ASNV
Ako me sjećanje ne vara BUNS
Bez Uvrede Nadam Se JUOSP
Jednostavni Univerzalni Odgovor na Sve Probleme KJMP
Koliko je meni poznato KJMV
Koliko ja mogu vidjeti PMNN
Po mišljenju nekih od nas PMSM
Po mom skromnom mišljenju PNDZ
Padoh na dupe od zaprepaštenja ŠBBDJB
Što Bi Bilo Da Je Bilo ŠBBKBB
Što Bi Bilo Kad Bi Bilo UBR
Usput budi rečeno
Moji znanstveni radovi, predavanja i bilješke
Radovi objavljeni na mrežnom sjedištu Academia.edu.
Ovdje su navedene poveznice (linkovi) na objavljene zapise na ovom blogu. Raspoređeni su u rubrike, a unutar svake rubrike po datumu objave, tako da je vremenski posljednji zapis prvi naveden. sPopiis rubrika:
1. SVJETONAZOR
1.1. Općenito
1.2. Ekologizam i okolišarstvo
1.3. Pacifizam i nenasilje
1.4. Slobodarstvo, aktivna demokracija, ekonomija za prirodu i zajednicu
1.5. Sekularni humanizam, univerizam, antiklerikalizam, skepticizam i filozofija
1.5.1. Univerzalistički mizantropizam
1.6. Feminizam i antirodizam
1.7. Antifašizam
1.8. Povijest treba razumjeti
1.9. Znanost je fascinantna
2. NOVINARSTVO (MOJI ČLANCI)
2.1. Agenda
2.2. Alertonline
2.3. Business.hr
2.4. H-alter
2.5. Narodni list
3. SLOBODA I DEMOKRACIJA
3.1. Teorija društvene akcije
3.2. Sloboda čovjeka i prava građanina
3.3. Klasna borba se zaoštrava
4. POKRETI I KAMPANJE
4.1. Slobodno i emancipirajuće obrazovanje
4.2. Anti NATO
4.3. Eko-događanja i komentari
4.3.1. Klimatske promjene
4.3.2. Razno
4.4. Eko kampanje, prosvjedi i okupljanja
4.4.1. Cvjetni trg i Varšavska
4.4.2. Razni eko-prosvjedi, okupljanja i uspjesi
4.5. Ljudska prava, demokracija i otpor nasilju
4.6. Protiv moralne panike
4.7. Razni prosvjedi - pozivi i izvještaji
4.8. Referendum o promjenama Zakona o radu
4.9. Razne akcije i kampanje
4.10. Antivladini prosvjedi (veljača-ožujak 2011.)
4.11. Društvena mreža građana (od travnja 2011.)
4.12. Volim Hrvatsku - DA za Europsku uniju!
4.13. Razotkrivanje sramotne hr wikipedije
5. UDRUGE (U kojima sam aktivan)
5.1. Hrvatska blogerska organizacija
5.2. Zajednica Humanitas
6. ZELENA POLITIKA I EKOLOŠKA EKONOMIJA
6.0. Zelena politika (od studenoga 2011.)
6.1. O urbanizmu i prostornom planiranju
6.2. O energetici, klimatskim promjenama i srodnim temama
6.3. Razne teme
6.4. Predsjednički izbori 2009.-2010.
6.5. Razno o Zelenoj listi
6.6. Zelena lista - djelatnosti podružnica
6.6.1. Zagreb
6.6.2. Ostali
6.7. Zelene stranke u svijetu
6.8. Povijest i razno
6.9. Ekološka ekonomija
7. VIJESTI, KOMENTARI I ANALIZE
7.1. Zagreb
7.2. Hrvatska
7.3. Svijet
8. POEZIJA, HUMOR, FOTOGRAFIJE I RAZNO
8.1. Moje pjesme
8.2. Fotografije i foto reportaže
8.3. Vicovi i ine šale
8.3.1. Slikovani komentari
8.4. Knjige i književnost
8.5. Šah
8.6. Kućni ljubimci
8.7. Osobnojavascript:%20void(0);
1. SVJETONAZOR
Ovdje su svrstani napisi koji govore o teoriji i strategiji. Podijeljeni su u grupe, po svjetonazorskim aspektima koje podržavam: ekologizam, pacifizam, slobodarstvo, univerizam, feminizam, aktivna demokracija te "Povijest treba razumjeti". Ti aspekti čine mrežu, vode jedan na drugi. Također, teorija koju podržavam vezana je s praksom - društvenom akcijom, pa su neki članci povezani s pojedinim akcijama i kampanjama.
1.4. Slobodarstvo, aktivna demokracija, ekonomija za prirodu i zajednicu
Ovdje sam izdvojio neke tekstove koji imaju načelni značaj. Za temu "aktivne demokracije" važni su također komentari uz kampanju "Ne u NATO", odnosno "Nato na referendum" - vidi dolje! Također razne druge teme, izvještaji i komentari dolje.
Mojih fotografija ima uz razne izvještaje s događanja, ponekad čak piše "foto reportaža" u nazivu članka. Ovdje navodim samo dnevnike u kojima su fotografije osnovni, a ne prateći sadržaj.
Energetika-Net – Portal koji, uz ostalo, donosi mnoge vijesti iz ekologije i obnovljivih izvora energije.
Okolišnonovinarstvo (blog) ZaMirZine – Novine za civilno društvo i urbanu kulturu, rubrika "Okoliš"
Donosim mrežne adrese nekih udruga i mreža udruga za okoliš u Hrvatskoj. Navedeni su samo sajtovi koji su "živi", donose vijesti o aktivnostima i druge sadržaje (ažurirano početkom listopada 2009.). Najbogatiji sadržaj donose sajtovi udruga "Kameleon", "Kneja", "Prijatelji životinja", "Zelena akcija" i "Zelena Istra".
Inicijativa "Pravo na grad" – Kampanja protiv prekomjerne ekonomske eksploatacije prostora na području grada Zagreba (protiv projekta "Cvjetni prolaz"), koju su pokrenule organizacije civilnoga društva s područja mladih i nezavisne kulture
1. Čovjek je dio prirodne cjeline biosfere, koja je ograničena.
