Ova knjiga je nabasala na mene slučajno, s nekog štanda s rabljenim knjigama. Šarene korice, veseli početak...
„Louis Drax nije kao ostali dječaci. On je izuzetan i čudan osmogodišnjak, i svake godine dogodi mu se strašna nesreća. Dosad je uspijevao preživjeti – doskočiti na noge poput mačke. Ali mačke imaju samo devet života, a Louis ih je potrošio osam, po jedan svake godine života.“
U prvom dijelu romana Louis piše u svoje ime – kako ide psihologu, Debelom Perezu, kako su mu se roditelji odvojili jer njegov otac puno izbiva kao pilot, kako ga u školi ne podnose... A onda...
„Na deveti rođendan Louis s roditeljima odlazi na piknik i padne s klisure. Pojedinosti su ovijene velom tajni. Louisova majka je izvan sebe od šoka, a otac mu je nestao. Louis je preživio, ali je u dubokoj komi i smješten je u kliniku kod doktora Pascala Dannacheta.“
Tada počinje: Louis je u komi u klinici, ali se oko njega i njegove majke počnu odvijati neobjašnjivi, zastrašujući događaji za koje se može reći da jedino mogu imati veze s njegovim nestalim ocem, zlikovcem.
Dakle, od jednog naoko bezazlenog romana od dvjestotinjak stranica nisam se dugo tako dobro isprepadala. Navodno postoji i filmska adaptacija iz 2016. godine, da sam naletjela, vjerojatno šok ne bi bio tako dubok i potpun. O Liz Jensen ne znam ništa, nikad nisam čitala ništa njezino, sve dok nisam naletjela na ovo, a ono što mogu reći uspoređujući s knjigama koje jesam čitala, jest da se radi o stilu i atmosferi kakvu zna stvarati Amelie Nothomb u svojim romanima. Duboko uznemirujuće. Zbilja duboko uznemirujuće.
Tko god se voli dobro prestrašiti čitajući, ovo je knjiga za njega.
Post je objavljen 24.01.2022. u 13:34 sati.