Nakon tri i pol tjedna borbe radnica Kamenskog, danas je pokrenut stečaj s preustrojem koji je silom zakona prekinuo i štrajk i svakodnevne prosvjede, a čak je zabranio radnicama da daju izjave za medije. Iako su takav stečaj, koji predviđa nastavak proizvodnje, radnice i same priželjkivale, zapravo imaju malo razloga za optimizam. Naime, kao što je na sudu utvrđeno, dugovi firme prema vjerovnicima daleko su veći od pretpostavljenih, zbog čega je mogućnost da se iz stečajne mase namire dugovi radnicama vrlo mala. Još više brine najava stečajnog upravitelja Zdravka Mitaka i bivšeg direktora Antuna Crlenjaka o tome kako će za vrijeme stečaja intenzivno međusobno surađivati.
Smisao stečaja bi trebao biti smjena uprave koja je firmu otjerala u dugove, pa ove najave zapravo samo potvrđuju sumnje radnica kako je moćna grupacija koja stoji iza Crlenjaka dobro povezana i na Trgovačkom sudu. Ako unatoč svemu i stečajni upravitelj pokuša nagovoriti radnice da završe naručene poslove bez plaće, a zatim uguši firmu, to neće biti prvi put da su radnice prevarene. Još u ratnoj privatizaciji dionice firme su ponuđene upravi i radnicama da bi onda različitim pritiscima radnice bile natjerane da u bescjenje prodaju svoje skupo plaćene i teško otplaćivane dionice. Onim radnicama koji ipak nisu prodale svoje dionice nikad nije isplaćivana dividenda, niti su sudjelovale u odlučivanju na bilo kojoj razini. U tom periodu, firma je polako gušena pa je sa preko dvije tisuće radnica spala na danas jedva 450. Međutim te prijevare ne mogu se mjeriti sa mahinacijama vješte grupe tajkunskih bandita čiji su predstavnici u Kamenskom Antun Crlenjak, Damir Rihtarić i jedan od vlasnika OTV-a Davor Vlajčević, sve Kutlini suradnici iz Globus grupe. Oni su naprosto prestali uplaćivati mirovinsko i zdravstveno osiguranje radnicama bez da su o tome ikoga obavijestili, pa su se mnoge radnice neugodno iznenadile kada su pokušale uzeti svoju teško zarađenu mirovinu. Zatim su zbog blokade računa osnovali "sestrinsku firmu" i pokušali nagovoriti radnice da prijeđu u tu firmu čime bi se njihovi ugovori o radu prekinuli. One koji su pristali na prelazak čekalo je neugodno iznenađenje jer ni njima (osim jedne i dijela još jedne) nisu isplaćivane plaće u toj, "od dugova čistoj" firmi. U međuvremenu, u matičnoj firmi plaće su se počele isplaćivati u dijelovima i s kašnjenjima da bi se u travnju ove godine potpuno prestale isplaćivati. Radnice su otjerane u očaj, ali onda i u samoorganiziranje. To organiziranje je na svakom koraku pokušao spriječiti sindikat, odnosno osobno regionalni koordinator Sindikata tekstila, obuće, kože, gume Željko Šegina. On ih nije samo nagovarao da odustanu od akcija, nego im je izravno lagao da na njih nemaju pravo i to je dio razloga zašto su se uopće i odlučile na očajničku mjeru štrajka glađu i noćenje ispred tvornice. Sindikalisti su se pokazali ne samo beskorisnima, nego i štetnima i ranije kada su u dva navrata naprosto ukrali kasu uzajamne pomoći. Taj slučaj je završio i na sudu, ali nije imao odgovarajući rasplet. Kriminalna banda koja čini sada već bivšu upravu firme pred sami prosvjed napravila je još jedan potez da se osigura u slučaju stečaja. Oni su se preko svojih drugih firmi upisali u zemljišne knjige kao vlasnici zemljišta i zgrada Kamenskog s kojim su sklopili "ugovore o posudbi" u namjeri da kao razlučni vjerovnici prvi namire svoja potraživanja iz stečajne mase. Ovaj krajnji bezobrazluk pokušat će se još osporiti pravnim putem. Radnice najavljuju da se neće dati ponovo varati i da su spremne na nove akcije.