Bookeraj - raj za pasionirane čitatelje
petak, 18.03.2016.
Nina George: "Mala pariška knjižara"
Njemačka spisateljica Nina George je autorica mlađe generacije (rođena je 1973. godine) koja od 1992. godine radi kao slobodna novinarka i spisateljica. Od 2005. godine do 2010. godine bila je kolumnistica Hamburškog večernjeg lista. Za svoj roman “Mondspielerin” je 2011. godine dobila književnu nagradu De LiA (za najbolji ljubavni roman njemačkog govornog područja), a za kratki kriminalistički roman “Igra njezinog života” je 2012. godine dobila nagradu Glauser.
Roman “Mala pariška knjižara” (u izvorniku: “Das Lavendelzimmer” - “Soba boje lavande”) govori o vlasniku knjižare na brodu, svojevrsne pariške turističke atrakcije, koja je pod nazivom “Književna ljekarna” usidrena na obali Seine. Međutim, u pustom životu koji knjižar Jean Perdu vodi, postoji zaključana soba boje lavande, u kojoj je doživio svoju posljednju ljubavnu priču s Manon, koja se zbila prije dvadesetak godina, iako je njegovo ljubavno razočaranje jednako gorko kao i prvog dana nakon što ga je ostavila.
Okidač za početak radnje predstavlja doseljenje izvjesne Catherine u stan preko puta njegovog, koja nakon bračnog brodoloma skuplja ostatke svog života (i namještaj, jer ju je njezin bivši suprug ogulio do kože). Kako je Perduova specijalnost preporučivanje knjiga koje liječe bolesti duše, on i Catherine brzo pronalaze zajednički jezik. Ali jedno slučajno pronađeno pismo, koje Perdu nije imao snage pročitati nakon što ga je Manon napustila, natjerat će glavnog junaka ovog romana na životno putovanje francuskim kanalima, tijekom kojega će i sam pokušati svoj život usmjeriti u pravom smjeru, nakon što je dvadeset godina živio zadržavajući dah.
Lajtmotiv književne apoteke oduševljava – postoje knjige za plakanje, i knjige protiv nesanice, knjige za razmišljanje i niz drugih knjiga koje liječe manje i veće duševne tegobe i tjeskobe, neke od njih pomažu svima, a neke su napisane samo za jednu osobu.
Rekavši ovo, moram ustvrditi i sljedeće – čini mi se da ostatak knjige nije dostojan ovog lajtmotiva (ili se radi o knjizi koja meni osobno ne govori ništa, niti liječi neke moje manje ili veće duševne tegobe). Radnja je prilično spora, imitirajući tako sporo plutanje broda-knjižare francuskim riječnim kanalima, a konačno razrješenje me se dojmilo nekako zbrzanim i zbog toga čudnovatim.
Ipak, proglašavam ovaj književni pokušaj nelošim, a posebno ga preporučujem onima kojima je ljubavni rastanak trajno slomio srce, onima koji žude za novim početkom i onima koji traže opravdanje za novu ljubavnu priču.
Oznake: nina george, mala pariška knjižara, knjige, čitanje, Francuska
subota, 12.03.2016.
Što se čita ovih dana?
U letu, samo kratko vas obavještavam da smo za daljnji čitateljski projekt moja kći i ja (u ovom se slučaju šutnja smatra pristankom, iako u pravu to nije uvijek tako) odlučile za “Guliverova putovanja” Jonathana Swifta. Ponovno, radi se o lektiri za osnovnu školu koja se u moje vrijeme nije čitala, valjda zbog svog tog grudi-nadimajućeg-nacionalnog ponosa u ratnim i poslijeratnim godinama.
Osim toga, završavam “Klik” Billa Tancera (toj knjizi kod mene zaista nije suđeno) i “Malu parišku knjižaru” Nine George, o čemu ćete više čuti ovih dana, a potom se bacam na onaj “Vlak siročadi” i možda konačno izaberem i nešto novo iz svoje biblioteke.
Osim toga, planiram napad na antikvarijat u potrazi za stručnom literaturom, a ako se ubode i nešto nestručne, tko sretniji od mene.
A vi, što vam je u rukama ovih dana? O čemu razmišljate?
Oznake: Jonathan Swift, guliverova putovanja, nina george, mala pariška knjižara, vlak siročadi, KLIK
