono kad ste najgori pekar, lekar ili apotekar na svijetu? Tjedan kad ništa ne ide kako bi trebalo, kad se dogodi milijun grešaka, kada se čini da sve što radite jest da se ispričavate strankama? Je li možda Merkur retrogradan?)
Da ne spominjem da mi se čini da su svi oko mene ili beskrajno depresivni, ili beskrajno agresivni i nervozni. Čini se da trenutno stanje uspijeva probiti u sve pore društva, i ono zazivano mentalno zdravlje iz prošlih blog-unosa sve je nedostižnije i dalje.
Olga Štajdohar-Pađen svoju je knjigu „Plivati poslovnim vodama i ostati živ“ napisala je, ili pisala je i objavljivala u raznim periodičkim publikacijama za ekonomiste, u nekim gospodarski sretnijim vremenima. Knjigu je obavila jer su je često pitali – gdje se to može pročitati (na jednom mjestu). I zaista, nije naodmet objedinila sve ono o čemu je godinama pisala – o poduzetništvu, o marketingu, o upravljanju kvalitetom (čega je, čini se posebni stručnjak, za ISO standarde, normizaciju i druge teme), o networkingu, o upravljanju prodajom i zadovoljstvu kupaca.
Knjiga je obogaćena kratkim recenzijama drugih stručnih čitatelja i ekonomista (primjerice, Velimira Sriće, Sandre Mihelčić, Saše Petra), koji su mahom u svoje recenzije ukomponiravali „morske“ teme s obzirom na naslov, pa je tu bilo i morskih luka, morskih pasa, sigurne plovidbe i tako dalje. Toga ću vas ja zato poštedjeti.
Ono što mi je bilo osobito korisno je kratki uvod u ISO, Six Sigma i Lean Manufacturing (iako sam za potonje već čula čitajući „The Phoenix Project“), objašnjeno vrlo jednostavnim i pristupačnim rječnikom, dovoljno da se u društvu u kojem se o tome razgovara ne ispadnete baš kao da ste pali s Marsa. A ako baš budete trebali uspostaviti navedene prakse i ishoditi navedene certifikate, od te točke kao početne vjerojatno znate kamo ćete dalje.
Ima i nekih točaka preklapanja s nekim drugim područjima – kako govoriti, kako nastupati, ako ste primjerice moderator nekog okruglog stola ili tribine, kako se postaviti i pripremiti, kako koristiti e-mail, kako najbolje iskoristiti neki poslovni događaj za networking (kažem, teme iz nekih sretnijih vremena kad nam jedine prilike za networking nisu bile putem Zooma ili telefonskog poziva).
Ipak, kako se nadam da ćemo kroz neko vrijeme ponovno u punom kapacitetu koristiti naše socijalne mišiće kao ljudska bića, vrijedi se za to pripremati. I zato, u jeseni mentalnog zdravlja, čitajte knjige, hibernirajte i vježbajte te mišiće.
Oznake: olga štajdohar-pađen, plivati poslovnim vodama, ekonomija, Gospodarstvo, networking, moderator, iso
četvrtak, 31.08.2017.
Osnove marketinga za poduzetnike početnike
(Ovaj tekst je izvorno bio objavljen na mom LinkedIn profilu 30.08.2017.)
Ljetnu poduzetničku edukaciju nastavila sam čitajući i prečitavajući „Marketing malih i srednjih poduzeća“ – marketinški savjetnik za poduzetnike i menadere, autorica Nataše Renko i Ružice Brečić, koji je objavljen u izdanju Školske knjige 2016. godine. Iako se radi o udžbeniku koji je namijenjen prvenstveno studentima ekonomskih fakulteta u izučavanju poslovanja malih i srednjih poduzetnika, vjerujem da neću pogriješiti ako kažem da bih i sama sebi olakšala neke stvari u prvoj godini poslovanja da sam imala sreće naletjeti na ovu knjigu nešto ranije (stoga bolju sreću želim svim malim i srednjim poduzetnicima početnicima koji čitaju ovu preporuku).
