Bookeraj - raj za pasionirane čitatelje

ponedjeljak, 10.02.2014.

Pomlađivanje i drugi aspekti potrošačke kulture

Gary Vaynerchuk u svom tekstu na LinkedInu piše kako su ga često pitali iz raznih kompanija zašto bi se te kompanije uključivale na društvene mreže, ako većina njihove baze potrošača, kao starija populacija, ne sudjeluju na društvenim mrežama. Odgovor se sastoji u sljedećem: doista je točno da dio populacije ne boravi na društvenim mrežama i za te poslove nije potrebno da se kompanija nalazi na društvenim mrežama (nisam, recimo, primijetila da se kompanije koje proizvode šumeće tablete za zubne proteze reklamiraju na Facebooku), ali za velik dio proizvoda, koje koriste i mladi i stariji potrošači, to je obvezno, čak i ako stariji potrošači nemaju profil na društvenim mrežama, jer mlađi potrošači danas imaju veći utjecaj na potrošačke navike starijih potrošača (prije je bilo obrnuto, jer su mladi potrošači slijedili svoje roditelje i stvarali potrošačke navike slične njihovima, nakon toga je postojalo i jedno razdoblje u kojem su mladi potrošači stvarali potrošačke navike suprotne onima njihovih roditelja, kao dio mladenačkog bunta, a sad imamo ovo što imamo – militantno pomlađivanje). Je li to dobro, pokazat će vrijeme.

Youthification. It's a word now.

Inge Geerdens, također na LinkedInu, piše o tome kako treba zaposliti stav, a trenirati vještine. Odnosno, kod zapošljavanja suradnika valja voditi više računa o tome kakav stav te osobe imaju, kako se odnose prema timu, kako surađuju i što, vezano za osobnost, donose u tim, a manje o tome kakve vještine imaju i odgovaraju li te vještine svemu što postavljaju zahtjevi toga radnog mjesta. Naime, vještine se mogu naučiti, ali stav prema poslu nikako.

Hire the attitude, train the skills.

Nadalje, razvija se burna rasprava u svijetu kadrovske politike, je li ono što radi Google pozitivna ili negativna stvar (ugodni radni uvjeti, zabava i rekreacija, da čovjek poželi nikad ne otići s posla). S jedne strane, ljudi uživaju u tome da mogu na posao otići kao ljudi, da ne moraju glumiti i ulaziti u uloge ozbiljnih zaposlenika, uživaju u mogućnostima za tjelovježbu, rekreaciju i za edukaciju, ali je činjenica, a s time se i ja slažem, da ljudi tako više vremena provode upravo na poslu. Naši poslodavci nas ne zabavljaju na poslu zato što brinu za nas kao osobe u privatnom smislu, već zato da bi nas mogle više izrabljivati, da bi mogle, kao u slučaju Googlea, komercijalizirati plodove našeg slobodnog vremena. Radna mjesta koja zahtijevaju osmosatno radno vrijeme, nakon kojega čovjek može ići kući i više ne mora raditi više ne postoje, što sam počela primjećivati i po zahtjevima vlastitog radnog mjesta, iako se ne mogu požaliti niti na radne uvjete, niti na primjerenost kompenzacije. U svakome slučaju, na linku dolje nalaze se neka razmišljanja o zabavi na poslu.

No time for fun at work: Then get a life!


S druge strane, ako je uredska kultura dobra, odnosno, ako su zaposlenici sretni, javljaju se barem tri neočekivane ugodne posljedice zadovoljstva radnika: kreativna inicijativa, jer zadovoljni radnici su uspješni radnici, stvara se prijateljsko okruženje suradnje, a ne kompetitivnosti, i, dakako, to je velika prednost pri zapošljavanju, jer se dobar glas o ugodnom radnom okruženju daleko čuje.

3 Unexpected Consequences Of A Great Office Culture


Pročitajte i zgodan tekst Jeffa Stibela, predsjednika Dun & Bradstreet Credibility Corpa, čiji su zaposlenici kroz dvije godine na zidove počeli pisati slavne citate o neuspjehu, a zatim počeli dodavati i svoje priče o neuspjesima. Iz toga su naučili lakše podnositi neuspjehe, a ovaj mali dodatak svakodnevnom poslovanju donio je i druge promjene u uredskoj kulturi.

