GROBLJE HORORA

Kako bismo se svi uvukli u 2024. godinu kako spada, evo nekoliko filmova starih od 70 do 90 godina...

Bride of Frankenstein (1935)



Sve u svemu: 4 / 5
Više o filmu: Imdb.com
Video

Mary Shelley otkriva kako su glavni likovi njezina kultnog romana preživjeli: dr. Frankenstein, potaknut još luđim znanstvenikom, svom čudovištu pravi partnericu...
Kultni nastavak još kultnijeg Universalovog filma Frankenstein iznjedrio je dostatnu kvalitetu u brojnim područjima: zbog svojeg zabavnog karaktera, ali i iznimno dobro snimljene naracije postao je i ostao do dan danas jedan od najboljih horor sequela. Redatelj James Whale poznat je po jako dobrim Universalovim filmovima "Invisible Man" ili "Old Dark House", a ovdje dobivamo povratničku ulogu Borisa Karloffa kao čudovišta, a pridružuje mu se i Elsa Lanchester kao Mary Shelley i Colin Olive kao Henry Frankenstein. Prenio je James Whale i gotičku atmosferu iz prvog dijela i mada se ovaj prvi službeni nastavak smatra nešto manje mračnim, i dalje tu imamo kultne scene groblja, tamnice, općenito nekakve mračne atmosferu koju dodatno naglašava priroda crno-bijelog filma. Bride of Frankenstein u svojem predznaku ima i više društveno-moralnih referenci, koja se najbolje očituje kroz scenu kada slijepac pomaže čudovištu jer ga jednostavno - ne vidi i ne sudi ga prema izgledu. Unatoč brojnim poteškoćama koje je film doživljavao tijekom snimanja, kao što je alkoholizam Colina Olivea i njegov lom noge, odbijanje Borisa Karloffa da kao čudovište nema monolog ili dijalog i da će tako biti strašniji, film je uspio u mnogo toga biti čak i bolji od svog prethodnika, naravno, ako u to ubrojimo i napretke u filmskoj tehnologiji četiri godine poslije originala. Zbog odličnog odrađene atmosfere i zvuka film je čak bio nominiran za Oskara za najbolje snimljen zvuk. U svakom slučaju, ako ste ljubitelji starih monster filmova, a niste još na neki čudan način pogledali Bride of Frankenstein, obavezno se upustite u gledanje. Vrlo dobar film i odličan primjer uspješnog filma strave tridesetih godina dvadesetog stoljeća.


Creature from the Black Lagoon (1954)



Sve u svemu: 3 / 5
Više o filmu: Imdb.com
Video

Čudna prapovijesna zvijer vreba u dubinama amazonske džungle. Skupina znanstvenika pokušava uhvatiti životinju i vratiti je u civilizaciju na proučavanje...
Teško je pobjeći od epohalnosti koju nosi ovaj film i koja je obilježila pedesete godine filmske, ne samo horor industrije. Toliko je epskih stvari oko ovog filma da je njegov kultni status ostao zauvijek ukorijenjen u ljubitelje monster filmova, posebice zato što sadrži nemali broj kreativnih i inovativnih scena zbog kojih je morao ostati nevjerojatno pamtljiv. Jack Arnold imao je svoje prste u njemu, redatelj nominiran za Oskara koji iza sebe ima još sličnih naslova poput "It Came from Outer Space" ili "Shrinking Man", a koji je uspostavio temelje i dodatno popularizirao Universalove monster-attack filmove iz tog čudnog društveno-političkog, ali bogatog filmskog povijesnog razdoblja. Film je snimljen u 3D tehnici i izvorno je projiciran metodom polariziranog svjetla, a publika je u kina nosila naočale sa sivim polarizirajućim filtrima, mada je dosta ljudi gledalo film u 2D tehnici zbog kratke popularnosti 3D filma tijekom 1953. i 1954. Tek je kasnije ovaj film stekao još veću popularnost i kult koji ga prati, pa je 1975. ponovno pušten u kinima u 3D projekciji i za kućno VHS izdanje. Čudovište iz Crne Lagune, takozvani Gull-Man, koje ima jedinstveni i prepoznatljiv izgled, po uzoru na Sea Monka i Sea Bishopa, a postalo je i zaštitno lice filmova strave pedesetih. Mada ovo nije pretjerano najkvalitetniji film kojeg se može vidjeti u tom desetljeću, pobrao je simpatije mnogih i imao je određene pomake pri izradi i tehničkom pristupu snimanja filmova, poput poznatih podvodnih scena, gdje u srcu amazonske prašume ne postoji niti jedna druga prijetnja osim samog čudovišta . Iz prizme moralnog aspekta koji se provlači kroz film, ovo nije toliko tipičan monster film gdje je čudovište isključivi antagonist, već se nastoji problematizirati ljudska potreba za ostvarivanjem uspjeha u znanosti i kriptozoologiji hvatanjem i oskvrnjivanjem nepoznatih bića, a dobro se tematizira i potpuni besmisao hvatanja opasnog čudovišta po cijenu vlastitog života. Sve u svemu, krase ga dobre akcijske scene pod vodom, zanimljivi dijalozi, efektni načini snimanja i zanimljiv izgleda čudovišta, što je sasvim dovoljno da ga zapratite ako ste ljubitelj tog filmskog razdoblja. Film je iznjedrio još dva nastavka, dosta slabija od ovog filma, no koje moram priznati još nisam gledao, pa ne mogu iz osobnog iskustva procijeniti.


It Came from Outer Space 1953



Sve u svemu: 4 / 5
Više o filmu: Imdb.com
Video


Svemirski brod s drugog svijeta sruši se u pustinji Arizone, a John i Ellen jedini su svjedoci trenutka. Nakon nekog vremena od događaja počinju sumnjati na izvanzemaljski utjecaj kada se lokalni građani počnu čudno ponašati…
Jack Arnold bio je u punoj kreativnoj i filmaškoj snazi ranih pedesetih, kada je objavljen ovaj kultni film, koji je sve bolje kritike dobivao kako je prolazilo vrijeme. Uz House of Wax koji je izašao iste godine, It Came from Outer Space prvi je horor film koji je uveo 3D tehniku i koji je, između ostaloga, film koji je bio kvintesencijalan alien-to-earth film, posluživši kao inspiracija brojnim, brojnim žanrovskim sljedbenicima. Pružio je i estetiku filma 50-ih, utjecao je na redatelje poput Joea Dantea, Johna Carpentera…pregršt je tu originalnih ideja i pravljenja utabane staze a da se o ovom filmu ne daje pokoja riječ i na Groblju horora. Alieni u ovom filmu su u potpunosti nepoznatog izgleda, odnosno ne možete identificirati njihovu točnu narav, karakter ili fizičke komponente, što je ispalo dosta zanimljivo i mistično, ali i domišljato s redateljeve strane, jer je ipak najbolje i najlakše uštedjeti na efektima i maskama ako odlučite alienovski izgled prikazati kroz ljude kojima oni upravljaju – dakle kao obične ljude, samo malo ukočenijeg pokreta i gestikulacije. Preteča Invasion of the Body Snatchers, reklo bi se…kako god, nema baš elemenata strave prvih pola sata, no stvari se počinju zaplitati nakon prvog nasilnijeg kontakta s izvanzemaljcima. Dojmljivi način snimanja, kvalitetna gluma i zanimljivi likovi, dobra radnja bazirana na priči koga drugog nego Raya Bradburyja, najpoznatijeg po vrhunskoj SF književnosti poput Fahrenheita 451, The Ilustraded Man, The Martian Chronicles... …It Came from Outer Space kao jedinstven film uvijek je užitak pogledati.

