Bookeraj - raj za pasionirane čitatelje
petak, 12.08.2016.
Sarah Dessen: "Bez kočnice"
And now for something completely different, rekli bi Pythoni. Amerikanci bi također rekli da je žanr knjige iz naslova (u izvorniku “Along for the Ride”) YAF – Young Adult Fiction. Kod nas: knjige za mlade. Po mom mišljenju, ova knjiga spada u isti koš s onima autora Johna Greena o kojima ste imali prilike čuti i na ovom blogu - “Greška u našim zvijezdama”, “U potrazi za Alaskom”, “Gradovi od papira” i slično – i moram priznati da je jednako šarmantna.
Glavna junakinja ima sedamnaest godina, zove se Auden, kći je dvoje razvedenih sveučilišnih profesora anglistike i pisaca, ima starijeg brata Hollisa koji muze roditelje i već godinama putuje po Europi, a njezin otac s dvadesetšestogodišnjom plavokosom i prenašminkanom Heidi čeka dijete u primorskom gradiću Colbyu.
Auden je, ne moramo ni spominjati, odlikašica, oduvijek introvertirana i preozbiljna, tako da je propustila velik dio svog djetinjstva, a na dobrom je putu da u ljetnim pripremama za fakultet izgubi i čitavu mladost, tim više što od razvoda svojih roditelja ne može spavati noću, pa dok njezina mama pravi beskonačna primanja i večere za postdiplomce, ona luta u svom autu i uči u zalogajnicama otvorenima cijelu noć.
No nakon što od brata dobije okvir za slike s natpisom “Najljepši trenutci”, u koji uviđa da nema što staviti, odlučuje preko ljeta posjetiti oca, Heidi i tek rođenu polusestricu Thisbe, i provesti s njima ljeto. Ipak, njezina očekivanja da će provoditi puno vremena s ocem posve su se izjalovila jer on čitavo vrijeme piše svoj dugo očekivani drugi roman. S druge strane, naizgled savršena i dotjerana Heidi također nije onakva kakvom se činila, jer joj samostalno roditeljstvo oduzima svaku trunku životne energije (o, kako sam suosjećala i još uvijek suosjećam s tom patnicom!), pa je pred Auden dugo, dosadno ljeto koje neočekivano uspijeva ispuniti – prijateljicama, ljubavlju i prilično ozbiljnim životnim lekcijama o posljedicama koje na djecu ostavlja razvod roditelja.
Bilo je pravo zastrašujuće kako mi je dobro išlo čitanje ove knjige! Je li zbog prisutnosti male bebe i borbe s majčinstvom kao lajtmotiva, ili zbog generalne neobičnosti fabule ove knjige (stil je pristojan, pomalo zafrkantski, jednostavan, baš za mlade), zaista ne znam, ali mislim da sam je slistila u jedno-dva poslijepodneva, a to je uz moj sadašnji tempo ravno čudu. Zato, najtoplije preporučujem kao još jedno zabavno ljetno štivo, posebno za žensku populaciju.
Oznake: sarah dessen, bez kočnice, auden, anglistika, knjige za mlade, john green, majčinstvo, djeca i mladi
srijeda, 10.08.2016.
Noah Gordon: "Šaman"
Odmah nakon što sam pročitala prvi dio tzv. Liječničke trilogije autora Noaha Gordona, morala sam nastaviti i drugi dio (i to ne samo zato što se posuđeno mora vratiti s voljom i na vrijeme), a sada već znam i ovo:
Ide vrijeme prođe rok, eto i nas skok na skok u Americi u 19. stoljeću, nekoliko desetljeća prije Američkog građanskog rata. Robert Judson Cole je iz političkih, ali i pustolovnih razloga, ostavio svom mlađem bratu Henryu imanje s ovcama u škotskom Kilmarnocku i prešao Veliku baru. Prvo se nastanio u Bostonu , radeći s Oliverom Wendellom Holmesom, još jednim velikim pjesnikom, filozofom i medicinarom (u “Iscjelitelju” se autor na isti način bavio Avicenom), a zatim je pošao u Holdenov prijelaz u Illinoisu, gdje je kupio zemlju i odlučio se trajno nastaniti kao seoski doktor, odnosno liječnik sve većeg broja doseljenika koji nastanjuju to područje.
Osim njegove životne priče (sudjelovanje u Američkom građanskom ratu u svojstvu liječnika, prethodno upoznavanje s plemenom Sauka i njihovom šamankom Makwa-Ikwom, njihov zajednički liječnički rad, izlječenje njegove buduće supruge Sare Bledsoe i drugo), pratimo i životni put njegovog prvog sina, Roberta Jeffersona Colea, kojega osim nadimka Šaman krase i dva dara – očevo naslijeđeno “šesto čulo”, i stečeni gubitak sluha nakon preboljenih zaušnjaka.
I otac i sin (kao i Robert Jeremy Cole iz “Iscjelitelja”) koketiraju s raznim religijama (u “Iscjelitelju” su to bili kršćanstvo, židovstvo i islam) koje se pojavljuju na američkom području u to vrijeme – mormonima, katolicima, protestantima, kvekerima, pa religiozni motiv predstavlja još jednu zajedničku nit između prvog i drugog dijela trilogije.
