GROBLJE HORORA

Sve u svemu: 2,5 / 5
Više o filmu: Imdb.com
Video

Nakon što je iz dubine neistraženih tunela najezda letećih stvorenja koje love svoje žrtve po zvuku izletjela i napala ljude, pratimo obitelj koja utočište pokušava pronaći u izolacijskoj kući...



Netflix se opet odvažio odraditi hororce na primjesu nekih poznatih nam već proizašlih djela, zvuči li vam poznato ova radnja? Novela "The Silence" Tima Lebbona objavljena je 2015. godine, dok je snimanje istoimenog filma krenula 2017. godine, u slično vrijeme (slučajnost) kao i popularni hororac "A Quiet Place". Tamo su također stvorenja lovila po zvuku i kada se žrtve na bilo koji način glasaju, no tamošnja su čudovišta bila nešto modificiranija negoli u oriđiđi priči, iako se nigdje ne navodi da je izvor Quiet Placea ustvari bila Lebbonova novela. To je isto tako i jedan od glavnih razloga zašto film The Silence nailazi na konstantne kritike publike i struke, opisujući ga kao mockbuster (low-budget film koji eksploatira blockbustere) Quiet Placea, s vrlo sličnom premisom, iako naravno s različitim elementima, likovima i pričama. Problemi oko ovog filma ne staju - originalni distributor filma upao je u bankrot te ga je prodao Netflixu nakon nekog vremena, stoga se daje naslutiti da bi ovaj film bio možda i ranije, ako ne netom kasnije objavljen od već spomenutog horor hita. Da skoknemo na sam uvod i da opišemo inicijalne stvari: redatelj John R. Lionetti radio je već s hororima - Annabelle, Wish Upon, Conjuring, Insidious 2...ovdje je riječ o obitelji s gluhom djevojčicom (Kiernan Shipka) koja uz uvijek rado viđenog Stanleya Tuccija zapravo čini okosnicu cijele priče. Kakogod bilo, bilo s upućenim kritikama ili ne, The Silence je svakako slabašan "horor" film (stavljam pod navodnike jer ovdje vrlo slabo horora ima) koji se može naći na ponuđenim listama ukoliko su vam se svidjeli filmovi "A Quiet Place" i "Bird Box", film bez kičme sa slabim finalnim produktom.



Početak filma počinje vrlo dinamično i uzbudljivo, a nevolje kreću kada se stvorenja oslobode iz mračnih tunela iz podzemlja i kada krenu napadati lokalno stanovništvo, šireći se na predjele gradova. Vrlo je važno pitati se zašto je obitelj koju pratimo uopće pristala izlaziti iz svog doma (tko bi napuštao svoj komfor i mjesto koje poznaje?) i otići na put u nepoznato dok oko vas lete stvorenja koja vas napadnu čim proizvedete najmanji zvuk. Drugo važno pitanje jest zašto se u tijeku najveće invazije na ulicu u potrazi za pomoć upućuju tata i gluha maloljetna kćer? Treća i ina pitanja su suvišna zato što film sadrži uistinu brdo gluposti i nelogičnosti, pogotovo zato što imam dojam da se u sat i pol koliko traje pokušalo ubaciti toliko toga da je sve to na kraju ispalo jedan ultra mlaki proizvod. Preubrzan kraj, predinamične scene u sredini, ne stigneš se i sa kim poistovjetiti, zastati na trenutak, udahnuti, vidjeti što se sve može...jednostavno, film je kaotičan u toj namjeri da približi svu svoju "raskošnost" ideja i motiva, pretpostavljam iz novele. Dok, s druge strane, imate scenu u kojoj su u autu gdje po 10 minuta samo tamo borave...Vespe, ili kakogod se već zovu leteći gmazovi, dobro su kompjuterski napravljeni te su krvave scene sasvim pristojno realizirane, kao i šminka i efekti, makar u nekim dijelovima može aludirati na nekakav low-budget projekt. Nažalost, vespe se kao glavni antagonisti ne pojavljuju dovoljno adekvatno, a isto tako, pojava novog antagonista (poslije sredine filma), takozvanog kulta "Tihi", naprosto uništava sve što se možebitno dobroga moglo izgraditi te se fokus potpuno maknuo od letećih stvorenja i posvetio se njima, a i blesave scene gdje se tuku vani, a stvorenja oko njih ništa...ma...gluha djevojčica koju glumi glumica koja čuje, znakovni jezik s greškama..eh..



Ne kažem, možda bi cijeli dojam o filmu bio ponešto bolji da mu nije prethodio uistinu odličan, 400 puta spomenut film, no The Silence ima toliko problema u realizaciji da bi ga se najbolje moglo opisati s "premalo nečeg, previše ičeg". Preskočiti.