U ovom periodu studenoga 2023. godine prešao sam 700 recenzija na blogu! Nakon što sam čestitao sam sebi, možemo se baciti na kratke osvrte filmova izašli u drugoj polovici godine...



Saw X (2023)



Sve u svemu: 3,5 / 5
Više o filmu: Imdb.com
Video

Bolesni i očajni John Kramer putuje u Meksiko na riskantan i eksperimentalni medicinski zahvat u nadi da će pronaći čudesni lijek za svoj rak, no otkriva da je cijela operacija bila prijevara gdje se uzima novac najranjivijima. Međutim, nabasali su ovoga puta na krivog...
Svatko tko čita ovaj blog zna da mi je ovo među najdražim horor serijalima, a kada je krenuo izlaziti prije 19 godina, tada mi je kao klinji to bio potpuni hit i Jigsaw mi se urezao u pamćenje kao vjerojatno najinteligentniji i najosebujniji fiktivni serijski ubojica (mada on kaže za sebe da to nikada nije nikoga ubio). Kevin Greutert već se doticao serijala i žanra općenito (Jessabelle, Visions), a zaslužan je za vrlo dobri šesti i dosta slabi sedmi dio, koji je 2010. godine označavao kraj serijala, sve dok se nije reanimirao 2017. godine. Ima tu i deveti dio iz 2021. godine s Chrisom Rockom, koji je poslužio kao dio istog univerzuma s već davno mrtvim Johnom Kramerom, ali s copycatom, a eto nam sada i jubilarnog desetog filma, desetke koja je na svu sreću svijeta uspjela dostojno zaokružiti (čak) dvadesetogodišnji apsolutni hit horor i kino industrije. Ovdje smo dobili film koji ponovno narušava linearnost serijala i ovdje se vraćamo u vrijeme između prvog i drugog filma. Dakle, John Kramer je itekako živ, no ne samo to, ovaj Saw se razlikuje po tome što je gotovo u potpunosti film posvećen isključivo njemu, a ponovno ga je fantastično utjelovio 81-godišnji Tobin Bell. Kramer je bolestan, neki temelji zamki nastaju, priprema se lagana osveta svima koji su ga skoro pa životno ugrozili, ali najveći test proživjet će oni koji su ga najviše i prevarili i dali mu nadu u normalan život - lažni kirurzi, liječnici koji će dolijati dosad, rekao bih, jednim od najbrutalnijih Kramerovih zamki dosad. Imamo ovdje i povratnicu, odličnu Shawnee Smith aka Amandu, a zanimljivo je bilo vidjeti kako su i John i Amanda portretirani najpozitivnije od svih nastavaka dosad, a ono što posebno cijenim je dobivanje mogućnosti da malo detaljnije dobijemo uvid u njihove početne motive, genijalnost (ili ludost) iza pojedinih planova i pozadinu svih događaja općenito. Prvih sat vremena filma nije ništa što nas može podsjetiti na dosadašnje filmove, a nakon toga kreće atmosfera koja pruža nostalgiju i sjećanje na najuspješnije trenutke serijala, dosta kvalitetnije odrađene od zapravo većine nastavaka. Ne bi se reklo da će ijedan horor to doživjeti u svojem desetom izdanju, ali nevjerojatno mi je drago da gledateljstvo općenito nanovo "hookalo" na serijal i da se raduje nekom budućem filmu, jer je ovaj film i po mom mišljenju vratio vjeru u reinkarnaciju originalnih postulata zbog kojih smo svi zavoljeli Slagalicu strave. OK, mislim da ne moram previše naglašavati da i ovdje imamo gotovo pa nemogućih banalnih trenutaka i kako se sve poklopilo savršeno egzekutorima zamki, no to je ipak fikcija za koju je dovoljno da je dojmljivo izvedena i bit će prihvaćena među gledateljima i kritičarima. Saw X je pravi fan-pleasure film kojemu se malo tko nadao, a pogotovo da će biti među top 3 filmova franšize. Ima svojih nedostataka i manjkavosti, ali glavnina je i više nego ispoštovana.


When Evil Lurks (2023)



Sve u svemu: 4,5 / 5
Više o filmu: Imdb.com
Video

U izoliranom mjestu, dva brata pronalaze čovjeka zaraženog demonima koji se upravo sprema "roditi" samo zlo. Odluče se riješiti tijela, ali zbog tog su postupka nehotice počeli širiti kaos...
Ispala je odlična slučajnost da sam u istoj godini pogledao dva horror uratka argentinskog redatelja Demiana Rugne - prvi je Terrified iz 2017. godine, koji mi se jako svidio zbog svoje posebnosti, zlokobne atmosfere i inovativnosti. Ne provjeravajući što će Rugna sljedeće izbaciti i kada, pojavio se oko halloweena 2023. When Evil Lurks oliti Cuano acecha la maldad, novi film koji je pojavio "niotkuda" i koji je u vrlo brzom vremenu postao po mnogima horor film godine. Šokantan je u svojoj prirodi bio i Terrified, ali When Evil Lurks ipak prelazi na neke još više razine i u velikom ste broju slučajeva mogli doživjeti da se ljudi zgražaju nad određenim scenama - onaj tko je znao što očekivati od ovakvog redatelja i koji gleda puno, puno bolesnije horore ovaj film neće nimalo teško pasti ili biti šokantan, ali ono zbog čega mu se mora odati priznanje je njegova fantastična atmosfera kakva se rijetko više viđa u današnjim horor filmovima. Brutalne scene ovdje samo dolaze u paketu, nisu niti u jednom trenutku okosnica filma, glavni poklon cijelog filma horor fanovima nevjerojatno je dobra izgrađena atmosfera i mističnost oko cijele radnje, kao i u prethodnom uratku, vi nemate pojma zbog čega, kako i zašto i kako će se sve završiti, dosta skučena i kaotična radnja izgrađena je na način da svjedočimo iskonskom, neobjašnjivom zlu koje tjera ljude (i životinje) da se međusobno ubijaju, a da pritom imate osjećaj da se neprestano nešto događa okolo, a da tome nužno ne svjedočimo - e tu je riječ o pravom i iznimno dobrom filmmakingu. Od čega god da krenete - sinister glazbe, odlične šminke i maske, jednako odlične glume, inovativnosti, scena kojih barem 15 mogu nabrojati a da su perfektno odrađene...spreman sam na sva zvona i na sve moguće načine ishvaliti ovo djelo. Ono što ga odvaja od čiste petice je treći akt filma koji, kao i posljednji akt Terrifieda, malkoc šteka. Nije došlo do promjene scenarista niti išta slično, ali osjeti se blagi zamor kvalitete i materijala u tim trenutcima kada se treba zakucati rasplet do samog kraja. Nije remek-djelo, ali siguran sam da ništa slično niste vidjeli niti će u dugo vremena. Ljudi koji poznaju žanr i ono što žanru treba radili su na ovom filmu i na tome im treba odati priznanje.
"It is near, it is everywhere..." - kuga koja se ne širi zrakom niti je fizička bolest, nego ju ne možemo ni vidjeti niti percipirati...dodajte tome još seoski krajolik, živopisne likove i kvalitetnu naraciju i dobit ćete uistinu odličan horor film, a po meni također horor godine.