2. ''Eko-logija'', kao znanost koja proučava temeljnu "logiku" djelovanja biosfere, nadređena je ''eko-nomiji'', koja je posebna vještina.
3. Ekonomija se ne može dugoročno zasnivati na neograničenom rastu.
4. Sve strategije i politike moraju se zasnivati na načelu održivosti.
5. Održivost podrazumijeva tri komponente, koje moraju biti zadovoljene: ekološka, socijalna i ekonomska.
6. Potreba za osobnim rastom jedna je od osnovnih potreba ljudskog bića. Ona se međutim mora okrenuti ka drugim vrijednostima, a ne materijalnom obilju i vladanju nad prirodom.
29.09.2010., srijeda
Nastavak podrške radnicama Kamenskog
POZIV:
Prošao je prvi dan legalnog štrajka radnica i radnika tvornice Kamensko. Direktor Crlenjak ponudio im je jednu plaću do kraja ovog tjedna u slučaju da prekinu štrajk. Radnice su taj prijedlog odbile i ne namjeravaju odustati od svog zahtjeva.
Sutra (u četvrtak, 30.rujna) održat će se sastanak s predstečajnim upraviteljem, a nakon radnog vremena radnice će ponovno marširati od tvornice, preko Ilice do Trga bana Jelačića.
Pozivamo sve koji su u mogućnosti da se pridruže radnicama u 14:30 ispred Kamenskog (Reljkovićeva 8) u glasnoj prosvjednoj povorci. Ovo nije kratkoročni medijski spektakl nego borba za zarađena prava!
Vidimo se!
Direktor Crlenjak ponovo pokušava prevariti radnice nudeći jednu plaću "do kraja tjedna" ako prekinu štrajk znajući jako dobro da bi u slučaju da on taj uvjet ne ispuni one trebale ponovo prolaziti dugotrajan i kompliciran postupak pokretanja legalnog štrajka. Pozivima da se vrate na posao pridružili su se i stečajni upravitelj i predsjednica Sindikata tekstila, obuće, kože, gume. Svi oni pokušavaju uvjeriti radnice da će plaće doći samo ako ponovo pokrenu proizvodnju "jer kupaca ima". Doduše, kupaca je bilo i posljednjih pet mjeseci kada im nije isplaćena ni jedna plaća i posljednje dvije godine koliko im nisu uplaćivani doprinosi, pa radnice nemaju razloga vjerovati praznim obećanjima.
Prije tri godine je Marija Perušić, tada tajnica Specijalne bolnice za produljeno liječenje u Duga Resi, u dopisu Ministarstvu zdravstva ukazala na strahovladu ravnateljice Herte Belobrajdić i brojne financijske malverzacije. (Pogledajte dolje linkove za detalje.) Perušić je degradirana na mjesto referentice za zaštitu od požara, jer na traženje ravnateljice nije željela lažirati potpis. Nezavisno, sličan dopis poslao je Ivan Grgurić, suprug jedne od liječnica.
Ministar zdravstva Darko Milinović, umjesto da poduzme korake za provjeru navoda, proslijedio je dopise optuženoj ravnateljici! Slijedilo je sedam tužbi za klevetu, i ti su postupci još uvijek u tijeku.
„Karlovački sud pravo je groblje za 'zviždače' i apsolutni rekorder po broju procesa protiv ljudi, koji su se usudili upozoriti na nepravilnosti“ – izjavila je 14. rujna Vesna Balenović, predsjednica Udruge „Zviždač“. „Previše pogrešaka za iskusnu sutkinju upućuje nas na razmišljanje o još jednom mogućem režiranom sudskom postupku, u kojemu je unaprijed dogovorena pobjeda kriminala i poraz poštenja.“
Marija Perušić je također predsjednica dugoreške podružnice stranke Zelena lista, pridružene članice Europske zelene stranke, i vijećnica u Gradskom vijeću.
Radnice "Kamenskog" osmi dan logoruju na Trgu Francuske Republike i štrajkaju glađu. Radnici Željezare Split, nakon pet štrajkova glađu, sad su pokrenuli novi simbolički čin samožrtvovanja, a cilj im je - razgovor s Jadrankom Kosor.
U petak sam govorio na tribini na otvorenom, zapravo javnom skupu potpore radnicama Kamenskog. Pozvao sam ih da štrajk glađu prekinu, jer to nije dobar način. Mučno je ljudima koji s njima suosjećaju, a bandu lopovsku baš briga. Nije štrajk glađu taktika sindikalne borbe. Treba voditi dugu i mučnu borbu, a ne uništavati vlastita tijela. Slično su rekli i drugi, a priopćenjem s istim pozivom oglasila se i Udruga branitelja, invalida i udovica Domovinskog rata Podravke (UBIUDR).
Zašto se bijes i frustracija i dalje usmjeravaju protiv sebe samih, umjesto razvoja učinkovitih metoda borbe? Nažalost, iako ću osobnu potporu svakome tko se bori za osnovnu pravdu dati, još uvijek je klasna svijest minimalna. Čini mi se kao da radnici i radnice ne ulaze i ne žele ulaziti u ozbiljnu, radikalnu analizu uzroka svojih nevolja ("radikalan" znači korijenit - sagledati korijene, osnove). Činovi samožrtvovanja liče mi na nekakav mitski obred. Kao da zamišljaju da su uzrok nevolja neke nadnaravne zle sile, koje se može primiriti prinošenjem žrtvi. Tako su nekad ljudi, zbog neukosti i nemoći, radili - treba prinijeti žrtvu bogovima, kad je poplava ili suša, boleština ili rat...
Bandu eksploatatora to ne muči. Njihova je klasna svijest visoka. Oni znaju da su radnici obična bagra, koju treba cijediti i gaziti.
Sudjelovalo je nekoliko stotina radnica, studenata i drugih građana, koji su došli izraziti podršku. Nažalost, nisu se pojavili najavljeni predstavnici Stožera za obranu Petrokemije Kutina. Njihovo je sudjelovanje najavljeno za novi zbor, koji će se održati u ponedjeljak u 15:00 na istom mjestu.