Sve u svemu: 3 / 5
Više o filmu: Imdb.com
Video

Tree Gelbman, djevojka koju smo upoznali kao nesretnicu koja se budi iznova i iznova i koju napada serijski ubojica, sada se na sličan način trudi izboriti s mijenjanjem sadašnjosti koja će se nastojati pozitivno odraziti na promjenu prilično krvave budućnosti...



Eto nam početkom godine i sequela prilično popularnog slashera Happy Death Day iz 2017. godine. Horor koji to ustvari i nije, HDD ostvario je golemu zaradu na kino blagajnama te je vrlo brzo postao poznat i priznat među ljubiteljima žanrovskog filma, no moram reći kako se mene nije baš dojmio, odnosno njegov me humor neprestano odbijao da filmu dam ikakvu pozitivniju ocjenu od malo iznad prosjeka. S obzirom da sam znao da me čeka i nastavak, unaprijed sam se pripremio da ću ustvari najmanje u filmu gledati horora, a najviše komedije, akcije i crnog humora, moram reći kako sam puno bolje dočekao nastavak negoli prvi dio, upravo iz razloga što sam znao što me sve može očekivati. Riječ je o istom redatelju i scenaristu, Christopheru Landonu, a imamo tu i puno slične postave - vraća nam se, moram priznati odlična, Jessica Rothe (glavna heroina), a tu su i Israel Broussard (Carter) te Phi Vu (Ryan). Radnja prvo nizbrdo kreće Ryanu, koji se nađe u potpuno istoj situaciji kao i Jessica u prvom dijelu, no spletom okolnosti ponovno Jessica postaje najvećom žrtvom te će se nastojati izboriti sa serijskim ubojicom, takozvanim Babyfaceom. Kao što je film populazirirao tog fiktivnog serijskog ubojicu, tako je i taj specifičan izgled ubojice popularizirao cjelokupni serijal, kojemu se, kako sam shvatio, predviđa još jedan nastavak. Ponavljam, kako sam krenuo gledati film s pretpostavkom da uopće neću gledati horor, odmah mi se krajnji rezultat puno više svidio te sam se čak u globalu uspio i zabaviti, jer HDD 2U je čista komedija s elementima raznoraznih žanrova, od akcije, horora, drame, trilera, miš maš svega.



Zašto je pak završio na ovom blogu onda? Čisto iz poštovanja redoslijeda zbog prvog filma, koji je ajmo reći bio ponešto ozbiljniji nego ovaj, a u drugom dijelu se totalno pecalo interese publike i ono što je publika najviše voljela i odobravala u prvom dijelu, a to je taj time loop, igranje s vremenom i interesantnim konceptom te naravno doza humora, koja se u drugom dijelu upravo iz te potrebe povećala za barem 100%. Zabave i dinamike bome ne manjka, film je konstantno u nekom naboju i trudi se zadržati pažnju gledatelja neprestanim šaljivim upadicama, raznoraznim akcijskim elementima, crnim humorom, brojnim filmskim referencama...a isto tako, moram priznati da posjeduje super efekte. Zanimljiv je i način na koji glavna heroina na još inovativnije načine od prethodnog filma pokušava dospijeti do određenog cilja sprječavajući sve što se oko nje događa te su stvarno na kul način montirana i kadrirana sva ubojstva. Ono što me zasmetalo u filmu i što je svakako nemali uzorak su hrpa nelogičnosti (ok znam da ne može veća nelogičnost biti od time loopa): tip u rulji, doslovno hrpi ljudi bježi od ubojice, a mogao se obratiti bilo kome za pomoć ili pobjeći u skupinu, gdje se ubojica ne bi mogao snaći. Nadalje, dramatični elementi u obitelji heroine također mi nisu pasali te je to još jedan upliv sasvim desetog žanra koji je stvorio bućkuriš i kaotičnost, a jedna od najvećih stvari koja mi je zasmetala svakako je premalen fokus na ubojicu, gdje ga još manje uspijevamo vidjeti nego u prvom dijelu. Sam kraj i otkriće ubojice nije me nešto posebno očarao, čak mi je više unazadio koncept oko toga tko je ubojica.



Da skratim: Happy Death Day 2U mi je bolji od svog prethodnika, još dinamičniji, zabavniji i nekako opušteniji, no valja ponavljam uzeti u obzir da je razina horora na minimalnom nivou, stoga nemojte očekivati ništa osim mindless zabave od sat i pol vremena, doslovno možete raditi još jednu stvar dok vam traje film i nećete ništa značajno propustiti, jer je sve ustvari tako jednostavno, pa tako i time loop i putovanje kroz više dimenzija događaja može biti jako jednostavno. Barem se tako čini.

Sve u svemu: 4 / 5
Više o filmu: Imdb.com
Video

Četveročlanoj obitelji ljetovanje se pretvara u noćnu moru nakon što ih jedne noći kreću terorizirati osobe koje im u potpunosti nalikuju...



