ponedjeljak, 07.06.2021.

The Conjuring 3: The Devil Made Me Do It (2021)

Conjuring-Devil-Made-Me-Do-It-e162013892366441341

Sve u svemu: 3 / 5 zijev
Više o filmu: Imdb.com
Video

Bračni par Ed i Lorraine Warren istražuju jedan obiteljski slučaj koji bi mogao biti usko povezan s demonskom opsjednutošću...

the-conjuring-3-the-devil-made-me-do-it-first-look

Najnoviji, osmi film Conjuring univerzuma, ujedno i po radnji najsvježiji (prati događaje iz 1981. godine), djelo je redatelja Michaela Cavesa (koji je režirao grozan dio univerzuma The Curse of La Llorona), a kao i dosadašnji konđurinzi, i treći je dio baziran na stvarnim događanjima iz nekih od brojnih zapisa istražitelja paranormalnog, Eda i Lorraine Warren. Naravno, sve je stavljeno na filmsko platno, pa je logično da se svi događaji znatno produbljivaju, relativiziraju, daje im se određeni dodatni jezivi ton i nadnaravne okolnosti. Slučaj opisuje poznat povijesni događaj u američkom pravosuđu, kada je Arne Cheyenne Johnson izbo gazdu kuće 22 puta, a na sudu je tvrdio uz svoga odvjetnika da ga je "vrag natjerao da to učini", i bio je pušten nakon 5 godina zatvora. Prema svjedočenju obitelji Glatzel, 11-godišnji David Glatzel bio je prvi domaćin demonu. Nakon što je svjedočila brojnim sve zloslutnijim događajima koji su uključivali Davida, obitelj je, iscrpljena i prestravljena, odlučila potražiti pomoć Eda i Lorraine Warren u posljednjem pokušaju da "izliječe" Davida. Obitelj Glatzel, zajedno s Warrenima, nastavila je tražiti da više svećenika podnese molbu Crkvi da formalno izvrši egzorcizam nad Davidom. Proces se nastavio nekoliko dana, zaključujući kada je, prema nazočnima, demon pobjegao iz tijela djeteta i nastanio se u Arneu. To je opisano i u knjizi "The Devil In Connecticut Geralda Brittlea. Tako smo po prvi puta u ovom univerzumu izgubili pojam uklete kuće i bazirali smo se na ukletim pojedincima, uz dašak egzorcizma (čak se i poznata scena Exorcista nakratko revitalizira u filmu, što možete vidjeti na fotografiji). Što nam je ponudio Conjuring 3? Definitivno brojne promjene, uvijek zanimljive Patricka Wilsona i Veru Famigu, ali i dosad uvjerljivo najslabiji Conjuring film.

Conjuring-Devil-Made-Me-Do-It-e1620138923664

Film je, kao i brojni hit naslovi, odgođen zbog pandemije i izašao čak godinu dana poslije, no interes za njim nije prestajao jenjavati, što dovoljno govori o moći samog serijala kojega je James Wan izdigao u posljednjih 7 godina. Klasične neke scary scene Conjuring je uvijek uspio učiniti zanimljivijima nego što ih imaju ostali horori sličnog podžanra, pa tako imamo i ovdje slučaj nekih inovacija po pitanju kreiranja jezive atmosfere, ali evidentno je kako nije postojao jednak kreativni moment kao u prva dva filma. Najveći problemi trojke kriju se u nekonzistentnosti s realnom pričom, uplitanjem potpuno nategnutog vještičarenja i ostalih prizivanja demona, koji su na neki način "omekšali" film, odnosno pretvorili ga u primjer bazične possession priče, što može možda uspjeti nekom drugom, ali ne filmu ovakvog ranga kakav je Conjuring. Postoji i objektivan problem s nešto sporijim razvojem dinamike, gdje tek u posljednjih 40-ak minuta doživljavate brži razvoj radnje i razotkrivanja u kronologiji događaja. Nemoguće je ne spomenuti odličnu glumu koja se proteže kroz cijelu glumačku ekipu, ali ipak su Wilson i Famiga nositelji svega što možemo vidjeti. No, bez žarišne kuće ukletih, ovo jednostavno ne možemo osjetiti kao dio filmova koji pripadaju Conjuring svemiru, pa čak ni uz ponovno oživljavanje simpatičnih i gledateljima dragih Eda i Lorraine Warren.

60afd6acbee0fc0019d59fa7

Zadržavajući svoju sposobnost da i dalje bude među jezivijim naslovima koji izađu u tekućoj godini, Conjuring 3 ipak je podosta izgubio "ono nešto" što je sačinjavalo najbolje filmove tog univerzuma, a to su upravo Conjuring filmovi, nikakvi Annabellovi, Nunovi, La Llorone. To je najmračniji i meditativniji i najmanje agresivan od svih dosadašnjih naslova. Promijenili su dosta toga, uz možda najbitnije redatelja, ali s promjenama je nažalost došlo i razvodnjavanje kvalitete. Pretpostavljam da ćemo već iduće godine imati priliku vidjeti popravak situacije u vidu nekog spin-off filma, a dotad ću vam trojku preporučiti samo ako budete išli s niskim očekivanjima. Nije loše, ali dokazano je da može deset puta bolje.