Treći dio trilogije se zove “Matters of Choice”, izvorno je objavljen 1995. godine, a čini mi se da kod nas još nije preveden (“Iscjelitelj” i “Šaman” su u Americi objavljeni 1986. i 1992. godine, a naš su prijevod čekali do 2014. godine). Još jedna zanimljiva stvar jest da Gordonova liječnička trilogija nije doživjela osobit komercijalni uspjeh u Americi, odakle je autor, ali je postala bestseler u čitavoj kontinentalnoj Europi, osobito u Španjolskoj i Njemačkoj, pa su prava na film i televizijsku seriju pripala upravo njemačkoj produkciji (ne mogu se domisliti zašto je tome tako – zašto ove knjige nisu doživjele uspjeh u matičnoj zemlji autora, čini mi se da je to prilična rijetkost).
Sve u svemu, iako neki tvrde da je nastavak slabiji od prve knjige iz trilogije, meni se ne čini da je tako, a čak ni nakon 1200 i kusur stranica nisam doživjela zasićenje, pa bih rado, da su okolnosti drugačije, odmah u šusu pročitala i treći dio, da zaokružim priču. Neovisno o tome, preporučujem kao veliki ljetni projekt – vrijeme se kvari, ljetne ljubavi će uskoro početi truliti, pa bacite oko i na ove knjiške drugove koji su cijelu godinu skupljali prašinu na polici.
Oznake: noah gordon, aman, liječnička trilogija, oliver wendell holmes, boston, illinois, amerika američki građanski rat, indijanci, sauk
ponedjeljak, 08.08.2016.
Noah Gordon: "Iscjelitelj"
“Veliki svjetski hit”, “Prepun živopisnih likova, bogat zanimljivim događajima i povijesnim detaljima! Roman “Iscjelitelj” pravo je čitateljsko zadovoljstvo!”
Osim toga, roman “Iscjelitelj” je i pravi čitateljski pothvat – predstavlja prvi dio tzv. Liječničke trilogije autora Noaha Gordona, a broji 660 stranica teksta (šezdesetak stranica manje ima i drugi dio trilogije, pod naslovom “Šaman”, o kojemu ću pisati u nekom od sljedećih postova). Dakle, pravi zalogaj za dugo kišno ljeto. Ili jesen. Ili zimu. Ili čak sve od navedenog. Ipak, lako se čita, tako da vam možda i neće trebati tri godišnja doba, čak ni meni nije trebalo.
Priča počinje 1021. godine u srednjovjekovnom Londonu, a prati životni put Roberta Jeremya Colea, tada devetogodišnjeg dječaka, čiji roditelji umiru jedno za drugim, a braća i sestre bivaju razdijeljeni drugim tesarskim obiteljima u okolici, obrtnicima kao naučnici, ili crkvi za sjemeništarce. Njega samog uzima u skrb barbir-ranarnik Henry Croft, veliki hedonist i lutalica koji prolazi po selima diljem Engleske gdje izvodi trikove i predstave, vadi zube, amputira udove i liječi kojekakve boljetice, prodajući svoj lijek (ustvari zmijsko ulje) Univerzalni Specifik.
S Barbirom Rob J. odrasta i uči njegov zanat, ali zbog liječničkog dara koji osjeća u rukama, odlučuje staviti sve na kocku i otputovati u Perziju i od samoga Avicene izučiti za pravog liječnika – glavnina fabule odnosi se upravo na njegovo putovanje i učenje za liječnika u Perziji.
Moje mišljenje o ovom romanu se mijenjalo tijekom čitanja: prvo mi se učinilo da to nije knjiga za mene, pogotovo zbog žanra divovskog povijesnog romana, a zatim mi se učinilo neuvjerljivo opisivanje liječničkih metoda i tehnika u srednjem vijeku (iako sada znam da je autor pomno istražio sve povijesne izvore koji se tiču liječenja u tom povijesnom razdoblju, pa se u opise istih može imati povjerenja). Kasnije sam se ufurala i svidjelo mi se, a dojam poslije čitanja je bio “vuče na još” pa sam odmah zatim pročitala i “Šamana”, drugi dio trilogije.
U romanu tog opsega pojavljuje se iznimno velik broj likova, a zamjerke mogu uputiti i gradnji nekih od njih (osobito ženskih junakinja) – neke je autor uspio ostvariti realistično, a neki su mu ostali neostvareni i plošni. Pa je tako, primjerice, Barbir, vrlo živopisan lik čija je životna priča prepričana do u tančine, dok je Mary Cullen, ljubav Robova života, po mom mišljenju ostala ponešto neobrađena (i tretman ženskih junakinja u romanu je prijezira vrijedan, ali kako je povijest društva zapravo muška povijest, i po tom pitanju je autor prilično realističan).