Ovaj je udžbenik vrlo praktičan, obiluje poslovnim primjerima iz hrvatskog poduzetničkog okruženja (jedan od primjera je, primjerice, Domus Nobilis d.o.o., poduzetnički pothvat dizajnerice Mirjane Mikulec, ili obiteljski zanatski i tradicijski poduzetnički pothvat Kišobrani Cerovečki, ali i brojni drugi, usred i na kraju svakog poglavlja), sadrži pitanja za ponavljanje, pregled poglavlja, informacije za one koji žele znati više, no glavno je da polazi od osnova: od marketinškog miksa koji se popularno naziva još i 4 P – proizvod (product), cijena (price), promocija (promotion) i distribucija/mjesto (place), od uloge malih i srednjih poduzetnika u društvu, načina na koji se mali i srednji razlikuju od velikih, u općenitom poslovanju, ali i u marketingu.
No udžbenik se ne zaustavlja ovdje – mogu vam reći da je obuhvatio sve: poduzetničko umrežavanje (networking), marketing društvenih mreža, korištenje interneta u poslovanju, idealnog klijenta, segmentaciju klijenata i tržišta, sve o čemu ste, ako ste se bavili marketingom, mogli parcijalno pročitati u ovom ili onom „kako-se-reklamirati“ članku: ovoga puta, sve na jednom mjestu, razložno i čisto napisano, što mi se nevjerojatno svidjelo, zbog čega sam počela razmišljati o tome kako ću se ovoj knjizi sigurno morati vraćati nekoliko puta prije nego što usvojim i upotrijebim sve njezine ideje, prijedloge i planove kako bih unaprijedila i proširila svoje poslovanje.
Stoga svakom malom i srednjem poduzetniku koji raspolaže ograničenim (ili čak nepostojećim) budžetom za marketing vlastitih proizvoda ili usluga, preporučujem pročitati ovu knjigu, jer si kao poduzetnik-početnik ne možete priuštiti da u vlastitom poslovanju štedite jedini neograničeni resurs koji imate: vaše vrijeme.
Oznake: nataša renko, ružica brečić, marketing malih i srednjih poduzeća, školska knjiga, udžbenik, Gospodarstvo, ekonomija, mirjana mikulec, networking, marketing, biznis, društvene mreže, internet, klijent, tržište
srijeda, 23.08.2017.
Poduzetništvo u kreativnim industrijama
(Ovaj tekst je prvotno objavljen na mom LinkedIn profilu)
Objavljena u izdanju Hrvatske sveučilišne naklade, knjiga „Poduzetništvo u kreativnim industrijama“ autorice Simone Goldstein predstavlja jedinstveni primjerak svoje vrste, jer govori o kreativnim industrijama – gospodarskoj grani koja kod nas nije niti locirana, niti sistematizirana, a niti strateški isplanirana niti sustavno multidisciplinarno praćena (mi imamo Ministarstvo kulture, koje se bavi kulturom, i to većinom kulturnom baštinom, a imamo i Ministarstvo gospodarstva, poduzetništva i obrta, ali nijedno od njih se ne bavi poduzetništvom u kulturi, odnosno kreativnim industrijama).
Prvo nešto o referencama autorice: Simona Goldstein je rođena 1971. godine u Zagrebu, diplomirala je na FFZG, a potom magistrirala na Poslijediplomskom studiju poduzetništva na EFOS. Aktivna je u organizacijama civilnog društva, a iza pokojnog oca je 2007. godine preuzela vođenje izdavačke kuće Izdanja Antibarbarus, čiju je djelatnost u niši akademskog izdavaštva proširila na edukativne djelatnosti, i projektni menadžment. Radi se, dakle, o stručnjakinji mlađe generacije koja inovativno i multidisciplinarno promišlja strategiju kulturnog i poduzetničkog razvoja Hrvatske (i zašto je onda ne poslušati, zaista?!)
Razlog za objavljivanje knjige iz naslova autorica navodi u sažetku na kraju knjige – jer u Republici Hrvatskoj postoji nedostatak spoznaja te stručne i znanstvene pozornosti za poduzetništvo u kreativnim industrijama, iako:
No što su ustvari kreativne industrije, odnosno što je kreativna ekonomija? Definicije su različite, ali možemo reći da su to one industrije čije aktivnosti imaju korijen u individualnoj kreativnosti, vještini i talentu te koje imaju potencijal za bogatstvo i kreiranje radnih mjesta kroz generaciju i eksploataciju intelektualnog vlasništva (UNESCO-va definicija kreativne ekonomije kaže da je to ona ekonomija koja uključuje kreativnost u kulturi i inovacije u srži onoga što se prije nazivalo kulturnim, odnosno kulturnim i kreativnim industrijama).