11:02 | Komentari (0) | Isprintaj | #

četvrtak, 03.06.2021.

Spiral: From the Book of Saw (2021)

spiral2021

Sve u svemu: 2,5 / 5 zijev
Više o filmu: Imdb.com
Video

Detektiv Zeke Banks i njegovi policijski kolege nalaze se u mrtvoj trci s ubojicom koji ih na mučne načine redom počne otimati, modus operandijem čuvenog Jigsawa...

spiral20202

Prošlo je 17 godina od izlaska prvog Saw filma i treba se priznati da od tada horor žanr nije isti. James Wan i Leigh Wannell pokrenuli su lavinu koja se još uvijek ne zaustavlja, pa smo tako nakon sedam godina pauze 2017. dobili osmu instalaciju serijala, koji je ispremiješao prošlost, reboot kontekst, sadašnjost i budućnost i manje-više nedostatno uskrsnuo franšizu, a onda se 2019. najavio Spiral, koji je nakon pandemije odgođen za emitiranje na sredinu 2021. godine. I eto nam ga - Spiral je režirao Darren Lynn Bousman, redatelj 2.,3. i 4. dijela, a kao glavne zvijezde pojavljuju se Chris Rock, Samuel L. Jackson i Max Minghella (sva trojica murjaci - detektiv, stari chief i rookie). Postava filma, premisa copycata koji će "revitalizirati" modus operandi Johna Kramera, odnosno Jigsawa, moderni pristupi i neke stare reference kod mene su naravno stvorili interes, budući da je i dalje riječ o mom guilty pleasure horor serijalu, kojega sam užasno cijenio u mladim danima, kako je koji redom bio izlazio. Iako bih neke od tih dijelova danas potpuno drugačije ocijenio nego što sam tada, stojim pri tome da će serijal poput Sawa uvijek imati svoje poklonike, bilo da je riječ o rebootovima, remakeovima ili jednostavno 15. nastavcima, dojma sam kako će se oko svakog nastavka stvoriti određena fama i da će imati svoje poklonike, a ako ništa drugo - dobru kino zaradu.

Što nam je donio, a što odnio Spiral? Prije svega, ovo nije klasičan reboot niti klasičan nastavak, ovo je film istog univerzuma kao prethodnici, gdje se timeline zapravo ne prekida. Jigsaw je mrtav, a netko sa sličnim metodama, dobrim starim zamkama, namjenski kažnjava ljude za njihova nedjela i zlodjela iz prošlosti. Međutim, dosta se toga i promijenilo. U prošlom filmu imena Jigsaw dobili smo taj light trenutak gdje su šale i pošalice postale trendy u situacijama kad ste zarobljeni i kada trebate umrijeti za trenutak. U najozbiljnijim trenutcima panike i straha (zarobljeni u zamkama) u ovom se filmu to srećom izbjeglo, međutim, dobili smo Chrisa Rocka, glumca i komičara koji jednostavno teško da može biti otrgnut od svoje vanjštine, facijalnih ekspresija i pristupa ulogama. Uz njega smo, nažalost, dobili i pregršt toga bezveznog, neuvjerljivog i naivnog, da jednostavno moram ovaj nastavak staviti na samo dno cjelokupnog serijala.

spiral3

Film počinje odlično. U duhu i originalnoj atmosferi, započinjemo s jednom brutalnom zamkom i prilično brutalnim ubojstvom. Nakon odličnog uvoda koji je baš uspješno vratio serijal na dobro poznate staze, dogodio se taj ispad iz tračnica. Kronologija radnje ide linearno, što je za pohvalu za razliku od njegovog prethodnika, ali imam osjećaj da se stvorilo toliko rupa u scenariju i nelogičnosti, da je jednostavno teško bilo držati korak s realnošću događaja, previše je tu naivnosti, dječjih bolesti u razvoju scena i priče, da je nažalost gotovo nemoguće očekivati od gledatelja da se poistovjeti s nekim likom, ili da kronologiju događaja shvati ozbiljno. I tome ne pridaje samo nesretni Chris Rock, već i nebulozne odluke, netočnosti u kontinuitetu radnje, pretjerane točnosti u ishodu ubojstava (sve je našpelano detaljno u sekundu, c'mon...), čak i više nego u nekim prethodnicima, ubojica je naprosto svemoguć/a i sveznajuć/a...ma, ni klasični "motherfucker" moment Samuela L. Jacksona nije uspio popraviti situaciju. S druge strane, valja reći kako je film unatoč spomenutim light trenutcima, prilično brutalan i krvav. Vjerojatno je do toga što nisam dugo pogledao niti jedan Saw nastavak, ali ne sjećam se da sam u nekoliko njih posljednjih vidio ovako masakrirajuće i HC zamke, što je svakako za pohvalu jer to među rijetkim stvarima drži film licem iznad vode.

