Gary Vaynerchuk u svom tekstu na LinkedInu piše kako su ga često pitali iz raznih kompanija zašto bi se te kompanije uključivale na društvene mreže, ako većina njihove baze potrošača, kao starija populacija, ne sudjeluju na društvenim mrežama. Odgovor se sastoji u sljedećem: doista je točno da dio populacije ne boravi na društvenim mrežama i za te poslove nije potrebno da se kompanija nalazi na društvenim mrežama (nisam, recimo, primijetila da se kompanije koje proizvode šumeće tablete za zubne proteze reklamiraju na Facebooku), ali za velik dio proizvoda, koje koriste i mladi i stariji potrošači, to je obvezno, čak i ako stariji potrošači nemaju profil na društvenim mrežama, jer mlađi potrošači danas imaju veći utjecaj na potrošačke navike starijih potrošača (prije je bilo obrnuto, jer su mladi potrošači slijedili svoje roditelje i stvarali potrošačke navike slične njihovima, nakon toga je postojalo i jedno razdoblje u kojem su mladi potrošači stvarali potrošačke navike suprotne onima njihovih roditelja, kao dio mladenačkog bunta, a sad imamo ovo što imamo – militantno pomlađivanje). Je li to dobro, pokazat će vrijeme.
Youthification. It's a word now.
Inge Geerdens, također na LinkedInu, piše o tome kako treba zaposliti stav, a trenirati vještine. Odnosno, kod zapošljavanja suradnika valja voditi više računa o tome kakav stav te osobe imaju, kako se odnose prema timu, kako surađuju i što, vezano za osobnost, donose u tim, a manje o tome kakve vještine imaju i odgovaraju li te vještine svemu što postavljaju zahtjevi toga radnog mjesta. Naime, vještine se mogu naučiti, ali stav prema poslu nikako.
Hire the attitude, train the skills.
Nadalje, razvija se burna rasprava u svijetu kadrovske politike, je li ono što radi Google pozitivna ili negativna stvar (ugodni radni uvjeti, zabava i rekreacija, da čovjek poželi nikad ne otići s posla). S jedne strane, ljudi uživaju u tome da mogu na posao otići kao ljudi, da ne moraju glumiti i ulaziti u uloge ozbiljnih zaposlenika, uživaju u mogućnostima za tjelovježbu, rekreaciju i za edukaciju, ali je činjenica, a s time se i ja slažem, da ljudi tako više vremena provode upravo na poslu. Naši poslodavci nas ne zabavljaju na poslu zato što brinu za nas kao osobe u privatnom smislu, već zato da bi nas mogle više izrabljivati, da bi mogle, kao u slučaju Googlea, komercijalizirati plodove našeg slobodnog vremena. Radna mjesta koja zahtijevaju osmosatno radno vrijeme, nakon kojega čovjek može ići kući i više ne mora raditi više ne postoje, što sam počela primjećivati i po zahtjevima vlastitog radnog mjesta, iako se ne mogu požaliti niti na radne uvjete, niti na primjerenost kompenzacije. U svakome slučaju, na linku dolje nalaze se neka razmišljanja o zabavi na poslu.
No time for fun at work: Then get a life!
S druge strane, ako je uredska kultura dobra, odnosno, ako su zaposlenici sretni, javljaju se barem tri neočekivane ugodne posljedice zadovoljstva radnika: kreativna inicijativa, jer zadovoljni radnici su uspješni radnici, stvara se prijateljsko okruženje suradnje, a ne kompetitivnosti, i, dakako, to je velika prednost pri zapošljavanju, jer se dobar glas o ugodnom radnom okruženju daleko čuje.
3 Unexpected Consequences Of A Great Office Culture
Pročitajte i zgodan tekst Jeffa Stibela, predsjednika Dun & Bradstreet Credibility Corpa, čiji su zaposlenici kroz dvije godine na zidove počeli pisati slavne citate o neuspjehu, a zatim počeli dodavati i svoje priče o neuspjesima. Iz toga su naučili lakše podnositi neuspjehe, a ovaj mali dodatak svakodnevnom poslovanju donio je i druge promjene u uredskoj kulturi.
Two Years Of Failure
Konačno, kako vam loša gramatika i nepoštovanje pravila poslovne komunikacije mogu istaknuti pred konkurencijom, govori priča s LinkedIna o osnivaču start-upa Snapchat, Evana Spiegela, koji je Marku Zuckerbergu, osnivaču Facebooka, na upit o sastanku radi profesionalne suradnje, odgovorio: „Thanks :) would be happy to meet – I’ll let you know when I make it up to the Bay Area”. Ja imam svoje mišljenje o tome, hvala lijepo, iako autor teksta na LinkedInu smatra da je to najgenijalniji potez svih vremena, iako se treba koristiti s pažnjom.
How Spelling Mistakes And Bad E-mail Etiquette Can Help You Get Ahead
Post je objavljen 10.02.2014. u 19:27 sati.