Marketing
The Mummy (1932)
Sve u svemu: 3,5 / 5 
Više o filmu: Imdb.com
Video
1921. godine arheološka ekspedicija pronalazi mumiju drevnog egipatskog svećenika Imhotepa. Nepažnjom i neslušanjem vođe ekspedicije, asistent pročita drevno pismo 'Scroll of Toth', otvarajući prokletstvo koje budi živo zakopanu mumiju...
Eh, moram priznati da nikada prije nisam gledao oriđiđi Mumiju, filmu prema kojem su nastali brojni filmovi tijekom narednih desetljeća, makar nikada službeni nastavci ili da se nastavljaju s radnjom, već je riječ o izvedenicama četrdesetih i Hammerovih filmova pedesetih i šezdesetih, određenim remakeovima (najpoznatiji je svakako s Brendanom Fraserom iz 1999. i 2001.), Scorpion King recimo sa svojim nastavcima, a 2017. dogodio se i službeni reboot ovog originala s Tomom Cruiseom u glavnoj ulozi. I kao i u mnogim monster filmovima tridesetih, ovdje ponovno imamo Borisa Karloffa u ulozi glavnog villaina, koji je sa svojom prepoznatljivom pojavom odlično prenio tada uznemirujuć izgled mumije, iako za današnje standarde izgleda pomalo smiješno. Film je odlično prošao u svijetu, posebice u Velikoj Britaniji, no istovremeno je nailazio na kontroverze vezano za "obezvrjeđivanje istočne kulture naspram zapadnjačke", navodno je prikazujući više primitivnom i zaostalom. Kakogod, sama ideja za film potekla je iz starog narodnog vjerovanja oko faraonovog prokletstva, kao i službenim otvaranjem Tutankhamonove grobnice 1922. godine. The Mummy je još jedan primjer ultra poznatog hororca tridesetih, s naglašenim možda najboljim Karloffovim performansom, s definitivno najviše dijaloga u filmovima tih godina.
Radnja filma pomalo je prestatična i ne događa se odviše horor elemenata, iako je svaka pojava markantnog Egipćanina Ardatha Beya (koji je ustvari mumija itself) zanimljiva i u principu najinteresantnija stvar u filmu. Tek u nekoliko scena nakon sredine radnje događa se dinamičnija obrada scena, no sve je u ovom filmu polagano i neopterećujuće, tako da se takvom pristupu morate unaprijed podrediti kako ne biste zapali u totalnu monotoniju materijala. Redatelju Karlu Freundu ovo je gotovo jedini horor film, a u njemu se pojavljuju i David Manners, protagonist nemalog broja Universalovih hororaca (Dracula, The Black Cat) te Edward Van Sloan, također akter u sličnim filmovima tog perioda (Frankenstein, Dracula, Before I Hang). Veliku manu pridajem filmu zbog uistinu skromne pojave mumije, barem one u izvornom obliku. Razumijem da je makeup departmentu bilo potrebno osam sati kako bi Karloffa zmazali, no pojavljivanje mumije u prvih deset minuta i nakon toga gotovo ništa, neće baš odavati uverljivost samih horor elemenata u priči. Sve što kasnije vidimo Karloffovo je proklinjanje, izgovaranje drevnih citata od kojih ljudi na mjestu umru, no u svom pretežito civilnom odijevanju, što narušava intrigu i iskonski koncept monster horor filma.
Izuzevši u zaključku mane koje film posjeduje, valja reći kako je i dalje bolji i kvalitetniji od ponekih, danas puno poznatijih tematskih sljedbenika. Mumija općenito nije nešto lagano za snimiti niti se precizno opredijeliti na koju stranu da film vuče i kako da najbolje ubode poantu - kroz horor, romansu, akciju...teško je od egipatskog svećenika koji je bio mrtav tisućama godina očekivati neku veću pomičnost, brzinu ili neke neočekivane akcije, no The Mummy uz nezaboravnog Karloffa sadrži kvalitetne dijelove koji su pamtljivog, a potvrdila je i publika tada, izrazito prepoznatljivog karaktera.
Post je objavljen 12.02.2018. u 02:56 sati.