Bookeraj - raj za pasionirane čitatelje
četvrtak, 31.08.2017.
Osnove marketinga za poduzetnike početnike
(Ovaj tekst je izvorno bio objavljen na mom LinkedIn profilu 30.08.2017.)
Ljetnu poduzetničku edukaciju nastavila sam čitajući i prečitavajući „Marketing malih i srednjih poduzeća“ – marketinški savjetnik za poduzetnike i menadere, autorica Nataše Renko i Ružice Brečić, koji je objavljen u izdanju Školske knjige 2016. godine. Iako se radi o udžbeniku koji je namijenjen prvenstveno studentima ekonomskih fakulteta u izučavanju poslovanja malih i srednjih poduzetnika, vjerujem da neću pogriješiti ako kažem da bih i sama sebi olakšala neke stvari u prvoj godini poslovanja da sam imala sreće naletjeti na ovu knjigu nešto ranije (stoga bolju sreću želim svim malim i srednjim poduzetnicima početnicima koji čitaju ovu preporuku).
Ovaj je udžbenik vrlo praktičan, obiluje poslovnim primjerima iz hrvatskog poduzetničkog okruženja (jedan od primjera je, primjerice, Domus Nobilis d.o.o., poduzetnički pothvat dizajnerice Mirjane Mikulec, ili obiteljski zanatski i tradicijski poduzetnički pothvat Kišobrani Cerovečki, ali i brojni drugi, usred i na kraju svakog poglavlja), sadrži pitanja za ponavljanje, pregled poglavlja, informacije za one koji žele znati više, no glavno je da polazi od osnova: od marketinškog miksa koji se popularno naziva još i 4 P – proizvod (product), cijena (price), promocija (promotion) i distribucija/mjesto (place), od uloge malih i srednjih poduzetnika u društvu, načina na koji se mali i srednji razlikuju od velikih, u općenitom poslovanju, ali i u marketingu.
No udžbenik se ne zaustavlja ovdje – mogu vam reći da je obuhvatio sve: poduzetničko umrežavanje (networking), marketing društvenih mreža, korištenje interneta u poslovanju, idealnog klijenta, segmentaciju klijenata i tržišta, sve o čemu ste, ako ste se bavili marketingom, mogli parcijalno pročitati u ovom ili onom „kako-se-reklamirati“ članku: ovoga puta, sve na jednom mjestu, razložno i čisto napisano, što mi se nevjerojatno svidjelo, zbog čega sam počela razmišljati o tome kako ću se ovoj knjizi sigurno morati vraćati nekoliko puta prije nego što usvojim i upotrijebim sve njezine ideje, prijedloge i planove kako bih unaprijedila i proširila svoje poslovanje.
Stoga svakom malom i srednjem poduzetniku koji raspolaže ograničenim (ili čak nepostojećim) budžetom za marketing vlastitih proizvoda ili usluga, preporučujem pročitati ovu knjigu, jer si kao poduzetnik-početnik ne možete priuštiti da u vlastitom poslovanju štedite jedini neograničeni resurs koji imate: vaše vrijeme.
Oznake: nataša renko, ružica brečić, marketing malih i srednjih poduzeća, školska knjiga, udžbenik, Gospodarstvo, ekonomija, mirjana mikulec, networking, marketing, biznis, društvene mreže, internet, klijent, tržište
srijeda, 05.07.2017.
Svaki poduzetnik treba pleme
(Ovaj tekst je izvorno objavljen na mom LinkedIn profilu 04.07.2017.)
Sigurno ste čuli da je potrebno selo da bi se odgojilo dijete. Tako je danas potrebno pleme sljedbenika da biste podigli svoj posao na noge.
Ili barem tako tvrdi marketinški stručnjak Seth Godin u svojoj, sada već malo zastarjeloj knjizi „Plemena“, koja je kod nas objavljena 2010. godine. U svim svojim djelima koja sam dosad čitala („Svi marketinški stručnjaci su lažljivci“, „Veliko je out, malo je in“ i „Plava krava“), Seth Godin ustvari govori istu stvar – danas više nije dovoljno da ste napravili proizvod ili uslugu, stavili ga na tržište i promovirali uobičajenim kanalima.