Five Nights at Freddy's (2023)



Sve u svemu: 2,5 / 5
Više o filmu: Imdb.com
Video

Problematični zaštitar počinje raditi u pizzeriji Freddyja Fazbeara. Tijekom prve noći na poslu shvaća da noćnu smjenu neće tako lako izdržati, zbog toga što osjeti da nije sam u kompleksu...
Ne trebam vjerujem puno opisivati o kakvom je ovdje naslovu i filmu riječ, dovoljno je reći kako je riječ o jednoj od najpopularnijih serija (horor) video-igara u prethodnom desetljeću. Nisam nikada igrao, vidio jesam kako to izgleda i kakav je gameplay tijekom godina, no nije me igrica nikada nešto naročito privukla. Prije dvije se godine pojavila nekakva filmska inačica koja službeno nema doticaja s igricom u vidu Willy's Wonderland s Nicolasom Cageom, a navodno je od 2015. godine počeo development ovog filma, koji se, ako financijski uspije, prolongirao na još dva nastavka. Iiiiii eto ga, gle čuda! FNAF je uspio unovčiti ogromnu lovu i tako sebi osigurati još filmova, makar ga je kritika popljuvala, ali i velik broj gledatelja. Sigurno vas zanima koliko je film vjeran igri i koliko se tu referenci dotiče? Pa, podosta, makar inicijalna početna priča nije ista i naprosto mi je nevjerojatno da smo ovdje, za razliku od hororičnosti i napetosti u igrama, ovdje dobili ultra mlak PG-13 proizvod koji je prepun cheesy trenutaka. Ponavljam, o igrama ne znam nešto puno, razumijem koncept i ponešto backstoryja, ali ne trebam biti ekspert u poznavanju ovog univerzuma da primijetim kako ovdje mnogo toga šteka i potpuno je bespotrebno, od nekih likova, pa do dosta scena i dijaloga. Da ne pričamo o nelogičnostima, gdje lik dovodi vlastito dijete noć poslije pljačke u istu radnju...i ono malo napetosti što je film imao dok se radnja gradila, izgubilo se u drugom dijelu filma, a sami pogledajte zašto. Ustvari nemojte, molim vas, da ne gubite vrijeme. Nakon pročitane trivije ocjena filma mi se podigla s 2 na 2,5, čisto zato što su se za neke vizualne komponente koristili pravim animatroniksima uz stvarne lutkare, ali i dosta truda uloženo je u neke tehničke aspekte filma, s čije strane nemam zapravo što previše za zamjeriti. Bilo bi super kada bi plot twist imao ikakvu pozitivnu notu u podizanju kvalitete filma, ili kada bi ovaj film barem u 30% situacija opravdao riječ "horor", međutim, to nažalost nismo doživjeli. Jedno od većih razočarenja ovih godine.

Thanksgiving (2023)



Sve u svemu: 3,5 / 5
Više o filmu: Imdb.com
Video

Nakon što rulja pred supermarketom na Crni petak proizvede niz tragičnih događaja, misteriozni ubojica inspiriran Danom zahvalnosti terorizira Plymouth, Massachusetts - začetno mjesto zloglasnog praznika...
Veliki sam ljubitelj Grindhouse filmova Death Proof i Planet Terror. Sve ono što je naknadno proizašlo iz trailera koji su služili kao filleri unutar Grindhousea, a to su filmovi Hobo With a Shotgun i Machete, također je postalo nešto što se smatra cult classicom, a jedan trailer mi je nekako uvijek odskakao od drugih, a to je bio trailer za nikada napravljeni slasher film Elija Rotha - Thanksgiving, s jako zanimljivom premisom serijskog ubojice koji napada one koji su mu nanijeli zlo na Dan zahvalnosti te ih ubija svim mogućim referencama na taj praznik. I eto, 16 godina poslije dobili smo i treći film iz Grindhouse trailera! Eli Roth (Hostel prvi i drugi, Cabin Fever, Green Inferno...) nije mi bio nešto naročito prekvalitetan redatelj, njegovi filmovi bili su neizostavni dio horor kutova u videotekama, no nikada nisam bio impresioniran ičime njegovim što sam gledao. Međutim, u ovo sam čak i polagao velike nade, prvenstveno imajući osjećaj da Roth neće previše odmicati od trailera 16 godina ranije i da će nastojati napraviti krvav i brutalan slasher kakvog smo mogli tada vidjeti. Thanksgiving pruža upravo to: krvav, splatterast, gory u mnogo trenutaka, zapravo jedan prilično ozbiljan film za kojeg sam mislio da će više biti crnohumoran negoli istinski horor flick, no u tome upravo leži njegova snaga. Navikli smo gledati zajebancije glavnih likova, umanjivanje ozbiljnosti situacije, preglumljavanja, užasno bedaste likove...no drago mi je da se dogodio rijedak slučaj gdje imamo ozbiljan slasher 21. stoljeća koji, osim klasičnih slasher manira, ima originalnu i dobro razrađenu ideju, intrigantnog ubojicu i dobre motive osvete koje možemo nalaziti u slasherskim draguljima s početka osamdesetih. Ubojica je zanimljivog izgleda, zlokoban i opasan, nema nikakvih nadnaravnih karakteristika i u dosta trenutaka zapravo možemo vidjeti njegovu dualnost, odnosno tragove ljudskosti a ne psihopatologije u potpunosti. Ubojstva su napravljena na jako zabavan način, općenito cijeli film uspješno animira kroz cjelokupno trajanje, a i društvena kritika konzumerizma i kapitalizma američkog društva ostavlja zahvalan dojam. Ubojičino javljanje i obavještavanje javnosti putem društvenih mreža napravljeno je korektno i korišteno je u granicama normale, što nije lako za pogoditi u modernim filmovima. Zamjeram mu što je posljednjih pola sata nevjerojatno ubrzao stvari i imam dojam kao da su odrezane neke scene samo kako film ne bi trajao preko dva sata, no vidno je kako smo htjeli što prije zaokružiti radnju i staviti pečat na rasplet. Iako ima fora twist, završnica filma mogla je biti izvedena jednako kvalitetno kao i prva polovica filma i od mene bi definitivno dobio veću ocjenu. BE THAT AS IT MAY, Thanksgiving je pravo osvježenje slasher podžanra i svakako jedan od reprezentativnijih hororaca 2023. godine. Tako mi je drago što je u konačnici realiziran i ostvaren i da mi je od Elija Rotha ovo postao dosad najbolji (Green Inferno nisam gledao) njegov film.