Two Years Of Failure


Konačno, kako vam loša gramatika i nepoštovanje pravila poslovne komunikacije mogu istaknuti pred konkurencijom, govori priča s LinkedIna o osnivaču start-upa Snapchat, Evana Spiegela, koji je Marku Zuckerbergu, osnivaču Facebooka, na upit o sastanku radi profesionalne suradnje, odgovorio: „Thanks :) would be happy to meet – I’ll let you know when I make it up to the Bay Area”. Ja imam svoje mišljenje o tome, hvala lijepo, iako autor teksta na LinkedInu smatra da je to najgenijalniji potez svih vremena, iako se treba koristiti s pažnjom.

How Spelling Mistakes And Bad E-mail Etiquette Can Help You Get Ahead


Oznake: gary vaynerchuk, uredska kultura, zabava na poslu

10.02.2014. u 19:27 • 7 KomentaraPrint#

subota, 19.10.2013.

Gary Vaynerchuk: "Ekonomija zahvalnosti"

A danas – o potrošačima, o korisnicima, o prodaji i o zahvalnosti.

Autora Garya Vaynerchuka možete znati kao osnivača Wine Librarya (ja znam da sam ga gledala kako ocjenjuje vina različitih proizvođača, a osim Wine Librarya, osnivač je i web-stranice Cinderellawine i kompanije po imenu Vaynermedia). Dakle, o njemu i njegovim idejama priča se već i u Hrvatskoj, koja je općenito zaostala po pitanju bilo kakvih svjetskih ekonomskih i marketinških trendova.

U „Ekonomiji zahvalnosti“ autor govori o tome kako veliku tržišnu utrku za najveći dio tržišnog kolača u bilo kojoj industriji u razdoblju od 2009. godine pa nadalje neće osvojiti kompanije koje u marketing ulože najviše novca, već one koje na najbolji način pokažu kako im je stalo do svojih kupaca. Dakle, autor promovira osoban, brižan i iskren pristup, individualno usmjeren prema svakom pojedinom potrošaču ili korisniku. U prenošenju te poruke, danas može pomoći i nova platforma, koju znamo pod zajedničkim imenom „društveni mediji“ – naime, ne radi se u pravom smislu o medijima, već o socijalnim mrežama na kojima se ljudi druže i izmjenjuju iskustva. Naime, prednost je ovakvog pristupa potrošačima ta što se vrlo lako i odmah uočava djeluje li kampanja na potrošače na predviđeni način, zatim, što se radi o potpuno besplatnom alatu, kao i što on daje puno veću bazu za ispitivanje tržišta nego što to mogu kompanije za ispitivanje tržišta.

Počela sam razmišljati o tome što ja kao potrošač ili korisnik očekujem. Zaključila sam da sam se, u trenutcima kad mi je trebala posebna vrsta proizvoda ili usluge, radije obraćala starim hrvatskim tvrtkama za koje sam znala da će mi pružiti i traženu kvalitetu i odgovarajuću korisničku podršku. Konkretno, kad sam kupovala odjeću za posebne prilike ili za posao, radije sam išla u Varteks ili Borovo nego u New Yorker ili Takko, znajući da su trgovkinje tamo strpljive, posebno susretljive i obraćaju se svakom kupcu s poštovanjem. Kad sam kupovala kvalitetan poklon za jednu meni vrlo posebnu gospođu, išla sam u privatni trgovački obrt u kojemu sam znala da dobivam pozornost kakvu ne bih dobila u jednom od novovjekih generičkih dućana kakvi niču u svakom trgovačkom centru. Isto sam činila kad sam birala vjenčani prsten ili popravljala sat koji predstavlja sentimentalnu vrijednost (vjerujem da ova tirada dijelom govori i o mojoj taštini, jer očigledno želim da trgovac skakuće i titra oko mene, ali u potrošačkim momentima u kojima govorim da mi cijena nije važna, kao potrošač očekujem da se ta moja odluka poštuje s meni prihvatljivom razinom uvažavanja).

Druga je stvar također i percepcija tvrtkine ideologije u javnosti. Naime, sva sredstva za čišćenje, sve proizvode za osobnu higijenu i svu kozmetiku već sigurno pet godina kupujem isključivo u DM-u. Zašto? Jer je notorno da su njihovi zaposlenici dobro plaćeni, osobito cijenjeni od strane svoje uprave, da dobivaju trinaestu plaću, regrese i druge pogodnosti (što se, uostalom, i vidi iz njihovog ponašanja i njihovog zadovoljstva radom), što ja kao potrošač želim podržavati i nagraditi bez obzira je li mi možda čak i izvan ruke ići na drugi kraj grada u DM, a ne u lokalni dućan, bez obzira na čak i na to jesu li proizvodi u DM-u i koju kunu skuplji. Postupanje uprave DM-a prema svojim zaposlenicima čini mi se upravo takvim, visokomoralnim i društveno odgovornim ponašanjem koje je u skladu s mojim društvenim principima, pa ga, s kako malim iznosima, svojim izborom DM-a i ja potvrđujem.