Radnice su odbile molbu, koju su iznijeli neki govornici (među njima i ja), da prekinu štrajk glađu, jer time samo naude sebi, a čeka ih duga borba.
Odlučeno je da ostaju na trgu preko vikenda. Slijedi formalna obveza postupka mirenja, a štrajk je moguć u srijedu.
Danas je Crveni križ postavio šator za radnice koje prosvjeduju. Krešimir Sever, predsjednik Nezavisnih hrvatskih sindikata, rekao je da su se oni danima trudili, da taj šator dobiju, jer zbog poplava i najavljenih novih kiša svi su šatori zauzeti.
Radnice se žale da im sindikat nije pomogao, ali Sever kaže da mjesecima na ovom slučaju rade i da su radnice ranije odbijale njihove prijedloge za moguće akcije.Osim toga, svojedobno su sve za sitniš prodale dionice svoje tvrtke.
Priopćenje za javnost stranke Zelena lista, pridružene članice Europske zelene stranke, koja ima 14 vijećnika u vijećima gradskih četvrti u Zagrebu. Objavljeno još 20. rujna na mrežnom sjedištu Zelene liste. Prenosim samo ključne rečenice. Uzrok je u nepromišljenom, neoliberalnom ekonomskom modelu.
Još 2007. godine, kad je započela privatizacija gradskog poduzeća Vodo-privreda Zagreb, Zelena lista je protestirala i upozoravala na moguće posljedice (...)
Za sve ovogodišnje poplave u Hrvatskoj (...), držimo glavnim krivcem državu, odnosno Zakonu o vodama iz 2005. Tim Zakonom je propisana privatizacija vodoprivrenih poduzeća u vlasništvu lokalne i regionalne samouprave. Time je srušen sustav obrane i zaštite od poplava koji je stvaran i građen u prethodnih 40-tak godina, a nekolicina privatnika se domogla teške mehanizacije vodoprivrednih poduzeća te proteklih godina dobro zarađivala na izgradnji cesta i autoputeva umjesto da gradi i održava nasipe. (...)
Upravo je patetično gledati slike premijerke Kosor pored dvadesetak vrečica zečjeg nasipa kako obećaje očajnim ljudima smještaj u dvoranama obližnjih škola. Pritom još zazivlje vojsku da dođe upomoć (...)
Koliko god to nelogično zvuči, upravo je zastarjela obrana od poplava glavni uzrok velikih ekonomskih šteta od poplava danas u Europi. Zastarjelo reguliranje rijeka svelo je rijeke na uzak kanal s malim kapacitetom vode. (...) EU je uvidjela ovaj problem i Okvirnom direktivom o vodama nastoji promijeniti praksu. Obnavljaju se meandri koji usporavaju bujicu, rukavci, poplavne livade i šume koje primaju suvišnu vodu (...) znanstvenici su nakon katastrofalnih poplava 1998. u Poljskoj predlagali moderan pristup obranama od poplavama u toj zemlji, no pobijedio je skupi građevinski lobi pa su uslijedile katastrofalne poplave 2002. i ove godine.
Postojeća prirodna područja Lonjsko polje i Kopački rit dobar su pokazatelj kako prirodna močvarna područja bezopasno primaju visoke vode, a ne ugrožava se ljudska imovina. (...)
U Hrvatskoj nažalost vlada zastarjeli način gospodarenja voda – kanaliziranjem rijeka. To je jasno pokazao izvještaj Twinning – misije EU koja je neuspješno pokušavala pomoći implementaciju modernog gospodarenja vodama u RH. (...)
Godine 1990. u proizvodnji tekstila, odjeće, obuće i kože u Hrvatskoj 126.314 radnika je imalo zaposlenje. Prije godinu dana - u kolovozu 2009. - zaposlenih je u toj industriji bilo tek 35.754. Bez posla je ostalo onoliko ljudi koliko cijeli Osijek broji stanovništva, a Osijek je četvrti grad po veličini u Hrvatskoj. Od onda je broj zaposlenih još padao tako da je u zadnjih dvadeset godina ukupno oko 100.000 ljudi izgubilo radna mjesta u proizvodnji odjeće i tekstila. Od toga su velika većina žene. Točnije, oko 85 posto.
Iako taj štrajk svatko socijalno osviješten treba poduprijeti, riječ je o štrajku koji se nažalost događa na krivom mjestu, u neposrednoj blizini tvornice a ne u samoj tvornici, i o štrajku koji se vrši krivim sredstvima – 20 radnica štrajka već dva dana glađu, ugrožavajući na taj neproduktivan način svoje zdravlje, kao da je onima koji su ih u tu situaciju doveli i koji razumiju samo jezik sile stalo i do čega drugoga doli do profita.
Rješenje nije u nasilju prema samom sebi. Pritisak treba usmjeriti prema onima koji su za ovakvu situaciju neposredno odgovorni – upravi i vlasnicima tvornice i državnom aparatu koji ih štiti. Osim toga, štrajk bi bio puno učinkovitiji da se njime blokira tvornica, da radnice preuzmu kontrolu nad tvornicom i tako stopiraju proizvodnju, udarajući direktore i vlasnike tamo gdje ih jedino boli – po džepu. Pri tom je najvažnija solidarnost svih radnica – svi u štrajk trebaju ući zajedno, ponašati se kao jedno i ne odustajati do kraja. (...)
Plenum Filozofskoga fakulteta je 21. rujna 2010. izglasao punu potporu i solidarnost radnicama Kamenskoga u njihovoj borbi, a tu im je solidarnost došla uživo i izraziti grupa sudionika plenuma noseći transparent s natpisom: Radnici, seljaci, studenti. Jedan svijet – jedna borba. S radnicama Kamenskog ćemo ostati u njihovoj borbi do samoga kraja.
