ASNV
Ako me sjećanje ne vara BUNS
Bez Uvrede Nadam Se JUOSP
Jednostavni Univerzalni Odgovor na Sve Probleme KJMP
Koliko je meni poznato KJMV
Koliko ja mogu vidjeti PMNN
Po mišljenju nekih od nas PMSM
Po mom skromnom mišljenju PNDZ
Padoh na dupe od zaprepaštenja ŠBBDJB
Što Bi Bilo Da Je Bilo ŠBBKBB
Što Bi Bilo Kad Bi Bilo UBR
Usput budi rečeno
Moji znanstveni radovi, predavanja i bilješke
Radovi objavljeni na mrežnom sjedištu Academia.edu.
Ovdje su navedene poveznice (linkovi) na objavljene zapise na ovom blogu. Raspoređeni su u rubrike, a unutar svake rubrike po datumu objave, tako da je vremenski posljednji zapis prvi naveden. sPopiis rubrika:
1. SVJETONAZOR
1.1. Općenito
1.2. Ekologizam i okolišarstvo
1.3. Pacifizam i nenasilje
1.4. Slobodarstvo, aktivna demokracija, ekonomija za prirodu i zajednicu
1.5. Sekularni humanizam, univerizam, antiklerikalizam, skepticizam i filozofija
1.5.1. Univerzalistički mizantropizam
1.6. Feminizam i antirodizam
1.7. Antifašizam
1.8. Povijest treba razumjeti
1.9. Znanost je fascinantna
2. NOVINARSTVO (MOJI ČLANCI)
2.1. Agenda
2.2. Alertonline
2.3. Business.hr
2.4. H-alter
2.5. Narodni list
3. SLOBODA I DEMOKRACIJA
3.1. Teorija društvene akcije
3.2. Sloboda čovjeka i prava građanina
3.3. Klasna borba se zaoštrava
4. POKRETI I KAMPANJE
4.1. Slobodno i emancipirajuće obrazovanje
4.2. Anti NATO
4.3. Eko-događanja i komentari
4.3.1. Klimatske promjene
4.3.2. Razno
4.4. Eko kampanje, prosvjedi i okupljanja
4.4.1. Cvjetni trg i Varšavska
4.4.2. Razni eko-prosvjedi, okupljanja i uspjesi
4.5. Ljudska prava, demokracija i otpor nasilju
4.6. Protiv moralne panike
4.7. Razni prosvjedi - pozivi i izvještaji
4.8. Referendum o promjenama Zakona o radu
4.9. Razne akcije i kampanje
4.10. Antivladini prosvjedi (veljača-ožujak 2011.)
4.11. Društvena mreža građana (od travnja 2011.)
4.12. Volim Hrvatsku - DA za Europsku uniju!
4.13. Razotkrivanje sramotne hr wikipedije
5. UDRUGE (U kojima sam aktivan)
5.1. Hrvatska blogerska organizacija
5.2. Zajednica Humanitas
6. ZELENA POLITIKA I EKOLOŠKA EKONOMIJA
6.0. Zelena politika (od studenoga 2011.)
6.1. O urbanizmu i prostornom planiranju
6.2. O energetici, klimatskim promjenama i srodnim temama
6.3. Razne teme
6.4. Predsjednički izbori 2009.-2010.
6.5. Razno o Zelenoj listi
6.6. Zelena lista - djelatnosti podružnica
6.6.1. Zagreb
6.6.2. Ostali
6.7. Zelene stranke u svijetu
6.8. Povijest i razno
6.9. Ekološka ekonomija
7. VIJESTI, KOMENTARI I ANALIZE
7.1. Zagreb
7.2. Hrvatska
7.3. Svijet
8. POEZIJA, HUMOR, FOTOGRAFIJE I RAZNO
8.1. Moje pjesme
8.2. Fotografije i foto reportaže
8.3. Vicovi i ine šale
8.3.1. Slikovani komentari
8.4. Knjige i književnost
8.5. Šah
8.6. Kućni ljubimci
8.7. Osobnojavascript:%20void(0);
1. SVJETONAZOR
Ovdje su svrstani napisi koji govore o teoriji i strategiji. Podijeljeni su u grupe, po svjetonazorskim aspektima koje podržavam: ekologizam, pacifizam, slobodarstvo, univerizam, feminizam, aktivna demokracija te "Povijest treba razumjeti". Ti aspekti čine mrežu, vode jedan na drugi. Također, teorija koju podržavam vezana je s praksom - društvenom akcijom, pa su neki članci povezani s pojedinim akcijama i kampanjama.
1.4. Slobodarstvo, aktivna demokracija, ekonomija za prirodu i zajednicu
Ovdje sam izdvojio neke tekstove koji imaju načelni značaj. Za temu "aktivne demokracije" važni su također komentari uz kampanju "Ne u NATO", odnosno "Nato na referendum" - vidi dolje! Također razne druge teme, izvještaji i komentari dolje.
Mojih fotografija ima uz razne izvještaje s događanja, ponekad čak piše "foto reportaža" u nazivu članka. Ovdje navodim samo dnevnike u kojima su fotografije osnovni, a ne prateći sadržaj.
Energetika-Net – Portal koji, uz ostalo, donosi mnoge vijesti iz ekologije i obnovljivih izvora energije.
Okolišnonovinarstvo (blog) ZaMirZine – Novine za civilno društvo i urbanu kulturu, rubrika "Okoliš"
Donosim mrežne adrese nekih udruga i mreža udruga za okoliš u Hrvatskoj. Navedeni su samo sajtovi koji su "živi", donose vijesti o aktivnostima i druge sadržaje (ažurirano početkom listopada 2009.). Najbogatiji sadržaj donose sajtovi udruga "Kameleon", "Kneja", "Prijatelji životinja", "Zelena akcija" i "Zelena Istra".
Inicijativa "Pravo na grad" – Kampanja protiv prekomjerne ekonomske eksploatacije prostora na području grada Zagreba (protiv projekta "Cvjetni prolaz"), koju su pokrenule organizacije civilnoga društva s područja mladih i nezavisne kulture
1. Čovjek je dio prirodne cjeline biosfere, koja je ograničena.
