Bookeraj - raj za pasionirane čitatelje

petak, 18.03.2016.

Nina George: "Mala pariška knjižara"

Njemačka spisateljica Nina George je autorica mlađe generacije (rođena je 1973. godine) koja od 1992. godine radi kao slobodna novinarka i spisateljica. Od 2005. godine do 2010. godine bila je kolumnistica Hamburškog večernjeg lista. Za svoj roman “Mondspielerin” je 2011. godine dobila književnu nagradu De LiA (za najbolji ljubavni roman njemačkog govornog područja), a za kratki kriminalistički roman “Igra njezinog života” je 2012. godine dobila nagradu Glauser.

Roman “Mala pariška knjižara” (u izvorniku: “Das Lavendelzimmer” - “Soba boje lavande”) govori o vlasniku knjižare na brodu, svojevrsne pariške turističke atrakcije, koja je pod nazivom “Književna ljekarna” usidrena na obali Seine. Međutim, u pustom životu koji knjižar Jean Perdu vodi, postoji zaključana soba boje lavande, u kojoj je doživio svoju posljednju ljubavnu priču s Manon, koja se zbila prije dvadesetak godina, iako je njegovo ljubavno razočaranje jednako gorko kao i prvog dana nakon što ga je ostavila.

Okidač za početak radnje predstavlja doseljenje izvjesne Catherine u stan preko puta njegovog, koja nakon bračnog brodoloma skuplja ostatke svog života (i namještaj, jer ju je njezin bivši suprug ogulio do kože). Kako je Perduova specijalnost preporučivanje knjiga koje liječe bolesti duše, on i Catherine brzo pronalaze zajednički jezik. Ali jedno slučajno pronađeno pismo, koje Perdu nije imao snage pročitati nakon što ga je Manon napustila, natjerat će glavnog junaka ovog romana na životno putovanje francuskim kanalima, tijekom kojega će i sam pokušati svoj život usmjeriti u pravom smjeru, nakon što je dvadeset godina živio zadržavajući dah.

Lajtmotiv književne apoteke oduševljava – postoje knjige za plakanje, i knjige protiv nesanice, knjige za razmišljanje i niz drugih knjiga koje liječe manje i veće duševne tegobe i tjeskobe, neke od njih pomažu svima, a neke su napisane samo za jednu osobu.

“Vi trebate sobu, samo za sebe. Ne previše svijetlu, i mladu mačku koja će vam praviti društvo. I ovu knjigu (“Otmjenost ježa” Muriel Barbery), koju ćete čitati polako. Kako biste se usput odmorili. Mnogo ćete razmišljati, a možda i plakati. Nad sobom. Zbog godina. Ali poslije će vam biti bolje. Znat ćete da ne morate umrijeti, iako se čini da biste trebali zato što momak nije bio pristojan prema vama. Ponovno ćete voljeti samu sebe i nećete se smatrati ružnom i naivnom.”


Rekavši ovo, moram ustvrditi i sljedeće – čini mi se da ostatak knjige nije dostojan ovog lajtmotiva (ili se radi o knjizi koja meni osobno ne govori ništa, niti liječi neke moje manje ili veće duševne tegobe). Radnja je prilično spora, imitirajući tako sporo plutanje broda-knjižare francuskim riječnim kanalima, a konačno razrješenje me se dojmilo nekako zbrzanim i zbog toga čudnovatim.

Ipak, proglašavam ovaj književni pokušaj nelošim, a posebno ga preporučujem onima kojima je ljubavni rastanak trajno slomio srce, onima koji žude za novim početkom i onima koji traže opravdanje za novu ljubavnu priču.

Oznake: nina george, mala pariška knjižara, knjige, čitanje, Francuska

18.03.2016. u 08:42 • 0 KomentaraPrint#

četvrtak, 04.02.2016.

Ayaan Hirsi Ali: "Nevjernica"

Kao što sam već najavila prije nekoliko postova, udubila sam se u čitanje autobiografije Somalke i odmetnute muslimanke Ayaan Hirsi Ali, naslovljene kao “Nevjernica”. Uvodno sigurno moram istaknuti da je malo reći da me knjiga duboko pogodila iz niza razloga – kao ženu, kao kćer i kao odmetnutu vjernicu, zatim kao majku i kao suprugu.

Naime, knjiga prati put odrastanja Ayaan Hirsi Magan (kasnije je preuzela ime svog djeda Alija), prvo u muslimanskoj Somaliji, otkuda njezina obitelj bježi, jer je njezin otac bio protudržavni element koji je sa svojom strankom radio na svrgavanju tadašnjeg somalskog diktatora, da bi neko vrijeme živjeli u Saudijskoj Arabiji, kolijevci islama, gdje je sa svojom majkom, sestrom i bratom bila podvrgnuta ortodoksnom vjerskom učenju (pokrivanju tijela i lica da svojom pojavom muslimanske muškarce ne bi dovodila u napast, vlasništvu oca i brata, prodaji u brak, genitalnoj mutilaciji – sve što možete zamisliti).

