Od početka se ne slažem s jednom od temeljnih postavki reforme, pisao sam o tome, imam i primjedbi na svoj predmetni kurikulum, možda se neka i uvaži, no ne radi se sutra o tome.
Kad sam počeo raditi u školstvu planirali smo otvoriti slobodnu školu po Summerhill uzoru, sad na kraju karijere čekam kad će se početi učenike podučavati da se ruke suše od masturbacije i da ona izaziva ozbiljne poremećaje. Kakve poremećaje izaziva nemasturbiranje vidimo na uvaženim saborskim zastupnicima i onima koji za takve glasuju, isušuju se izgleda neki centri u mozgu.
Kategorije naravno "gastro" i "moda".

Lijepo uređen dio grada u Virovitici, imaju lijepo dječje igralište, odvojena mjesta za rastrčavanje velikih i malih pasa, već pohvalio na blogu, mjesta za parkiranje ko u priči, a što rekoh već poznaniku iz šetnji pasa, ima dovoljno i invalidskih mjesta za još jedan rat.
Inače vratio sam se u Rijeku i već prvi dan proširio se popis ljudi koje žalim, iako će im ići u životu, za to će se znati izboriti.

Drukčije je teoretizirati, a drukčije doživiti ono što pišeš iz prve ruke. Zakoni koje donosi ne ostavljaju sumnje kakva je Mađarska sad država, njihov predsjednik vlade, kao i turski predsjednik, kao predvodnici stada s ovih prostora, mogu impresionirati samo izluđeni lobotomizirani puk njihove države. Ipak ne vjeruješ baš u potpunosti medijima i misliš da će država, barem za goste, pokušati ostaviti uljuđeni dojam.
Vidjevši žičane prepreke na međugraničnoj cesti munjevito vadim fotić, snimam i vraćam u torbicu. Nemam program za obradu na ovom kompu pa ne mogu izoštriti tu žicu na slici. Zaprepašten iza prepreke vidim potpuno naoružanog čovjeka u punoj ratnoj opremi. Na mađarskoj strani granični prelaz prazan, ali spuštena rampa. Čekamo nekih petnaestak minuta, a onda drugarica primjećuje u retrovizoru, super, nastradao si, ostat ćeš barem bez fotića. Gledam u svoj retrovizor, petorka naoružana dugim cijevima i šljemovima približava se našem autu. Ipak nismo zanimljivi, zaobilaze nas, al nitko ne trza niti diže rampu. S njima je i jedna plavuša, isto pod punom opremom, primjećujem bolnički križ na rukavu, al ne fotkam s dupeta, više zbog napetosti u autu i čekanju po vrućini.
Napokon dolaze i puštaju nas, žena samo provjerava Jinovu putovnicu, na našoj granici su pitali gdje je pas, dok ih je on s dosadom promatrao iz mog krila. U Barcsu smotra vatrogasaca, očito smo u državi u kojoj su uniforme u điru. Znam da treba uvijek gledati pozitivno, drugarica je povoljno kupila hlače, sandale sdu bile smiješno jeftine na akciji, ali nije bilo broja 43, a ja više ne eksperimentiram s 42. Sa sitnišem sam kupio izvrsne bonbone, a Jinu se svidila trava za zapišavanje na trgu ispred mjesne crkve.

Odlične domaće jagode, bar nešto, i špek se još kvalitetno drži, kupio sam i ovdašnjeg crvenog krumpira, a konačno, nakon tri dana, razriješio zagonetku oko akcijske prodaje jegera na polici žestokog pića. Naime cijena snižena za čistih 20 kuna, velika reklama, a na polici sve ove dane ništa. Jutros vidim dopunjava trudbenik pića okolo i odvažio sam se pitati. Kaže tip ljubazno, morate tražiti na blagajni, ako stavimo na policu odmah ukradu. Pa zašto baš jeger, imaju pelin i druga jeftina pića, odmah sam shvatio, radi se o zlatnoj mladeži koja neće svašta piti, a ne da im se trošiti, djeci iz dobrih obitelji. Uglavnom, i to kupljeno.
Inače primjećujem u Virovitici, sve uređeniji okoliš, na prvoj fotki je ulaz u stambenu zgradu u kojoj smo gosti. Ljudi shvaćaju da u društvu ništa ne mogu promijeniti pa se tješe mikroljepotom.

