Bookeraj - raj za pasionirane čitatelje
četvrtak, 31.08.2017.
Osnove marketinga za poduzetnike početnike
(Ovaj tekst je izvorno bio objavljen na mom LinkedIn profilu 30.08.2017.)
Ljetnu poduzetničku edukaciju nastavila sam čitajući i prečitavajući „Marketing malih i srednjih poduzeća“ – marketinški savjetnik za poduzetnike i menadere, autorica Nataše Renko i Ružice Brečić, koji je objavljen u izdanju Školske knjige 2016. godine. Iako se radi o udžbeniku koji je namijenjen prvenstveno studentima ekonomskih fakulteta u izučavanju poslovanja malih i srednjih poduzetnika, vjerujem da neću pogriješiti ako kažem da bih i sama sebi olakšala neke stvari u prvoj godini poslovanja da sam imala sreće naletjeti na ovu knjigu nešto ranije (stoga bolju sreću želim svim malim i srednjim poduzetnicima početnicima koji čitaju ovu preporuku).
Ovaj je udžbenik vrlo praktičan, obiluje poslovnim primjerima iz hrvatskog poduzetničkog okruženja (jedan od primjera je, primjerice, Domus Nobilis d.o.o., poduzetnički pothvat dizajnerice Mirjane Mikulec, ili obiteljski zanatski i tradicijski poduzetnički pothvat Kišobrani Cerovečki, ali i brojni drugi, usred i na kraju svakog poglavlja), sadrži pitanja za ponavljanje, pregled poglavlja, informacije za one koji žele znati više, no glavno je da polazi od osnova: od marketinškog miksa koji se popularno naziva još i 4 P – proizvod (product), cijena (price), promocija (promotion) i distribucija/mjesto (place), od uloge malih i srednjih poduzetnika u društvu, načina na koji se mali i srednji razlikuju od velikih, u općenitom poslovanju, ali i u marketingu.
No udžbenik se ne zaustavlja ovdje – mogu vam reći da je obuhvatio sve: poduzetničko umrežavanje (networking), marketing društvenih mreža, korištenje interneta u poslovanju, idealnog klijenta, segmentaciju klijenata i tržišta, sve o čemu ste, ako ste se bavili marketingom, mogli parcijalno pročitati u ovom ili onom „kako-se-reklamirati“ članku: ovoga puta, sve na jednom mjestu, razložno i čisto napisano, što mi se nevjerojatno svidjelo, zbog čega sam počela razmišljati o tome kako ću se ovoj knjizi sigurno morati vraćati nekoliko puta prije nego što usvojim i upotrijebim sve njezine ideje, prijedloge i planove kako bih unaprijedila i proširila svoje poslovanje.
Stoga svakom malom i srednjem poduzetniku koji raspolaže ograničenim (ili čak nepostojećim) budžetom za marketing vlastitih proizvoda ili usluga, preporučujem pročitati ovu knjigu, jer si kao poduzetnik-početnik ne možete priuštiti da u vlastitom poslovanju štedite jedini neograničeni resurs koji imate: vaše vrijeme.
Oznake: nataša renko, ružica brečić, marketing malih i srednjih poduzeća, školska knjiga, udžbenik, Gospodarstvo, ekonomija, mirjana mikulec, networking, marketing, biznis, društvene mreže, internet, klijent, tržište
srijeda, 05.07.2017.
Svaki poduzetnik treba pleme
(Ovaj tekst je izvorno objavljen na mom LinkedIn profilu 04.07.2017.)
Sigurno ste čuli da je potrebno selo da bi se odgojilo dijete. Tako je danas potrebno pleme sljedbenika da biste podigli svoj posao na noge.
Ili barem tako tvrdi marketinški stručnjak Seth Godin u svojoj, sada već malo zastarjeloj knjizi „Plemena“, koja je kod nas objavljena 2010. godine. U svim svojim djelima koja sam dosad čitala („Svi marketinški stručnjaci su lažljivci“, „Veliko je out, malo je in“ i „Plava krava“), Seth Godin ustvari govori istu stvar – danas više nije dovoljno da ste napravili proizvod ili uslugu, stavili ga na tržište i promovirali uobičajenim kanalima.