2. ''Eko-logija'', kao znanost koja proučava temeljnu "logiku" djelovanja biosfere, nadređena je ''eko-nomiji'', koja je posebna vještina.
3. Ekonomija se ne može dugoročno zasnivati na neograničenom rastu.
4. Sve strategije i politike moraju se zasnivati na načelu održivosti.
5. Održivost podrazumijeva tri komponente, koje moraju biti zadovoljene: ekološka, socijalna i ekonomska.
6. Potreba za osobnim rastom jedna je od osnovnih potreba ljudskog bića. Ona se međutim mora okrenuti ka drugim vrijednostima, a ne materijalnom obilju i vladanju nad prirodom.
Spriječite prokop i devastaciju posljednjeg prirodnog ušća Mure i Drave, utočišta više od 300 zaštićenih biljnih i životinjskih vrsta!
Poduprite proglašenje Regionalnog parka Mura –Drava i potpisivanje Deklaracije o uspostavi Prekograničnog rezervata biosfere Mura - Drava – Dunav!
Ozbiljno je! Hrvatske vode kane prokopati kanal kroz ornitološki rezervat Veliki Pažut čime će se uništiti ovaj prirodni biser kraja i posljednje prirodno ušće dviju većih rijeka, Mure i Drave, u Europi. Za taj kanal tvrde da je od prevladavajućeg javnog interesa zbog zaštite stotinjak metara obližnje mađarske željezničke pruge, iako su brojne studije pokazale da to nije točno.Tim prokopom će uostalom postići situaciju gdje neće više biti razloga zašto ne izgraditi još jednu megalomansku hidroelektranu na Dravi i potpuno devastirati područje iznimne ekološke i biološke raznolikosti i vrijednosti; tu raste biljka kebrač - glacijalni relikt, te endemične biljke kao sitni rogoz i bijela vrba, tu gnijezde ugrožene vrste ptica - crna roda, orao štekavac, crna žuna, vodomar, obalne lastavice, purpurna čaplja, mali vranac i mnoge druge vrste. Upravo tu na sutoku dviju velikih rijeka pronalaze svoje utočište, zimovalište i hranilište. To uništenje ne smijemo dopustiti!
Izvanrednu vrijednost tog područja prepoznale su i susjedne zemlje kroz koje teku posljednji prirodni tokovi Mura, Drava i Dunav, te su Austrija, Slovenija, Mađarska i Srbija potpisale UNESCO Deklaraciju o uspostavi Prekograničnog rezervata biosfere Mura - Drava – Dunav. JEDINO JU JE HRVATSKA ODBILA POTPISATI!!
Molimo šaljite pisma u Ministarstvo kulture
(Runjaninova ulica br. 2, 10000 Zagreb ili email : web@min-kulture.hr),
Ministarstvo zaštite okoliša (Ulica Republike Austrije 20, 10 000 Zagreb ili zovite na telefon 01/ 3782-444)
i Ministarstvo gospodarstva (Ulica grada Vukovara 78, 10 000 Zagreb ili na email info@mingorp.hr).
To je jako važno, vladajuće moramo obavijestiti da nam je to važno, moramo ih upozoriti da na nas trebaju skrenuti pozornost. Zato zatrpajte ih pismima i pozivima, napišite da ste zgroženi planiranom devastacijom područja od neizmjerne vrijednosti. Napišite da očekujete da se uništavanje zaustavi i da se proglasi Regionalni park Mura-Drava i potpiše Deklaracija o uspostavi Prekograničnog rezervata biosfere Mura - Drava - Dunav.
Ovaj korak jedan je od ključnih. Nazovite ili pošaljite pismo još danas, pokažimo snagu ujedinjenih građana!
Strah od sablasti može posve zavladati ljudima. Može izobličiti njihovu percepciju stvarnosti. Takav je bio u srednjem vijeku strah od vještica. Snažan primjer iz literature je sudac Krajačić iz Zagorkine "Kontese Nere": tragični anti-heroj, izmanipuliran od beskrupuloznog kriminalca, odvjetnika Dvojkovića.
Ali u korijenu straha od sablasti uvijek je strah od zbilje. Strah od nekih njezinih jezivih, nedokučivih dubina. Koje nisu jednostavno dnevno očite, ali su uvijek prisutne. (Heidegger o tjeskobi.)
Strah od prošlosti je strah od moguće budućnosti. Strah od mogućnosti, da se zbilja promjeni; jer, koliko god inače njome, na riječima, u birtijama i na internet forumima, bili nezadovoljni, na nju smo svikli. Smrdljiva je, ali udobna. Strah od novosti, strah od drugosti, strah od drugačijosti, koja se vidi samo kao čudovište ("Ciganin", "Turčin", "Peder", "Komunjara"...).
Impresivan je primjer gomila negativnih napisa o Josipu Brozu Titu. Oni grade mit, a ne analiziraju povijest. Uzdizali ga u nebo ili bacali u blato, daju mu nadljudske osobine.
Oni koji ga i danas slave, izražavaju nostalgiju za vremenima, kad smo iz godine u godinu živjeli bolje nego prethodnu godinu, i živjeli u nadi, da će se tako nastaviti.
Oni koji ga mrze, ponekad koriste figuru vampira: kao da je još živ, kao da još prijeti. Ne samo strah: permanentna panika. I upravo zato - i jest živ. Južnoslavenska varijanta sablasti Marxa, koja, kako kaže Derrida, kruži Europom.
Neki dan, u komentaru na moj tekt Kako ukloniti balvane?, jedan ekstremni desničar se bijesno obrušio, da sam zarobljenik mrtvih ideologija. Ja spominjem "timski rad", a njemu se učinilo, da se tu radi o komunističkom kolektivizmu! Panika izopačava percepciju. On vjeruje u sablasti, a ne ja.
Je li umrla Nada, koju je u središte svoje misli stavio danas zaboravljeni Ernst Bloch?
