Marketing
Kratki pregled pogledanog XXVI: Nefarious (2023), Cobweb (2023), The Boogeyman (2023), The Last Voyage of the Demeter (2023)
Bacamo se u ovom postu na četiri horora proizašla iz ove godine...svaki od njih nadnaravan, ali u različitim poljima strave i užasa, pa da vidimo...
Nefarious (2023)
Sve u svemu: 3,5 / 5 
Više o filmu: Imdb.com
Video
Na dan odrađivanja smrtne kazne odnosno pogubljenja, osuđeni serijski ubojica dobiva psihijatrijsku procjenu tijekom koje tvrdi da je demon i da će, prije nego što vrijeme istekne, psihijatar počiniti tri ubojstva...
Malo toga sam znao o ovome filmu prije nego što sam ga upalio i krenuo gledati. Oko naslova koji se pojave u tekućoj godini ne čitam previše, osim ako mi se agresivnom marketinškom kampanjom ne pokazuju sami od sebe. Međutim, kod ovog tipa filma prvo što me zaintrigiralo je hektična radnja koja bi mogla ili žestoko podbaciti ili uspjeti, nema trećeg. Kasnije sam došao do informacija da je redateljski dvojac, Chuck Konzelman i Cary Solomon, poznati po propagiranju kršćanske ideologije u svojim prilično jeftinim i bljedunjavim filmovima, prema svim prilikama C produkcije. Nisam inače osoba koju ideologija u filmovima može obratiti ili natjerati na nekakvo razmišljanje jer volim misliti o sebi kako imam čvrsto utemeljena uvjerenja i svjetonazore, bila ona pogrešna ili ispravna, stoga baš i ne razumijem hejt prema ovome filmu u vidu toga što ga prozivaju da popuje o kršćanskim vrijednostima. Ljudi moji, pa većina filmova na neki svoj način oglašava određene političko-vrijednosno-religijske propagande, a osobno iako nisam religiozna osoba, ne vidim neki problem u tome da i rimokatolici financiraju neke svoje filmove i ubacuju vrijednosti s kojima se ja načelno ne slažem. Ok, vidimo da ovdje subliminalnim porukama pokazuju kako su eutanazija, abortus ili smrtna kazna ubojstva i da nisu prema božjim zakonima, no jesmo li došli gledati film ili propitkivati se o tome je li poruka filma vrijednosno prava ili kriva? Ovaj ću post posvetiti filmskom aspektu i kvaliteti filma, svoju ocjenu neću bazirati prema porukama filma s kojima se ne slažem, jer smatram da se treba znati ideološki isključiti i uživati u filmu ako vam se on objektivno i tehnički sviđa. A meni se, moram reći, svidio. Općenito volim filmove koji su više od 75% radnjom u jednoj prostoriji, to znači da se mnogo toga mora bazirati na kvalitetno odrađenom dijalogu i odličnoj glumi. Ovdje imamo oboje: vrlo dobri Sean Patrick Flanery i Jordan Belfi izveli su svoje likove na jedan misteriozan put popločen dobro razrađenim dijalozima i monolozima, temama koje drže pažnju i koje vam više stvaraju triler nego horor moment. Išao sam u film s niskim očekivanjima, a uspio me uvući u svoju tematiku i razradu priče, što na kraju dana smatram najvažnijim. Setting same priče i pokreti kamerom dobro simboliziraju promjene dobra i zla, hinjenje ludosti kod antagonista ili njegovu stvarnu narav, pa unatoč tome što je film nezavisan i to se vidi u nekoliko CGI trenutaka, valja priznati kako je za nešto manji budžet odrađen prilično zadovoljavajuće. Iskreno, j**** onoga koga ovaj independent film uspije promijeniti u promišljanju života, onda stvarno nešto nije u redu s gledateljevim postulatima koji su očigledno jako drmavi. Film je film, ostavimo ga takvoga kakav jest.
