Moj prethodni tekst Da, hrvatski i srpski su jedan jezik izazvao je golem interes, pogotovo nakon što je najavljen na naslovnici blog.hr. Ima 50-ak komentara, ja sam na njih odgovarao. Sad posebno izdvajam primjer jedne gnjusne manipulacije i falsifikata, uperenog protiv Snježane Kordić i samostalnog srpskog tjednika "Novosti", s ciljem širenja šovinističke mržnje. Jedan komentator je upozorio na to pomoću metode coppy/paste, omiljene među sirovim propagandistima, koji slijepo slijede one vještije. Autor, nažalost, ima titulu doktora znanosti.
Zvonimir Despot je u svojoj kolumni u Večernjem listu 17. kolovoza objavio tekst “Prevaziđen” srpskohrvatski jezik Snježane Kordić. Posvećen je istoj knjizi kao i moj spomenuti dnevnik. Autor je inače povjesničar, u filologiji dakle laik. Naravno, ima pravo na svoje mišljenje, može se pozivati na kritike koje su u polemikama s Kordić iznijeli neki hrvatski filolozi i lingvisti. Međutim, tlak mi je digla jedna rečenica, u kojoj je sadržano čak pet grubih manipulacija i falsifikata. Despot piše:
Dovoljno je vidjeti i koji su je mediji promovirali. Nekad, primjerice, „Feral“, a ovu njezinu najnoviju knjigu promptno je izreklamirao samostalni srpski tjednik „Novosti“ u istom broju posvećenom Oluji na čijoj naslovnici dominira hrvatski vojnik prikazan kao krvožedni vampir.
Idemo po redu.
1) Njezina knjiga privukla je veliku pažnju javnosti. Intervjue je dala nizu medija, a povoljne osvrte je objavio niz drugih. Despot izvlači samo Novosti, što je jasna manipulacija ("pa da, ti pokvareni Srbi..."). Ne radi se o "reklamiranju knjige", nego o intervjuu.
2) Naslov intervjua je "Hrvati i Srbi u Hrvatskoj jezično se ne razlikuju". Implikacija je jasna: Srbi u Hrvatskoj nemaju razloga tražiti neko svoj jezik. Despot bi na ovo trebao biti oduševljen!
3) Snježana Kordić sigurno nema nikakve veze s naslovnicom, niti bilo kojim drugim sadržajem u novinama, kojima je dala intervju.
4) Broj (od 6. avgusta / kolovoza) nije "posvećen Oluji". Na tu temu su, istina, tri teksta. Najopsežniji među njima je intervju sa sociologomo Ozrenom Žunecom, naslovljen "Oružana pobuna nije bila pravi način borbe protiv Tuđmanove politike".
5) Konačno, taj famozni crtež na naslovnici. Ako ga pogledate (gore), vdijet ćete jasno, da su usne vojnika i žene spojene - nipošto nisu njegovi zubi na njenom vratu. Istina, ispod njih je velika mrlja boje krvi. Nešto simbolizira, ali vampirizma nema nikakvog.
Kad sam vidio taj crtež, pomislio sam da mi izgleda poznat. Možda i vama? Konačno sam se sjetio: napravljen je na osnovu jedne fotografije, mnogo puta publicirane u raznim knjigama, snimljene na dan proslave pobjede protiv Japana 14. kolovoza 1945. u New Yorku i objavljena u magazinu "Life". Prikazuje američkog mornara, koji je snažno zagrlio i ljubi medicinsku sestru. Prvo sam je bio skenirao iz jedne knjige koju imam, zatim sam našao na internetu, na više mjesta, zapravo postoje dvije fotografije iste scene. Slika je postala simbol radosti zbog kraja rata.
Autor naslovnice dodao je pak veliku krvavu mrlju i nacrtao crtež grubim crnim linijama, koje daju mračnu atmoferu. Prolivena krv treba podsjetiti, vjerojatno, na sve ratne žrtve; simbolički naboj fotografije time se bitno mijenja.
Nemam nikakve namjere braniti dalje umjetnika i njegovu viziju, niti "Novosti" i sve što taj tjednik objavljuje. Bitno je, da tu nema nikakvog vampirizma. Zvonimir Despot lagao je, s ciljem da manipulira emocijama čitatelja, izazivajući u njima šovinističku mržnju. (Možda se, ipak, i njemu samom učinilo da vidi vampira, što je posljedica paničnog straha naših kukavičnih ustašoidnih ekstremista od Srba - spomenuh u diskusiji da je izgleda Ante Starčević bio posljednji samouvjereni hrvatski nacionalist: čim im se prividi šajkača na horizontu, pobenave od straha i priviđa im se svašta. Međutim, sigurno je svjesno manipulirao u točkama 1 do 4.)
Gledajući znanstveno bezvrijedne, a moralno huljske uratke Zvonimira Despota u posljednje dvije godine (neka vrsta "vampirizma" na umrlom Titu, još u suradnji s četnikom), izgleda posve neobičnim da je prije samo tri godine bio u stanju napisati dobru, znanstveno korektnu historiografiju ("Vrijeme zločina : Novi prilozi za povijest koprivničke Podravine 1941. – 1948.", izdanje Hrvatskog instituta za povijest, 2007.). Tu je korektno prenio podatke o teroru koji su počinile obje sukobljene strane. Ali, to je pročitala koja stotina ljudi. Nakon toga, nažalost, zaključio je da je od službe znanstvenoj istini lukrativnije podilaziti niskim strastima i staviti se u službu ustašoidne šovinističke antihrvatske kampanje.
Naknadna napomena
Vizualno izražavanje nije moj fah, ja sam čovjek od riječi. Pa zato u vezi ove sporne ilustracije, uopće nisam bio uočio još nešto bitno: a po čemu je to hrvatski vojnik? Nema nikakve oznake, ima maskirnu uniformu i beretku, mogao bi pripadati svakoj vojsci na svijetu!
To sam shvatio tek iz teksta Predraga Lucića na split-online, na koji su mi skrenuli pažnju, prije ga nisam vidio.
Post je objavljen 13.09.2010. u 00:53 sati.