Bookeraj - raj za pasionirane čitatelje
ponedjeljak, 11.04.2022.
Natalija Vorobjova Hržić: „Zrnca pijeska na obalama vječnosti“
„„Zrnca pijeska na obalama vječnosti“ zbirka je autobiografskih priča rusko-hrvatske književnice Natalije Vorobjove Hržić. Iako autorica smatra da nam upravo zaborav pomaže preživjeti i ići dalje, odlučuje zabilježiti neke trenutke svog odrastanja, školovanja i postajanja jedne od najvećih ruskih filmskih zvijezda koju mnogi, u Rusiji, na ulici zaustavljaju još i danas. No Natalija nije sebična autorica, ona nas u svojim pričama podsjeća i na svoja druženja s velikanima hrvatske, ali i svjetske kulture, poznatim redateljima, slikarima, pjesnicima. Autorica ne štedi ni sebe ni druge, otkriva ono što bi mnogi rado prešutjeli jer smatra da ličnost stvaraju i udarci i kušnje. A ona upravo o kušnjama i udarcima piše u ovoj knjizi, a njih je, vidjet ćete, bilo mnogo.“
Ne mogu opisati čudesne načine na koje knjige Natalije Vorobjove Hržić doplutaju do mene, ali evo, i to se događa. Moram reći da nisam osobito veliki fan ove vrste proze i da je ne čitam rado.
Evo primjera: „U tom sam trenutku doslovno zamrla, bojala sam se omesti taj „nestvarni prizor“. U poluprozračnoj bijeloj spavaćici od batista s čipkom, zakopčanoj malim presvučenim dugmima, ravne kose boje sunca začešljane na kosi razdjeljak, stajala si poluokrenuta prema meni i pomno promatrala ulicu. Bio je tu drugi put da sam na vlastite oči ugledala pred sobom utjelovljenje nezemaljske ljepote.“ (o svojoj bivšoj svekrvi)
Ono što je specifično za autoricu jest background: rusko-ukrajinskog podrijetla, ostvarila filmsku karijeru kao mlada glumica u Rusiji, ima klasično glumačko obrazovanje, sve ostavila zbog udaje u Hrvatskoj, živi u Hrvatskoj već 40 godina, radi kao savjetnik za govor u kazalištu. To su razlozi, a ne sam sadržaj, zbog kojih bih preporučila čitanje Natalije Vorobjove Hržić. I naravno, tko je veći ljubitelj kićenoga govora nego ja, naći će u njezinoj prozi nešto za sebe.
Oznake: natalija vorobjova hržić, zrnca pijeska na obalama vječnosti, autobiografija, priče
četvrtak, 27.01.2022.
C. W. Gortner: "Ispovijesti Katarine Medici"
A sada nešto posve drugačije, rekli bi pajtonovci.
„S raskošnih francuskih dvora stiže nam priča snažnija i moćnija od mnogih do sada ispričanih. To je njezina priča.“
„Iznimno promišljen uvid u život beskompromisne i bešćutne kraljice.“
„Izvanredno zanimljiv roman o ženi s cijelim spektrom mana i vrlina, koja se svojom snagom i strašću prometnula u istaknutu povijesnu osobu. Roman obiluje detaljima i nudi nov pogled na život kraljice koju uglavnom opisuju kao zločinku.“
Mislim da gornji citati dovoljno dobro opisuju ovu knjigu, koju ja čak ne bih nazvala niti romanom, već romansiranom autobiografijom. C. W. Gortner je započeo svoj karijerni put na jugu Španjolske kao marketingaš u modnoj kući, da bi se zatim vratio na studij i čak stekao magisterij iz pisanja i renesansne književnosti. Za pisanje ove knjige se pomno pripremao putujući diljem Europe, a sada živi na sjeveru Kalifornije.
U samom svom pogovoru autor navodi u kojim je dijelovima odstupio od činjenica, i tu se radilo o vrlo malim odstupanjima – nisu spomenuti porodi njezine mrtvorođene djece, i izmijenjena su neka imena. No u svemu ostalome – autor je pisao o Katarini Medici upravo onako kako su o njezinom životu i djelu svjedočili povijesni izvori.
Knjiga je pisana u prvom licu, u ime Katarine, počevši od njezine desete godine te odlaska na francuski dvor da bi se udala za sina Franje I., Henrika, u svojoj 14. godine, odnosno od oko 1527. godine, pa sve do njezine smrti 1589. godine u dobi od 69 godina (za tadašnje doba, u dubokoj starosti). Pisana je kronološki, obuhvaćajući pojedina dvanaestogodišnja razdoblja.