Različitost definicija proizlazi dijelom i iz činjenice da strategije pojedinih država koje su najdalje odmakle u planiranju razvoja svojih kreativnih industrija (Velika Britanija, Australija, Austrija), različite djelatnosti, od kojih kao zajedničke možemo navesti:
- Arhitekturu;
- Umjetnosti i starine (stare zanate);
- Dizajn;
- Modu;
- Film;
- Interaktivni softver za zabavu (kompjutorske igre i kompjutorska animacija);
- Glazbu;
- Scenske umjetnosti;
- Izdavaštvo;
- Softver;
- TV i radio.
U knjizi su dijagnosticirani i glavni hrvatski i regionalni problemi u razvoju kreativnih industrija:
- Snažan utjecaj međunarodnih kreativnih industrija i problemi u distribuciji proizvoda;
- Pod utjecajem su državnih proračuna (film, izdavaštvo, glazba i kazalište), a neki segmenti funkcioniraju isključivo na tržišnim principima (arhitektura, oglašavanje, dizajn);
- Nedostatno poduzetničko obrazovanje na svim razinama obrazovnog sustava;
- Visoka nezaposlenost kao glavni izvor mrtvih ljudskih kapitala te odljev visokoobrazovane radne snage;
- Kriza javnih politika i javnog sektora te nedovoljna razvijenost političke komunikacije između javnog, privatnog i civilnog sektora te kriza participacije i kulturnog tržišta.
Također, istaknute su i mogućnosti razvoja: kroz britanski model, koji je započeo od javnih politika i strategija, pa se kasnije uključio akademski sektor; ili australski model, gdje su prve inicijative potekle od akademskog sektora, ili slovenski ili srpski model, gdje se vladine strategije i politike oslanjaju na nevladine organizacije.
No da strateški dokumenti o razvoju kulturnih industrija, kojih u Hrvatskoj nešto i ima, ne bi ostale samo mrtvo slovo na papiru, potrebna je suradnja brojnih različitih područja, u prvom redu ekonomskog i regionalnog razvoja, urbanističkog planiranja, trgovine i industrije, odnose radne snage i industrije, obrazovanja, domaćih i stranih investicija, tehnologije i komunikacije, umjetnosti i kulture, turizma te socijalne skrbi.
Osim toga, potrebno je osigurati usmjereno financiranje namijenjeno upravo kreativnim poduzetničkim pothvatima, inzistirati na cjeloživotnom obrazovanju za poduzetništvo, te oformiti jedinstveni centar za javne politike od kojega bi mogla poteći inicijativa za razvoj kreativnih industrija.
Zašto je ovo važno, zašto posvetiti ovoliko pozornosti industriji koja neće moći generirati značajni udio u ukupnoj poduzetničkoj aktivnosti u Hrvatskoj, barem ne u skorije vrijeme? Po mom mišljenju, zato što upravo ovdje možemo naći neke odgovore na pitanja izazova budućnosti. U prvom redu, ovdje bi se našao odgovor na pitanje kako spriječiti ljude koji su se u Hrvatskoj školovali za kreativna zanimanja da ne napuštaju Hrvatsku razočarani zbog ponude radnih mjesta isključivo u trgovini i ugostiteljstvu (i to samo u sezoni), u zamjenu za iste takve, ali bolje plaćene poslove u Irskoj i Njemačkoj. Na taj način bi se osiguralo zapošljavanje marginaliziranih: visokoobrazovanih, žena i stručnjaka; potaknulo bi se malo i srednje poduzetništvo te stvorila dodana vrijednost koja je otporna na klimatološke uvjete, uspjeh turističke sezone ili globalne tržišne promjene. Takva dodana vrijednost može biti transnacionalno zanimljiva i može pomoći brandirati Hrvatsku kao istinsko društvo znanja (za razliku od floskule koja vrijedi danas) i zemlju u kojoj, nakon svega, vrijedi ostati odgajati djecu.