Postoje tu neke upečatljive reference poput pile, dobro znanog soundtracka, pokreti kamere kada se žrtva pronađe u sosu, arhivske snimke, svinjska glava kao maska, općenito dobro povezana referenca s policijom i svinjama...sve su to elementi koji nam kroz film daju nadu kako će odmak od dosadašnjeg smjera serijala biti što manje bolan i neprimjetan, međutim, teško je bilo poistovjetiti se s činjenicom da je ovo postao uglavnom who done it kriminalistički film s elementima horora (poneke jump scene odrađene na sličan kalup). I da, kakav je to pitchan ubojičin glas? Daj nešto jezivije. Kada smo ranije spominjali naivnost, to je najviše zato što se kraj filma i subjekt svega ovoga mogu razaznati dosta ranije. Velika šteta zbog toga.

spiral-book-of-saw-chrisrock-2000x1270-1-696x442

Spiral je napravio određen zaokret u serijalu, promijenio ime i vjerojatno nam dao za naslutiti da će toga biti još. Što dalje vrijeme i filmovi idu, sve sam manje za to zainteresiran, jer se postepeno sve više suvišno integriraju moderne potražnje onoga što u Hollywoodu mora biti popraćeno, bilo da je riječ o žanrovskom filmu ili nekom drugom obliku. Vjerojatno će film dobro zaraditi, dobro iskoristiti svoju marketinšku moć i filmsku pozadinu koju nosi, ali obraz po meni neće tek tako moći isprati.

15:15 | Komentari (0) | Isprintaj | #

ponedjeljak, 25.01.2021.

Kratki pregled pogledanog V: Anything for Jackson (2020), Hunter Hunter (2020), Saint Maud (2019), Willy's Wonderland (2021)

U 2021. godinu ulazimo s nekoliko potencijalnih "hit" naslova koji su se dosta najavljivali u horor svijetu, ali i nekih koji su svojom indie kvalitetom uspjeli dostići nivo određene popularnosti. Jesu li neki očekivani naslovi podbacili, zadovoljili ili odali dojam prosječnosti, pročitajte u nastavku.
Odmah da vas ne zavara veća ocjena za Willy's Wonderland nego što sam dao za Saint Maud iznad, razlog je jednostavan, samo što se rijetko radi distinkcija - to uopće nisu ni slična dva filma. Dakle, ako pričamo o domeni psihološkog filma naspram ove trash zajebancije, to su sasvim dva različita podžanra, a kamoli filma, i ocjene, pogotovo ako su tako skučene do ocjene 5, različito se trebaju tumačiti. Isto tako ocjena 3 od 5 za jedan film ne mora značiti što i ista ocjena za neki drugi naslov.

Anything for Jackson (2020)

7573565

Sve u svemu: 3,5 / 5 party
Više o filmu: Imdb.com
Video

Stariji bračni bar koji prakticira sotonizam na sve moguće načine nastoji vratiti svog unuka u život, misleći da će im u tome pomoći mlada trudnica ako ju budu žrtvovali...međutim, ritualom su prizvali puno više toga od onog što su tražili...
Deda i baba sotonjare pokušavaju dušu svog mrtvog unuka staviti u nerođeno dijete otete djevojke, a osim što su oni od toga dobili puno više nego što smo tražili, dojma sam kako je to dobilo i gledateljstvo - Anything for Jackson odiše nekom posebnom atmosferom i brojnim ugodnim žanrovskim iznenađenjima, prilično kvalitetno obrađuje tematiku sotonizma i koristi različite metode, rituale i navike sotonizma u njihovoj svakodnevnoj praksi. Kada se ispostavi da je djevojka dodatno povezana s bračnim parom, stvari dodatno kreću nizbrdo, jer puno se toga moralo poklopiti da jedan urbani i cijenjeni bračni par ostane u svemu tome neotkriven. Situacija se zapetljava kada pozovu potpuno krivog demona i ostala bića koja se počnu pojavljivati po kući - razne prikaze, halucinacije i demoni zanimljivog izgleda i priče iza sebe. Pohvaljujem odličnu glumu, atmosferu, izgled demona i razvoj situacije, ali moram reći kako sam razočaran krajem i raspletom događaja, kao da se posljednjih 20-30 minuta sve nekako nastojali zamotati tek toliko da se sve zakrpa. Mimo tog blesavog kraja, preporučujem ovaj morbidan, nerijetko i crnohumoran horor koji je sasvim solidan predstavnik modernog horora sa starim štimungom i ozračjem.