Sa dvadesetak godina, na putu prema Kanadi i udaji za muškarca po imenu Osman Moussa, kanadskom migrantu koji je odlučio u staroj domovini svojih roditelja potražiti mladenku, Ayaan je kratko vrijeme boravila u Njemačkoj, posve uvjerena da se neće udati za tog čovjeka, unatoč želji svoga oca, zbog čega je jednoga dana odlučila otputovati u Nizozemsku i tamo zatražiti azil – nakon što je to učinila, njezin odnos s obitelji i vjerskom zajednicom posve se narušio i takav je ostao do objave ove knjige, iako je s ocem povremeno komunicirala, a majci i bratu je slala novac iz dijaspore.

U Nizozemskoj počinje pravi Ayaanin život (barem kako ja zamišljam život): naučila je nizozemski, studirala je političke znanosti i ubrzo postala nizozemska parlamentarka i aktivistica. Ono što je zagovarala i još uvijek zagovara (ali sada iz SAD-a), jest otvaranje ozbiljne i dubinske rasprave svih muslimana o naravi njihove vjere i vjersko osuvremenjivanje, čemu su se brojni muslimani protivili i zbog čega je proglašena neprijateljicom islama (vjerojatno oni isti koji vrše brojne radnje nasilja i terorizma u ime vjere). Naime, u godinama u kojima je Ayaan Hirsi Ali boravila u Nizozemskoj, postalo je jasno da multikulturalizam kao ideja nije upalio: muslimanima koji su dobili azil i nizozemsko državljanstvo, bilo je omogućeno u cijelosti njegovati vlastitu kulturu, zbog čega su ostali zatvoreni u svoja geta i enklave i nikad se ustvari nisu inkorporirali u nizozemsko (i općenito europsko) društvo, tim više što su ga promatrali svisoka, smatrajući da se radi o sotonskom načinu života.

Osobito je aktualno kako Ayaan Hirsi Ali opisuje događaje oko ubojstva redatelja Thea van Gogha, s kojim je snimila film “Pokornost” o odnosu prema ženama u muslimanskom svijetu, što je još jedan razlog više zašto pročitati ovo vrijedno i neprestano suvremeno štivo.

Teško mi je reći što ja mislim o svemu tome: s jedne strane, nas kao Europejce su učili da svi imamo pravo na svoju kulturu i svoju vjeru, na svoj nacionalni, rasni, kulturni i vjerski identitet i osjećamo se loše ako ga uskraćujemo drugima. Primjerice, meni se želudac okrene od straha i mučnine kad vidim onog tipa s ludim očima, Ladislava Ilčića, kako govori da su muslimani drugačiji od nas i da im trebamo zabraniti ulazak u Hrvatsku, jer će to poremetiti tko zna što. Osim toga, na ovim prostorima vlada običaj koji je stariji i važniji od bilo kojeg zakona, a to je običaj gostoprimstva – ne možemo dopustiti da se netko u našoj kući osjeća nedobrodošlo. Ipak, i sama se bojim i terorizma, kao i sudbina koje se događaju zemljama koje su getoizirale imigrante, poput Francuske i Nizozemske.

U svakom slučaju, tema koja ne zastarijeva – stoga nećete pogriješiti ako pročitate ovu knjigu čak i nekoliko godina nakon njezina objavljivanja.

Oznake: ayaan hirsi ali, nevjernica, islam, terorizam, theo van gogh, Nizozemska, Francuska

04.02.2016. u 18:27 • 4 KomentaraPrint#

utorak, 16.06.2015.

Romain Puertolas: „Neobično putovanje fakira koji je zaglavio u Ikeinu ormaru“

Danas ću vas počastiti prikazom knjige dugoga naslova, francuskog pisca Romaina Puertolasa, autora mlađe generacije (rođen je 1975. godine u Montpellieru) kao sin Španjolca i Francuskinje. Bio je policijski službenik i carinik na francuskoj granici, te se specijalizirao za sprječavanje prelazaka ilegalnih imigranata. Taj je posao napustio nakon što je romanom „Neobično putovanje fakira koji je zaglavio u Ikeinu ormaru“ stekao slavu. Od 2008. godine snima Youtube video-uratke kojima raskrinkava trikove najvećih svjetskih mađioničara.