Cobweb (2023)
Sve u svemu: 3 / 5 
Više o filmu: Imdb.com
Video
Osmogodišnji dječak pokušava istražiti tajanstvene zvukove kucanja koji dopiru unutar zidova njegove sobe, otkrivajući mračnu tajnu koju su njegovi roditelji skrivali od njega...
Cobweb je djelomično inspiriran pričom "The Telltale Heart" Edgara Allana Poea, a govori o dječaku Peteru kojega pratimo kako sve više i više otkriva nepravilnosti i laži u onome što mu njegovi roditelji serviraju kada je u pitanju prošlost njegove obitelji. Starci mu ne izgledaju kao da imaju dobre namjere od početka (uvijek odličan Anthony Starr, mama Lizzy Caplan i dječak Woody Norman), a sinister halloween atmosfera idealna je za gledanje u listopadu i u takvom ozračju (zašto ovaj film nije izašao u ovom periodu, već sredinom ljeta?). Atmosfera filma jako mi se sviđa i film je tehnički jako zanimljivo i dobro snimljen, no njegova zlokobna pozadinska priča zlokobna je sve do onog trenutka kada se stvari malo krenu razotkrivati - tu vidimo ne baš kvalitetne ishode po pitanju zapleta i raspleta, dosta banalnosti i grešaka u koracima. U onim scary scenama imamo klasičnih horor fora, ne baš nešto efektivan kraj, no moram reći kako je unatoč nekakvoj generičnosti, film i dalje ponešto drugačiji od silnih naslova koji nam se serviraju u drugoj polovici svake godine, posebice što ima zanimljiv twist posljednjih pola sata filma. Glavni antagonist filma također me ugodno iznenadio i uopće nisam očekivao takav ishod i što se sve skrivalo u skrivenim znakovima tijekom filma, tako da je s te strane bildanje neizvjesnosti uspješno odrađeno. Kada bi 2023. godina imala tucet dobrih horora koji su izašli, rekao bih vam da ne gubite vrijeme s ovim naslovom, no pošto je situacija vrlo oskudna po pitanju kvalitetnih naslova, sugeriram vam da ovom nelošem hororčiću ipak date šansu i uvidite njegove pozitivne stvari, kojih ima više nego u nekom prosječnom modernom filmu.
The Boogeyman (2023)
Sve u svemu: 2,5 / 5
Više o filmu: Imdb.com
Video
Još uvijek se noseći s tragičnom smrti majke, dvije sestre bore se sa zlom prisutnošću u svojoj kući i pokušavaju uvjeriti oca da im povjeruje u postojanost prije nego što bude prekasno...
Da mi netko ove godine kaže da moram u devet slova najbolje opisati prosječnost, napisao bih bez predumišljaja: Boogeyman. Nevjerojatno je koliko ta neman ne može doživjeti dostojanstven film, počevši s onim smećem iz 2005. godine, pa sve do danas. Ovaj je čak i baziran prema kratkoj priči Stephena Kinga iz 1973. i čak ga je i sami King nahvalio (ok, taj je zbog novaca počeo hvaliti vrlo vrlo diskutabilne naslove), no ne mogu se oteti dojmu da je mlakost ovog uratka toliko intenzivna da se ubila sva moguća inovativnost, a zanemarili su se i svi potencijali koje je ova vrlo mračna priča mogla donijeti. Jednostavno, jako se malo toga iskoristilo što je bilo ponuđeno u toj kratkoj priči. Redatelj Rob Savage (Host iz 2020.) imao je ovdje neke zanimljive redateljske poteze u pogledu tehnike snimanja i kadriranja, no isto tako scenaristički se ovdje dosta podbacilo, nelogični potezi likova (pogotovo u perspektivi oca), boogeyman/babadook ili kako već nije imao zadovoljavajuća nova rješenja u svojim pojavljivanjima, već stoput viđene fore s vratima, ispod kreveta, izlasci iz sjena....teško je pobjeći od toga, znam, ali dajte ljudi barem nešto inovativno. Ovdje se baš osjeti kako je riječ o lijenom filmu, pa čak i po izgledu čudovišta koje je (ispod)prosječno prema vlastitom dojmu i poimanju babaroge. Stvari koje valja pohvaliti definitivno su dobra gluma, pogotovo mlađih glumica i poneke dobre jump scene (mada rađe pogledajte Cobweb iz iste godine za bolje scene i glumu). E ne znam ljudi, ovo je baš takva prosječina od filma da se ponekad sam iznenadim što uopće krećem gledati, a svjestan sam da će me to dočekati. Polako postajem prestar za ovakve izbore, bolje bi bilo da je žestoko loš, nego ovako mlak. Jebiga.