Talk to Me (2022)



Sve u svemu: 3,5 / 5
Više o filmu: Imdb.com
Video


Kad grupa prijatelja otkrije kako prizvati duhove pomoću balzamirane ruke, navuku i druge ljude na konstantno isprobavanje, sve dok jedan od njih ne ode predaleko i oslobodi zastrašujuće nadnaravne sile...
Veliki box office uspjeh dočekao je ovaj film A24 produkcije koji je jedan od onih naslova što zarade masne masne pare u kinima, zahvaljujući prije svega dobro razrađenim marketinškim kampanjama. U nekoliko me trenutaka podsjetio na Smile iz 2022. godine, sa svojim probojem i otprilike sličnim očekivanjima od gledatelja. Drago mi je ipak reći kako je ovaj uradak osjetno ispao bolji. Gle čuda, australska redateljska ekipa Danny i Michael Philippou već intenzivno rade na nastavku Talk 2 Me, što se zbog igre riječi i brojeva odmah daje naslutiti kako su samo zbog drugog dijela radili ovaj prvi. Ok, ajmo s bedastoća malo na film, gdje ih srećom ima manje nego u ovom tekstu. Počinjemo odmah jako s udarnom scenom koja će ili šokirati ili barem zainteresirati gledatelje za nastavak gledanja, a zatim nam slijede nekakve standardne filmske (pret)postavke: upoznavanje s likovima, s misterioznom rukom pomoću koje mogu prizivati mrtve, sve to spojeno u čari ili zamke modernog doba (online izazovi, live stream prizivanja duhova...). Prva skepsa koju sam imao je da će ovdje biti riječ o klasičnom hororcu koji ne odmiče previše od klišejiziranih poteza današnjih jump-scare kinohitova, međutim drago mi je da je film ispao dosta neobičan i na trenutke doista originalan. Postoje neke scene koje su zavrijedile pažnju čak i najtvrdokornijih pratitelja žanra, zanimljiv je od samog početka, a ono što je najvažnije današnjoj mlađoj populaciji - sasvim je zabavan u tih sat i pol vremena što traje. Ne mogu se oteti dojmu da su, doduše, neke scene mogle biti izbačene ili prepravljene kako se ne bi narušila kvaliteta scenarija, ali ima tih bezveznih trenutaka, reakcija ljudi, žrtava, kogagod, koje su mi narušile krajnji dojam filma jer film jako dobro ide u smjeru onih filmova koji se neće tek tako upecati u zamku tipičnih horor boljki i banalnih scena, no nažalost u nekim važnim scenama u tom je smjeru malo podbacio. Bilo kako bilo, za razliku od brojnih plošnih naslova, Talk to Me nudi vam in-depth razradu likova i razvijanje dubljih međusobnih odnosa, a sve je to popraćeno vrlo kvalitetnom glumom. U moru loših današnjih naslova, sama ta činjenica već vam može biti dovoljna da date priliku filmu, siguran sam da ćete naći stvari koje će vas vrlo ugodno iznenaditi.

No One Will Save You (2023)



Sve u svemu: 4 / 5
Više o filmu: Imdb.com
Video

Djevojka koja se bori s anksioznošću mora se boriti protiv izvanzemaljca koji je pronašao put do njezina doma...
Nedostaju nam pravi alien invasion filmovi. Pritom ne mislim na filmove katastrofe i na ona globalističko-američka sranja gdje su oni najveće žrtve, a ujedno i najveći spasitelji svijeta. Tu mislim na filmove koji nisu dio propagande, oni naslovi koji bića izvan ovog svijeta ukalupe u neki svima nama poznati mikro-svijet, gdje doživljavamo borbu protagonista i aliena na inovativan i kvalitetan način. Padaju mi na pamet naslovi poput The Signs, Dark Skies, Fourth Kind, pa čak ajde i Extraterrestrial. Brian Duffield donosi nam kroz mala vrata ovo horor ostvarenje u kojemu je najveća zanimljivost ta što ima vrlo malo, gotovo ništa dijaloga u sebi. Uspio sam nabrojati 15-ak riječi koje su se izgovorile kroz film, što je prilično zanimljiv pristup snimanju filma, gdje se mnogo toga oslanja na auditivni doživljaj, pri čemu moram reći da je sound filma odrađen besprijekorno. Kaitlyn Dever apsolutno je fantasična kroz cijeli film i njezin performans nosi cijelu radnju i sve što se oko nje događa te je ona jedan od glavnih razloga zašto mi je ovo jedan od boljih horor naslova 2023. godine. Osim nje, prvih 20 minuta filma nešto je najbolje i najsvježije što sam vidio u dugo, dugo godina otkako intenzivno gledam filmove. Prava kratka priča od 25 minuta sve do kulminacije, kada se radnja prebacuje i na druge lokacije, osim same kuće u kojoj živi protagonistica. Primjećujete od samog početka kako sve što vidimo nije onako kako se čini na prvu i kako će film do samoga kraja obilovati subverzivnim porukama, što je na kraju tako i ispalo. Naslov filma odmah vam bude jasniji kada sagledate cjelokupan film na taj, naizgled prikriveni kut gledanja. Scene home invasiona odrađene su jako zanimljivo, alieni izgledaju klasično kako biste nacrtali aliena da ga morate opisati, ali su intrigantni i raznoliki, pa čak i oni nisu sve što predstavljaju. Nemam baš previše toga za nadodati osim da je ovo jedna od čvršćih preporuka ove godine. Ima svojih mana, blesavih scena, dakako, ali dugo nisam gledao nešto tako unikatno, zanimljivo i drugačije. Riječ je o jednoj duuuuugoj Twilight Zone epizodi, zašto se onda ne okušati?


V/H/S/85 (2023)



Sve u svemu: 2,5 / 5
Više o filmu: Imdb.com
Video

Predstavljeno kroz dokumentarni film napravljen za TV, pojavljuje se pet horor priča o pronađenim snimkama koje će gledatelje odvesti na putovanje u sumorno podzemlje 1980-ih...
Evo nas opet nakon nepunih godinu dana. Shudder roka te V/H/S naslove dobrano brzo, očigledno je da se ide na posvemašnju zaradu i popularnost ovog serijala, koji je među horor fanovima uistinu zauzeo neko posebno mjesto. Međutim, strah me da se ova rapidnost objavljivanja novih nastavaka ne obije o glavu i da ne dobijemo miš-maš kretenskih priča koje su tu samo kako bi postojale, a da se izgubi ona dobro znana V/H/S misterioznost koju je imao od samih početaka. Dakle, dobili smo šesti dio, koji je snimljen na način kao da uistinu gledate stare VHS kasete iz osamdesetih, što je s audiovizualnog aspekta odrađeno tehnički vrlo kvalitetno. No, ajmo se mi baciti na same priče zbog čega i pratimo ovaj serijal. Kada sam vidio koja će se redateljska imena pojaviti iza priča, dobio sam neviđeni hype oko ovog dijela i nadao sam se da će biti bok uz bok s četvorkom i dvojkom, koji su po meni najjači nastavci. Međutim, ta predpriprema pred film i postignuti hype izazvala je opako strmoglavljenje u mom konačnom dojmu filma. Nažalost, V/H/S/85 skoro pa je ispao najgori dio serijala, s nevjerojatno ubrzanim, nedorečenim i odviše bedastim pričama, koje ne mogu nikako povezati s redateljima koji su ih radili. Da se razumijemo, nisu sve priče loše, tipa "No Wake" i "Ambrosia" redatelja Mikea P. Nelsona su odrađene intrigantno i s dosad neviđenim seciranjem u dvije manje priče koje su izvedene dobro, a i sama radnja je zadovoljavajuća. Tu imamo i Scotta Derricksona, tvorca fantastičnog Sinistera, koji stoji iza priče "Dreamkill", a koja je možda i najveće razočarenje kada pogledamo ime koje stoji iza nje. Baš bezveze, s dobrim početkom i premisom, ali odrađeno jalovo i slabo. "TKNOGD" ne bih previše komentirao, definitivno jedna od najslabijih, ako ne i najslabija priča cijelog serijala. Tu imamo još i "God of Death" koja je ispala sasvim solidno i u duhu cijele franšize, a wrap-up glavna priča "Total Copy" mogla je ispasti puno, puno kvalitetnije, ovako je ispala prilično nepotrebna i s banalnim humorom koji joj nimalo ne pripada. Nažalost, šesti V/H/S ispao je drugi najslabiji dio, pa je tako osobni poredak sada: 2, 94, 1, 99, 85, 3. Iskreno se nadam da će napraviti pauzu od serijala od barem par godina, kako bi se dogodio pozitivan šok koji je uslijedio nakon trećeg dijela s vrlo dobrim V/H/S/94. Šteta, šteta.