Hunter Hunter (2020)

562352452

Sve u svemu: 3,5 / 5 party
Više o filmu: Imdb.com
Video

Joseph, njegova žena i kćer žive u divljini kao traperi koji se bave prodajom krzna i prehranjivanjem od životinja, a njihov mir se narušava kada pomisle da se vratio vuk koji im je prije nanosio probleme, a Joseph odlazi u šumu kako bi ga ubio...
Jedan od onih filmova koji vam radnjom daju naznačiti da će se puno više toga događati od ovako naizgled bezveznog opisa. Uuuu, vuk, mo'š si misliti...međutim, vuk je tek trigger svega drugoga. Redatelj Shawn Linden u svojem se prvom ajmo reći poznatijem filmu odlučio poigrati s podražajima gledatelja i predstaviti svoju radnju na nešto drugačiji način. Slobodno mogu reći da je u tome većinski i uspio. Gradnja napetosti prvih pola sata reflektira se na obitelj oko potrage za vukom i potencijalnim strahom od vuka, međutim kako vrijeme prolazi, tako dolaze stvari opasnije od vuka. Film je dosta baziran na zvukovima i vizualnim nejasnoćama koje predio poput šume lako može omogućiti, stoga je atmosfera filma po meni u potpunosti pogođena, a krase ju i zanimljivosti koje se redovno događaju, kada god postoji mogućnost da film otplovi u monotoniju. Ipak, malo zamjeram što se s jednim krucijalnim događajem lako može pretpostaviti i naznačiti što će se događati do kraja filma, pa se tu na neki način val mistike naglo zaustavio i blago se pokvario dojam. Kakogod, Hunter Hunter je film u kojeg sam baš krenuo s užasno niskim očekivanjima, a dobio sam puno više od toga. Jedan neobičan, surov, krvav, skoro pa indie film, na kojeg biste možda trebali obratiti pažnju nađete li viška sat i pol u danu.

Saint Maud (2019)

sainmaud

Sve u svemu: 3 / 5 zijev
Više o filmu: Imdb.com
Video

Maud je patronažna sestra koja zbog prevelike brige nad svojom bolesnom štićenicom postane opsjednuta pročišćavanjem njezine duše...
A24 nastavlja s materijaliziranjem i produkcijom naizgled uznemirujućih horror naslova koji se s odmakom konvencionalnih razlikuju od žanrovskih prethodnika. Saint Maud je film kojega je kritika žestoko krenula hvaliti i odlično ocjenjivati/precjenjivati, a znate li onaj efekt kada se filmovi osjećaju još više razočaravajućim kad ih napokon pogledate, a očekivali ste puno više od toga? Prema najavama festivala, kritika, Saint Maud trebao je biti bezgrešan, gotovo unikatan predstavnik novog soja hororaca (taj novi soj mi je očito nesretno ušao u rječnik), ali film nije ni blizu savršenstva, zapravo postoje brojne poteškoće, uključujući narativ i režiju, o čemu nikada nećete čitati u nekom mainstream mediju, ali one itekako postoje. Maud i njena štićenica Amanda zapravo nisu ni dobri ni loši likovi, antagonisti ili protagonisti, napravljeni su podosta dualno i to je pozitivan smjer u kojem priča ide, razni obrati koji se događaju tijekom radnje dobro prezentiraju sve nijanse sive u životnim okolnostima. Atmosfera i gluma su super, ali usporenost i problemi s naracijom i završnim scenama te krajem filma su mi nažalost srozale sveukupni dojam. Ovdje je više riječ o psihološkom trileru nego filmu strave, ali s nekoliko solidno prikazanih jezivih scena. Film definitivno nije za svakoga, mnogi će ga zavoljeti u manjku dobrih filmova, ali uvjeren sam da bi još bolje kotirao i bio poznatiji da ga se nije predstavljalo i štitilo kao svetu kravu tijekom premijera i prikazivanja.


Willy's Wonderland (2021)

willy

Sve u svemu: 3,5 / 5 party
Više o filmu: Imdb.com
Video

Tihi lutalica prevaren je za domarski posao u tvornici igračaka Willy's Wonderland. Uobičajeni poslovi odjednom postaju gola borba za opstanak protiv najezde demonske animatronike...
Redatelj Kevin Lewis dosad je napravio ništa vrijedno spomena, ali prvi film koji je uhvatio pažnju je upravo onaj s Nicolasom Cageom u glavnoj ulozi, možete li zamisliti bolji uzlet karijere? Ne mislim na Cagea, dakako. Cage u ovom filmu glumi badass driftera koji u filmu ne kaže apsolutno niti jednu jedinu riječ. Da, to je tako. Sve nam pokazuje akcijama, koljačinama i borilačkim sposobnostima. Film je sprdačina od početka do kraja, ima vrlo visoku referencu na video igru "Five Nights at Freddy's", gdje tijekom noći čuvar tvornice doživi žive lutke, odnosno animatronike, koje zaposjedne neka demonska sila. Slično se događa i ovdje, uz nekoliko različitih elemenata i pozadinske radnje. Iako je kvalitetan snimak, sadrži lame i bedaste efekte koji se mogu klasificirati kao parodijski momenti tijekom snimanja, iako sam dojma da se bolje od toga ni nije moglo napraviti. Ako ste stvarno raspoloženi za sat i pol mindless zabave, sprdnje svega živoga, hrpe krvi, odsječenih udova, praktičnih efekata i masakrirajuće zabavnog Cagea, ovo je onda ono što nikad niste tražili, ali ste dobili. Willy's Wonderland je toliko glup i blesav film da je iznadprosječno zabavan i opušten.

