Bookeraj - raj za pasionirane čitatelje
četvrtak, 04.02.2016.
Ayaan Hirsi Ali: "Nevjernica"
Kao što sam već najavila prije nekoliko postova, udubila sam se u čitanje autobiografije Somalke i odmetnute muslimanke Ayaan Hirsi Ali, naslovljene kao “Nevjernica”. Uvodno sigurno moram istaknuti da je malo reći da me knjiga duboko pogodila iz niza razloga – kao ženu, kao kćer i kao odmetnutu vjernicu, zatim kao majku i kao suprugu.
Naime, knjiga prati put odrastanja Ayaan Hirsi Magan (kasnije je preuzela ime svog djeda Alija), prvo u muslimanskoj Somaliji, otkuda njezina obitelj bježi, jer je njezin otac bio protudržavni element koji je sa svojom strankom radio na svrgavanju tadašnjeg somalskog diktatora, da bi neko vrijeme živjeli u Saudijskoj Arabiji, kolijevci islama, gdje je sa svojom majkom, sestrom i bratom bila podvrgnuta ortodoksnom vjerskom učenju (pokrivanju tijela i lica da svojom pojavom muslimanske muškarce ne bi dovodila u napast, vlasništvu oca i brata, prodaji u brak, genitalnoj mutilaciji – sve što možete zamisliti).
Sa dvadesetak godina, na putu prema Kanadi i udaji za muškarca po imenu Osman Moussa, kanadskom migrantu koji je odlučio u staroj domovini svojih roditelja potražiti mladenku, Ayaan je kratko vrijeme boravila u Njemačkoj, posve uvjerena da se neće udati za tog čovjeka, unatoč želji svoga oca, zbog čega je jednoga dana odlučila otputovati u Nizozemsku i tamo zatražiti azil – nakon što je to učinila, njezin odnos s obitelji i vjerskom zajednicom posve se narušio i takav je ostao do objave ove knjige, iako je s ocem povremeno komunicirala, a majci i bratu je slala novac iz dijaspore.
U Nizozemskoj počinje pravi Ayaanin život (barem kako ja zamišljam život): naučila je nizozemski, studirala je političke znanosti i ubrzo postala nizozemska parlamentarka i aktivistica. Ono što je zagovarala i još uvijek zagovara (ali sada iz SAD-a), jest otvaranje ozbiljne i dubinske rasprave svih muslimana o naravi njihove vjere i vjersko osuvremenjivanje, čemu su se brojni muslimani protivili i zbog čega je proglašena neprijateljicom islama (vjerojatno oni isti koji vrše brojne radnje nasilja i terorizma u ime vjere). Naime, u godinama u kojima je Ayaan Hirsi Ali boravila u Nizozemskoj, postalo je jasno da multikulturalizam kao ideja nije upalio: muslimanima koji su dobili azil i nizozemsko državljanstvo, bilo je omogućeno u cijelosti njegovati vlastitu kulturu, zbog čega su ostali zatvoreni u svoja geta i enklave i nikad se ustvari nisu inkorporirali u nizozemsko (i općenito europsko) društvo, tim više što su ga promatrali svisoka, smatrajući da se radi o sotonskom načinu života.
Osobito je aktualno kako Ayaan Hirsi Ali opisuje događaje oko ubojstva redatelja Thea van Gogha, s kojim je snimila film “Pokornost” o odnosu prema ženama u muslimanskom svijetu, što je još jedan razlog više zašto pročitati ovo vrijedno i neprestano suvremeno štivo.
Teško mi je reći što ja mislim o svemu tome: s jedne strane, nas kao Europejce su učili da svi imamo pravo na svoju kulturu i svoju vjeru, na svoj nacionalni, rasni, kulturni i vjerski identitet i osjećamo se loše ako ga uskraćujemo drugima. Primjerice, meni se želudac okrene od straha i mučnine kad vidim onog tipa s ludim očima, Ladislava Ilčića, kako govori da su muslimani drugačiji od nas i da im trebamo zabraniti ulazak u Hrvatsku, jer će to poremetiti tko zna što. Osim toga, na ovim prostorima vlada običaj koji je stariji i važniji od bilo kojeg zakona, a to je običaj gostoprimstva – ne možemo dopustiti da se netko u našoj kući osjeća nedobrodošlo. Ipak, i sama se bojim i terorizma, kao i sudbina koje se događaju zemljama koje su getoizirale imigrante, poput Francuske i Nizozemske.
U svakom slučaju, tema koja ne zastarijeva – stoga nećete pogriješiti ako pročitate ovu knjigu čak i nekoliko godina nakon njezina objavljivanja.
Oznake: ayaan hirsi ali, nevjernica, islam, terorizam, theo van gogh, Nizozemska, Francuska
srijeda, 13.01.2016.
Kratki update
(Update, kakva lijepa hrvatska riječ, doista lijepo pristaje uz blog koji njeguje pisanu riječ! - sarkazam na vlastiti račun)
U proteklih sam se nekoliko dana bavila kućanskim poslovima: kuhala sam, pa sam čitala englesku kuharicu o rižama i rižotima (vlastita biblioteka), pa sam potom čitala “Bakine kućne tajne”, izdanje Reader's Digesta (također vlastita biblioteka, poklon od pokojne bake), što je rezultiralo time da sam na ekološki prihvatljiv način uspješno očistila kuhalo za vodu i mikrovalnu pećnicu, te napravila sok i marmeladu od naranči... i tako, izazovi majčinstva i domaćinstva :)
Osim toga, i dalje perem po religiozno-društvenim temama, i to u smjeru islama, jer čitam “Nevjernicu” Ayaan Hirsi Ali (u izdanju Naklade Ljevak, ako se ne varam), vrlo zanimljiva autobiografija, ali će mi također trebati neko vrijeme da je iščitam.
I konačno, bebi čitam “Knjigu iz džungle” Rudyarda Kiplinga, knjigu koju osobno nisam imala za lektiru u osnovnoj školi, pa mi nikad nije niti dopala ruku (također vlastita biblioteka) – beba nije zainteresirana, ali ne odustajem: iz iskustva još jedne mame (doduše, godinu dana starijeg djeteta) nalazim da im je zanimljivije (a u ovom trenutku i jedino što razumiju) slušati mamin glas i zvukove koje ona proizvodi, nego se mogu usredotočiti na smisao.
Kad nešto od navedenih knjiga konačno i dovršim, imat ćemo o čemu razgovarati, bez brige.
Oznake: update, bakine kućne tajne, reader's digest, nevjernica, ayaan hirsi ali, knjiga iz džungle, rudyard kipling, mogli, majčinstvo, kućanski poslovi