Jordan Peele skoro pa dvije godine nakon hitoidnog hororca "Get Out", istovremeno i svog dugometražnog prvijenca, predstavlja drugi horor film, koji se također pokazao naširoko uspješnim i gledanim - "Us". Osim odlične marketinške kampanje, "Us" je odličnim prefiksom još jednog psihološkog horora iz radionice ovog Oskarom nagrađenog redatelja budio mnoge nade gledateljstvu, a pogotovo hororljupcima, nadajući se da će doživjeti još jedno ako ne jednako, onda barem približno odlično filmsko ostvarenje. Redateljski pečat Peele ostavlja i u ovom filmu - socio-političke alegorije Amerike i njenog društva i ovdje su prisutne u savršeno poliranim, prikrivenim i indirektnim dijalozima i scenama, koje jasno pokazuju kako kvalitativnost scenarija i vještine redatelja najavljuju uistinu impresivan filmski katalog (nadam se u budućnosti). Dakle, film počinje s radnjom u osamdesetima, gdje u lunaparku tik uz obalu otac i majka na tren izgube kćer, koja se samostalno zaputi u Kuću strave/ogledala. Tamo shvati da nije sama i da se susreće s bizarnom i neobičnom pojavom koja u potpunosti izgleda kao ona, a ta se situacija odrazi na nju i na nju kao odraslu ženu, gdje se radnja prebacuje u sadašnjost. Sada sa svojom obitelji, Adelaide Wilson (fantastična Lupita Nyong'o) ljetuje na istom mjestu te nedugo nakon toga doživljava vrlo sličnu situaciju, samo što su ovoga puta dvojnici postali puno opasniji i ubilački nastrojeni. Na prvi pogled djeluje jednostavno, no pravi tijek radnje krije puno više od ovog suhoparnog prikaza, nešto slično što smo mogli doživjeti i u "Get Out". U narednim redovima razjasnit ću film, a sad ću reći da sam uživao gledajući ga u kinu i da mi je bio vrlo dobar, no s ponekim primjedbama i manama.



Prvih sat vremena ostavio sam naprosto oduševljen, nešto slično kao i što sam prvotno očekivao od filma (moram priznati da sam letvicu digao visoko i da mi je to svojevrsna potencijalna greška). Razrađeni likovi, spora, no vrlo dojmljiva priča i razvoj iste, perfektni glumci i gluma, poglavito zato što je riječ o "dvojnim" ulogama, vizualni efekti i sound kroz cijeli film...ma, što bi reper Kid Rađa rekao: Sve šta đaku treba. No, onda ulazimo u posljednju trećinu/četvrtinu filma, gdje mi se osobno stvari i nisu baš toliko svidjele, kako sam očekivao da će se rasplesti. Gledano na samu radnju, iako smo očekivali i zahtijevali da nam se pojasni što se to kvragu događa i zašto nas se psihološki maltrertira u pozitivnom smislu, nakon što su nam se, pa čak bih rekao i predetaljno pojasnile stvari, nažalost tim finalnim outcomeom nisam bio baš zadovoljan. Razumljivo je da se nekako sve to moralo rasplesti i da će se mnogima i svidjeti plot twist/plot otkriće, no ponavljam, ne znam ni sam kakvu sam "revolucionarniju" stvar očekivao. Čini mi se kako se redatelj kroz priču i sam u nekim dijelovima zapitao što bi točno mogao dalje napraviti i da je cijelu priču radio kronološki, s radnjom narativno točno onako kako je i gledamo. Maknemo li taj aspekt, spomenut ću još jednu ajmo reći negativnu stranu Peeleova dva filma - blaga doza humora koju nastoji ubacivati, ne znam točno iz kojeg dojma, da razblaži jezu (ne treba!), da nas nasmije u svoj toj katastrofi (ne treba!), da nam pobliže dočara realnost događaja, u kojima bi netko u tim situacijama doista i bacao neke fore (ne treba!)...na sreću, rijetki humor doista nije narušio cjelokupnu odličnu i mračnu atmosferu oko filma. Apsolutno svaki drugi aspekt oko filma valja i vrlo sam zadovoljan svime već nabrojanim, uz odlične efekte, atmosferičnost, transformacije glumaca/likova...sve je u potpunosti na mjestu te se vidi da je Peele meister i pravi znalac u onom čime se bavi, tako da jedva čekam zaviriti i u njegovu impersonaciju novih Twilight Zone epizoda.



"Us" je zaradio enormnu količinu novaca u kinima te ne vjerujem da će biti pretendent za Oskara kao i njegov prethodnik, no kakogod bilo, riječ je o vrlo, vrlo kvalitetnom horor filmu s odličnom pričom (koja na kraju malo zastrani, no stvar je osobnog dojma), tehnički vrlo precizno i vješto napravljenom te jedva čekam vidjeti što će nam Peele sa svojim psihološkim horor trilerima i dalje nuditi.