13:04 | Komentari (0) | Isprintaj | #

nedjelja, 13.12.2020.

Kratki pregled pogledanog IV: Run (2020), His House (2020), #Alive (2020), Possessor (2020)

run-789523l

Posljednji post ove siromašne i vrlo neobične godine zaokružit ću s četiri ajmo reći poznatija horor naslova među ljubiteljima žanra. Svake godine imam običaj osvrnuti se u prosincu na neke božićne hororce, međutim ništa me ove godine nije uspjelo zakačiti, a da bi mi se u iovako malo slobodnog vremena što imam učinilo interesantnim. Međutim, kakva god godina da bila, uvijek će neki manje razvikani naslovi pokušati pronaći put do publike, a sada su tu i brojni streaming servisi koji omogućuju da se upoznate sa svakojakim, ne nužno američkim naslovima. Pogledajmo onda o kojim je filmovima za kraj 2020. riječ:

Run (2020)

run-789523l

Sve u svemu: 3,5 / 5 party
Više o filmu: Imdb.com
Video

Tinejdžerica Chloe u kolicima je otkako zna za sebe i ne može se brinuti sama o sebi. Zato je tu njena mama Diane koja se skrbi o njoj, sve do trenutka kada Chloe ne otkrije njezinu mračnu tajnu...
Jeste li upoznati ili sjećate li se možda slučaja "DeeDee" u Americi iz 2015. godine? Policija je našla mrtvo tijelo DeeDee Blanchard izbodeno nožem više puta, a nije bilo ni traga njenoj kćeri Gypsy Rose, koja je bolovala od leukemije, mišićne atrofije i astme i koja je zbog preranog rođenja imala mozak 7-godišnjakinje. Kada ju je policija pronašla, uvidjeli su da ništa od tih bolesti nije imala i da je zapravo njena mama sve to tijekom života izmišljala, kako bi dobivala sve vrste pomoći i kako bi se ljudi sažalijevali nad njezinom sudbinom. Referentno na tu temu, nešto slično napravio je redatelj i ko-scenarist Aneesh Chaganty, tvorac vrlo dobrog trilera Searching iz 2018. godine. Majku u filmu utjelovljuje odlična Sarah Paulson (American Horror Story, Ratched...), a njezinu kći tumači Kiera Allen, mlada glumica koja je u stvarnosti paralizirana, što filmu daje dodatni značaj i ogromnu autentičnost i unikatnost. Chloe sumnja u vlastitu majku, preispituje njezine odluke, vlastito povjerenje, a sve je popraćeno interesantnim filmskim detaljima, borbama s kolicima, odličnim i zanimljivim kadrovima i prilično napetom radnjom, koja vas može u nekoliko navrata podsjetiti na kultni Misery. Vrlo važna stvar za napomenuti je odlična gluma koja diže ocjenu filma za barem pola koplja, no ne smijemo izostaviti neke očigledne mane filma, poput prenaglašenosti određenih događaja, nerealnih i banalnih rješenja i povremenih klišejastih poteza likova. Sve u svemu i ukratko, da me netko pita kojih bi 5 horor-trilera izdvojio iz 2020., Run bi se u svakom slučaju morao naći na tom popisu.

His House (2020)

