GROBLJE HORORA

Sve u svemu: 3,5 / 5
Više o filmu: Imdb.com
Video

1921. godine arheološka ekspedicija pronalazi mumiju drevnog egipatskog svećenika Imhotepa. Nepažnjom i neslušanjem vođe ekspedicije, asistent pročita drevno pismo 'Scroll of Toth', otvarajući prokletstvo koje budi živo zakopanu mumiju...



Eh, moram priznati da nikada prije nisam gledao oriđiđi Mumiju, filmu prema kojem su nastali brojni filmovi tijekom narednih desetljeća, makar nikada službeni nastavci ili da se nastavljaju s radnjom, već je riječ o izvedenicama četrdesetih i Hammerovih filmova pedesetih i šezdesetih, određenim remakeovima (najpoznatiji je svakako s Brendanom Fraserom iz 1999. i 2001.), Scorpion King recimo sa svojim nastavcima, a 2017. dogodio se i službeni reboot ovog originala s Tomom Cruiseom u glavnoj ulozi. I kao i u mnogim monster filmovima tridesetih, ovdje ponovno imamo Borisa Karloffa u ulozi glavnog villaina, koji je sa svojom prepoznatljivom pojavom odlično prenio tada uznemirujuć izgled mumije, iako za današnje standarde izgleda pomalo smiješno. Film je odlično prošao u svijetu, posebice u Velikoj Britaniji, no istovremeno je nailazio na kontroverze vezano za "obezvrjeđivanje istočne kulture naspram zapadnjačke", navodno je prikazujući više primitivnom i zaostalom. Kakogod, sama ideja za film potekla je iz starog narodnog vjerovanja oko faraonovog prokletstva, kao i službenim otvaranjem Tutankhamonove grobnice 1922. godine. The Mummy je još jedan primjer ultra poznatog hororca tridesetih, s naglašenim možda najboljim Karloffovim performansom, s definitivno najviše dijaloga u filmovima tih godina.



Radnja filma pomalo je prestatična i ne događa se odviše horor elemenata, iako je svaka pojava markantnog Egipćanina Ardatha Beya (koji je ustvari mumija itself) zanimljiva i u principu najinteresantnija stvar u filmu. Tek u nekoliko scena nakon sredine radnje događa se dinamičnija obrada scena, no sve je u ovom filmu polagano i neopterećujuće, tako da se takvom pristupu morate unaprijed podrediti kako ne biste zapali u totalnu monotoniju materijala. Redatelju Karlu Freundu ovo je gotovo jedini horor film, a u njemu se pojavljuju i David Manners, protagonist nemalog broja Universalovih hororaca (Dracula, The Black Cat) te Edward Van Sloan, također akter u sličnim filmovima tog perioda (Frankenstein, Dracula, Before I Hang). Veliku manu pridajem filmu zbog uistinu skromne pojave mumije, barem one u izvornom obliku. Razumijem da je makeup departmentu bilo potrebno osam sati kako bi Karloffa zmazali, no pojavljivanje mumije u prvih deset minuta i nakon toga gotovo ništa, neće baš odavati uverljivost samih horor elemenata u priči. Sve što kasnije vidimo Karloffovo je proklinjanje, izgovaranje drevnih citata od kojih ljudi na mjestu umru, no u svom pretežito civilnom odijevanju, što narušava intrigu i iskonski koncept monster horor filma.



Izuzevši u zaključku mane koje film posjeduje, valja reći kako je i dalje bolji i kvalitetniji od ponekih, danas puno poznatijih tematskih sljedbenika. Mumija općenito nije nešto lagano za snimiti niti se precizno opredijeliti na koju stranu da film vuče i kako da najbolje ubode poantu - kroz horor, romansu, akciju...teško je od egipatskog svećenika koji je bio mrtav tisućama godina očekivati neku veću pomičnost, brzinu ili neke neočekivane akcije, no The Mummy uz nezaboravnog Karloffa sadrži kvalitetne dijelove koji su pamtljivog, a potvrdila je i publika tada, izrazito prepoznatljivog karaktera.

Sve u svemu: 4 / 5
Više o filmu: Imdb.com
Video

Dr. Jack Griffin izrazito je pametan znanstvenik koji je pomoću eksperimenata otkrio formulu za nevidljivost, no koja u njemu budi snažne ubilačke nagone...



James Whale bio je prilično aktivan i uspješan horor redatelj u Universalovom periodu 30's horor flickova. Ne samo da je iznjedrio Nevidljivog čovjeka, već su tu i Frankenstein, The Old Dark House itd...Ovdje je riječ o priči koju vrlo vjerojatno svi poznajete, kao i većinu monster filmova iz tog doba, no za razliku od drakula, mumija, vukodlaka i inih, ovdje je riječ o potpuno normalnom čovjeku koji temeljen svojih eksperimenata zabrazdi u potpuno suludu personu, kojoj je jedini cilj uništenje. Ovo je scenarij baziran na istoimenoj priči H.G. Wellsa iz 1897. godine, a sama priča dobila je brdo ekranizacija do danas, kao što je i ovaj film polučio i mnoge nastavke i spin-off filmove tijekom četrdesetih godina. Dark Universe, produkcija koja planira osuvremeniti Universalove filmove, svoju priču započela je s remakeom The Mummyja s Tomom Cruiseom, a nagađa se da bi Johnny Depp mogao biti antijunak nadolazećeg remakea Nevidljivog čovjeka. Vratimo se na film: za razliku od ostalih horor filmova, ovo je jedan među rijetkima gdje sam uočio light motive i nestriktnu hororičnost u scenariju, tako da ovdje imamo i nerijetke pojave humora i nešto trilerskiji prizvuk, nego što smo to recimo navikli vidjeti u Hollow Manu iz 2000. s Kevinom Baconom.



Film je u to doba krasilo mnoštvo odličnih efekata koji su ga učinili iznimno pamtljivim, autentičnim i uspješnim. Lik nevidljivog čovjeka, odnosno poludjelog znanstvenika odlično utjelovljuje Claude Rains (Casablanca, Notorious...), a ni ostali glumci ovdje nisu za izostaviti: fantastična Gloria Stuart (Rose iz Titanica), a tu je i Herbert Holmes (Dr. Jekyll & Mr. Hyde). No, nažalost, tijekom gledanja filma nije baš sve bilo tako sve bajno kao što sam očekivao. Naime, u nemaloj količini scena primjećuju se plot holeovi te greške pri snimanju koje, htjeli to ili ne, utječu na samu produktivnost priče. Film se pri sredini pretvara iz light hororca u akcijski triler, koji zapravo nema dodirnih točaka s hororom, no kako to možemo prišiti svakom filmu iz tog perioda, zanemariva je ta stavka, no činjenica je da je ovdje riječ o običnom čovjeku kojemu se um pomračio, što ne mora nužno aludirati kako ćemo ovdje nailaziti na scene koje definiraju film strave. No, valja priznati da sam se dobro zabavio, prvenstveno gledajući simpatične efekte (kojih se mogu posramiti i neki današnji filmovi) i dijalošku interakciju likova.



Invisible Man je uz ostale gigante horor filmova tog razdoblja također važan segment i inspiracija mnogim sličnim i tematskim filmovima koji su slijedili nakon toga. Kada ću gledati nastavke i spin-offove, a nekih se podsjetiti? Teško da će biti u skorijoj budućnosti, ne toliko zbog kvalitete filmove, već zbog tematike radnje koja mi je najmanja privlačna od svih Universalovih monster filmova tog razdoblja.