S druge strane, notorno je i da neki drugi trgovački lanci, osobito oni koji prodaju mješovitu robu, svoje radnike potplaćuju (i time podcjenjuju), izrabljuju ih dulje od zakonom predviđenog najduljeg prekovremenog rada i na druge načine omalovažavaju. To se također vidi iz ponašanja tih radnika, iz njihova nezadovoljstva poslom i iz njihova odnosa prema kupcima (konkretno ću reći da sam u možda 2% slučajeva doživjela ljubaznost i uopće dobro raspoloženje od trgovaca u Konzumu – bilo kojem Konzumu u kojem sam bila, dok me u Billi blagajnica uvijek pita jesam li zadovoljna svojom kupnjom, zbog čega se uvijek osjetim pomalo posebno, iako to pita svakog kupca). To je ponašanje poslodavca koje želim obeshrabriti, i zato izbjegavam kupovati u tim trgovačkim lancima.

Naravno, sve gore navedeno vrijedi ako kupujete posebne proizvode do čije vam je kvalitete osobito stalo ili ako si (u slučaju generičke robe za svakodnevnu potrošnju) možete priuštiti nešto osim najjeftinijih proizvoda. Ako morate dva puta prevrnuti svaku kunu, zaboravite svako prenavljanje i izbirljivost.

U svakom slučaju, zanimljiva knjiga, dalo bi se još milijun stvari reći o njoj i sa stajališta kupca/potrošača/korisnika i sa stajališta rukovoditelja kompanije, njezinog odjela za marketing ili odjela za prodaju, ali tko god ovih dana stupa u poduzetničke vode, iz nje će saznati vrlo važne, suvremene informacije.

Oznake: gary vaynerchuk, ekonomija zahvalnosti, dm, konzum, društvene mreže

19.10.2013. u 17:41 • 4 KomentaraPrint#

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Bez prerada.



< travanj, 2019  
P U S Č P S N
1 2 3 4 5 6 7
8 9 10 11 12 13 14
15 16 17 18 19 20 21
22 23 24 25 26 27 28
29 30          

Travanj 2019 (1)
Svibanj 2018 (2)
Ožujak 2018 (1)
Kolovoz 2017 (4)
Srpanj 2017 (7)
Lipanj 2017 (10)
Svibanj 2017 (2)
Ožujak 2017 (6)
Veljača 2017 (6)
Siječanj 2017 (4)
Prosinac 2016 (1)
Studeni 2016 (11)
Listopad 2016 (4)
Rujan 2016 (2)
Kolovoz 2016 (4)
Srpanj 2016 (8)
Travanj 2016 (1)
Ožujak 2016 (10)
Veljača 2016 (2)
Siječanj 2016 (4)
Listopad 2015 (2)
Rujan 2015 (2)
Srpanj 2015 (6)
Lipanj 2015 (14)
Svibanj 2015 (11)
Travanj 2015 (3)
Ožujak 2015 (6)
Veljača 2015 (6)
Siječanj 2015 (8)
Prosinac 2014 (5)
Studeni 2014 (6)
Listopad 2014 (8)
Rujan 2014 (9)
Kolovoz 2014 (11)
Srpanj 2014 (11)
Lipanj 2014 (3)
Svibanj 2014 (5)
Travanj 2014 (11)
Ožujak 2014 (6)
Veljača 2014 (9)
Siječanj 2014 (16)
Prosinac 2013 (8)
Studeni 2013 (9)
Listopad 2013 (7)
Rujan 2013 (11)
Kolovoz 2013 (12)
Srpanj 2013 (2)
Lipanj 2013 (10)

Komentari da/ne?

Opis bloga

Na ovom blogu čitajte o knjigama - mojim knjigama, Vašim knjigama, najnovijim knjigama, starim knjigama, zanemarenim knjigama, o autorima knjiga i novostima iz književnosti.


Hit Counter by Digits


Za sve informacije, pitanja, primjedbe, komentare, uvrede i drugo kontaktirajte me na bookeraj.blog@gmail.com