The Nun II (2023)



Sve u svemu: 2,5 / 5
Više o filmu: Imdb.com
Video

Nastavak svjetskog hita prati sestru Irene dok se ponovno suočava s Valakom, demonskom časnom sestrom, ovoga puta 1956. u Francuskoj nakon ubojstva svećenika...
Povjerite osmi film Conjuring univerzuma (da da, osmi) liku koji je režirao dva najneuspješnija (kvalitetom gledano, ne novčano) filma tog istog svijeta - The Curse of La Llorona i Conjuring 3...zatim mu tom istom Michaelu Chavesu date dužnost da na neki način oživi drugi dio vrlo popularne demonske časne sestre, koja je postala prepoznatljivo lice u horor svijetu i daleko šire od toga. A svi mislimo o The Nun filmu isto - vrlo slab uradak prepun klišeja i prelight atmosfere koja takvom filmu ne pripada. E dobro, koga briga? Izbacite nešto što je vezano za Conjuring univerzum, stavite broj 2 (u ovom slučaju rimski broj II) u naslov i imate garantiranu zaradu. Tako je i bilo - The Nun 2 zaradio je vrtoglavih 270 milijuna dolara na budžet filma od 40-ak milijuna, što ga čini iznimno popularnim nastavkom. No je li nešto promijenio nabolje naspram prethodnika? Definitivno jest. Je li uspio napraviti tektonske promjene? Naravno da nije. Sjećate se kako smo imali film s časnom sestrom skoro bez te iste časne sestre, koja se pojavljivala vrlo rijetko? Ta je situacija popravljena, Valak se pojavljuje češće i ponešto je opasniji. Sjećate se kako smo imali dojam u nekim trenutcima kao da gledamo neku light komediju? Ta je situacija također popravljena, dobili smo dosta mračniji nastavak, onakav kakav treba biti, makar to može još mnogo intenzivnije. Sjećate se kako smo imali hrpu logičkih pogrešaka u scenariju i kako mlade snage uspijevaju srušiti opake demone? E, ta se situacija nije promijenila. Male djevojčice i ovdje čine puno, a ne mogu tu puno toga napraviti. Jednostavno, napraviti horor film gdje djeca uspijevaju biti mudrija i pametnija od odraslih kod mene nisu niti će ikada prolaziti. Film ima super početak s jako zanimljivom scenom, a jump scareovi pojavljuju se prosječno svakih 6-7 minuta, neki od njih ok, a neki od njih već stoput viđeni. Popravio se u nekoliko stvari, međutim i dalje je sve to jako mlako i nemušto napravljeno, s prilično bedastim krajem. Brzo prođe film, ne može se reći, ali apsolutno je da nećete doživjeti ništa posebno novoga niti dobroga. Teško da može biti veći prosjek od ovoga što Conjuring univerzum radi u posljednje vrijeme. Pod hitno im treba novi, inovativni Conjuring ili neki novi demon kojega će obrađivati, ali koji neće biti prikazan ovako naizgled opako, a isporučivati tako malo i bezopasno. Preskočiti.

Bacamo se u ovom postu na četiri horora proizašla iz ove godine...svaki od njih nadnaravan, ali u različitim poljima strave i užasa, pa da vidimo...

Nefarious (2023)



Sve u svemu: 3,5 / 5
Više o filmu: Imdb.com
Video

Na dan odrađivanja smrtne kazne odnosno pogubljenja, osuđeni serijski ubojica dobiva psihijatrijsku procjenu tijekom koje tvrdi da je demon i da će, prije nego što vrijeme istekne, psihijatar počiniti tri ubojstva...
Malo toga sam znao o ovome filmu prije nego što sam ga upalio i krenuo gledati. Oko naslova koji se pojave u tekućoj godini ne čitam previše, osim ako mi se agresivnom marketinškom kampanjom ne pokazuju sami od sebe. Međutim, kod ovog tipa filma prvo što me zaintrigiralo je hektična radnja koja bi mogla ili žestoko podbaciti ili uspjeti, nema trećeg. Kasnije sam došao do informacija da je redateljski dvojac, Chuck Konzelman i Cary Solomon, poznati po propagiranju kršćanske ideologije u svojim prilično jeftinim i bljedunjavim filmovima, prema svim prilikama C produkcije. Nisam inače osoba koju ideologija u filmovima može obratiti ili natjerati na nekakvo razmišljanje jer volim misliti o sebi kako imam čvrsto utemeljena uvjerenja i svjetonazore, bila ona pogrešna ili ispravna, stoga baš i ne razumijem hejt prema ovome filmu u vidu toga što ga prozivaju da popuje o kršćanskim vrijednostima. Ljudi moji, pa većina filmova na neki svoj način oglašava određene političko-vrijednosno-religijske propagande, a osobno iako nisam religiozna osoba, ne vidim neki problem u tome da i rimokatolici financiraju neke svoje filmove i ubacuju vrijednosti s kojima se ja načelno ne slažem. Ok, vidimo da ovdje subliminalnim porukama pokazuju kako su eutanazija, abortus ili smrtna kazna ubojstva i da nisu prema božjim zakonima, no jesmo li došli gledati film ili propitkivati se o tome je li poruka filma vrijednosno prava ili kriva? Ovaj ću post posvetiti filmskom aspektu i kvaliteti filma, svoju ocjenu neću bazirati prema porukama filma s kojima se ne slažem, jer smatram da se treba znati ideološki isključiti i uživati u filmu ako vam se on objektivno i tehnički sviđa. A meni se, moram reći, svidio. Općenito volim filmove koji su više od 75% radnjom u jednoj prostoriji, to znači da se mnogo toga mora bazirati na kvalitetno odrađenom dijalogu i odličnoj glumi. Ovdje imamo oboje: vrlo dobri Sean Patrick Flanery i Jordan Belfi izveli su svoje likove na jedan misteriozan put popločen dobro razrađenim dijalozima i monolozima, temama koje drže pažnju i koje vam više stvaraju triler nego horor moment. Išao sam u film s niskim očekivanjima, a uspio me uvući u svoju tematiku i razradu priče, što na kraju dana smatram najvažnijim. Setting same priče i pokreti kamerom dobro simboliziraju promjene dobra i zla, hinjenje ludosti kod antagonista ili njegovu stvarnu narav, pa unatoč tome što je film nezavisan i to se vidi u nekoliko CGI trenutaka, valja priznati kako je za nešto manji budžet odrađen prilično zadovoljavajuće. Iskreno, j**** onoga koga ovaj independent film uspije promijeniti u promišljanju života, onda stvarno nešto nije u redu s gledateljevim postulatima koji su očigledno jako drmavi. Film je film, ostavimo ga takvoga kakav jest.