Ne, tržište je toliko zasićeno svime i sve je toliko dostupno da zaista morate učiniti sve što možete da se istaknete, da iskočite iz mase i da pokrenete kritični broj ljudi koji su vas spremni slijediti, širiti vašu riječ i promovirati vašu ideju. Vi trebate svoje pleme ranih usvajatelja (early adopters), koje čak niti ne treba biti veliko, da biste se lansirali i postali održivi i uspješni. Morate raditi nešto drugačije od drugih, i to „nešto“ mora biti dovoljno značajno i veliko da bi pokrenulo ljude.
Sličnu teoriju ima i autor Chris Anderson (inače, idejni začetnik i vlasnik TED-a, veliki sam fan) u knjizi „Dugi rep“, u kojoj razmatra kako se popularnost bestselera i blockbustera u književnoj, filmskoj, glazbenoj i zabavnoj ponudi raspršila pojavom interneta. Naime, zbog toga što je u osamdesetima, pa čak i devedesetima, oglašavanje bilo skupo, samo oni koji su imali najviše novca za oglašavanje, mogli su doprijeti do publike. Također, s obzirom da je prostor na policama u trgovinama bio ograničen, samo 10% najpopularnijih je moglo zauzeti ta mjesta. Međutim, danas se interes za blockbusterima i bestselerima smanjio, i oni imaju sve manje udjele u ukupnoj prodaji, zato što je sve dostupno i oglašavanje je postalo jeftino, proizvodi su postali virtualni pa ne zauzimaju mjesta na policama, omogućujući tako kupcima i konzumentima, da biraju za sebe sve opskurnije i manje poznate kulturne i zabavne proizvode, koji im više odgovaraju. Pa iako 10% bestselera i dalje ostvaruje najveći udio u profitu, ostalih 90% proizvoda koji nisu popularni i velik broj ljudi nije niti čuo za njih, ostvaruje značajan komad tržišnog kolača na koji svakako treba obratiti pozornost.
A za to vam je potreban tek mali broj sljedbenika i fanova, i način da ostvarite prisutnost na internetu i u svojoj lokalnoj zajednici.
Kad razmišljam o poduzetnicima koje znam, a koji imaju pleme i koji su uspjeli kapitalizirati od novog načina razmišljanja o oglašavanju, uvijek mi na um padne Stjepan Dumančić, možda će vam se učiniti poznat iz reklame za jednog teleoperatera, koji je pokrenuo projekt Volim jabuke, a koji se trenutno rebrandira u Stipino, jer se radi o proizvođaču voća, ali i poljoprivrednih prerađevina (pekmezi, ajvar i sl.), koji je plasman i prodaju proizvoda ostvario od svoga plemena kojemu na kućnu adresu, prema prethodnim narudžbama putem FB-a dostavlja svoje proizvode, zaobilazeći tako uobičajene distribucijske kanale kroz tržnice i trgovačke lance, koji su se, kako vrijeme pokazuje, ispostavili prilično nepouzdanim platišama. Dakle, taj tip ima pleme koje ga voli i prati kroz društvene mreže, i koje isprobava sve njegove nove proizvode i promovira ih ponovno kroz društvene mreže.
S druge strane, naš je prevladavajući problem društvenog mentaliteta kakav postoji i u Indiji, koji je notirao Seth Godin u svojoj knjizi:
Na jednom nedavnom putovanju u Indiju postao mi je savršeno jasan taj mentalni stav. Koga god da tamo upitate što bi po njihovu mišljenju bio savršen posao, kažu vam: posao u državnoj birokraciji. Ne samo da čovjek ima klimatizaciju u uredu, nego još k tome nitko od njega ne traži inicijativu. Posao je stabilan, plaća dobra, a usput nema iznenađenja.“
Tako je još uvijek, nažalost, i kod nas, unatoč tome što je knjiga Setha Godina iz koje vadim ovaj citat kod nas objavljena sada već davne 2010. godine. No ako želite prigrliti nov način razmišljanja i povesti u bolju budućnost svoj mikropokret, evo što Seth Godin preporučuje da učinite:
1. Objavite manifest, mantru, moto i način gledanja na svijet – obznanite ga i pobrinite se da se daleko širi.
2. Omogućite svojim sljedbenicima da se povežu s vama – neka vas ljudi posjećuju, neka vam šalju e-mailove ili vas gledaju na televiziji, neka komuniciraju s vama putem FB-a, ili ako ste zakleti linuxaš, instalirajte Telegram.
