Godine 1990. u proizvodnji tekstila, odjeće, obuće i kože u Hrvatskoj 126.314 radnika je imalo zaposlenje. Prije godinu dana - u kolovozu 2009. - zaposlenih je u toj industriji bilo tek 35.754. Bez posla je ostalo onoliko ljudi koliko cijeli Osijek broji stanovništva, a Osijek je četvrti grad po veličini u Hrvatskoj. Od onda je broj zaposlenih još padao tako da je u zadnjih dvadeset godina ukupno oko 100.000 ljudi izgubilo radna mjesta u proizvodnji odjeće i tekstila. Od toga su velika većina žene. Točnije, oko 85 posto.
Iako taj štrajk svatko socijalno osviješten treba poduprijeti, riječ je o štrajku koji se nažalost događa na krivom mjestu, u neposrednoj blizini tvornice a ne u samoj tvornici, i o štrajku koji se vrši krivim sredstvima – 20 radnica štrajka već dva dana glađu, ugrožavajući na taj neproduktivan način svoje zdravlje, kao da je onima koji su ih u tu situaciju doveli i koji razumiju samo jezik sile stalo i do čega drugoga doli do profita.
Rješenje nije u nasilju prema samom sebi. Pritisak treba usmjeriti prema onima koji su za ovakvu situaciju neposredno odgovorni – upravi i vlasnicima tvornice i državnom aparatu koji ih štiti. Osim toga, štrajk bi bio puno učinkovitiji da se njime blokira tvornica, da radnice preuzmu kontrolu nad tvornicom i tako stopiraju proizvodnju, udarajući direktore i vlasnike tamo gdje ih jedino boli – po džepu. Pri tom je najvažnija solidarnost svih radnica – svi u štrajk trebaju ući zajedno, ponašati se kao jedno i ne odustajati do kraja. (...)
Plenum Filozofskoga fakulteta je 21. rujna 2010. izglasao punu potporu i solidarnost radnicama Kamenskoga u njihovoj borbi, a tu im je solidarnost došla uživo i izraziti grupa sudionika plenuma noseći transparent s natpisom: Radnici, seljaci, studenti. Jedan svijet – jedna borba. S radnicama Kamenskog ćemo ostati u njihovoj borbi do samoga kraja.
Na čelu Kamenskog je Antun Crljenko, čovjek „mračne prošlosti“, u javnosti poznat kao Kutlin suradnik koji ima dugotrajan staž u malverzacijama, neosjetljivosti na radnička prava i upropaštavanju firmi. (...) Privatizacija Kamenskog se dogodila pod sumnjivim okolnostima, čime se prije nekoliko godina bavio i USKOK. Radnici Kamenskog nisu zaštićeni kolektivnim ugovorom, štrajkali su i ranije zbog konstantnog kašnjenja plaća. Ali plaće su tada ipak dobivali, iako neredovito. Ove godine se situacija pogoršala. Firma koja je nekad bila poznata kao Kuća europske mode radnicima već nekoliko mjeseci nije isplatila plaće, ne pokriva im putne troškove što je dodatan izvor stresa za radnike koji žive u raznim dijelovima grada i prisiljeni su na švercanje tramvajem, u strahu od kontrolora. Upravo zbog poniženja, stresa i brige za goli opstanak s kojim se radnici svakog dana susreću; izjava Antuna Crljenka kako je njemu „jednako teško“ zvuči sadistički neosjetljivo i krajnje smiješno (...)