Cobweb (2023)



Sve u svemu: 3 / 5
Više o filmu: Imdb.com
Video

Osmogodišnji dječak pokušava istražiti tajanstvene zvukove kucanja koji dopiru unutar zidova njegove sobe, otkrivajući mračnu tajnu koju su njegovi roditelji skrivali od njega...
Cobweb je djelomično inspiriran pričom "The Telltale Heart" Edgara Allana Poea, a govori o dječaku Peteru kojega pratimo kako sve više i više otkriva nepravilnosti i laži u onome što mu njegovi roditelji serviraju kada je u pitanju prošlost njegove obitelji. Starci mu ne izgledaju kao da imaju dobre namjere od početka (uvijek odličan Anthony Starr, mama Lizzy Caplan i dječak Woody Norman), a sinister halloween atmosfera idealna je za gledanje u listopadu i u takvom ozračju (zašto ovaj film nije izašao u ovom periodu, već sredinom ljeta?). Atmosfera filma jako mi se sviđa i film je tehnički jako zanimljivo i dobro snimljen, no njegova zlokobna pozadinska priča zlokobna je sve do onog trenutka kada se stvari malo krenu razotkrivati - tu vidimo ne baš kvalitetne ishode po pitanju zapleta i raspleta, dosta banalnosti i grešaka u koracima. U onim scary scenama imamo klasičnih horor fora, ne baš nešto efektivan kraj, no moram reći kako je unatoč nekakvoj generičnosti, film i dalje ponešto drugačiji od silnih naslova koji nam se serviraju u drugoj polovici svake godine, posebice što ima zanimljiv twist posljednjih pola sata filma. Glavni antagonist filma također me ugodno iznenadio i uopće nisam očekivao takav ishod i što se sve skrivalo u skrivenim znakovima tijekom filma, tako da je s te strane bildanje neizvjesnosti uspješno odrađeno. Kada bi 2023. godina imala tucet dobrih horora koji su izašli, rekao bih vam da ne gubite vrijeme s ovim naslovom, no pošto je situacija vrlo oskudna po pitanju kvalitetnih naslova, sugeriram vam da ovom nelošem hororčiću ipak date šansu i uvidite njegove pozitivne stvari, kojih ima više nego u nekom prosječnom modernom filmu.


The Boogeyman (2023)



Sve u svemu: 2,5 / 5
Više o filmu: Imdb.com
Video

Još uvijek se noseći s tragičnom smrti majke, dvije sestre bore se sa zlom prisutnošću u svojoj kući i pokušavaju uvjeriti oca da im povjeruje u postojanost prije nego što bude prekasno...
Da mi netko ove godine kaže da moram u devet slova najbolje opisati prosječnost, napisao bih bez predumišljaja: Boogeyman. Nevjerojatno je koliko ta neman ne može doživjeti dostojanstven film, počevši s onim smećem iz 2005. godine, pa sve do danas. Ovaj je čak i baziran prema kratkoj priči Stephena Kinga iz 1973. i čak ga je i sami King nahvalio (ok, taj je zbog novaca počeo hvaliti vrlo vrlo diskutabilne naslove), no ne mogu se oteti dojmu da je mlakost ovog uratka toliko intenzivna da se ubila sva moguća inovativnost, a zanemarili su se i svi potencijali koje je ova vrlo mračna priča mogla donijeti. Jednostavno, jako se malo toga iskoristilo što je bilo ponuđeno u toj kratkoj priči. Redatelj Rob Savage (Host iz 2020.) imao je ovdje neke zanimljive redateljske poteze u pogledu tehnike snimanja i kadriranja, no isto tako scenaristički se ovdje dosta podbacilo, nelogični potezi likova (pogotovo u perspektivi oca), boogeyman/babadook ili kako već nije imao zadovoljavajuća nova rješenja u svojim pojavljivanjima, već stoput viđene fore s vratima, ispod kreveta, izlasci iz sjena....teško je pobjeći od toga, znam, ali dajte ljudi barem nešto inovativno. Ovdje se baš osjeti kako je riječ o lijenom filmu, pa čak i po izgledu čudovišta koje je (ispod)prosječno prema vlastitom dojmu i poimanju babaroge. Stvari koje valja pohvaliti definitivno su dobra gluma, pogotovo mlađih glumica i poneke dobre jump scene (mada rađe pogledajte Cobweb iz iste godine za bolje scene i glumu). E ne znam ljudi, ovo je baš takva prosječina od filma da se ponekad sam iznenadim što uopće krećem gledati, a svjestan sam da će me to dočekati. Polako postajem prestar za ovakve izbore, bolje bi bilo da je žestoko loš, nego ovako mlak. Jebiga.


The Last Voyage of the Demeter (2023)



Sve u svemu: 2,5 / 5
Više o filmu: Imdb.com
Video

Posada koja plovi iz Varne (Bugarska) Crnim morem prema Engleskoj otkriva da prevozi vrlo opasan teret u obliku drevnog krvoločnog vampira...
Strašno koliko sam se veselio ovom filmu, glumačkoj "posadi" (pun intended), redatelju Adreu Řvredalu (Troll Hunter, Autopsy of Jane Doe...), ideji koja je bazirana prema samo jednom poglavlju iz kultne priče Dracula Brama Stokera...toliko je imao potencijala da je istovremeno lako bilo moguće da se strmoglavi u blato neuspjeha, a to se nažalost s publikom i dogodilo - podbacio je na kino blagajnama, neću ulaziti u to zašto je objavljen usred kolovoza, ali šteta je napravljena i tu nema povratka. Nije da film nije imao i pozadinskih problema, poput pakla realiziranja skripte stare više od 20 godina, što je sasvim dovoljno da se mnogo toga promijeni naloše i da krene neočekivanim putovima. Kako film kreće pa do samog kraja, jako sam ugodno iznenađen kostimografijom i glazbom, prema svim osjetilima film je jako ugodno iskustvo, a također je lijepo snimljen i režiran. Priča k'o priča dostojno se drži prepričavanja samog poglavlja, naravno s ponekim izmjenama prilagođenima za ovaj medij, a kroz cijelo vrijeme imate dojam da gledate mix Dracule i Aliena po pitanju radnje i "osmog putnika" na brodu. Film s tako dobrom atmosferom i vibrom postaje s vremenom malo preuzak za jedan brod i traje po mom mišljenju otprilike pola sata previše. Makar je hrabar u nekim potezima i scenama i trudi se isporučiti nešto drugačije i zanimljivo, moram reći kako sam na kraju ipak ostao dosta razočaran viđenim. Nažalost film posjeduje rupe koje nisu u velikim količinama, ali su same po sebi dovoljne da potope cijeli Demeter - mogli su se članovi posade spasiti na mnogo načina, isto tako je drakula mogao ubiti sve instantno prije nego dođu na odredište, ali se odlučio racionalno zajebavati s njima jer eto, minutaža filma...problem najveći leži u tome što se ne možete poistovjetiti s ozbiljnošću situacije koju likovi doživljavaju na tom brodu u tom trenutku. Nema neke velike emocije oko međusobnog spašavanja i timskog rada, empatije, sve je nekako napravljeno zbrzano (a paradoksalno film predugo traje), bez senzibiliteta prema posvećenosti likovima i radnji. Ok, može čak to biti subjektivan dojam, ali kada od drakule napravite ovako nemuštog i bezveznog antogonista, dolazite do nepovratne situacije. Dracula bi po današnjim prilikama i filmovima trebao izazivati jezu veću nego ikada do sad u filmovima, no to se ovdje nažalost zanemarilo ili propustilo. Od dobrih filmova ovog redatelja ipak sam očekivao dosta više, a nažalost, jedno od najzanimljivijih poglavlja iz Stokerovog Dracule prepričano je na blijed, banalan i nekvalitetno izbalansiran način. Ne mogu vam nažalost preporučiti ovaj film, koliko god mi bilo krivo zbog toga.