3. Omogućite svojim sljedbenicima da se povežu međusobno – pripadnici istog kluba osjećaju zajedništvo koje ih povezuje: pogledajte ljubav koju među sobom osjećaju pripadnici iste političke stranke ili opcije, ili insajderi uključeni u lansiranje i promociju novog proizvoda.
4. Shvatite da novac nije smisao pokreta – izreka koje se držim jest „Do what you love, and money will follow“. Iskustvo je pokazalo da to zaista tako jest. Onoga trenutka kad se koncentrirate isključivo na izvlačenje novca, zaboravite na cijelu priču, krenuli ste u krivom smjeru.
5. Pratite napredak – pratite ga javno i omogućite sljedbenicima da pruže doprinos tom napretku.
Načela kojih se Seth Godin preporučuje držati kod vođenja svog mikropokreta:
1. Transparentnost – jer ljudi koji vas slijede nisu budale i ovce za šišanje, svaka nedosljednost i licemjerje se oštro kažnjavaju.
2. Pokret mora biti veći od idejnog začetnika i jednog proizvoda – pokret je ideja, inovacija: Steve Jobs i iPhone nisu pokret, već proizvod i njegov idejni začetnik, ali način dizajna i način promišljanja u Appleu – to je pokret.
3. Pokreti koji rastu su pokreti kojima odlično ide – ono što se želi reći jest da nije dobro stajati na mjestu, ali nije dobro niti forsirati rast.
4. Pokreti se najjasnije ocrtavaju u odnosu na status quo, ili u odnosu na pokrete koji se zalažu za suprotni smjer – slabije se vide u odnosu na slične pokrete, pa se s njima ne bi trebali uspoređivati.
5. Isključite autsajdere – pitanje tko nije član vašeg pokreta je gotovo jednako važno pitanju tko jest.
6. Pljuvanje po drugima nije toliko korisna platforma koliko je korisno jačanje vlastitih sljedbenika.
Zaključno, valja još jednom ponoviti da poduzetniku na današnjem tržištu doista nije lako – osim što treba razviti proizvod ili uslugu, treba ga i plasirati na tržište i promovirati, ali i kod razvoja proizvoda i kod njegova plasmana i promocije, mora u glavi držati sve što će mu pomoći da to učini na način na koji će se istaknuti i iskočiti iz mase sličnih ili različitih proizvoda ili usluga. Sretno!
Oznake: seth godin, plemena, poduzetništvo, marketing, ekonomija, pokret, društvene mreže
četvrtak, 14.05.2015.
(Usmena) preporuka zlata vrijedi!
(Tekst je izvorno objavljen kao blog unos na mom LinkedIn profilu , a spominje i knjigu "Usmena preporuka" autora Andya Sernovitza koju sam nedavno čitala)
Djelatnost kojom se želim baviti je specifična, osobito u pogledu marketinga i stvaranja pristupa klijentima, jer su uobičajene marketinške tehnike zabranjene i njihova se primjena ograničava. No sve i da to nije slučaj, kao buduća poduzetnica-početnica, vjerojatno neću imati budžet za marketing kakav imaju veliki igrači na tržištu.
I općenito, na izdatke za marketing se danas gleda podozrivo, jer uobičajeni načini promocije, poput televizijskih, radijskih ili novinskih oglasa, oglasa upućenih putem jumbo-plakata ili letaka, ne daju mjerljive rezultate i nije moguće pratiti njihovu učinkovitost. Zato se sve više poduzetnika okreće gerilskim vrstama marketinga putem interneta, osobito putem društvenih mreža ili putem content (sadržajnog?) marketinga.