Na čelu Kamenskog je Antun Crljenko, čovjek „mračne prošlosti“, u javnosti poznat kao Kutlin suradnik koji ima dugotrajan staž u malverzacijama, neosjetljivosti na radnička prava i upropaštavanju firmi. (...) Privatizacija Kamenskog se dogodila pod sumnjivim okolnostima, čime se prije nekoliko godina bavio i USKOK. Radnici Kamenskog nisu zaštićeni kolektivnim ugovorom, štrajkali su i ranije zbog konstantnog kašnjenja plaća. Ali plaće su tada ipak dobivali, iako neredovito. Ove godine se situacija pogoršala. Firma koja je nekad bila poznata kao Kuća europske mode radnicima već nekoliko mjeseci nije isplatila plaće, ne pokriva im putne troškove što je dodatan izvor stresa za radnike koji žive u raznim dijelovima grada i prisiljeni su na švercanje tramvajem, u strahu od kontrolora. Upravo zbog poniženja, stresa i brige za goli opstanak s kojim se radnici svakog dana susreću; izjava Antuna Crljenka kako je njemu „jednako teško“ zvuči sadistički neosjetljivo i krajnje smiješno (...)
Izvještaj o analizi potoka "Smrdljivka" kod Brdovca (Pliva!)
Nemam što dodati - govori samo za sebe!
Miroslav Ambruš Kiš piše:
Dokument o analizi mulja iz potoka Gorjak kod Brdovca. Naručila ga je Hrvatska vodoprivreda od Instituta Ruđer Bošković. Izrađen je u svibnju 2008. Dosad je bio tajna. Na ponovljene zahtjeve raznih udruga, od Brdovca, gdje potok zovu desetljećima Smrdljivka zbog sadržaja koje s otpadnim vodama ispuštaju Pliva i Kvasac, do Zelene akcije i HHO-a - su ga dali Sada više nije tajna. Rezultati analize su ekstremno zabrinjavajući. Pogotovo sad nakon poplave. Obratite samo pažnju na zadnja četiri pasusa na str. 51
Cjeloviti izvještaj kao pdf dokument dostupan je na netu:
Kako javljaju mediji, do danas nije jasan uzrok smrti dvojice radnika na zagrebačkom Jankomiru ove subote.
Zelena lista, pridružena članica Europske zelene stranke, upozorava da se vrlo vjerojatno radi o posljedici dvije ekološke katastrofe, koje traju desetljećima: ilegalnog iskapanja šljunka i odlaganja opasnog otpada.
Poznato je iz brojnih primjera da se uz Savu, kao i uz Dravu, još od 1990-ih godina masovno ilegalno iskapaju milijuni kubika šljunka.
Povremeni prosvjedi lokalnog stanovništva (najogorčeniji u Mičevcu; vidi: mrežno sjedište Zelene akcije Mičevec, Završno izvješće monitoring 2006. godina i ranije) ostajali su bez gotovo ikakvog učinka.
Redovno u takvim slučajevima svjedoci govore o tajanstvenim kamionima, koji dovoze sumnjiv teret i istresaju ga u nastale rupe, te zatim provizorno zatrpavaju. Za polovicu opasnog otpada koji nastaje u Hrvatskoj ne zna se gdje završava, a povremeno se javljaju sumnje i na ilegalni uvoz iz inozemstva.
Otrovne materije postepeno prodiru iz korodiranih bačvi i truju podzemne tokove vode. Zagreb je već prije 30-ak godina zagadio sva vodocrpilišta sjeverno od Save, a ista sudbina prijeti onima južno. Milijun stanovnika Zagreba i okolice mogli bi se naći u situaciji nekih "naprednih" europskih gradova, gdje se ne smije piti voda iz slavine. Povremeno otrovni plinovi prodru i na površinu.
Upozoravamo da se radi o dugotrajnoj nebrizi i gotovo sigurnoj korupciji, kako na nivou lokalne i regionalne samouprave (Grad Zagreb i Zagrebačka županija), tako i države. Četrnaest vijećnika Zelene liste u vijećima zagrebačkih gradskih četvrti traži da se prekine s takvom kriminalnom praksom, te konačno počne ozbiljnije kažnjavati one koji svjesno i namjerno ugrožavaju zdravlje i sigurnost hrvatskih građana.
Ivan Pernar, supredsjednik Gradske organizacije Zelene liste
Proteklih nekoliko dana bio sam intenzivno zaposlen, pa nisam stigao dati dva odgovore, koje sam dužan. O autoru apologije ekavici iz 1851. pisat ću sutra.
U dnevniku Franjo Tuđman igra nogomet objavio sam skenirane dvije fotografije iz "Nedjeljne Dalmacije" 22. travnja 1990. i pitao:
Što mislite, da li je slika prava ili je fotomontaža? Ako je prvo - koja je prilika? Ako je drugo - tko je autor?
Većina onih koji su se javili, smatrali su da je fotomontaža, te uglavnom spominjali "feralovce" kao moguće autore. Meni se najviše svidio komentar
nekim ljudima ništa nije sveto...
pod sveto mislim na nogomet, ne na Frenkija
Međutim, slika jest autentična. Nitko nije znao koja je bila prilika.
Slika je s malonogometne utakmice igrane 17. travnja 1990., pet dana prije prvih slobodnih izbora u Hrvatskoj. Nedjeljna Dalmacija je pisala:
Dobili smo tako priliku da jedno od stranačkih sučeljavanja pratimo uživo, bez posredovanja kamera i opominjujućeg gunđanja TV-voditelja. Uz to, turnir je bio i jedinstvena prilika da vidimo gole noge naših političara, a da to nisu oni uobičajeni segmenti potkoljenica što vire između ruba hlača i opuštenih čarapa. (...) Svaki put kad bi Tuđman dodirnuo loptu, iz publike bi se zaorilo ushićeno 'ooooh'. No, za vrijeme same igre, takve su prilike bile izuzetno rijetke."