Nastavljamo s kratkim pregledima i u ovim ljetnim mjesecima. U ovom ciklusu komentiramo nastavak ultra-popularne horor franšize, novo djelo redatelja Hereditaryja i Midsommara, jedan halloween found footage uradak i argentinski supernatural horor...


Evil Dead Rise (2023)



Sve u svemu: 4 / 5
Više o filmu: Imdb.com
Video

Uvrnuta priča o dvjema otuđenim sestrama čije ponovno obiteljsko okupljanje prekine pojava demona s opasnim namjerama...
Svaki put kada se pojavi priča o nekoj filmskoj verziji kultnog serijala Evil Dead, publika i fanovi prilično polude. Nije tajna da je Evil Dead franšiza, koja datira sve od početka 1980-ih, jedna od najkvalitetnijih horor franšiza, a tome svjedoče i stvarno brojni fanovi svakog pojedinog filma koji je proizašao u ovih 40 godina, kao i uspjeh istih. Nakon legendarne trilogije tek 20 godina poslije dobili smo nekakav oblik reboota 2013., a koji je zaokrenuo putanju Evil Dead priče u ozbiljniji, mračniji i krvoločniji kolosijek. Situaciju je zatim razblažila serija s Bruceom Campbellom "Ash vs. Evil Dead" sa svojom humorističnom notom, a deset godina poslije reboota dobivamo najnoviji, prema radnji niti remake niti reboot niti konkretan nastavak, 5. film Evil Dead svijeta. Na redatelju Leeu Croninu nije bio nimalo lagan zadatak, budući da se i reboot ispostavio kao jedna od boljih izvedenica nekog horor originala u povijesti filmova, a i serijal je sam po sebi kultan i bila bi ogromna šteta ugroziti takav epohalan i moćan svijet. "Evil Dead Rise" usudio se napraviti dosta hrabrih koraka prema drugačijoj premisi, lokacijama, demonima i likovima, no i dalje koristeći se metodama uspješnog prisjećanja na starije dijelove, hoćete li od tehničkog aspekta, načina pokreta kamere, zajebanih demona i opsjednutim žrtvama. Nailazimo i na dosta referenci na prošle dijelove što mi je bilo posebno simpatično jer nije niti jednom izgledalo isforsirano ili pretjerujuće, a ono na što često nažalost naletavamo u novim hororima, ovdje je izuzeto - ne nailazimo na klišejiziran i loš humor, posebice u trenutcima straha i panike. Tehnički se vidi da je film dodatno uznapredovao (naravno jer su prvi dijelovi imalo nizak budžet i snimljeni su osamdesetih i devedesetih), koriste dobre metode pa čak i dosta praktičnih efekata, split diopter u maniri Briana de Palme itd. Atmosfera je većinu vremena creepy i neugodna, ali prikladno razblažena crnim humorom, dok je koncept urbane zgrade, a ne kolibe u šumi jedna nova paradigma koja je ovoga puta adekvatno iskorištena i realizirana, treba ipak napraviti film koji je većinski na jednom katu zgrade. Kako je došlo do urbane sredine i pojave Nekronomikona? Na to pitanje će vam nastojati odgovoriti početna i završna scena, koje zapravo nemaju neki smisao i nepotrebno su na taj način otvorili cijelu fabulu, makar smatram da se moglo to i drugačije i kvalitetnije izvesti. Nisam siguran mogu li ga usporediti s prva tri dijela, ali s rebootom iz 2013. ga definitivno mogu povezati po pitanju krvavosti i gorea - navodno je šest i pol kub(r)ika (tko je gledao, shvatit će zašto ta igra riječima) lažne krvi iskorišteno za potrebe filma, a film je od početka do kraja pravi splatteraj, morbidnost i masakr. Tko nije svjestan toga prije gledanja, mislim da mu neće taj segment dobro sjesti. Za kraj, pohvalio bih još i odličnu glumu svih aktera, onih starijih i onih najmlađih. Evil Dead Rise po meni je nastavio držati kvalitetu serijala, makar bio i najslabiji od svih, što dovoljno govori koliko je ovaj serijal cijenjen i dobar. Svakako preporuka ljubiteljima franšize.


Beau is Afraid (2023)



Sve u svemu: 3,5 / 5
Više o filmu: Imdb.com
Video

Nakon iznenadne smrti svoje majke, depresivan i tjeskoban Beau suočava se sa svojim najmračnijim strahovima dok kreće u kafkijansku odiseju izvan svoje kuće...
Kada ste mladi redatelj koji iza sebe ima dvije ogromne uspješnice, možete si dozvoliti da u svojoj redateljskoj karijeri napravite jedan film onako sebi za dušu, pogotovo ako scenarij za njega čuvate godinama u ladici i čekali ste pravi trenutak (i pravoga glumca) da utjelovi jednu vašu surealnu i pomalo (su)ludu ideju. Naravno, postoje i redatelji koji su počeli to raditi, pa žestoko zastranili (Jordan Peele, javi se), no Ari Aster je redatelj koji ne prepušta puno toga slučaju. Nakon po meni odličnih horora Hereditary i Midsommar, od kojih prvog smatram jednim od najboljih horora 21. stoljeća, pojavio se i Beau is Afraid, film paranoje, anksioznosti i beskrajne mučnine. Pri tome ne mislim na onu mučninu i anksioznost koju vam može ponuditi Lars von Tier ili Gaspar Nóe, nego jedan unikatan prikaz tjeskobe, depresije i ljudske nemoći u borbi s mentalnim zdravljem. Naravno, sve to ispomiješano s horor elementima, elementima uvrnute komedije, romantike i obiteljske drame. Odmah moram reći kako mi je ovo definitivno najslabiji Asterov uradak, međutim, u njemu se može pronaći dosta toga kvalitetnog, zanimljivog i unikatnog, a jedno je sigurno - Beau is Afraid (p)ostat će vam nezaboravno iskustvo, kako god ga doživjeli do samog kraja. Iskreno, film traje puno predugo (3 sata je puno čak i za standarde najstrpljivijih), sve se komotno moglo srezati za dobranih sat vremena, no ono što sam osobno doživio jest to da sam, iako svjestan duljine trajanja filma, pokušavao pronaći smisao i razloge te duljine trajanja, a u tome sam nekada uspio, nekada ne, kao i svatko tko se nastojao ozbiljno investirati u film. Prvih sat vremena nešto je najbolje što sam gledao ove godine, doslovno ako bih nekako morao vizualno prikazati svoj dojam tjeskobe i anksioznosti, onda bi to bilo ovih sat vremena filma. Savršeni Joaquin Phoenix, savršena priča. Zatim sve nekako ide u pretjerano uvrnutom tonu gdje se u nekoliko trenutaka zapitamo je li ovo što se sada događa stvarnost ili plod Beauove mašte, a upravo je to i bila Asterova namjera. Mora se priznati da je nekada u tome pretjerivao i nastojao je previše surealnim učiniti neke dijelove, scene i dijaloge, no u onim trenutcima kada ste sigurni da je riječ o stvarnosti, viđene sekvence polako vam sjedaju na mjesto. Također, mora se priznati da su efekti, "sanjive" sekvence, pokreti kamere, tehnika i vizuali odrađeni gotovo pa besprijekorno. Gluma je kod svih pojedino odlična, a razvitak priče, zaplet i rasplet, korištenje brojnih referenci iz književnosti, kazališta i filma, a koji su zapravo dijelovi Beauvog života, djetinjstva ili mladosti, odrađeni su solidno i uspjeli su me zaintrigirati da nastavim s pažnjom gledati dalje. Iako mi je teško to priznati jer sam postao odviše subjektivan kada je Ari Aster u pitanju, moram priznati da je ovo njegovo najpretencioznije ostvarenje dosad i mnogi će se sa mnom nažalost složiti. Bilo kako bilo, da sumiramo: predugačak mix žanrova film koji savršeno dočarava neka mentalna stanja i stvarnost s fantastičnim glumcima i tehničkim aspektom, no koji se, kao i poput šizofrenije, uspijeva pogubiti u svojim namjerama i zavrzlamama likova. Jednom bacite oko, a ako ste pravi avanturisti i više puta, sigurno ćete primijetiti stvari koje niste uspjeli isprve, no ja mislim da će ostati na jednom gledanju.