No prije sedam-osam godina, dok sam još radila u prodaji, imala sam prilike sudjelovati na team-buildingu koji je za nas prodajne savjetnike organizirala naša kompanija, gdje je predavač Erik Vos držao predavanje o preporukama kao najmoćnijem alatu koji stoji na raspolaganju prodajnom predstavniku kod sklapanja poslova i otvaranju daljnjih područja.
(više o Eriku Vosu na njegovoj web-stranici OVDJE.)
Naime, Erik Vos je predlagao meni i mojim kolegama da bismo kod svakog poslovnog sastanka trebali zamoliti potencijalnog klijenta ili sugovornika da nas preporuči za daljnje poslove, ili da nama preporuči tko bi mogao biti zainteresiran za naš proizvod ili uslugu kako bismo mogli ostvariti daljnje kontakte pozivajući se na preporučitelja. Ovakav pristup potencijalnim klijentima ne košta ništa, te je mjerljiv, jer iz njega vidimo ne samo tko je zadovoljan našom poslovnom interakcijom, već i koliko su ljudi voljni i spremni dati preporuku, a i iz broja danih preporuka možemo izračunati koliko smo susreta ostvarili, te koliko smo poslova sklopili iz tih susreta.
No marketing usmenom preporukom ima više svojih zagovaratelja, jedan od njih je i Andy Sernovitz, profesor na američkom sveučilištu Northwestern, koji drži predavanja na temu usmene preporuke i internet-poduzetništva, i čija je knjiga „Usmena preporuka“ prevedena i objavljena 2013. godine u izdanju Naklade Ljevak.
U toj knjizi, Andy Sernovitz tvrdi da internet već bruji od usmenih preporuka i da se o vašem proizvodu ili usluzi već razgovara; najčešće razgovaraju zadovoljni ili nezadovoljni korisnici (dobar primjer toga su recenzije proizvoda na Amazonu, eBayu ili na forumima), nešto rjeđe profesionalni recenzenti proizvoda ili blogeri. Kako god bilo, razgovor o vama je već u tijeku, a na vama je da se u taj razgovor uključite. Naime, i sama iz vlastitog iskustva znam da sam u posljednjih šest mjeseci putem preporuke od obitelji, prijatelja ili putem interneta od privatnih korisnika tražila informacije o: liječniku, stomatologu, televizoru, osiguravajućoj kući i bankarskim uslugama; o proizvodima široke potrošnje da i ne govorim, preporuke za dobar detergent za rublje ili catering su gotovo svakodnevna stvar.
Autor nadalje preporučuje da kompanija odredi jednu odgovornu osobu koja će pratiti razgovore o vašem proizvodu ili usluzi, da kreirate blog na kojemu ćete promovirati teme vrijedne razgovora o vašem proizvodu (o kojima bi vaši govornici mogli razgovarati i dijeliti sadržaje), da učinite nešto lijepo ili neočekivano što će oduševiti vaše govornike i time ih natjerate da vas još više preporučuju (posebne VIP-ponude, fan-klubovi, pokloni, druženja i slično), te da (ono od čega brojne strane, pa i hrvatske kompanije zaziru) oformite fantastičnu korisničku podršku – s obzirom da je to rijetkost, svaka kompanija koja se zna ispričati te brzo i učinkovito uspijeva riješiti probleme klijenata, doživjet će nevjerojatno oduševljenje i preporuku.
Posebna praktična vrijednost ove knjige sastoji se u brojnim radnim listovima i materijalima za popunjavanje koje možete iskoristiti dok razmišljate kako bi vaš proizvod na što bolji način mogao primijeniti marketing usmenom preporukom.
Ipak, o usmenoj preporuci, koja čini svojevrsni hibrid između marketinškog i networking-alata, može se reći još i puno više nego što su to učinili Sernovitz i Vos, a posebno više nego što sam rekla ja, pa temu preporučujem onima koji žele znati više.
Oznake: andy sernovitz, usmena preporuka, erik vos, preporuke, marketing, networking