Na tim izborima pojavila se, među inim, i ad-hoc koalicija "Evropska zelena lista". Među njenim kandidatima za Sabor bio sam i ja (dobio sam 4,8% na općini Pešćenica). Predsjednik izbornog štaba (taj smo izraz tada još svi koristili) bio je Dražen Nikolić, čija je ideja bila organizirati, kao izraz suparništva i zajedništva, malonogometni turnir "Izbori '90" s ekipama četiri stranke odnosno koalicije koje su na izborima sudjelovale
- Hrvatski demokratski blok (HDZ i neke minijaturne stranke)
- Koalicija narodnog sporazuma (Savka, Tripalo, HSLS i drugi)
- Savez komunista Hrvatske - Stranka demokratskih promjena (tako se tada službeno zvala)
- Evropska zelena lista.
inače, početkom travnja 1990., dva mjeseca nakon službenog raspisivanja prvih demokratskih izbora i registracije prvih stranaka po izmjenjenom Zakonu o društvenim organizacijama i udruženjima građana, bilo je u Hrvatskoj već 35 registriranih stranaka. U HDB je uz HDZ bila frakcija HSS-a koju je vodio Ivan Zvonimir Čičak te još nekoliko beznačajnih stranaka. U KNS je bilo koliko se sjećam devet stranaka, a u EZL su bili Transnacionalna demokratska stranka, Zelena stranka Rijeke i Autonomni demokratski savez (predsjednik: Darinko Kosor), ali većina su kandidata bili nezavisni pojedinci i predstavnici raznih udruga, poput Zelene akcije, koja je bila i službeni organizator turnira, jer EZL naravno nije bila pravna osoba.
Turnir je održan 16. i 17 travnja 1990.. u velikoj Dvorani zagrebačkog doma sportova. Prema dogovoru, u prvih pet minuta utakmice igrali su politički lideri i druga atraktivna imena, a nakon toga najbolji igrači, koje su pojedine koalicije mogle prikupiti među svojim simpatizerima, pri čemu je dogovor bio da ne mogu nastupati igrači prve i druge lige velikog i malog nogometa. Prihod je utrošen za kupovinu igračaka za djecu Doma za djecu i omladinu u Nazorovoj.
Iz izvještaja s polufinala u Večernjem listu 17. travnja 1990.:
Ma kakav Wembley, San Siro ili Maracana! Dom sportova je sinoć bio centar nogometnog svijeta, poprište nesvakidašnje sportske priredbe. Prema neslužbenim stranačkim procjenama, bilo je oko 200 tisuća gledalaca, a prema nadstranačkim novinarima, oko 1500. (...) Ovaj je turnir jedan od rijetkih i dobrodošlih događaja u gotovo uzavreloj predizborbornoj kampanji.
U prvoj utakmici igrao je SKH-SDP protiv Evropske zelene liste. U trećoj minuti crveni su poveli golom Borisa Malade, u to doba sekretara SKH-SDP. Na kraju su međutim zeleni pobijedili 5-2.
U drugoj utakmici polufinala Koalicija narodnog sporazuma deklasirala je HDB s 4-0, usprkos tome što su potonji izigrali togovor, time što su od samog početka, umjesto čelnika, igrali mladići. Vrijedno je zabilježiti da je Slavko Goldstain, usprkos svoje 62 godine, odigrao cijelu utakmicu!
Drugog dana prvo je igrana utakmica za treće mjesto između SKH-SDP i HDZ-a. Franjo Tuđman ovog se puta zaista pojavio u prvim minutama utakmice. Igrao je i Vladimir Šeks. Malada je ponovo postigao gol, ali na kraju je HDB slavio 3-1.
Konačno, Finale! Neki od čelnika Koalicije narodnog sporazuma nisu došli na prvi dio utakmice, jer su morali u Sekretarijatu unutarnjih poslova prosvjedovati protiv zabrane njihovog predizbornog skupa na Trgu Republike u Zagrebu (Jelačić plac). Goldsteinu su ukrali dres s natpisom "007". Ipak je Koalicija pobjedila zelene s 4-2 i osvojila pobjednički pehar.
O organizatorima iz Europske zelene liste Nedjeljna Dalmacija 22. travnja 1990. piše:
Sastavljena od ljudi i grupa koje su i prije višestranačja organizirali kojekakve hepeninge, masmedijske i maskulturološke ispade, pokazala je da koalicijskom integracijom nije izgubila ništa od zdravog duha, a ujedno demonstrirala zavidne organizatorske i mobilizatorske sposobnosti.
Mediji su hvalili događaj, pa je čak bilo najavljeno da će postati tradicionalni, svake godine, pod spomen-nazivom "Izbori '90". Nažalost, ništa od toga. U dvadeset godina demokracije, više nije bilo sličnih, ležernijih predizbornih događanja, koja bi okupila ljute političke protivnike u fer takmičenju i zabavi, uz humanitarnu korist. A nije se više pojavilo ništa slično Evropskoj zelenoj listi.
Naknadno: izvještaj na tadašnjoj TV Zagreb o polufinalu
Jučer sam postavio jedno jednostavno pitanje: tko je autor određenog citata iz 1851? Primio sam u međuvremenu neke ljutite komentare na moja prethodna dva članka, pa i prijetnje, ali samo jedan odgovor! Hajde, ljudi, pokušajte, javite mi odgovor na e-mail ili facebook! Obećao sam jednu knjigu za poklon, ništa naročito, ali mene recimo knjige uvijek vesele!
Evo sad nešto sasvim drugačije iz bliže povijesti.
Nedjeljna Dalmacija, 22. travnja 1990. Što mislite, da li je slika prava ili je fotomontaža? Ako je prvo - koja je prilika? Ako je drugo - tko je autor?
Godina je 1851. Rasprava je o standardizaciji jezika južnih Slavena (Ilira, Hrvata, Srba, Dalmatinaca i Slavonaca...). U donjem tekstu, autor se zalaže da Hrvati prihvate ekavicu kao zajednički jezik, a odbacuje ijekavicu i ikavicu. Jezik je arhaičan, ali može se razumijeti.