hoshouse

Sve u svemu: 4 / 5 party
Više o filmu: Imdb.com
Video

Muž i žena, izbjeglice iz Južnog Sudana, nakon što jedva izvuku živu glavu, sreću pokušaju pronaći u Engleskoj i početi život iznova. Na njihovu nesreću, duhovi prošlosti i sadašnjosti neće ih tek tako pustiti...
...a drugi film koji bi se morao naći na popisu top 5 naslova iz 2020. svakako je His House. Konačno smo dočekali i to da imamo film s haunting house premisom, a da likovi koji u njoj žive uistinu nemaju bolju opciju za život ako iz nje pobjegnu. Izbor im je ratom pogođeno rodno mjesto ili život daleko od svega toga, ali s ukletim predispozicijama. Ovo je u potpunosti atipičan film koji me gotovo odmah osvojio svojom originalnošću, maštovitošću i dubokom porukom koju ponekad samo žanr kakav je horor može dostojno iznijeti. Rat, beznađe, pokušaj novog života, duhovi, demoni afričkih mitova i legendi, rasizam, stereotipi, siromaštvo...svašta se ovdje može vidjeti i doživjeti što je horor samo po sebi, bez dodatnih upliva jezivih ghost scena. Kako radnja teče tako vam se sve više toga otkriva o samim likovima i što je to točno što ih proganja, a scary scene prisutne su već u prvih 20 minuta filma. Noćne vještice, demoni, duhovi, ljudi kao ljudi...to su sve antagonisti ovog Netflixovog djela koje ponekad snažno podsjeća na Get Out, Us i filmove sličnih miljea. Mora se napomenuti fantastična gluma glavnih Sopea Dirisua i Wunmi Mosaku, kao i dojmljive i efekte i turobnu, mračnu atmosferu koja je kreirala istinsku jezu i hororičnost. Može se tu i tamo nabasati na pokoji klišej ili patetiku, ali sve u svemu, ovo je jedan od najoriginalnijih filmova žanra koje sam ove godine pogledao, možda čak i najoriginalniji. Težak, nepredvidiv, tužan, jeziv, vrlo dobar. Preporuka.


#Alive (2020)

alive202

Sve u svemu: 3 / 5 zijev
Više o filmu: Imdb.com
Video

Nepoznate okolnosti uzrokovale su zombie outbreak u gradu, a mi pratimo Yoovu priču kako se pokušava samostalno iz vlastitog apartmana izboriti protiv manijakalnih zombija...
Ne bi Južnokorejci dozvolili da ih se ove godine skine s trona filmske zombie nacije zbog gadarije i gluposti kao što je Train to Busan 2: Peninsula, stoga nam evo filma #Alive, koji se uspješno u nekoliko navrata referira na početke pandemije COVID-19. Film prati mladog gamera kojemu su roditelji trenutno izvan stana, a kojeg ujutro dočeka ludilo na ulicama, ubojstva, pljačke, sirene...film kreće odmah u glavu, prvih 30-ak minuta radnja se postepeno akcijom diže i onda malo zakoči, a mi pratimo lika kako na sve moguće načine nastoji u stanu ostati živ, netaknut i tih. Film sasvim adekvatno prikazuje paniku, stres, napetost, nemir, nestrpljivost, ali s napomenom kako sadrži jako, jako puno fillera koji ga nastoje održavati na životu, ali u dosta slučajeva to ispadne (tragi)komično. Ipak, mora se pohvaliti ideja scenarista i redatelja da skoro cijeli film snime u stambenom bloku, nešto što je po meni bolje pošlo za rukom francuskom "The Night Eats The World" iz 2018. godine. Pohvale idu na klaustrofobičnost, dobre akcijske scene i maštovitosti po pitanju kreiranja napetih scena, razočarao sam se u izgled zombija (zaraženih) i u klišejiziranost radnje. Ne mogu reći da se nisam zabavio gledajući ga i da nije brzo prošao, ali mislim da sam ipak očekivao previše ovoga puta, što je možda moja greška. Kao da Korejci mogu bolje, sadržajnije, smislenije. Sve u svemu, ako volite zombie filmove i pogledali ste dosta toga dosad, ne vidim razloga zašto ne biste i ovaj.

Possessor (2020)

possessor

Sve u svemu: 3 / 5 zijev
Više o filmu: Imdb.com
Video

Film prati agenticu koja radi za tajnu organizaciju koja koristi tehnologiju implantacije mozga za naseljavanje tuđih tijela - što ih u konačnici tjera da vrše atentat na bogate klijente...
Brandon Cronenberg redatelj je koji iza sebe ima film Antiviral kojemu još nisam posvetio pažnju, a možda mu trenutno kod imena i dalje stoj prefiks "sin Davida Cronenberga", pomalo već mitskog redatelja koji je krajem sedamdesetih i tijekom osamdesetih itekako plijenio pažnju bizarnim, morbidnim, socijalno-propitkujućim i čvrsto solidnim hororcima. Sin mu na neki način zasad ide sličnom stopom, kreirajući i Possessor, film koji se itekako bavi društvenom tematikom kroz prizmu korporativnog i kolektivnog nemorala i kapitalizma, željom za moći, posjedovanjem i upravljanjem. Ovo je i po radnji i po izvedbi još jedan inovativan i drugačiji film koji je izašao 2020. godine, posjeduje zanimljive načine snimanja, dobre efekte, iako čak izgleda i jeftinije nego što jest, vjerojatno radi postizanja određenog dojma i atmosfere. Odlična gluma također pospješuje originalan pristup scenariju i tumačenju likova, pogotovo pohvala ide glavnoj Andrei Riseborough. U dosta dijelova film zna odisati uznemirenošću, ne u smislu napetosti, već surovosti, morbidnosti, gnjusnjoj realnosti, što je uspio u više segmenata nekad uspješno, nekada manje uspješno prenijeti. Nažalost, gledam li na osobne preference, moram priznati da unatoč što su od Cronenberga seniora filmovi objektivno dobri, nikad mi nisu prelazili tu razinu iznad prilično kvalitetnog ili dobrog, uvijek mi je nešto nedostajalo ili se povlačila neka stvar kroz film koja mi nije odgovarala. Slučajno ili ne, isto se događa i s njegovim "nasljednikom". Possessor nikako nije loš film, nikako nije ni odličan, ali mislim da bi mu nekakva sredina i solidnost najbolje odgovarala opisu. Osobno sam i više nego ravnodušan ostao na film u dosta aspekata, međutim, nudi neka dojmljiva rješenja, uznemirenost koju treba imati horor i odlične performanse. I dalje sam osjećaja da je sve moglo biti još puno bolje posloženo i izvedeno nego što na kraju jest.

