Bookeraj - raj za pasionirane čitatelje
nedjelja, 20.03.2016.
Christina Baker Kline: "Vlak siročadi"
Priznajem, zbog naslova sam bila prilično skeptična – nije li ovo još jedna od milijun priča o izgubljenim članovima obitelji koji se spletom neobičnih okolnosti (a la život piše drame) ponovno nalaze nakon desetljeća razdvojenosti?
No ono što ovaj roman čini različitim i posebnim u odnosu na druge slične priče jest stvarna povijesna podloga: između 1845. i 1929. godine su preko SAD-a prometovali takozvani vlakovi siročadi, odvozeći prikupljenu djecu i maloljetnike bez roditeljske skrbi, siročad i beskućnike, u farmerske obitelji diljem srednjeg Zapada, na taj način udomljujući oko dvije stotine tisuća napuštene djece. Udomljenje se odvijalo na način da su odrasli slobodno birali među djecom na svakoj postaji na kojoj bi vlak stao (pomalo slično stočnim sajmovima ili sajmovima robljem), a najpopularnije su bile male bebe, zatim djevojčice koje su znale pomagati s djecom ili u kuhinji, a potom i dječaci koji su bili najbolji za rad na poljoprivredi.
Priča prati Niamh Power (kasnije Vivian Daly), koja je s obitelji stigla iz Irske u New York. Nakon katastrofalnog požara u kojem je izgubila cijelu svoju obitelj, i ona je postala putnica u jednom vlaku siročadi, držeći u rukama bebu Carminea, a sjedeći do dječaka po imenu Dutchy. Za razliku od možda nekih drugih putnika na vlaku, Vivian nije bila te sreće da odmah nađe brižnu obitelj koja će je usvojiti i dati joj sretno djetinjstvo, jer su njezini udomitelji u njoj prvenstveno vidjeli izvor besplatne radne snage. Njezinu priču, u njezinoj dubokoj starosti, otkriva djevojka Molly, koja zbog vlastite slične priče iz života u udomiteljskim obiteljima, s njom osjeća posebnu povezanost.
Nakon što sam otkrila da se radi o priči s istinitom pozadinom, postalo mi je jasnije kako se radi o romanu s korektnim, čak i štreberskim pristupom fabuli, kojim je autorica nastojala romansirati jednu prilično neobičnu povijesnu crticu iz američke povijesti 20. stoljeća, i tako je približiti čitateljskoj javnosti. U tom smislu i s tom namjenom, ovaj je roman posve uspio, jer kod čitatelja pritišće točno određene i namjeravane gumbe u pravom trenutku. Kad bih cjepidlačila, rekla bih da to toliko savršeno čini da postaje neuvjerljiv. No neću cjepidlačiti.
Svidio mi se ovaj roman – s obzirom na prilično niska očekivanja koja sam od njega imala (čak i unatoč činjenici da se radi o bestseleru New York Timesa), više me nego ugodno iznenadio, zbog čega moram priznati da sam ga čitala u dahu: pravi page-turner!
Oznake: christina baker kline, vlak siročadi, orphan train
subota, 12.03.2016.
Što se čita ovih dana?
U letu, samo kratko vas obavještavam da smo za daljnji čitateljski projekt moja kći i ja (u ovom se slučaju šutnja smatra pristankom, iako u pravu to nije uvijek tako) odlučile za “Guliverova putovanja” Jonathana Swifta. Ponovno, radi se o lektiri za osnovnu školu koja se u moje vrijeme nije čitala, valjda zbog svog tog grudi-nadimajućeg-nacionalnog ponosa u ratnim i poslijeratnim godinama.
Osim toga, završavam “Klik” Billa Tancera (toj knjizi kod mene zaista nije suđeno) i “Malu parišku knjižaru” Nine George, o čemu ćete više čuti ovih dana, a potom se bacam na onaj “Vlak siročadi” i možda konačno izaberem i nešto novo iz svoje biblioteke.
Osim toga, planiram napad na antikvarijat u potrazi za stručnom literaturom, a ako se ubode i nešto nestručne, tko sretniji od mene.
A vi, što vam je u rukama ovih dana? O čemu razmišljate?
Oznake: Jonathan Swift, guliverova putovanja, nina george, mala pariška knjižara, vlak siročadi, KLIK