»Naš jezik, bez da se razumljivost uvredi, može se mnogo polepšati, t.j. uhu slušatelja ugodnim učiniti. Ja sam i za ovo polepšanje. Ovde opširno pisati, u čemu stoji lepota jezika, nedopušća mi vreme ni prostor. S toga velim: 1. na šaranje - makar kakvo: a) reči šareno pisane (e, ie, je, ije) nerazume ni svi štokavci, a kamoli kajkavci i čakavci; b) šaranje cepa naše proste reči na više komadah, što niti je razumljivo, ni lepo, dakle ni slobodno - t.j. polag moga načela. U našem jeziku nije ni jedna reč, koja bi imala više od pet slovkah, a uz šaranje jednoslovična ih reč toliko ima, n.p. iz lep ali bel postaje lijepijema, bijelijema itd. - samo ako se dosledno piše. To je srednja perioda!! - Meni ovde druga neostaje, nego uzeti ali čisti i ali e. Ja sam rodjen štokavski ikavac, dakle niko nemože mi reći: Cicero pro domo sua ali s g. B. da su mi reči jednostrane, pa i tako opet strictissime od moje strane - velim: ovo je (i) najpotištenii, najgadnii glas, koi samo nekoliko nas štokavacah razumi. Ja sam dakle za čisti e. I zbilja, on je najlepši glas, koi svi razumimo.«
Moj prethodni tekst Da, hrvatski i srpski su jedan jezik izazvao je golem interes, pogotovo nakon što je najavljen na naslovnici blog.hr. Ima 50-ak komentara, ja sam na njih odgovarao. Sad posebno izdvajam primjer jedne gnjusne manipulacije i falsifikata, uperenog protiv Snježane Kordić i samostalnog srpskog tjednika "Novosti", s ciljem širenja šovinističke mržnje. Jedan komentator je upozorio na to pomoću metode coppy/paste, omiljene među sirovim propagandistima, koji slijepo slijede one vještije. Autor, nažalost, ima titulu doktora znanosti.
Zvonimir Despot je u svojoj kolumni u Večernjem listu 17. kolovoza objavio tekst “Prevaziđen” srpskohrvatski jezik Snježane Kordić. Posvećen je istoj knjizi kao i moj spomenuti dnevnik. Autor je inače povjesničar, u filologiji dakle laik. Naravno, ima pravo na svoje mišljenje, može se pozivati na kritike koje su u polemikama s Kordić iznijeli neki hrvatski filolozi i lingvisti. Međutim, tlak mi je digla jedna rečenica, u kojoj je sadržano čak pet grubih manipulacija i falsifikata. Despot piše:
Dovoljno je vidjeti i koji su je mediji promovirali. Nekad, primjerice, „Feral“, a ovu njezinu najnoviju knjigu promptno je izreklamirao samostalni srpski tjednik „Novosti“ u istom broju posvećenom Oluji na čijoj naslovnici dominira hrvatski vojnik prikazan kao krvožedni vampir.
Idemo po redu.
1) Njezina knjiga privukla je veliku pažnju javnosti. Intervjue je dala nizu medija, a povoljne osvrte je objavio niz drugih. Despot izvlači samo Novosti, što je jasna manipulacija ("pa da, ti pokvareni Srbi..."). Ne radi se o "reklamiranju knjige", nego o intervjuu.
2) Naslov intervjua je "Hrvati i Srbi u Hrvatskoj jezično se ne razlikuju". Implikacija je jasna: Srbi u Hrvatskoj nemaju razloga tražiti neko svoj jezik. Despot bi na ovo trebao biti oduševljen!
3) Snježana Kordić sigurno nema nikakve veze s naslovnicom, niti bilo kojim drugim sadržajem u novinama, kojima je dala intervju.
4) Broj (od 6. avgusta / kolovoza) nije "posvećen Oluji". Na tu temu su, istina, tri teksta. Najopsežniji među njima je intervju sa sociologomo Ozrenom Žunecom, naslovljen "Oružana pobuna nije bila pravi način borbe protiv Tuđmanove politike".
5) Konačno, taj famozni crtež na naslovnici. Ako ga pogledate (gore), vdijet ćete jasno, da su usne vojnika i žene spojene - nipošto nisu njegovi zubi na njenom vratu. Istina, ispod njih je velika mrlja boje krvi. Nešto simbolizira, ali vampirizma nema nikakvog.
Kad sam vidio taj crtež, pomislio sam da mi izgleda poznat. Možda i vama? Konačno sam se sjetio: napravljen je na osnovu jedne fotografije, mnogo puta publicirane u raznim knjigama, snimljene na dan proslave pobjede protiv Japana 14. kolovoza 1945. u New Yorku i objavljena u magazinu "Life". Prikazuje američkog mornara, koji je snažno zagrlio i ljubi medicinsku sestru. Prvo sam je bio skenirao iz jedne knjige koju imam, zatim sam našao na internetu, na više mjesta, zapravo postoje dvije fotografije iste scene. Slika je postala simbol radosti zbog kraja rata.
Autor naslovnice dodao je pak veliku krvavu mrlju i nacrtao crtež grubim crnim linijama, koje daju mračnu atmoferu. Prolivena krv treba podsjetiti, vjerojatno, na sve ratne žrtve; simbolički naboj fotografije time se bitno mijenja.
Nemam nikakve namjere braniti dalje umjetnika i njegovu viziju, niti "Novosti" i sve što taj tjednik objavljuje. Bitno je, da tu nema nikakvog vampirizma. Zvonimir Despot lagao je, s ciljem da manipulira emocijama čitatelja, izazivajući u njima šovinističku mržnju. (Možda se, ipak, i njemu samom učinilo da vidi vampira, što je posljedica paničnog straha naših kukavičnih ustašoidnih ekstremista od Srba - spomenuh u diskusiji da je izgleda Ante Starčević bio posljednji samouvjereni hrvatski nacionalist: čim im se prividi šajkača na horizontu, pobenave od straha i priviđa im se svašta. Međutim, sigurno je svjesno manipulirao u točkama 1 do 4.)
Gledajući znanstveno bezvrijedne, a moralno huljske uratke Zvonimira Despota u posljednje dvije godine (neka vrsta "vampirizma" na umrlom Titu, još u suradnji s četnikom), izgleda posve neobičnim da je prije samo tri godine bio u stanju napisati dobru, znanstveno korektnu historiografiju ("Vrijeme zločina : Novi prilozi za povijest koprivničke Podravine 1941. – 1948.", izdanje Hrvatskog instituta za povijest, 2007.). Tu je korektno prenio podatke o teroru koji su počinile obje sukobljene strane. Ali, to je pročitala koja stotina ljudi. Nakon toga, nažalost, zaključio je da je od službe znanstvenoj istini lukrativnije podilaziti niskim strastima i staviti se u službu ustašoidne šovinističke antihrvatske kampanje.