Slavoj Žižek u članku "Barbarizam s ljudskim licem", objavljenom u posljednjem broju časopisa "Zarez" (14. listopada, preneseno iz engleskog Guardiana) piše o rastu ksenofobne, populističke desnice u Europi. Nakon propasti "države blagostanja" na zapadu i komunističkih režima na istoku, od politike su ostali samo bezlična, neemotivna administracija i koordinacija interesa (sablast "Europske unije" s jedne strane, domaća hobotnica kumovstva s druge). "Jedini način da se u tu vrstu politike unese strast, jedini način da se ljudi mobiliziraju, jeste strah": od stranaca, od kriminala, države, seksualnog nemorala, ekološke katastrofe... (O ovom potonjem, nedavno u jednom razgovoru: način na koji o tim temama govori Vjeran Piršić, stručnjak za marketing, bitno se razlikuje od mojeg.) "Takva se politika uvijek oslanja na manipuliranje paranoidnom masom", piše Žižek; kao što je odvjetnik Dvojković manipulirao Krajačićem.
Ima li nade? Ne samo kod nas - u cijelom svijetu? Nadu u svjetlu budućnost izražavala je tijekom pola stoljeća znanstvenofantastična književnost, na kojoj sam se, između ostaloga, odgajao (pa i pisao). Izražavala ju je čak i u dijelima koja prikazuju katastrofični kraj svijeta.
U istom broju "Zareza" je članak Philipa Wegnera o Darku Suvinu, Hrvatu koji je izgradio sveučilišnu karijeru u Kanadi, između ostaloga kao najugledniji svjetski teoretičar znanstvene fantastike. Koja, pak, posljednjih desetljeća zamire, dok fantasy postaje sve popularniji i granice se brišu. Znanstvena fantastika pobuđuje vjeru "da se u današnjici može napraviti nešto za kolektivnu, povijesnu budućnosti - pa makar samo u obliku strašnih upozorenja". U fantasyju toga nema: ona je eskapistička - bijeg od stvarnosti, izražavanje nostalgije za izgubljenom nadom.
Suvin koristi termin "topli razum" (nasuprot uobičajenoj sintagmi "hladni razum"), koji može poslužiti "barem za rasvjetljavanje razloga zbog kojih ljudi tako loše zajedno žive, a možda i za razmišljanje o radikalnim promjenama načina na koji žive." To je pak ona metoda, koju je nasuprot "hladnom razumu" pozitivizma uvela Kritička teorija društva. Od koje je nažalost danas, u njenoj trećoj, četvrtoj ili kojoj već generaciji, ostalo tek puno teorije, a malo kritike.
Ipak, postoje i dalje oni, koji obnavljaju kritiku stvarnosti s gledišta nade, a ne straha. (Sam Žižek, PMSM, svojim frojdističkim metodološkim cinizmom ubija nadu.) Samo, to je vrlo teško. Moraš biti malo lud za to.
Ja osobno, živim u permanentnom očaju. A ipak, u tamnim dubinama osobnosti je jezgro neumrle nade. Zato sam lud do daske.
Još u 1980-ih, počela je praksa da kamenolomi i šljunčare rade kršeći propise. Nakon osamostaljenja Hrvatske, to se strelovito povećalo. Cijela ta djelatnost radi 90% mimo propisa. Dobiju, recimo, koncesiju za istraživačke radove na nekoj lokaciji, a onda umjesto par tisuća kubika iskopaju milijune kubika kamena i nikome ništa. Mnogo se puta bunilo stanovništvo u bliskoj okolini, zbog buke, vibracija, teških kamiona koji prolaze cestama koje za to nisu predviđene, ali ima ih premalo da nešto postignu. O tome sam kao novinar u jednom malotiražnom tjedniku pisao prije 12-13 godina. Pljačka vrijedna 140 milijuna kuna Prašina ugušila Ivanec
Jedno detaljnije istraživanje okolišne novinarke Ljiljanke Mitoš-Svoboda kako se to radi(lo) na Papuku: Operacija Kamenojedac.
Cijela situacija jako pogoduje moćnom građevinskom lobiju, jer je cijena građevnom materijala naravno niža, nego što bi bila da se radi po propisima. Još kad uzmemo u obzir da često tu rade Bosanci, bez dozvole i socijalnog, za siću... Nešto više o tome pisao sam u ožujku u tekstu Kamenolomi u Hrvatskoj: ekološki i socijalni problem. Zelena lista pokrenula je to pitanje prije tri godine: Kampanja "Kamenolomi - loši susjedi"
A nije, da država ništa ne poduzima. Ma vidite, kako su žestoko odrapili Golf & County Club u Blatu pored Zagreba! Ilegalno su iskopali sitnicu od 300.000 kubika šljunka i pjeska, podignuta je tužba, nakon dvije godine opako su kažnjeni: postignut je dogovor da plate 2/3 vrijednosti, država povlači sve tužbe i usput im oprašta i legalizira ilegalno izgrađene 54 vile!
Pregledavajući već stare diskusije na facebooku, podsjetio sam se teksta, kojeg sam napisao na facebooku prije desetak dana. Prenosim ga ovdje.
Ankica Lepej postavila je pitanje:
Kako i na koji način ukloniti balvane koji već dvadeset godina sprećavaju da Hrvatska konačno postane pravna Država i Država socijalne Pravde?
Postoji blokada društvenih potencijala, koja se po mom sudu kontinuirano proteže od početka 1970-ih, kad su prekinuti prirodni procesi sazrijevanja i demokratizacije (ne samo u Hrvatskoj - u Srbiji pad "liberala" idr.). O tome su neke bitne uvide dali "krizolozi" (kao Josip Županov) 1980-ih. Promjena političkog režima nije uklonila blokade ("balvane"). Generacije su na to navikle, stvoren je sustav masovne korupcije i klijentelizma, na koji su ljudi svikli i koliko god osobno ili grupno nezadovoljni, velikom većinom ne žele bitne promjene. (Pogledajte moj tekst Ekonomija kapanja: Zašto zapravo ne želimo kraj korupcije.
Može li ste to promijeniti? Ne preko noći. Ne postoji nekakav JUOSP (Jednostavni Univerzalni Odgovor na Sva Pitanja), tipa
"svi na ulice!",
"Na vlast trebaju doći pošteni!",
"Na vlast trebaju doći pravi domoljubi!",
"Pohapsiti sve lopove!"