Ako zaista shvatite ovu knjigu kao romansiranu autobiografiju umjesto da je shvatite kao povijesni roman, manje će vam smetati njezina plošnost i njezina kronološka, biografska priroda i njezin dokumentarni stil. Jasno je da je autor pišući nastojao proniknuti u osjećaje svoje protagonistice dok je donosila izrazito teške odluke vezano uz svoju vladavinu i vladavinu svojih sinova, kako bi je opravdao, kao što sama osoba opravdava svoje izbore, ali je možda pitanje je li u tome do kraja uspio.
Ipak, iz ove se knjige dade štošta naučiti, jer se uzdam u stav da je povijesno pretežito točna, i to pogotovo o razdoblju koje mi je inače nepoznato, i o osobi koja pripada povijesno vrlo kontroverznoj obitelji i kontroverznom prezimenu.
Sama Katarina Medici bila je sklona okultnome, držala je na plaći jednog okultista, Cosima Ruggierija, i prijateljevala s vjerojatno najpoznatijim proricateljem budućnosti svih vremena, Nostradamusom. To je također povijesno točno, a nije pomoglo njezinoj popularnosti, uz činjenicu da je bila odgovorna za jednu od najkrvavijih epizoda u francuskoj povijesti, tzv. Bartolomejsku noć, tijekom koje je izvršen vrlo krvav pogrom hugenota, franucskih kalvinista.
Sve ostale detalje prepuštam znatiželjnom čitatelju koji će se uhvatiti u koštac s „Ispovijestima Katarine Medici“ u režiji C. W. Gortnera.
Oznake: C.W. Gortner, ispovijesti Katarine Medici, autobiografija, roman, povijest, Francuska, kraljica
ponedjeljak, 22.03.2021.
Nikola Tesla: "Moji pronalasci"
Autobiografija Nikole Tesle izdana je u nakladi izdavačke kuće Znanje u svibnju 2015. godine, a mi smo je pribavili pri posjetu Memorijalnom centru Nikola Tesla u Smiljanu, što je turističko-popularno-znanstveni posjet za klince i odrasle koji svakako preporučujem. Ima dosta vanjskog prostora tako da birajte lijepo vrijeme za posjet Memorijalnom centru, ima dovoljno sadržaja (vanjskog i unutarnjeg) da će djeca bilo kojeg uzrasta u njemu moći uživati. Dijelovi ove autobiografije mogu se pročitati i na zidovima i u postavu Memorijalnog centra, pa su mi neke stvari bile poznate.
Autobiografija je vrlo lijepo opremljena, s puno fotografija, Teslinih nacrta i patenata. S obzirom da je prvotno objavljena za američki časopis „Electrical Experimenter“, paralelno je hrvatsko izdanje i engleski izvornik, tako da predstavlja krasan poklon za strance koji govore engleski jezik.
Tesla piše jednostavno i pitko, tako da se autobiografija čita lagano i brzo. Naravno, meni su misli malo odlutale u trenutcima kad Tesla govori o svojim izumima i profesionalnim promišljanjima tehničkim žargonom, ali to mi ni najmanje nije smetalo niti je umanjilo moje uživanje u ovoj autobiografiji (čak sam pomislila da dugo nisam niti čitala nečiju autobiografiju, a ne sjećam se niti da sam u nekoj autobiografiji ovoliko uživala čitajući, pa je to možda književni žanr na koji u budućnosti treba više baciti oko…)
O samom Tesli je do sada već dosta toga rečeno, pa možda i ne trebam ponavljati dijelove. Radi se o izumiteljskom geniju i vizionaru, koji je bio možda nedovoljno cijenjen za života, kako u svojoj useljeničkoj domovini SAD-u, tako i u svojoj rođenoj domovini Jugoslaviji. Onaj prijepor oko toga čiji je Tesla, uvijek mi je bio bezvezan s obzirom na povijesne okolnosti koje su vladale za njegova života, pa ću ga radije preskočiti. Tesla je i privatno bio neobičan tip – nikada se nije ženio niti se zanimao za žene, nikada nije imao svoju kuću već je živio (i umro) u hotelima; radio je neumorno, spavajući po tek nekoliko sati, a život su mu obilježile neobične bolesti i duševni slomovi, kao i profesionalne tragedije (rušenje tornja, požar u pogonu itd.). Za života ga je vlada SAD-a htjela iskoristiti, zloupotrijebivši njegove izume u vojne svrhe, što njemu nikako nije bila namjera niti je u tome htio sudjelovati, a često je bio i krivo interpretiran kao mađioničar, mistik ili spiritualist (pa je privlačio i takve ljude). Imao je i čudne sklonosti – opsjednutost brojem tri, smetale su mu dlačice na breskvi i naušnice kod žena. Uglavnom, kompleksna ličnost i genij bez premca.
Meni je ovo knjiga koju svakako treba imati na polici, ako za ništa drugo, a ono kad klinci budu imali seminarski rad o Tesli, pa im bude trebalo. Možda najbolji ulov u ovom čitateljskom tromjesečju.
Oznake: Nikola Tesla, moji pronalasci, autobiografija, izumitelj, izumi