Naknadna napomena
Vizualno izražavanje nije moj fah, ja sam čovjek od riječi. Pa zato u vezi ove sporne ilustracije, uopće nisam bio uočio još nešto bitno: a po čemu je to hrvatski vojnik? Nema nikakve oznake, ima maskirnu uniformu i beretku, mogao bi pripadati svakoj vojsci na svijetu!
Slavistica i lingvistica Snježana Kordić nedavno je objavila knjigu Jezik i nacionalizam , u kojem objašnjava ono što svi znamo: da Hrvati, Bošnjaci, Crnogorci i Srbi govore istim jezikom, s više imena. Ima mnogo dijalekata i trenutno četiri standardna oblika, što nije ništa neobično. Na svemrežju možete pročitati njen rad Policentrični standardni jezik. Citira autore iz raznih zemalja, koji ukazuju da je to slučaj s mnogo jezika, kojima govore više nacija.
Dapače, hrvatski i srpski standard su vrlo bliski, jer su se razvijali u neposrednom doticaju, s utjecajima u oba smjera ("vukovci" u Hrvatskoj s jedne strane, novosadski lingvisti, koji su jako utjecali na suvremeni srpski, a bili pod utjecajem iz Zagreba, s druge strane).
Tim jezikom pak govore dva naroda, čiji je proces formiranja u moderne nacije bio u bitnom završen prije stotinjak godina (Hrvati i Srbi), te dva, koja su još u procesu formiranja (Bošnjaci i Crnogorci). Ni to nije ništa neobično. Priznanje da nam je jezik zajednički nema nikakve veze s isto tako evidentnom činjenicom da smo različiti narodi. Pa tako imamo i različite nazive za taj "naški" jezik.
Ništa, oko čega bi se trebalo osobito uzbuđivati. Opstanak nacije o tome ne ovisi. Možemo se mirno usredotočiti na to, da jezikom izražavamo svoje misli.
Jedan broj ljudi u Hrvatskoj nažalost opsjednut je strahom pred srpskim (vidi npr. tekst i diskusiju na kolaborativnom blogu pollitika.com: Hrvatska kulturna i jezična politika u raljama SDSS-a, pa kad se kaže da je to isti jezik, živčano reagiraju: "dakle, ti misliš da Hrvati govore srpski!" Zašto ne pomisle obrnuto?
Jezik se kroz povijest razvijao obogaćujući se, uz snažnu interakciju i utjecaje iz drugih jezika. I to je, u cjelini, dobro (ne uvijek u detaljima). Danas nema načina, da se odozgo nametne "pravi" hrvatski jezik, sjekirom izbacujući "strane" utjecaje, jer bi se moralo odbaciti golem dio hrvatskog jezičkog nasljeđa i aktualne prakse govorenja. Puristi i nacionalisti jezik bi drastično osiromašili. Npr. "glazba" je lijepa riječ i ja je koristim, ali i "muzika" je dio hrvatskog riječničkog blaga, te naravno nema nikakve veze sa srpskim - riječ je iz grčkog, "umijeće Muza", iz njega je ušla u latinski i u sve suvremene europske jezike.
Prošloga tjedna Zagreb je posjetio Rolf Holub, zastupnik zelenih u pokrajinskom parlamentu Štajerskie i predsjednik parlamentarnog Istražnog povjerenstva za aferu Hypo banke. Večernji list je još u ožujku objavio s njim intervju.
O svojem poslu kao istražitelj vodi poseban blog, s kojeg saznajemo da je na čelu jednakog povjerenstva u Bavarskoj, odakle je istraga i krenula, također zastupnik zelenih, Sepp Dürr!
Holub se žali, da Bavarci imaju mnogo više mogućnosti za istragu, nego oni u Koruškoj, gdje su u aferu bili upleteni najviši ljudi pokrajine.
U Hrvatskom saboru, oporba nikad nije zatražila formiranje parlamentarnog povjerenstva. Hm, tko zna zašto? Možda zato, jer ima upletenih vragova svih boja... Potpuni popis možete dobiti jedino, ako pratite sve relevantne medije, jer svaki nekog taji. Paradoks hrvatske medijske scene: taj potpuni popis objavio je jedino samostalni srpski tjednik "Novosti". Koji je financiran ponajviše od države, pa ne zavisi od komercijalnih oglasa.
Parlamentarni izbori u Australiji 21. kolovoza protekli su u znaku izjednačene utrke vladajućih laburista i koalicije desnog centra. Laburisti su zabilježili pad glasova od 5,5% u odnosu na prethodne izbore. Većina tih glasova otišlo je Zelenoj stranci, koja je osvojila 11,5%, te prvi put, u većinskom izbornom sustavu, ima zastupnika u Predstavničkom domu (uz 9 u Senatu). Laburisti, zeleni i trojica nezavisnih sklopili su koalicijski ugovor o formiranju vlade.
Klimatske promjene bile su vrlo važna tema. Australija je najveći svjetski izvoznik ugljena i ima posebni, povlašteni tretman u Kyoto protokolu.
Nedavno je okolo po hrvatskom svemrežju bila živahna diskusija o emisiji "Na rubu znanosti", o čemu sam i ja nešto objavio. Fascinantno je, koliko je ta tema privukla pažnje i uzvitlala strasti ("a nije o ustašama i partizanima", kako netko reče ).
Branim znanstveni skepticizam od pseudoznanstvenika, koji smatraju da imaju pravo zastupati sasvim proizvoljne, ničim potkrijepljene tvrdnje o svijetu. Skepticizam je osnova znanstvenog postupka. Privaćamo kao dobro potkrijepljene one tvrdnje o svijetu, koje su izdržale više rigoroznih provjera, a taj proces provjere nikad nije načelno zaključen. Šarlatani, pseudoznanstveici, kažu: "Pa da, u sve treba sumnjati, dakle i u sve znanstvene tvrdnje", pa onda preskaču sve ono bitno o metodama provjere, i tvrde da imaju pravo lupetati što hoće, kad ionako ništa nije apsolutno sigurno.