"Treba provesti sve što nam kaže MMF",
"Treba slijediti učenje Mahariši Maheš Jogija"
isl., što sve čujem okolo po netu.
Evo nekoliko točaka o tome što treba činiti:
A) Pojedinci i grupice aktivnih građana i dalje moraju gurati u borbi za nešto što nije osobni, pa ni grupni interes, nego se odnosi na vrednote i načela. Ne očekujući masovnu potporu i zahvalnost. Uz svijest, da će sve biti vrlo vjerojatno uzaludno, pogotovo na osobnom planu. ("Prvoborci" rijetko uživaju plodove pobjede.)
B) Pružati potporu svim "točkama otpora", prosvjedima i inicijativama, bez obzira na njihova ograničenja (radnici koji štrajkaju, uglavnom misle samo na grupni interes, nema šire solidarnosti, građani koji se bune zbog ugrožavanja okoliša uglavnom misle samo na svoj neposredni okoliš itd., a svi će zajedno opet glasovati za HDZ i dr.).
C) Učiti se timskom radu (jedan od ključnih problema naših navika, "mnetaliteta": ne znamo timski raditi, pa su blokirani prelazi od gore navedenih pojedinačnih i grupnih inicijativa ka kolektivnim)
D) Savladavati vještine organiziranja, upravljanja i marketinga (propagande).
E) Umrežavati točke otpora, koliko je moguće, stvarajući šire organizacije radničkih, građanski, studentskih, ekoloških isl. organizacija.
F) Pokušati stvoriti "alternativni" blok koji bi na izborima imao šanse ubaciti nekoliko ljudi u Sabor. (Jer, koliko god ljudi biili nezadovoljni, i dalje će velikom većinom glasovati za HDZ; SDP i druge poznate stranke; nekoliko novih je maksimum koji se može postići, i oni će MOŽDA moći utjecati da se nešto mijenja, ako zadrže vezu s "bazom".)
G) Povezivati se s međunarodnim točkama otpora.
H) Proučavati društvenu teoriju (i sve vezano, poput ekologije, novih tehnologija idr.), nastojati razviti nove diskurse i paradigmu alternative neoliberalnom kapitalizmu (kojem je "kumovski kapitalizam" jedan od oblika, kod nas bez protuteže!), koja danas ne postoji.
Jedinstvo oblika djelovanja, koje ja zovem PAKOST:
Program Akcija Kampanja Organizacija Strategija Teorija
Kao što su već mnogi primijetili, Ustavni sud je svojom presudom da bi održavanje referenduma o zadržavanju nekih odredbi Zakona o radu bilo “apsolutno protivno temeljima demokratskog ustavnog poretka” pljunuo na Ustav i temelje demokracije. Donio je isključivo političku presudu u ime političkih vrhova, društvene oligarhije i klijentelističke hobotnice koja davi Hrvatsku. Oni koji "imaju Hrvatsku" naprosto su se izbezumili od ideje da bi stvarno trebali narod o nečemu pitati.
Ustavni suci su blagoizvoljeli podučiti nas da “Ustav zabranjuje ostvarenje političkih ciljeva po cijenu nereda”. Danas u Hrvatskoj vlada red smetlišta, gdje sve trune. Upravo nered jest ono, što nam treba. Da bi se stvorio bolji red. Da bi se Ustav stvarno poštovao. Da se ne bi formalno najviši čuvari Ustava ovako rugali zdravom razumu i srali po narodu, kojem po tom Ustavu vlast pripada.
Beznačajna povijest jednog političkog gubitnika (1)
Sredinom 1980-ih upoznao sam se sa djelovanjem njemačkih Zelenih. Tada sam zaključio da je to meni najbliža politička opcija. Godine 1986. pojavljuje se ekološko-mirovno-feminističko-duhovna grupa "Svarun", u kojem intenzivno djelujem. Istovremeno radim kao nezavisni novinar i pišem protiv nuklearne energije, zalažem se za pluralističku demokraciju, "napadam JNA" isl.. Ideje "stvaralačkog marksizma" nadograđujem idejama "novih društvenih pokreta", zalažem se za ekologizam, protiv militarizma, za pluralizam, za slobodu i prava pojedinca. Zelene stranke u Europi pojavile su se u prethodnom desetljeću kao izdanak inicijativa, koje su dobile ime "novi društveni pokreti" (ekološki, mirovni, ženski idr.). "Svarun" praktički prestaje djelovati krajem 1988..
Kad su se početkom 1989. počele stvarati "alternativne" političke organizacije, jedna među njima bio je i Savez zelenih Hrvatske, konfederacija 20-ak udruženja građana. Ja sam se zalagao za aktivan politički nastup zelenih, ali većina nije bila za to. Uz podršku svega nekoliko osoba, sudjelovao sam kao "Zelena inicijativa" u nizu sastanaka i zajedničkih akcija s predstavnicima HDZ-a, HSLS-a, Društva za jugoslavensko-europsku suradnju i drugih nastajućih organizacija, od kojih će neke kasnije postati stranke, a neke se raspasti. (Ima jedan zajednički dokument hrvatske i slovenske "političke alternative" od 6. listopada 1989. gdje je moj potpis odmah uz onaj Franje Tuđmana.) Istovremeno sam bio i osnivač Udruženja za jugoslavensku demokratsku inicijativu (odakle istupam u siječnju 1990..)
U studenome 1989., dao sam inicijativu za osnivanje nove organizacije u Zagrebu, predloživši ime "Zelena akcija Zagreb" (prema tada vrlo aktivnoj "Zelenoj akciji Split"). To je realizirano u siječnju 1990.. Kako su u međvremenu raspisani prvi slobodni izbori, formira se ad-hoc koalicija "Evropska zelena lista".Bio sam njen kandidat za Sabor u općini Pešćenica i dobio 4,8% glasova.
