Marketing
Da, hrvatski i srpski su jedan jezik
Naknadno: Otrovne laži o jeziku: Snježana Kordić odgovara na kritike koja je izazvala njezina nedavno objavljena knjiga "Jezik i nacionalizam" (intervju na portalu h-alter, 29. rujna 2010.)
Slavistica i lingvistica Snježana Kordić nedavno je objavila knjigu Jezik i nacionalizam , u kojem objašnjava ono što svi znamo: da Hrvati, Bošnjaci, Crnogorci i Srbi govore istim jezikom, s više imena. Ima mnogo dijalekata i trenutno četiri standardna oblika, što nije ništa neobično. Na svemrežju možete pročitati njen rad Policentrični standardni jezik. Citira autore iz raznih zemalja, koji ukazuju da je to slučaj s mnogo jezika, kojima govore više nacija.
Dapače, hrvatski i srpski standard su vrlo bliski, jer su se razvijali u neposrednom doticaju, s utjecajima u oba smjera ("vukovci" u Hrvatskoj s jedne strane, novosadski lingvisti, koji su jako utjecali na suvremeni srpski, a bili pod utjecajem iz Zagreba, s druge strane).
Tim jezikom pak govore dva naroda, čiji je proces formiranja u moderne nacije bio u bitnom završen prije stotinjak godina (Hrvati i Srbi), te dva, koja su još u procesu formiranja (Bošnjaci i Crnogorci). Ni to nije ništa neobično. Priznanje da nam je jezik zajednički nema nikakve veze s isto tako evidentnom činjenicom da smo različiti narodi. Pa tako imamo i različite nazive za taj "naški" jezik.
Ništa, oko čega bi se trebalo osobito uzbuđivati. Opstanak nacije o tome ne ovisi. Možemo se mirno usredotočiti na to, da jezikom izražavamo svoje misli.
Jedan broj ljudi u Hrvatskoj nažalost opsjednut je strahom pred srpskim (vidi npr. tekst i diskusiju na kolaborativnom blogu pollitika.com: Hrvatska kulturna i jezična politika u raljama SDSS-a, pa kad se kaže da je to isti jezik, živčano reagiraju: "dakle, ti misliš da Hrvati govore srpski!" Zašto ne pomisle obrnuto? 
Jezik se kroz povijest razvijao obogaćujući se, uz snažnu interakciju i utjecaje iz drugih jezika. I to je, u cjelini, dobro (ne uvijek u detaljima). Danas nema načina, da se odozgo nametne "pravi" hrvatski jezik, sjekirom izbacujući "strane" utjecaje, jer bi se moralo odbaciti golem dio hrvatskog jezičkog nasljeđa i aktualne prakse govorenja. Puristi i nacionalisti jezik bi drastično osiromašili. Npr. "glazba" je lijepa riječ i ja je koristim, ali i "muzika" je dio hrvatskog riječničkog blaga, te naravno nema nikakve veze sa srpskim - riječ je iz grčkog, "umijeće Muza", iz njega je ušla u latinski i u sve suvremene europske jezike.
Naknadna bilješka: jedan dio diskusije o ovoj knjizi izdvojio sam u posebni članak Šovinistička manipulacija bivšeg znanstvenika.
Možda će vas zanimati i ovo: Trebaju li Hrvati prihvatiti ekavicu? (natječaj)
Post je objavljen 11.09.2010. u 11:13 sati.