Dvije opaske o znanosti i odgovorima na osnovna pitanja, za kojima ljudi po prirodi žude (vidi Kantovu "Kritiku praktičnoga uma"): o onome što jest, i o onome što treba biti (i činiti).
Religija (metafizika) se ne smije pokušati takmičiti sa znanosti na području istraživanja onoga što jest. Uvijek ima neodgovorenih pitanja, koje su predmet znanstvenih istraživanja. Npr. u teoriji evolucije, ima nejasnoća na koja se hvataju kreacionisti, pa onda nadovezuju svoje proizvoljne odgovore, negirajući znanstvenu metodu. Uvijek ima pitanja na koja znanstvenik iskreno može odgovoriti "ne znam". Vjernik pak onda "trijumfira" tvrdnjom: "Ali ja znam! Sve je to Božja volja!" Pa, možda - ali kako Bog provodi svoju volju? Može se biti vjernik i znanstvenik. Istražujemo činjenice o svijetu i prirodne zakone. Možete vjerovati da je prirodu stvorio i zakone postavio Bog - to ne opravdava proizvoljne tvrdnje o toj prirodi i tim zakonima.
Međutim, ograničenje je znanosti da ne može baš ništa reći o onome što TREBA biti. Iz spoznaje onoga JEST ne može se logički ništa zvesti o TREBA, to je Locke postavio i nema se što dodati.
- Trebamo li pokušati pomoći gladnima u Kongu, ili ih pustiti da umiru?
- Treba li dozvoliti istospolnim parovima da sklapaju brak?
- Treba li fiskalna politika u prvi plan staviti poticanje otvaranja radnih mjesta ili stabilnost valute?
- Treba li poticati odlučivanje naroda referendumom, ili je bolje da odlučuju uži krugovi?
Tu znanost može dati neke podloge za diskusiju, može nas uputiti KAKO nešto činiti ili postići, može istraživati razne aspekte i posljedice raznih naših djelovanja, ali ne može generirati odgovor sama po sebi. Nitko ne može, kao ljudsko biće, biti SAMO znanstvenik (čak ni Vulkanac to ne može)
Ovo je vrlo zanimljivo i pokazuje kako partitokracija gubi živce. Znamo oduvijek da ta bagra smatra da su građani, njihovi birači, obični kmetovi koji ne smiju ništa zucnuti osim svake četiri godine kad zaokružuju broj na izbornom lističu, ali se dosad nisu usudili to ovako otvoreno reći! Da se ta raja nešto zainati - to ih je totalno izbacilo iz takta.
Moj ošiku iz vremena prikupljanja potpisa sada je još aktualniji nego što je tada bio.
Ma molim te, nisu bili UNAPRIJED uvezani potpisni listovi, vidi fore - što je trebalo, kožni uvez i zlatotisak? Umetnuti su u registratore, naravno, kako bi to drugačije moglo ići?
Ej, ma pazi tvrdnje: grafolozi su pregledali 800.000 i kusur potpisa i ustanovili da se 90.000 ili koliko veći podudara! Ma koga oni zajebavaju - koliko je grafologa to radilo i koliko je to koštalo!!??
Da, naravno, ima takvih slučajeva, znam to. Nije rijedak slučaj bio da stariji ili kratovidni ljudi zamole dežurne na štandu da napišu podatke umjesto njih, a oni su samo potpisali. I pri tom su davali na uvid svoje dokumente i famozni JMBG. To nije zabranjeno, gospodo i gospođe, pa i inače se to radi, kad nešto potpisujete, samo je potpis bitan!
Ima naravno slučajeva da je JMBG pogrešno upisan, bilo je toga, čovjek upiše i ode, ja pogledam i vidim da je 12 znamenki, naprosto je jednu ispustio. Jasno, netko se i dvaput upisao na dva mjesta, možda i namjerno da pokuša akciju minirati.
Onda, pazi molim te, oni su gledali što piše na listu, gdje su potpisi prikupljeni i datum, pa su onda provjeravali u jedinicama lokalne uprave i samouprave da li je bila izdana dozvola, da se na tom mjestu u to vrijeme prikuplja potpise! Hebote, uz one grafologe i drugo, sad je jasno zašto Vlada nije mogla sastaviti nekakav ozbiljni prijedlog rebalansa proračuna! :) tisuće ljudi bilo je ovim zabavljeno, sve to pregledati i kontaktirati...
No sve to ne bi bilo ni približno dovoljno. Deux ex mašinka je primjedba da su mnogi potpisivali izvan svog mjesta prebivališta!!! Halo, molim, pardon, s koje se planete vi javljate!!!??? Nisam još čuo da su u Hrvatskoj uvedeni "unutrašnji pasoši", kao što su seljaci imali u SSSR-u! Shvaćamo da nas sve smatrate kmetovima, ali da nam to ovako otvoreno kažete, ipak je novost!
I na kraju ćemo mi legalisti i pacifisti morati spašavati tu bandu lopovsku od sudbine gore od ostavke.
Naknadna bilješka (petak, 3. rujna, 10:35)
Stranka Zelena lista, pridružena članica Europske zelene liste, također je izdala priopćenje o ovom skandalu. "Pozivamo ministre Karamarka i Mlakara da odmah tu uhodanu „mašineriju" upregnu za sređivanje biračkih popisa, jer svi su izgledi da će vrlo brzo zatrebati!", poručuje Zelena lista.
Uz sve ostalo, obratimo pažnju na samo referendumsko pitanje. Vladi očito STRAŠNO smeta mogućnost da se referendumom spriječi faktičko ukidanje kolektivnih ugovora. Uvijek su radili i rade u interesu krupnog kapitala, ali su barem neke osnovne demokracije, kakva jest da jest, morali morali uvažavati - barem ih javno ne dovoditi u pitanje. Sad ih gaze. Krupni kapital koristi demokraciju dok može, a gazi je kad hoće.