Ujesen 1990., Zelena akcija odlučuje ne nastavljati s političkim djelovanjem (odnosno sudjelovanjem na izborima). Bila je to dobra odluka, jer bi se inače zbog unutarnjih političkih tenzija raspala, kao što se dogodilo Zelenoj akciji Split. Savez zelenih Hrvatske s vremenom je odumro. Godine 1991. osnovana je Antiratna kampanja Hrvatske, gdje sam slijedećih godina bio aktivan, paralelno i u Zelenoj akciji. Bio je rat i nije imalo smisla pokušavati artikulirati samostalnu zelenu političku opciju.
Kako sam osjećao jaku odioznost prema HDZ-u i tražio alternativu, a još uvijek veliko nepovjerenje prema KPH-SDP, godine 1993. učlanio sam se u HSLS, koji je tada na vrhuncu (30% glasova na izborima za Županijski dom Sabora). SDP je tada jedva preživljavao i bilo je opće očekivanje da će se HSLS učvrstiti kao relativno masovna stranka centra i lijevoga centra, koja bi mogla smijeniti HDZ na izborima. Nadao sam se, da bi mogao plodno spojiti širi spektar koncepcija, prema slovima svoga imena: "H", "S" i "L", pa bi tu onda i za neku zelenu frakciju moglo biti mjesta. Nisam, međutim, bio aktivan; nisam nametao svoje ideje, niti sam imao ikakvu funkciju. Pratio sam što se zbiva. Stranka nije napredovala, na idejnoj artikulaciji nije se radilo. SDP ju pretiče, dolazi do raskola. Godine 1997. izašao sam iz HSLS, ali nisam prišao tada osnovanoj Liberalnoj stranci.
Tada sam počeo razmišljati o mogućnosti autonomnog zelenog političkog organiziranja. U međuvremenu, 1997. godine, među nizom novih strančica, osnovani su i Hrvatski savez zelenih i Zelena zajednica. Osnovali su ih ljudi koji nisu imali veze s društvenim pokretima i zelenima u Europi, osim donekle Josipa Antuna Rupnika (koji je bio prvi predsjednik HSZ, kasnije smijenjen i osnovao novu stranku, koja i danas djeluje, ali samo u Istri). Negdje krajem 1998. upoznao sam Tomislava Đimšitu, glavnog tajnika ZZ. Stranka je tada bila posve u raspadu, on je jedini nešto pokušavao. U međuvremenu, imao sam neke kontakte sa zelenima u Europi, pa i SAD i Australiji zahvaljujući e-mailu.
Istovremeno, udruge progresivoga civilnoga društva, koje smo u nedostatku boljeg izraza zvali "civilna scena", raspravljale su o mogućnosti nastupa na predstojećim parlamentarnim izborima. Dosta se radilo na "vrednotama civilnoga društva", prihvaćenim u veljači 1999. (http://www.facebook.com/note.php?note_id=271347122278). Gotovo nitko nije bio za ekplicitni nastup sa svojim kandidatima na izborima, ali mnogi su se zalagali da se civilno društvo postavi aktivno i iskoristi izbornu kampanju da svoje zahtjeve agresivno nameće javnosti i strankama tadašnje opozicije, za koje se očekivalo da će osvojiti vlast ("Civilna platforma"). Međutim, pojavljuje se nepobjediv mamac u okviru ponuđenih pet do šest milijuna dolara iz SAD, plus još nešto siće od drugih, pod uvjetom da kampanja, koju će udruge voditi, bude formalno striktno neutralna: bez isticanja svojih stavova o bilo čemu osim pozivanja da se izađe na izbore. (Uzor je bila uspješna kampanja u Slovačkoj 1998., koja je dovela do pada Mečiarove vlade.) Faktički, nismo smjeli reći ali bilo je jasno: bilo je to pozivanje da se glasa za oporbu, a pri tom se strankama oporbe ne daju nikakvi uvjeti. Tako nastaju koalicija "Glas '99", udruga GONG (Građani organizirano nadgledaju glasovanje) i druge.
Ja time nisam bio zadovoljan i pokušao sam krenuti sličnim putem, kao što je to bilo 1999.. Tu se stvara moj raskol sa "civlnom scenom", koju sam od 1986. gradio.
Tekst je dopunjen u čet. 21.10. u 00:45, na osnovu nekih primjedbi i potreba za dodatnim pojašnjenjem.
U ovih 20 godina, Hrvati su ekstremno malo glasovali za "alternative"; glasove daju u golemoj većini već poznatim strankama, bez obzira koliko gunđaju ili se deru protiv njih. (HSU je jedina stranka nastala "odozdo" nakon 1990, koja je uspjela ući u Sabor.) S druge stranke, na izborima se pojavljuje golem broj besperpektivnih strančica, koje mogu samo sanjati o jedan posto glasova, a kamoli pet posto. Uglavnom konkuriraju jedna drugoj, a ne velikima.
Sad bi se to moglo donekle promijeniti, pa da u Sabor, od onih 140 zastupnika koji se biraju u 10 izbornih jedinica (ne računam građane bez boravišta u Hrvatskoj i nacionalne manjine, koji su poseban slučaj), uđe 10-15 predstavnika novih snaga. Evo nabrajam, otprilike po vjerojatnosti ulaska u Sabor. Prva četiri - dobre šanse na bar jedan mandat (zapravo, više šanse dajem na 3 i 4), peti i šesti - nejasno, sedmi - vrlo skromne, osmi i deveti - praktički nikakve. (Uzmite u obzir da se radi o deset jedinica, faktički deset nezavisnih izbora. Ako po anketama neka stranka dobiva ukupno u zemlji jedan posto glasova, ali sve je to koncentrirano u jednoj izbornoj jedinici - to znači 10%, dakle jedan, možda i dva mandata. S druge strane, 4% u cijeloj zemlji može značiti nula mandata, ako nigdje ne pređe pet posto!)
1) Laburisti - valjda Lesar jedan mandat u 3. izbornoj jedinici, možda još ponegdje poneki, možda uz neku koaliciju i suradnju iako se zasad toga javno odriču.
2) U osmoj izbornoj jedinici - Ladonja, Akcija mladih i Lista za Rijeku - jedan do dva mandata. (Vidjet ćemo hoće li iskazati ambicije da se pojave u drugim izbornim jedinicama.)