Oznake: simona goldstein, poduzetništvo u kreativnim industrijama, poduzetništvo, Kultura, Gospodarstvo, arhitektura, tv, radio, dizajn, nakladništvo
ponedjeljak, 13.01.2014.
Još ekonomskih linkova u siječnju
Prilično sam uvjerena da je Net.hr link u nastavku preveo i nije naveo izvor, što je njihovo tipično nepristojno ponašanje. U svakom slučaju, Forbes donosi 14 ružnih tehnoloških navika kojih se treba odreći u 2014. godini. Najružnija stvar vezana za socijalne medije koju sam doživjela, zapravo vrlo nedavno, dogodila se dok smo supružnik i ja sjedili na piću s nekim poznanicima. Večer je bila trula, ti su se poznanici izgovarali na mamurluk od večeri prije, mi smo stalno pokušavali održavati neki razgovor, i ubrzo smo se razišli, da bih ja ustanovila da su cijelo vrijeme oni ostavljali statuse na Facebooku o svojim mislima i idejama koje su im padale na pamet dok su sjedili. Nije mi se to svidjelo, i zapamtila sam to. Iskreno, meni nikad ne bi palo na pamet da, dok iniciram druženje in person, glumim gljivu i fejzbučim ili tvitam za to vrijeme. Eto, to sam samo ja, ali manire očigledno ne rastu na drveću.
14 Bad Tech Habits To Break in 2014
Gary Vaynerchuk, o čijoj sam knjizi „Ekonomija zahvalnosti“ već pisala i često ga spominjala kao idejnog tvorca Wine Librarya, na linku dolje piše o svom godišnjem odmoru u Zadru, i kako ga je za kupca pridobila jedna bakica na tržnici s kojom se nije izmijenio niti riječ jer ona nije govorila engleski, ali koja je imala svoje tržišne načine kako primamiti kupce, što se Amerima očito jako sviđa.
Jab Like Sneaky Old Vegetable Lady
Gurbaksh Chahal donosi tekst o tome kako u poslovnom svijetu valja donositi novogodišnje odluke (sad je možda malo kasno za to, jer novogodišnje odluke ste zacijelo već donijeli, a nekih od njih ste se već i prestali držati) – nemojte donositi rezolutne novogodišnje odluke, radije donesite odluke da ćete donositi manje odluka, donosite odluke da ćete više davati zajednici, uzeti si više slobodnog vremena i naučiti nešto novo. To su dobre novogodišnje odluke.
Isto tako, na daljnjem linku isti autor govori o umijeću slušanja, što je svakako vještina koja u poslovnom svijetu donosi brojne koristi (propadaju, između ostaloga i oni koji ne znaju ili ne žele slušati).
Do you really need to make New Year's resolutions?
The Art of Listening
A u postu Shanea Snowa možemo vidjeti kako se učinkovito otkriva topla voda – dobri prodavači, koji su osim toga prošli određenu edukaciju u prodajnim vještinama, znaju da postoje dvije vrste pitanja koja možete postaviti klijentu, odnosno potencijalnom kupcu: otvorena ili zatvorena. Otvorena pitanja su, primjerice: „što misliš o ovome?“ ili „kako ti se sviđa ovo?“, dok su zatvorena pitanja: „misliš li da je ovo dobro ili loše?“ ili „sviđa li ti se ovo ovako, ili bi ti bilo bolje da je onako?“ Ukratko, otvorena pitanja daju sve moguće odgovore, a zatvorena pitanja daju ograničen broj odgovora koje određuje ispitivač. Otvorena pitanja se obično postavljaju na početku prodajnog razgovora, kako bi se klijenta navelo da se raspriča o tome koje su njegove potrebe i želje, dok se zatvorena postavljaju na kraju kako bi se klijenta usmjerilo na prihvaćanje ponude. Shane Snow kao da prvi put čuje za takvo nešto, govori o dva intervjua koje su s poznatim inovatorom i poduzetnikom obavila dva novinara. Kako je primjer dobar, ne zamjeram previše manjak originalnosti, stoga pročitajte i iskoristite u vlastitom poslu.
This post will make you a more effective communicator in 90 seconds
Oznake: Gospodarstvo, poduzetništvo, komunikacija, otvorena i zatvorena pitanja