The Last Voyage of the Demeter (2023)
Sve u svemu: 2,5 / 5
Više o filmu: Imdb.com
Video
Posada koja plovi iz Varne (Bugarska) Crnim morem prema Engleskoj otkriva da prevozi vrlo opasan teret u obliku drevnog krvoločnog vampira...
Strašno koliko sam se veselio ovom filmu, glumačkoj "posadi" (pun intended), redatelju Adreu Řvredalu (Troll Hunter, Autopsy of Jane Doe...), ideji koja je bazirana prema samo jednom poglavlju iz kultne priče Dracula Brama Stokera...toliko je imao potencijala da je istovremeno lako bilo moguće da se strmoglavi u blato neuspjeha, a to se nažalost s publikom i dogodilo - podbacio je na kino blagajnama, neću ulaziti u to zašto je objavljen usred kolovoza, ali šteta je napravljena i tu nema povratka. Nije da film nije imao i pozadinskih problema, poput pakla realiziranja skripte stare više od 20 godina, što je sasvim dovoljno da se mnogo toga promijeni naloše i da krene neočekivanim putovima. Kako film kreće pa do samog kraja, jako sam ugodno iznenađen kostimografijom i glazbom, prema svim osjetilima film je jako ugodno iskustvo, a također je lijepo snimljen i režiran. Priča k'o priča dostojno se drži prepričavanja samog poglavlja, naravno s ponekim izmjenama prilagođenima za ovaj medij, a kroz cijelo vrijeme imate dojam da gledate mix Dracule i Aliena po pitanju radnje i "osmog putnika" na brodu. Film s tako dobrom atmosferom i vibrom postaje s vremenom malo preuzak za jedan brod i traje po mom mišljenju otprilike pola sata previše. Makar je hrabar u nekim potezima i scenama i trudi se isporučiti nešto drugačije i zanimljivo, moram reći kako sam na kraju ipak ostao dosta razočaran viđenim. Nažalost film posjeduje rupe koje nisu u velikim količinama, ali su same po sebi dovoljne da potope cijeli Demeter - mogli su se članovi posade spasiti na mnogo načina, isto tako je drakula mogao ubiti sve instantno prije nego dođu na odredište, ali se odlučio racionalno zajebavati s njima jer eto, minutaža filma...problem najveći leži u tome što se ne možete poistovjetiti s ozbiljnošću situacije koju likovi doživljavaju na tom brodu u tom trenutku. Nema neke velike emocije oko međusobnog spašavanja i timskog rada, empatije, sve je nekako napravljeno zbrzano (a paradoksalno film predugo traje), bez senzibiliteta prema posvećenosti likovima i radnji. Ok, može čak to biti subjektivan dojam, ali kada od drakule napravite ovako nemuštog i bezveznog antogonista, dolazite do nepovratne situacije. Dracula bi po današnjim prilikama i filmovima trebao izazivati jezu veću nego ikada do sad u filmovima, no to se ovdje nažalost zanemarilo ili propustilo. Od dobrih filmova ovog redatelja ipak sam očekivao dosta više, a nažalost, jedno od najzanimljivijih poglavlja iz Stokerovog Dracule prepričano je na blijed, banalan i nekvalitetno izbalansiran način. Ne mogu vam nažalost preporučiti ovaj film, koliko god mi bilo krivo zbog toga.
Post je objavljen 15.08.2023. u 16:10 sati.