3) Kerum i njegovi - mandat, možda i dva, u 10. izbornoj jedinici.
4) Bandić i njegovi - poneki mandat u izbornim jedinicama koje obuhvaćaju Zagreb
(Ovdje je još uvijek moguća KGB koalicija - Kerum, Bandić, Glavaš, računajući da HDSSB iima vrlo vjerojatno opet 3-4 mandata u Slavoniji. To bi onda mogla biti treća snaga u Saboru.)
5) Koalicija "Umirovljenici zajedno" (po anketama javnoga mnjenja dobiva oko četiri posto - kritična zona, kako je gore spomenuto, koja ne garantira mandat!)
6) HSLS (računam ju ovdje, jer su u ovom trenutku vanparlamentarni, a vode strateški dobro osmišljenu kampanju), možda uz pomoć Stipe Mesića, nekih nezavisnih, neke male stranke - mogli bi nešto ugrabiti.
7) Zeleni, društveni aktivisti, nezavisni intelektualci... ima (imamo) perspektive, ako se valjano organiziraju - svakako ne gubeći snagu u dječjim vrtićima - da negdje nešto ulove.
8) Radikalna desnica - razbijena u masu malih stranaka, čak i HSP-u prijeti da izgubi i posljednjeg zastupnika u Saboru jer im glasove, osim HDZ-a, sad uzimaju i oni pod 3. i 4, te konkuriraju jedni drugima (no HSP ne spada u "alternativu", s obzirom da su parlamentarna stranka od 1992.).
9) Radikalna ljevica - razbijena, praktički nepostojeća.
Ovo je jedna sasvim pragmatična ocjena situacije. Idejno gledano, možemo razlikovati tri struje "alternativa":
A) Desna (konzervativno-nacionalistička): br. 3, 4 i 8
B) Liberalna (br 6 i vjerojatno 2. HSLS: posljednjim nastupima Velimir Srića i Darinko Kosor izričito daju do znanja da ih se ne smije brkati s ljevicom. Srića je pisao da u Hrvatskoj ne postoji sukob rada i kapitala kao bitan problem, Kosor je rakao da su liberali stranka centra i desnoga centra, građanska, a ne radnička. Glede Ladonje, njihov diskurs je najbliži zelenima - direktna demokracija, održivi razvoj - ali postoje dileme o stvarnom karakteru te organizacije.)
C) LIjeva ili bliska ljevici (1, 7 i 9. Mnogi zeleni odriču se eksplicitno svrstavati u podjeli lijevo-desno, ali po načelima i diskursu - naglasak na osobnim slobodama u kulturnom smislu, a sklonost državnoj intervenciji u ekonomiji - spadaju na ljevicu.)
"Umirovljenici zajedno" su, kao i konkurentni HSU, stranka posebnoga interesa, bez ideoloških odrednica.
Sve u svemu, unatoč svom snažno izraženom nezadovoljstvu postojećim strankama, sastav novog Sabora će biti barem 80% isti kao i danas. Deset posto moglo bi se odnositi na promjenu odnosa snaga HDZ-a i SDP-a (malo manje prvima, malo više drugima) i druge manje pomake (HSS sa 6 na 7 ili 5 mandata, HSP s 1 na nula ili možda 2...), a do deset posto mogli bi biti svi ovi novi, sve "alternative" zajedno. Osobno se nadam da će moja opcija (br. 6) nešto dobiti. Ali morat ćemo uložiti veliki trud.
Sve navedene opcije mogle bi možda u jednoj ili više jedinica preći pet posto i osvojiti jedan mandat - malo vjerojatno da bi neka od njih mogla dobiti 10-12%, koliko otprilike treba za osvajanje dva mandata u jednoj izbornoj jedinici. Neke od njih mogle bi se odlučiti za izbjegavanje rizika pridruživanjem jednom od dva dominantna bloka. zanimljivi pokušaji mogli bi biti međusobno povezivanje, u nadi da će to dovesti do sinergijskog učinka, tako da se zajedno dođe do spomenutih 10-12% posto. No tu se se pojavljuju uobičajene prepreke taština, kalkulantstva, megalomanije.
Mafija u ofanzivi: još jedno hapšenje žrtve jer je "klevetao" počinitelja!
Prenosim što sam upravo preko skypea dobio - nema se što za dodati!
Jutros je u Vranjicu uhapšen Grgo Mandić, predsjednik Udruge oboljelih od azbestoze, koja okuplja ne samo radnike "Salonita", već i oboljele građane. Priveden je u Zagreb zbog tužbe za klevetu Joze Čurkovića, pretvorbenog vlasnika tvornice, koji je u bijegu u Hercegovini. Priveden je kao samohrani roditelj, iz Solina u Zagreb, dok je kod kuće ostalo troje malodobne djece nezbrinuto. (majka je smrtno nastradala u prometnoj nesreći) CZSS nije obaviješten, niti se angažirao. Tužitelj je već godinama u bijegu u Hercegovini sa cca 40-tak kaznenih prijava...(i dalje Nam se smiju u lice sa svojom primjenom "prava")
Nakon tri i pol tjedna borbe radnica Kamenskog, danas je pokrenut stečaj s preustrojem koji je silom zakona prekinuo i štrajk i svakodnevne prosvjede, a čak je zabranio radnicama da daju izjave za medije. Iako su takav stečaj, koji predviđa nastavak proizvodnje, radnice i same priželjkivale, zapravo imaju malo razloga za optimizam. Naime, kao što je na sudu utvrđeno, dugovi firme prema vjerovnicima daleko su veći od pretpostavljenih, zbog čega je mogućnost da se iz stečajne mase namire dugovi radnicama vrlo mala. Još više brine najava stečajnog upravitelja Zdravka Mitaka i bivšeg direktora Antuna Crlenjaka o tome kako će za vrijeme stečaja intenzivno međusobno surađivati.