Ne, tržište je toliko zasićeno svime i sve je toliko dostupno da zaista morate učiniti sve što možete da se istaknete, da iskočite iz mase i da pokrenete kritični broj ljudi koji su vas spremni slijediti, širiti vašu riječ i promovirati vašu ideju. Vi trebate svoje pleme ranih usvajatelja (early adopters), koje čak niti ne treba biti veliko, da biste se lansirali i postali održivi i uspješni. Morate raditi nešto drugačije od drugih, i to „nešto“ mora biti dovoljno značajno i veliko da bi pokrenulo ljude.
Sličnu teoriju ima i autor Chris Anderson (inače, idejni začetnik i vlasnik TED-a, veliki sam fan) u knjizi „Dugi rep“, u kojoj razmatra kako se popularnost bestselera i blockbustera u književnoj, filmskoj, glazbenoj i zabavnoj ponudi raspršila pojavom interneta. Naime, zbog toga što je u osamdesetima, pa čak i devedesetima, oglašavanje bilo skupo, samo oni koji su imali najviše novca za oglašavanje, mogli su doprijeti do publike. Također, s obzirom da je prostor na policama u trgovinama bio ograničen, samo 10% najpopularnijih je moglo zauzeti ta mjesta. Međutim, danas se interes za blockbusterima i bestselerima smanjio, i oni imaju sve manje udjele u ukupnoj prodaji, zato što je sve dostupno i oglašavanje je postalo jeftino, proizvodi su postali virtualni pa ne zauzimaju mjesta na policama, omogućujući tako kupcima i konzumentima, da biraju za sebe sve opskurnije i manje poznate kulturne i zabavne proizvode, koji im više odgovaraju. Pa iako 10% bestselera i dalje ostvaruje najveći udio u profitu, ostalih 90% proizvoda koji nisu popularni i velik broj ljudi nije niti čuo za njih, ostvaruje značajan komad tržišnog kolača na koji svakako treba obratiti pozornost.
A za to vam je potreban tek mali broj sljedbenika i fanova, i način da ostvarite prisutnost na internetu i u svojoj lokalnoj zajednici.
Kad razmišljam o poduzetnicima koje znam, a koji imaju pleme i koji su uspjeli kapitalizirati od novog načina razmišljanja o oglašavanju, uvijek mi na um padne Stjepan Dumančić, možda će vam se učiniti poznat iz reklame za jednog teleoperatera, koji je pokrenuo projekt Volim jabuke, a koji se trenutno rebrandira u Stipino, jer se radi o proizvođaču voća, ali i poljoprivrednih prerađevina (pekmezi, ajvar i sl.), koji je plasman i prodaju proizvoda ostvario od svoga plemena kojemu na kućnu adresu, prema prethodnim narudžbama putem FB-a dostavlja svoje proizvode, zaobilazeći tako uobičajene distribucijske kanale kroz tržnice i trgovačke lance, koji su se, kako vrijeme pokazuje, ispostavili prilično nepouzdanim platišama. Dakle, taj tip ima pleme koje ga voli i prati kroz društvene mreže, i koje isprobava sve njegove nove proizvode i promovira ih ponovno kroz društvene mreže.
S druge strane, naš je prevladavajući problem društvenog mentaliteta kakav postoji i u Indiji, koji je notirao Seth Godin u svojoj knjizi:
Na jednom nedavnom putovanju u Indiju postao mi je savršeno jasan taj mentalni stav. Koga god da tamo upitate što bi po njihovu mišljenju bio savršen posao, kažu vam: posao u državnoj birokraciji. Ne samo da čovjek ima klimatizaciju u uredu, nego još k tome nitko od njega ne traži inicijativu. Posao je stabilan, plaća dobra, a usput nema iznenađenja.“
Tako je još uvijek, nažalost, i kod nas, unatoč tome što je knjiga Setha Godina iz koje vadim ovaj citat kod nas objavljena sada već davne 2010. godine. No ako želite prigrliti nov način razmišljanja i povesti u bolju budućnost svoj mikropokret, evo što Seth Godin preporučuje da učinite:
1. Objavite manifest, mantru, moto i način gledanja na svijet – obznanite ga i pobrinite se da se daleko širi.
2. Omogućite svojim sljedbenicima da se povežu s vama – neka vas ljudi posjećuju, neka vam šalju e-mailove ili vas gledaju na televiziji, neka komuniciraju s vama putem FB-a, ili ako ste zakleti linuxaš, instalirajte Telegram.