Hell House LLC (2015)



Sve u svemu: 3 / 5
Više o filmu: Imdb.com
Video

Pet godina nakon što je neobjašnjivi kvar uzrokovao smrt 15 posjetitelja i osoblja na večeri otvaranja uklete kuće za Noć vještica, ekipa koja snima dokumentarac o nesreći vraća se na mjesto tragedije kako bi saznala što se stvarno dogodilo...
Jedan found footage filmić koji nije toliko u vrijeme izlaska privukao pažnju svakako je Hell House LLC, no pamtimo isto tako da je u periodu njegovog izlaska filmska industrija naprosto bila zagušena FF hororima (The Taking of Deborah Logan, As Above, So Below, Creep, The Visit...), mahom sve ok filmova, ali trebalo je biti izuzetno jedinstven i kvalitetan kako biste u svoj toj zagušenosti materijala mogli opstati. Većinom ovi filmovi koji nisu isplivali u najmanju su ruku upitne kvalitete, međutim, zadesio se jedan film koji ni po čemu ne može biti okarakteriziran kao loš ili niske kvalitete, a da nije toliko uspio izazvati interesa i popularnosti je Hell House LLC, debitantski uradak redatelja Stephena Cognettija, autora i njegova dva nastavka: The Abbadon Hotel i Lake of Fire. Ovaj found footage većinom se ne događa u realnom vremenu, nego gledamo pronađene snimke (hmmm, found footage?) ekipe koja je gradila atrakciju u napuštenom hotelu i kako se tijekom toga procesa počelo događati paralelno dosta jezivih i opasnih radnji pa se naposljetku ukleta kuća odmah na otvorenju zatvorila. Prvih pola sata zapravo se ne događa ništa, gradi se nekakva priča oko hotela i podiže se razina misterije, ali nemate dojam kao da gledate film strave. Počinjete nagađati tko ili što bi ovdje mogli biti antagonisti, kakva je priroda tih događaja, sotonistički kultovi, duhovi, manijaci, demoni, nešto sedmo...sama nagađanja i ono što viđamo znaju biti popraćena dosta uznemirujućim prizorima i jump scenama, a glede gradnje atmosfere, jasno je da nije teško postići dobru atmosferu snimajući u napuštenom prostoru. Mada sam zadovoljan time kako je odrađena gradacija priče i misterioznosti, moram reći kako cijelo vrijeme imam dojam da nešto nedostaje, a da završni produkt bude malo uvjerljiviji. Ako mi se to dogodilo s prvim dijelom, koji je dosta hvaljeniji od svojih sljedbenika, strah me što će biti s nastavcima, koje sam već sada odložio na neko kasnije vrijeme kada se malo budem odmorio od found footage stila snimanja. Unatoč određenoj naivnosti, valja reći kako je Hell House LLC jedan od jezivijih američkih horora ovakvog tipa koje sam vidio u posljednje vrijeme. Neću ga uspoređivati s nekim azijskim uradcima, ali da biste se mogli istinski trgnuti na određene prizore, to je definitivno. Nezasluženo je film ostao nešto manje poznat i priznat, ali zasluženo je dobio ocjenu na IMDB-u koju ima, a to je malo iznad šestice, sasvim dobro za horor filmove, a i objektivno, malo iznad prosjeka po svemu prikazanom. Svakako preporučam ljubiteljima FF filmova.

Terrified (2017)



Sve u svemu: 4 / 5
Više o filmu: Imdb.com
Video

Kad se čudni događaji dogode u četvrti u Buenos Airesu, žena specijalizirana za paranormalno, njezin kolega i bivši policajac odluče istražiti dublje...
Evo i premijerno na Groblju horora jedan argentinski horor, a ujedno i prvi argentinski horor kojega sam imao prilike gledati. Film o kojemu se u krugovima žanra dosta pričalo, a i dalje se priča, no koji nije odjeknuo izvan granica žanra, Terrified oliti Aterrados film je redatelja Demiána Rugna i prati razvoj neobičnih, paranormalnih događaja diljem Buenos Airesa, ali prvenstveno u jednom naselju gdje se i odvija 95% radnje. Ništa ne znate o radnji na početku, a bogami nećete znati ni tijekom sredine, a niti na kraju filma - to je nešto što mi je užasno nedostajalo u horor žanru i to je ono što me oduševilo oko ovog filma. Nije objašnjeno kako je sve krenulo, koji je aftermath svega, što se nekima koji traže objašnjenje neće svidjeti, no meni kao gledatelju koji voli mistiku i ne pretjerana pojašnjavanja originsa takve su stvari opako nedostajale u modernim sjevernoameričkim, pa čak i u europskim filmovima. Odlična početna scena nagovještava brutalnost, ali istovremeno i jezivost radnje, nema mlađih glumaca osim dvoje djece, a atmosfera je odlična i sve je puno neugode i neobjašnjivosti. Također, screenplay je posložen tako da radnja nije linearna nego se prebacuje s likova na likove, što daje na dodatnoj dinamici, a film traje idealnih sat i pol vremena. Prikaze koje doživljavamo, praktični efekti i supernatural stvari odrađene su na kvalitetnoj razini, no ono što me malo zasmetalo jest posljednja trećina filma, gdje sam ipak očekivao drugačiji, kvalitetniji rasplet. No, to je sada već stvar osobne preferencije, no ono što mogu potvrditi je da je prvih sat vremena filma nešto najbolje u žanru što sam gledao u dugo godina. Prava je šteta što je kvaliteta opala za 30-40% u raspletu. Svima apsolutna preporuka, koji god podžanr horora voljeli. Aterrados je jebački creepy film.