Smisao stečaja bi trebao biti smjena uprave koja je firmu otjerala u dugove, pa ove najave zapravo samo potvrđuju sumnje radnica kako je moćna grupacija koja stoji iza Crlenjaka dobro povezana i na Trgovačkom sudu. Ako unatoč svemu i stečajni upravitelj pokuša nagovoriti radnice da završe naručene poslove bez plaće, a zatim uguši firmu, to neće biti prvi put da su radnice prevarene. Još u ratnoj privatizaciji dionice firme su ponuđene upravi i radnicama da bi onda različitim pritiscima radnice bile natjerane da u bescjenje prodaju svoje skupo plaćene i teško otplaćivane dionice. Onim radnicama koji ipak nisu prodale svoje dionice nikad nije isplaćivana dividenda, niti su sudjelovale u odlučivanju na bilo kojoj razini. U tom periodu, firma je polako gušena pa je sa preko dvije tisuće radnica spala na danas jedva 450. Međutim te prijevare ne mogu se mjeriti sa mahinacijama vješte grupe tajkunskih bandita čiji su predstavnici u Kamenskom Antun Crlenjak, Damir Rihtarić i jedan od vlasnika OTV-a Davor Vlajčević, sve Kutlini suradnici iz Globus grupe. Oni su naprosto prestali uplaćivati mirovinsko i zdravstveno osiguranje radnicama bez da su o tome ikoga obavijestili, pa su se mnoge radnice neugodno iznenadile kada su pokušale uzeti svoju teško zarađenu mirovinu. Zatim su zbog blokade računa osnovali "sestrinsku firmu" i pokušali nagovoriti radnice da prijeđu u tu firmu čime bi se njihovi ugovori o radu prekinuli. One koji su pristali na prelazak čekalo je neugodno iznenađenje jer ni njima (osim jedne i dijela još jedne) nisu isplaćivane plaće u toj, "od dugova čistoj" firmi. U međuvremenu, u matičnoj firmi plaće su se počele isplaćivati u dijelovima i s kašnjenjima da bi se u travnju ove godine potpuno prestale isplaćivati. Radnice su otjerane u očaj, ali onda i u samoorganiziranje. To organiziranje je na svakom koraku pokušao spriječiti sindikat, odnosno osobno regionalni koordinator Sindikata tekstila, obuće, kože, gume Željko Šegina. On ih nije samo nagovarao da odustanu od akcija, nego im je izravno lagao da na njih nemaju pravo i to je dio razloga zašto su se uopće i odlučile na očajničku mjeru štrajka glađu i noćenje ispred tvornice. Sindikalisti su se pokazali ne samo beskorisnima, nego i štetnima i ranije kada su u dva navrata naprosto ukrali kasu uzajamne pomoći. Taj slučaj je završio i na sudu, ali nije imao odgovarajući rasplet. Kriminalna banda koja čini sada već bivšu upravu firme pred sami prosvjed napravila je još jedan potez da se osigura u slučaju stečaja. Oni su se preko svojih drugih firmi upisali u zemljišne knjige kao vlasnici zemljišta i zgrada Kamenskog s kojim su sklopili "ugovore o posudbi" u namjeri da kao razlučni vjerovnici prvi namire svoja potraživanja iz stečajne mase. Ovaj krajnji bezobrazluk pokušat će se još osporiti pravnim putem. Radnice najavljuju da se neće dati ponovo varati i da su spremne na nove akcije.
Zeleni- sve značajnija politička snaga - 2. dio: Latvija i Brazil
U nastavku jučerašnjeg članka, vijesti s prošlotjednih izbora u Latviji i Brazilu.
Parlamentarni izbori u Latviji održani su 2. listopada. Zelena stranka (Latvijas Zala partija), koja je u vladi od 2004., nastupila je, kao i na prethodnim izborima, u koaliciji s Latvijskim savezom zemljoradnika. Koalicija je osvojila 19,7% glasova, tri posto više nego 2006. g.. Kako su njihovi dosadašnji koalicijski partneri doživjeli katastrofu, očekuje se da će postići dogovor o formiranju vlade s koalicijom „Centar sloge“ (SaskaFas Centrs), koja je socijaldemokratske orijentacije i dobiva velik broj glasova Rusa u Latviji.
U prvom krugu predsjedničkih izbora u Brazilu 2. listopada, kandidatkinja Zelene stranke (Partido Verde) Marina Silva osvojila je gotovo 20 milijuna glasova, odnosno 19,7%. Silva je aktivistica naročito u zaštiti amazonske prašume od masovne sječe, suradnica slavnog Chica Mendesa, ubijenog 1988.. Bila je ministrica zaštite okoliša 2003.-2008., kad napušta vladu zbog neslaganja oko zaštite Amazone i korištenja GMO u poljoprivredi. Sama Zelene stranka sudjelovala je u Lulinoj vladi 2002.-2005.. Ima 13 izabranih zastupnika u Zastupničkog domu federalnog parlamenta (od 513), a Silva je članica Senata.
Njena kampanja bila je fokusirana na potrebu mnogo strože zaštite okoliša, stvaranje zelenih radnih mjesta i veće investicije u nove zelene tehnologije i prelaz na niskougljičnu proizvodnju zasnovanu na obnovljivim izvorima energije. Također je isticala nužnost suzbijanja korupcije i unapređenja zdravstva, školstva i socijalne zaštite.
U drugom krugu očekuje se pobjeda nekadašnje marksističke gerilke, ekonomistice Dilme Rousseff, suradnice aktualnog predsjednika Luiza Inacia Lula de Silve.
Zeleni- sve značajnija politička snaga - 1. dio: Njemačka i Mađarska
Pod pojmom "zeleni" u Hrvatskoj ljudi većinom podrazumijevaju samo udruge za zaštitu okoliša. Postoje međutim i politički organizirani zeleni, političke stranke koje ekologizam povezuju s načelima socijalne pravde, nenasilja, uvažavanja različitosti i osobnih sloboda. Jedna su od značajnih političkih snaga u Europi (četvrti po broju zastupnika u Europskom parlamentu), a sve više i van nje. U Hrvatskoj, zeleni se još nisu nametnuli kao relevantna politička opcija, ali potencijal za to postoji.