Cjelokupni dojam je sljedeći: ovo je pustolovni roman za muškarce koji su se rodili prekasno da bi otkrivali planet Zemlju, a prerano da bi istraživali svemir – hrabro putovanje jednog markatnog, visokog i mišićavog muškarca plavih očiju, usto još i inteligentnog i pomalo divljeg, kroz čitavu srednjovjekovnu Europu i Bliski Istok, za ciljem većim od jedne žene i jedne male obitelji. Dakako, mogu čitati i žene.
Oznake: noah gordon, iscjelitelj, liječnička trilogija, medicina, avicena, srednji vijek, europa, Bliski istok, kolijevka kulture
subota, 06.08.2016.
Gregoire Delacourt: "Popis mojih želja"
“Svjetski bestseler koji je samo u Francuskoj prodan u više od milijun primjeraka.” “Kad biste osvojili jackpot, biste li mijenjali vlastiti život za život iz svojih snova?”
Kratki, tek 180 stranica dugi roman suvremenog francuskog pisca Gregoirea Delacourta (1960.), kod nas je preveden i objavljen u izdanju Profila. To je tek drugi roman ovoga autora (prvijencem, objavljenim 2011. godine, je pokupio brojne nagrade, od ovoga je napravljena kazališna predstava i film, a iza njega su uslijedila još tri romana, svake godine po jedan, tako da ima nade i za mene ako u pedesetoj naglo odlučim postati spisateljica), a prema vlastitim riječima iz pogovora, napisao ga je u spomen na svoju majku, koja se kao i glavna junakinja ovoga romana bavila ručnim radovima, izumirućim umijećem tihih žena posvećenih svojim supruzima i djeci.
Jocelyne je, dakle, sredovječna žena, majka dvoje odrasle djece, koja živi sama s mužem u naizgled sretnom braku, u jednom malom gradu gdje vodi kitničarsku radnju, a usput i vodi blog o ručnim radovima – kukičanju, pletenju, porubljivanju... No baš kada se počne pitati što se dogodilo sa snovima koje je sanjala kao djevojka (jer ona je, na kraju krajeva, bila jedna od dobrih djevojaka, koja je uvijek slušala mamu i uvijek činila ono što joj se kaže, poslušno i pomirljivo, imajući povjerenja u to da će joj poslušnost donijeti sreću – pa zašto se onda nije osjećala sretno?), osvoji jackpot od osamnaest milijuna eura. No ona odluči pričekati s objavljivanjem sretne vijesti o tom golemom iznosu novca, čak niti ne unovčivši ček, dok ne razmisli o tome što su njezine želje i na što će novac potrošiti.
Ovaj period razmišljanja, dodatno potaknut i jednom od najvećih životnih izdaja koje je doživjela, protegnut će se na čitavu glavninu romana, govoreći tako o iznevjerenim očekivanjima, o ženama i ženskosti kako je ona doživljavana u drugoj polovici dvadesetog stoljeća (moja generacija žena ipak ima izvjesnu veću slobodu u životnim izborima – ipak nismo prisiljene imati muževe i djecu, baviti se kućanskim poslovima, biti izvrsne kuharice i domaćice, i u slobodno vrijeme raditi sve one udobne ženske stvari kakve su morale naše mame i bake – ručne radove, pečenje kolača, ugošćavanje i slično).
No mene je ova knjiga natjerala na razmišljanje i o nekim drugim stvarima? Znate kako ide ona izreka: “Povijest pišu pobjednici”? A što je s onima koje je povijest zaboravila (ne želim reći gubitnicima, jer oni to zaista nisu), onima običnima, onima koji se nisu isticali, poput glavne junakinje ovog romana? Naime, svi znamo da je šezdesete i sedamdesete godine u svijetu obilježio hipi-pokret – ali mimo onih koji su u njemu zdušno sudjelovali, vodeći slobodnu ljubav i uživajući lake droge, zacijelo su postojali i oni koji su slušali svoje roditelje, išli na misu, nosili izglačane košulje i slušali Mišu Kovača – ukratko, pripadali mainstreamu. Oni su ostali zaboravljeni u “bespućima povijesne zbiljnosti”, jer njihovo postojanje nije donijelo nikakve nove vjetrove u umjetnost i kulturu, politiku i društvo. To me pomalo rastužuje, jer oni predstavljaju onu tihu većinu koja možda ne donosi napredak, ali donosi opstanak. A i zato jer sam prilično svjesna s koje ću strane te podjele i sama dopasti.
Što se tiče stila i općenitog dojma, meni je bilo malo tugaljivo, vjerojatno zato što sam miljama od mjesta na kojem se nalazi glavna junakinja (i to ne mislim geografski – istjerati djecu iz kuće i imati uspješan vlastiti biznis meni sada zvuči kao kriška raja), a i moram priznati da ne kužim ta instant-rješenja a la dobitak na lotu, ali vjerujem da ima i više nego dovoljno čitatelja (a osobito čitateljica) koje će se naći u istoj situaciji kao glavna junakinja i kojima će ovaj roman doći kao kec na desetku.
Ma što vjerujem, ako pogledate prvu rečenicu ovog posta, i vama će postati jasno da takvih čitatelja sigurno ima – barem milijun!
Oznake: gregoire delacourt, popis mojih želja, Jackpot, Lutrija, dobitak na lotu, Kriza srednjih godina