3. Omogućite svojim sljedbenicima da se povežu međusobno – pripadnici istog kluba osjećaju zajedništvo koje ih povezuje: pogledajte ljubav koju među sobom osjećaju pripadnici iste političke stranke ili opcije, ili insajderi uključeni u lansiranje i promociju novog proizvoda.
4. Shvatite da novac nije smisao pokreta – izreka koje se držim jest „Do what you love, and money will follow“. Iskustvo je pokazalo da to zaista tako jest. Onoga trenutka kad se koncentrirate isključivo na izvlačenje novca, zaboravite na cijelu priču, krenuli ste u krivom smjeru.
5. Pratite napredak – pratite ga javno i omogućite sljedbenicima da pruže doprinos tom napretku.
Načela kojih se Seth Godin preporučuje držati kod vođenja svog mikropokreta:
1. Transparentnost – jer ljudi koji vas slijede nisu budale i ovce za šišanje, svaka nedosljednost i licemjerje se oštro kažnjavaju.
2. Pokret mora biti veći od idejnog začetnika i jednog proizvoda – pokret je ideja, inovacija: Steve Jobs i iPhone nisu pokret, već proizvod i njegov idejni začetnik, ali način dizajna i način promišljanja u Appleu – to je pokret.
3. Pokreti koji rastu su pokreti kojima odlično ide – ono što se želi reći jest da nije dobro stajati na mjestu, ali nije dobro niti forsirati rast.
4. Pokreti se najjasnije ocrtavaju u odnosu na status quo, ili u odnosu na pokrete koji se zalažu za suprotni smjer – slabije se vide u odnosu na slične pokrete, pa se s njima ne bi trebali uspoređivati.
5. Isključite autsajdere – pitanje tko nije član vašeg pokreta je gotovo jednako važno pitanju tko jest.
6. Pljuvanje po drugima nije toliko korisna platforma koliko je korisno jačanje vlastitih sljedbenika.
Zaključno, valja još jednom ponoviti da poduzetniku na današnjem tržištu doista nije lako – osim što treba razviti proizvod ili uslugu, treba ga i plasirati na tržište i promovirati, ali i kod razvoja proizvoda i kod njegova plasmana i promocije, mora u glavi držati sve što će mu pomoći da to učini na način na koji će se istaknuti i iskočiti iz mase sličnih ili različitih proizvoda ili usluga. Sretno!
Oznake: seth godin, plemena, poduzetništvo, marketing, ekonomija, pokret, društvene mreže
utorak, 05.11.2013.
Melanie Gideon: "Kvaka braka"
Melanie Gideon je američka spisateljica koja se nakon pisanja knjiga za mlade, odlučila objaviti memoare temeljene na kolumni koju je objavljivala u novinama. Kako je tim memoarima uspjela polučiti status autorice bestsellera, upustila se u pisanje romana iz naslova („Kvaka braka“ je prilično nesrodan prijevod naslova „Wife 22“, iako je pokušaj zapravo dobar). Uostalom, ako bismo htjeli parafrazirati neki naslov romana da bismo što bolje obuhvatili njegovu temu, ja svakako glasam za „Brak u doba društvenih mreža“ (kao „Ljubav u doba kolere“).
U središtu je radnje Alice Buckle, voditeljica izborne dramske nastave u jednoj osnovnoj školi, čiji je suprug William zvijezda padalica reklamne industrije, a njezina djeca Peter i Zoe polako dolaze u godine kada sve manje trebaju svoju majku. Alice uviđa da se sa svojim hladnim i distanciranim suprugom sve manje razumije, osobito kad on izgubi posao i počne se sve više povlačiti u sebe.