(sve ove podatke pronašla sam na Wikipediji, jer ne vjerujem biografskoj bilješci na koricama hrvatskog prijevoda, s obzirom da nikakve podudarnosti s tekstom s Wikipedije nisam našla).

Roman „Neobično putovanje fakira koji je zaglavio u Ikeinu ormaru“ je priča o životnom putovanju 38-godišnjeg fakira Adžatašatrua Isomikija Patela iz Radžastana, koji odlazi u Pariz radi nabavke kreveta s čavlima iz Ikee, slučajno završava u ormaru koji se treba prevesti u Veliku Britaniju, i tako započinje njegovo čudnovato putovanje kroz niz europskih država, u kojima upoznaje različite likove i stječe spoznaje koje mu otvaraju oči i obvezuju ga na to da postane bolja i potpunija osoba.

Pritom je najzanimljiviji i najvažniji moment ustvari autobiografski, s obzirom da fakir, izlazeći iz ormara u kamion koji ga prevozi, susreće skupinu sjevernoafričkih ilegalnih imigranata, kojima je cilj domoći se Velike Britanije kako bi mogli svojim obiteljima, koje su teškom mukom skupile novac da ih pošalju u „lijepe krajeve“, uzvratiti pruženu pomoć. Najžalosnije i najzačudnije od svega jest što vlastima zemalja koje u koje emigriraju, ako ih uspiju uhvatiti, uopće nije stalo kamo će ih vratiti, bitno im je samo da ih se riješe i da ilegalci prestanu biti njihov problem.

Najbolnija stvar koja mi se dogodila tijekom čitanja ovog romana je doista stravičan i nimalo duhovit prijevod – ne znam jeste li primijetili kako se glavni junak naziva „Isomiki Patel“ – u engleskom prijevodu je to, primjerice „Oghash Rathod“. Knjiga obiluje humorom iz „Naše male klinike“, koja je nastala nespretnim prijevodima imena iz francuskog izvornika, odnosno engleskog prijevoda. Zbog navedenog, doista nisam mogla uživati u prilično bedastoj i laganoj knjizi, stvorenoj za plažu, koja je zbog svog teksta i jezika čak stvorena i za dječje uši. Ako ste unatoč mom upozorenju odlučili pročitati ovaj roman, preporučujem izvornik ili nešto vještiji prijevod.

Oznake: romain puertolas, neobično putovanje fakira koji je zaglavio u ikein, IKEA, ilegalni imigranti, Francuska, Velika britanija, humor

16.06.2015. u 17:58 • 1 KomentaraPrint#

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Bez prerada.



< listopad, 2021  
P U S Č P S N
        1 2 3
4 5 6 7 8 9 10
11 12 13 14 15 16 17
18 19 20 21 22 23 24
25 26 27 28 29 30 31

Listopad 2021 (2)
Rujan 2021 (2)
Srpanj 2021 (6)
Svibanj 2021 (4)
Travanj 2021 (3)
Ožujak 2021 (4)
Veljača 2021 (4)
Prosinac 2020 (7)
Studeni 2020 (3)
Listopad 2020 (2)
Kolovoz 2020 (3)
Siječanj 2020 (1)
Travanj 2019 (1)
Svibanj 2018 (2)
Ožujak 2018 (1)
Kolovoz 2017 (4)
Srpanj 2017 (7)
Lipanj 2017 (10)
Svibanj 2017 (2)
Ožujak 2017 (6)
Veljača 2017 (6)
Siječanj 2017 (4)
Prosinac 2016 (1)
Studeni 2016 (11)
Listopad 2016 (4)
Rujan 2016 (2)
Kolovoz 2016 (4)
Srpanj 2016 (8)
Travanj 2016 (1)
Ožujak 2016 (10)
Veljača 2016 (2)
Siječanj 2016 (4)
Listopad 2015 (2)
Rujan 2015 (2)
Srpanj 2015 (6)
Lipanj 2015 (14)
Svibanj 2015 (11)
Travanj 2015 (3)
Ožujak 2015 (6)
Veljača 2015 (6)
Siječanj 2015 (8)
Prosinac 2014 (5)
Studeni 2014 (6)
Listopad 2014 (8)
Rujan 2014 (9)
Kolovoz 2014 (11)
Srpanj 2014 (11)
Lipanj 2014 (3)

Komentari da/ne?

Opis bloga

Na ovom blogu čitajte o knjigama - mojim knjigama, Vašim knjigama, najnovijim knjigama, starim knjigama, zanemarenim knjigama, o autorima knjiga i novostima iz književnosti.


Hit Counter by Digits


Za sve informacije, pitanja, primjedbe, komentare, uvrede i drugo kontaktirajte me na bookeraj.blog@gmail.com