00:26 | Komentari (0) | Isprintaj | #

nedjelja, 29.11.2020.

The Haunting of Bly Manor (2020)

v-IXQ8-Uymm-Q7z-JEPr-KJP3s3f-Sbh-R

Sve u svemu: 3,5 / 5 party
Više o seriji: Imdb.com

Mlada dadilja Dani prijavljuje se na posao čuvanja dvoje djece u Bly Manoru, nakon tragične smrti bivše dadilje. Bježeći od svoje prošlosti, morat će se suočavati i s burnom prošlošću i jezivim događajima samog imanja i ljudi koji u njemu borave…

The-Haunting-of-Bly-Manor

Veliki je interes za ovom serijom pobuđen odmah nakon što je pogledan The Haunting of Hill House redatelja Marka Flanagana, koja se slobodno može nazvati najboljom horor serijom ovoga stoljeća. Nešto tako inovativno, kompleksno, kvalitetno odrađeno i vrhunski scenirano i odglumljeno dugo se nije pojavilo na malim ekranima, a Flanagan sve više i više dokazuje da uz još poneka imena postepeno osvaja horor industriju. Moje oduševljenje serijom dijelili su mnogi, ali isto tako i interes za nastavkom „Hauting“ priče, no koja se neće naslanjati ni na koji način pričom uz Hill House – najavljen je tako bio „Bly Manor“, po uzoru na novelu „The Turn of the Screw“ američkog autora Henryja Jamesa iz 1898. godine. Zanimljivo, ove godine je objavljen prema istom izvoru i horor „The Turning“, no koji je užasno slabo prošao i da sam ga gledao, vjerujem da bih se jednako razočarao kao i većina. Ne znam što im je trebalo da iste godine kad i Flanagan planira slično napraviti sa serijom, odluče upotrijebiti istu priču. Kakogod, Bly Manor je došao na Netflix i dobili smo novih devet epizoda. Flanagan ima tendenciju korištenja sličnih glumaca kroz svoje filmove i serije, a ovoga puta iskoristio ih je otprilike 80% istih, samo u, dakako, drukčijim ulogama – povratnici Victoria Pedretti, Oliver Jackson-Cohen, Carla Gugino, Henry Thomas i Kate Siegel uvijek su rado viđeni i ostavljaju dojam kako im upravo ovakve uloge najviše leže i kako se kroz njih najkvalitetnije mogu izraziti.

bly1

Bly Manor je najavljivan kao serija jednako tmurne, ali žanrovski ipak različite atmosfere nego Hill House – iako je ponovno riječ o ukletoj kući u kojoj su se nekoć dogodile tragične i okrutne stvari i da je cjelokupna situacija nanovo povezana s duhovima iz prošlosti (figurativno i doslovno), Bly Manor nudi potpuno drugačiju senzibilizaciju događaja – onu romantičnu. Promjena u stilu režije i pristupa snimanju epizoda nije se značajno promijenila – i dalje je uvod prilično nejasan i konfuzan, a kroz epizode gdje se svaka oslanja na pojedine likove počinjete spajati puzle i tako u posljednje dvije epizode dolazite do finalne kontekstualizacije i stvaranja kompletne slike onoga što smo mogli vidjeti otpočetka. Provjereni recepti su dobro funkcionirali i drago mi je što smo ih ponovno mogli doživjeti u drugačijem ruhu, no jesu li ovi novi recepti uspješno zaživjeli i dobro izbalansirali viđeno s neviđenim? Nažalost, ne onako kako smo očekivali, odnosno ne onako kako nas je kvaliteta prve serije naučila. Iznimno je teško nadvladati ili skinuti s trona, pa čak i stajati bok uz bok onakvom prethodniku, pa je stoga Bly Manor imao dosta tereta na leđima svoje kuće – napraviti kvalitetnu i u naletima istinski jezivu atmosferu, dojmljivu scenografiju, jako dobro razrađene likove i njihove priče i sve to nekako uokviriti u smislenu i relativno snažnu, čvrstu cjelinu.