Protutežu njezinom suprugu pruža mogućnost sudjelovanja u anonimnoj internetskoj anketi, odnosno istraživanju o braku koje provodi Centar Netherfield, a u kojemu ona kao „supruga 22“ razgovara s „istraživačem 101“. Produbljujući preko profesionalne granice njihov odnos, Alice zaboravlja sebe, svoj brak i svoju djecu. U toj komunikaciji ona otkriva sebe kao drugačiju osobu, osobu koja razmišlja o sebi, svom braku i svojoj djeci na drugačiji način nego što je to čak i sama o sebi mislila. Otkriva da njezina razmišljanja nekome još uvijek mogu biti nadahnjujuća i važna, pa makar to i ne bio njezin suprug. Na taj način, Alice se pod krinkom lažnog identiteta otkriva nepoznatom čovjeku, pa se među njima razvija neočekivana intimnost.
Epistolarna i dnevnička forma, koja se u današnje vrijeme sve više preoblikuje u e-mail formu ili chat-dijaloge, uvijek je bila zanimljiva čitateljima, jer ju nalazimo zanimljivom, uvjerljivom i intimnom. Ni na konkretnom primjeru to se nije pokazalo netočnim, jer otkrivamo da je Alice zabavna, iskričava, duhovita i životna žena koja se pomalo potrošila dajući svo svoje vrijeme i energiju svojim ukućanima i prijateljima, no otkrivamo i njezinu nježniju, romantičnu stranu, koja je ostala posve zaboravljena u kolotečini dugotrajnog, iako posve korektnog braka.
Autorica piše pitko, lagano i duhovito, tekst je obogaćen rezultatima pretraživanja interneta o određenim temama, kao indikacijom zadovoljstva, odnosno nezadovoljstva glavne junakinje, a osobito je zgodno što je na kraju teksta dodan i „upitnik“ s pitanjima na koja je Alice odgovarala tijekom trajanja istraživanja, tako da se i čitatelj, ukoliko raspolaže stilom života koji uključuje brak, može propitati o kvaliteti vlastitoga životnog izbora.
Toplo vam se preporučuje kao zimska literatura.
Oznake: melanie gideon, kvaka braka, wife 22, društvene mreže
subota, 19.10.2013.
Gary Vaynerchuk: "Ekonomija zahvalnosti"
A danas – o potrošačima, o korisnicima, o prodaji i o zahvalnosti.
Autora Garya Vaynerchuka možete znati kao osnivača Wine Librarya (ja znam da sam ga gledala kako ocjenjuje vina različitih proizvođača, a osim Wine Librarya, osnivač je i web-stranice Cinderellawine i kompanije po imenu Vaynermedia). Dakle, o njemu i njegovim idejama priča se već i u Hrvatskoj, koja je općenito zaostala po pitanju bilo kakvih svjetskih ekonomskih i marketinških trendova.
U „Ekonomiji zahvalnosti“ autor govori o tome kako veliku tržišnu utrku za najveći dio tržišnog kolača u bilo kojoj industriji u razdoblju od 2009. godine pa nadalje neće osvojiti kompanije koje u marketing ulože najviše novca, već one koje na najbolji način pokažu kako im je stalo do svojih kupaca. Dakle, autor promovira osoban, brižan i iskren pristup, individualno usmjeren prema svakom pojedinom potrošaču ili korisniku. U prenošenju te poruke, danas može pomoći i nova platforma, koju znamo pod zajedničkim imenom „društveni mediji“ – naime, ne radi se u pravom smislu o medijima, već o socijalnim mrežama na kojima se ljudi druže i izmjenjuju iskustva. Naime, prednost je ovakvog pristupa potrošačima ta što se vrlo lako i odmah uočava djeluje li kampanja na potrošače na predviđeni način, zatim, što se radi o potpuno besplatnom alatu, kao i što on daje puno veću bazu za ispitivanje tržišta nego što to mogu kompanije za ispitivanje tržišta.