U Njemačkoj, nakon odluke njemačke vlade o produljenja roka rada nuklearnih reaktora, podrška zelenima (Bündnis90/Die Grünen) skočila na preko 20%. Citiram Večernji list, prilog "Obzor", 2. listopada (obratite pažnju - supredsjednik Zelenih je etnički Turčin):
Energija, socijala, ekologija, gospodarstvo... niz je tema na kojima su se crveni i crni premijeri godinama zamjerali biračima, a naposljetku je sve kulminiralo na nuklearkama. Nezadovoljstvo Nijemaca onim što se događa u sjedištu moći u Berlinu valjalo je samo kanalizirati, a to su Claudia Roth, predsjednica u dvočlanom predsjedništvu od 2004., i Cem Özdemir, predsjednik od 2008., vrlo vješto i učinili. Na prošlim izborima zeleni su dobili 10,7 posto, a sada se prvi put dogodilo da su se jednoj stranci glasači masovno slili i slijeva i zdesna.
U nedjelju 3. listopada održani su lokalni izbori u Mađarskoj. Kao i na parlamentarnim izborima prije pola godine, trijumfirala je desna koalicija stranke Fidesz i demokršćana. Slabo su prošli socijalisti (MSZP), a slabije od očekivanoga i krajnji desni Jobbik i stranka „Drugačija politika je moguća“ (Lehet Mas a Politika, LMP), članica Europske zelene stranke. U Budimpešti, LMP je osvojila 9% glasova, manje nego na parlamentarnim izborima (13%).
LMP je osnovana prošle godine, ujedinjenjem društvenih aktivista, ljevičara, liberala, pripadnika ranije stranke "Zeleni demokrati", nezavisnih intelektualaca idr.. Iako je na ljevici, u lošim su odnosima sa socijalistima. Na parlamentarnim izborima u travnju postigla je značajni uspjeh osvajanjem 7,4% glasova. Mađarska politička scena izrazito je reducirana, tako da su samo četiri stranke (plus slabiji demokršćani, u trajnoj koaliciji sa Fideszom) u parlamentu, a i na lokalnim izborima potpuno dominiraju.
Robert Manchin, voditelj europskog odjela instituta Gallup, rekao je da LMP treba proširiti svoju bazu aktivista u pokrajinama, s ciljem da postane profesionalna stranka.
Nastalo jer su ljudi komentirali vijest o "protjerivanju" kumica s Dolca. Lašna senzacija, plasirana namjerno zato, da se ljudi uzbuđuju zbog gluposti. A upravo sam jeo sir i vrhnje. Ostat će kumice, dok bude žena (i muškaraca naravno) voljnih da na tržnicu dolaze i direktno prodaju. Samo će trebati imati hladnjake. To je pred godinu dana bilo određeno. Moglo bi se vjerojatno i bez toga, ali tako to ide, norme higijene i zaštite zdravlja su sve strože. Prije 15-ak godina su to uveli za prodaju peradi, i sve funkcionira, znam obitelj iz Međimurja koja već 20 godina dolazi na Dolac jednom tjedno.
E sad, u petak i subotu bio je "Eko sajam" na Trgu bana Jelačića, dobro je išlo, ljudi kupuju iako isto biraju ono jeftinije. Bilo bi dobro, to napraviti jednom mjesečno, da zagrepčani mogu kupiti malo maslinovog ulja, kozjeg sira isl.. Isplatilo bi se.
Ošiku je pjesnička forma, razvijena na osnovu japanskih kratkih formi haiku (kod nas svima poznat) i sangriu (skoro isto, ali drugačija tematika). Ima širu tematiku te koncepciju, bližu zapadnom duhu. Jednom ću to podrobnije objasniti. Zasad pogledajte: Nekoliko socijalnih ošikua.
Slika gore: Gundulićeva ulica, kod križanja s Varšavskom, 15. srpnja 2010., nešto iza podneva. Desno sjedim ja, kraj mene Vlasta Toth, u crvenoj majici Vilim Matula.
Isto mjesto, malo kasnije. Snage reda interveniraju. Prvo su u maricu unijeli one lakše, nadajući se da će se stokilaš sam maknuti.
Slika gore: veselo društvo uhićenih u policijskoj postaji u Remetincu. Zamolili smo jednog policajca da nas slika, što je on rado učinio. "A sad svi složno: Var-šav-ska!" Na slici nema Slavka Sonntaga, Vlaste Toth i Sanje Stipandić, koji su bili s nama, valjda su u tom trenutku bili na saslušanju. Sve kulturno, nije bio "treći stupanj".
Ja u svakom slučaju ne bih platio novčanu kaznu. Bio sam jednom pet dana zbog prekršaja u Remetincu, Cool društvo je bilo, sve dobri ljudi, radni narod koji je tu i tamo nešto prekršio, a para nemaju.
Jedan šahovski turnir, bez značaja za čovječanstvo
Nakon dvije godine, sudjelovao sam danas na jednom šahovskom turniru! Tzv. "Branimirac", igralo se u prostorijama mjesne zajednice, u austrougarskoj zgradi tržnice "Branimirova". Iznad ribarnice.
Laganom i prijateljskom, samo sedam igrača, 15 minuta partije, ali turnir je turnir! Bio je veliki raspon godina: najstariji je imao 87 godina - Mihailo Smoljanović, umirovljeni profesor etnologije, trenutno najstariji registrirani hrvatski šahist; najmlađi 20-ak, pa sam ja dakle bio negdje u sredini. Zbog podlih podvala protivnika i nepravednog suca, bio sam u sredini i po rezultatu, s tri pobjede, dva poraza i jednim remijem.
Ej, šalio sam se ono s podvalama i nepravdama, suca nije ni bilo! Ali tko gubi, ima pravo da se ljuti, zar ne?
A poslije sam otišao na ćevape s lukom i pivo. Sve u svemu, ugodna relaksacija, mada bi bilo bolje, da sam bio prvi!
Evo dodajem, onako radi estetike, iz starog mog facebook albuma, s turnira u Dubravi 2008. (spomenuti moj posljednji ozbiljni turnir):
Ana Biti, ženski šahovski majstor FIDE iz Slovenije (rating 2080). S njom sam bio igrao u posljednjem kolu (pobijedio sam , hvala na pitanju!). Inače, moj FIDE rating je 2070, na temelju turnira igranih još 1995.!