the-haunting-of-bly-manor-hidden-ghosts-photos-netflix-dw

Od prve epizode gledamo postepeno razvijanje radnje i upoznavanje s likovima, ali i neke scene za koje možemo sumnjati da će nam se tek kasnije otkriti zašto su se tako manifestirale, što je kod Flanaganovog pristupa snimanju uvijek interesantno i upečatljivo. Ako je Hill House bio slow-burning po razvijanju radnje, onda je Bly Manor slowest-burning adaptacija neke priče u dugo vremena. Ukoliko niste ljubitelj sporog razvijanja događaja kroz postepeno razvijanje likova, postoji šansa da ćete od serije odustati nakon tri ili četiri epizode. Prava kulminacija događaja varira – dogodi se da pri sredini serije bude zapleta, ali opet u okviru velike priče ne dobijete puno toga, a dogodi se da i na početku neke stvari misterioznije prirode budu zanimljivije nego kada se otkriju ili pojasne. Kod ove serije situacija nema onu pretpostavku ili-ili, da će vas osvojiti, ili će vam biti neinteresantna, bljedunjava i monotona. Kod mene se u nekoliko naleta dogodila kombinacija tog dvoje. Romantični segment cijele priče bazično mi nije zasmetao, jer se iza i oko njega kriju brojne dodatne situacije i povezani događaji. Koncept serije je, osim što je slow-burning, isto tako i narativno nepovezan, imamo dosta odlazaka u prošlost, smjenjivanja likova, čak i puno više nego očekivano, pogotovo negdje pri sredini serije – kao da se dogodilo to da se ekspresno moralo pojasniti što se tu uopće događa i da se to moralo potkrijepiti kojekakvim argumentacijama iz prošlosti.

194521

Stvaranjem poveće količine takvih scena izgubili smo oslonac serije u nekoliko navrata, a to je njena hororičnost i napetost. Zauzvrat, dobili smo prilično tužne obiteljske priče i priče stanara, dramatične okolnosti i tjeskobne situacije, koje s druge strane za pozitivno imaju to što stvaraju intenzivan psihološki efekt. Iako ih ima manje nego u Hill Houseu, osvrnut ćemo se na nekolicinu scary scena, ono što možemo vidjeti svakako se trudi biti inventivno, neočekivano i dinamično, tako da svaki put kad se dogodi neki duh, iskakanje ili nagli pokret, ponovno se oduševim kako ekipa takve scene ima u malom prstu. Apsolutno mi je zato krivo što ih ne iskorištava dovoljno često, čak i ispod razine. Spominjali smo kako se u prvoj sezoni dosta pojavljuju hidden ghosts u scenama, a sada je tih skrivenih duhova možda i duplo više - iako ih brojčano nema puno, mali broj njih se ponavlja jako puno puta i stvarno su creepy, neki od njih su plague doctor, dječak bez lica, vojnik i vikar. Stvar koju jednostavno ne smijem zaboraviti spomenuti svakako su glumci i njihovi likovi – djeca Amelie Bea Smith i Benjamin Evan Ainsworth su naprosto fantastični, kao i svi odrasli glumci, nikome se ne može pronaći zamjerka, ako je itko mogao prenijeti ovakvu atmosferu i kvalitetno je odglumiti kroz sve moguće emocije – to je onda ova ekipa. Svaka čast na castingu i na razradi samih likova, uvjeren sam da stvari nisu toliko bile zbrčkane u ponekim trenutcima i da se malo više pažnje posvetilo haunting trenutcima, da bismo dobili još bolji materijal. Wrap-up serije nije mogao biti očekivan, niti je nešto što sam iskreno očekivao ili čak bolje reći htio, ali je odrađen dojmljivo i ciklično, sa zatvaranjem svih mogućih eventualnih nejasnoća koje su se nakupljale.

The-Haunting-of-Bly-Manor-Ghost-in-the-laje

Da zaključimo – Bly Manor NIJE nastavak Hill Housea, NE SLUŽI kao njegov sljedbenik, NITI IMA NAMJERU biti sličan kao on. Bly Manor je dramatična i tužna priča koja se naraštajima vuče kroz sve stanovnike tog posjeda. Ona je u dovoljno segmenata creepy psihološki horor, ali isto tako je i romantična, iznimno crna, bezizlazna i melankolična. Ako joj planirate posvetiti vrijeme, posvetite joj i dovoljno živaca i volje, jer nema tu moć da vas uhvati na prvu, ali ako date priliku do kraja, mogla bi vas iznenaditi kako se priča (ras)plela. Mislim da je neka ocjena nadomak četvorci najbolje što od mene dobiti, što opet nije loše, ali nekako sam dojma da sam nešto putem gledanja nepovratno izgubio, a možda nikada nisam ni dobio.

14:22 | Komentari (0) | Isprintaj | #

<< Arhiva >>