Počela sam razmišljati o tome što ja kao potrošač ili korisnik očekujem. Zaključila sam da sam se, u trenutcima kad mi je trebala posebna vrsta proizvoda ili usluge, radije obraćala starim hrvatskim tvrtkama za koje sam znala da će mi pružiti i traženu kvalitetu i odgovarajuću korisničku podršku. Konkretno, kad sam kupovala odjeću za posebne prilike ili za posao, radije sam išla u Varteks ili Borovo nego u New Yorker ili Takko, znajući da su trgovkinje tamo strpljive, posebno susretljive i obraćaju se svakom kupcu s poštovanjem. Kad sam kupovala kvalitetan poklon za jednu meni vrlo posebnu gospođu, išla sam u privatni trgovački obrt u kojemu sam znala da dobivam pozornost kakvu ne bih dobila u jednom od novovjekih generičkih dućana kakvi niču u svakom trgovačkom centru. Isto sam činila kad sam birala vjenčani prsten ili popravljala sat koji predstavlja sentimentalnu vrijednost (vjerujem da ova tirada dijelom govori i o mojoj taštini, jer očigledno želim da trgovac skakuće i titra oko mene, ali u potrošačkim momentima u kojima govorim da mi cijena nije važna, kao potrošač očekujem da se ta moja odluka poštuje s meni prihvatljivom razinom uvažavanja).
Druga je stvar također i percepcija tvrtkine ideologije u javnosti. Naime, sva sredstva za čišćenje, sve proizvode za osobnu higijenu i svu kozmetiku već sigurno pet godina kupujem isključivo u DM-u. Zašto? Jer je notorno da su njihovi zaposlenici dobro plaćeni, osobito cijenjeni od strane svoje uprave, da dobivaju trinaestu plaću, regrese i druge pogodnosti (što se, uostalom, i vidi iz njihovog ponašanja i njihovog zadovoljstva radom), što ja kao potrošač želim podržavati i nagraditi bez obzira je li mi možda čak i izvan ruke ići na drugi kraj grada u DM, a ne u lokalni dućan, bez obzira na čak i na to jesu li proizvodi u DM-u i koju kunu skuplji. Postupanje uprave DM-a prema svojim zaposlenicima čini mi se upravo takvim, visokomoralnim i društveno odgovornim ponašanjem koje je u skladu s mojim društvenim principima, pa ga, s kako malim iznosima, svojim izborom DM-a i ja potvrđujem.
S druge strane, notorno je i da neki drugi trgovački lanci, osobito oni koji prodaju mješovitu robu, svoje radnike potplaćuju (i time podcjenjuju), izrabljuju ih dulje od zakonom predviđenog najduljeg prekovremenog rada i na druge načine omalovažavaju. To se također vidi iz ponašanja tih radnika, iz njihova nezadovoljstva poslom i iz njihova odnosa prema kupcima (konkretno ću reći da sam u možda 2% slučajeva doživjela ljubaznost i uopće dobro raspoloženje od trgovaca u Konzumu – bilo kojem Konzumu u kojem sam bila, dok me u Billi blagajnica uvijek pita jesam li zadovoljna svojom kupnjom, zbog čega se uvijek osjetim pomalo posebno, iako to pita svakog kupca). To je ponašanje poslodavca koje želim obeshrabriti, i zato izbjegavam kupovati u tim trgovačkim lancima.
Naravno, sve gore navedeno vrijedi ako kupujete posebne proizvode do čije vam je kvalitete osobito stalo ili ako si (u slučaju generičke robe za svakodnevnu potrošnju) možete priuštiti nešto osim najjeftinijih proizvoda. Ako morate dva puta prevrnuti svaku kunu, zaboravite svako prenavljanje i izbirljivost.
U svakom slučaju, zanimljiva knjiga, dalo bi se još milijun stvari reći o njoj i sa stajališta kupca/potrošača/korisnika i sa stajališta rukovoditelja kompanije, njezinog odjela za marketing ili odjela za prodaju, ali tko god ovih dana stupa u poduzetničke vode, iz nje će saznati vrlo važne, suvremene informacije.
Oznake: gary vaynerchuk, ekonomija zahvalnosti, dm, konzum, društvene mreže