Stalno smo okolo pa i ne znam baš što se događa. Doduše domaćin ujutro i navečer prati vijesti televizije,čini mi se N1, uglavnom poznata lica iz Hrvatske,Bosne i Srbije, kako ne pratim teve, nisam ni znao da su otišli s naše dalekovidnice, niti da ovakva neka teve postoji. Prati se i satelitski program, sinoć su me jako obradovale slike iz Francuske, narod na ulici, nered i gore gume konačno s bitnim razlogom, najavljeno je i gašenje nuklearnih elektrana te država u mraku. Vidim da su im i političari u panici i izgleda da izmjene zakona o radu koje bi još olakšale otkaze neće proći, bahatost kad pretjera, mora u svjesnom društvu biti kažnjena.
Kod nas je naravno drukčije. Od početka mi smeta jedna točka u reformi obrazovanja i o tome sam pisao, to glorificiranje Bloomove taksonomije i dugoročnog definiranja ishoda u situaciji kad se sve u svijetu munjevito mijenja i ne znamo koji će biti ishod javnog mnijenja nakon sutrašnjeg dana, no zadnje što bih dopustio je da moje stavove zastupa jedna tako skandalozna politička figura kao što je taj Iličić, drkadžija koji nikad nije masturbirao. Definitivno su mi kritičari mnogo antipatičniji od reformista tako da naravno podržavam one koji se spremaju za demonstracije, za koje ima i previše razloga.
Što se tiče bitnih životnih stvari, tamna Domaćica je u KTC-u 11 kuna, vrećice za pasji izmet,našao sam pakiranje od tri kompleta vrećica za 7 kuna, i to lijepe šarene, Jin je bio u posjetu prijatelju Flafiju koji se vratio iz bolnice u Zagrebu, u kojoj stvari izgleda dobro funkcioniraju, spašen je, ako baš zdravstvo ima problema s funkcioniranjem za ljude, jer je političarima svejedno, nek barem funkcionira za pse.
Evo čitam post, izgleda kao da sam napet, ne, mnogo sam opušteniji nego prije par dana u Rijeci i ne sekiram se, jer ni ne vjerujem da će se kod nas išta ni događati.

U Podravini smo, kratko se javljam s tuđeg, izuzetno dobro zaštičenog kompa na kojem se baš ne snalazim. Post s ovim fotkama je trebao ići preksinoć, al eto, događaji prestižu jedan drugog, ima drugih prioriteta. Što reče frend, odmori se, uživaj, nema straha, fašizam neće pobjeći. U svakom slučaju možda skoknemo do Mađarske, tamo je između ostalog gušt fotkati, sa svim tim zabranama.

To se nikad nije dogodilo, u Austriji se cijelu noć broje glasovi i izgleda brojat će se do zadnjeg, zvanično oba kandidata imaju 50 posto. Glasovalo je 72 posto građana, znači veliki pokojni književnik Bernhard je možda i bio u pravu, više od polovice Austrijanaca su crne svinje iliti nacisti ("u Austriji možeš birati između crvenih i crnih svinja..."). Mađarska i Poljska u srcu Europe imaju isto filofašističke demokratski izabrane vlasti. Meni se nekako Austrija, za razliku od ove dvije države o kojima nikad nisam gajio iluzije, uvijek činila naprednija od Hrvatske. Zanimljivo, u samo jednom od austrijskih gradova nije pobijedio zeleni antifašist, u Beču je to bilo uvjerljivo, al svejedno, trend je poseljačivanje.
Mene naši fašisti nepogrešivo prepoznaju cijeli život i pokušavaju me preodgojiti, smetam im mnogo više od njihovih navodnih prirodnih neprijatelja, socijaldemokrata, vidili smo dok su socijaldemokrati bili na vlasti kako se oni dobro razumiju i dopunjavaju. Objema stranama smetaju misleći ljudi, fašisti će ponovo pokušati istisnuti iz lektire najproduktivniju hrvatsku književnicu, bivšu blogericu, Silviju Šesto, nije u onoj drugoj partiji, socijaldemokrati će nastaviti hajku protiv isto blogerice, svojevremeno nesretno udane ratnice, Tanje Belobrajdić, smije se, nije u vladajućoj partiji, iako je "desna". Njih dvije će se, za razliku od "njihovih" stada i pastira razumiti, iako će u nadolazećim vremenima morati biti na suprotnim stranama, tako ih mašinerija rasporedila.

Slika1: meni nekad jedan od najljepših auta, svi ga prestižu, ljepota je prestižna.
Slika2: ručak, međimurci na moru, zanimljivo začinjeno.
Slika3: isprobavanje sanitarija, čisto.
Slika4: kišobran na ćudorednom otoku
Slika5: plaža za pse, vjerovati osjetilima ili ne baš.
Slika6: večer, i Jina fascinira rasvjeta.

U stvari nekad je bilo teže gubiti, postojali su tkz. komiteti, koji te ne bi razumili pa bi te kažnjavali, pa si ti pokušavao objasniti što si mislio reći i pojednostavljivao i gubio živce zbog nerazumijevanja, baš jučer čitam kako se veliki Duško Radović naprasno razbolio kad mu je skinuta emisija, no ipak su te ti moćnici pokušavali razumiti.
Danas nikog ne zanima što je uopće po srijedi, uništavaju se ljudi bez presude i suvišnog zašto. Ne moraš uopće razbijati glavu zašto ti se događa ono što se događa, neka budala se dokopala nešto moći i to je to.
Šteta što se ne možeš baš potpuno isključiti i posvetiti bitnim stvarima poput alergije svog psa, jer ipak te ono ljudski kopa, mora biti da si i ti nešto kriv, nije moguće da su oni baš svi ispranih mozgova i savjesti.
Sad te barem više ne tjeraju na drugarsku samokritiku kao u ona mračna vremena.
p.s.
Gavuni i petak su se baš lijepo sljubili.

Što ćeš više. Još uvijek me fasciniraju brodovi. U Veneciji kad je obično napuštamo napuštaju je i oni najveći, to mene tamo nakon biennala i njegovih posjetiteljki najviše fascinira. Ozbiljne analize situacije u kojoj se nalazimo su smiješne.
Jedino pravo pitanje je banjalučki, tuzlanski ili sarajevski ćevap, ja sam sentimentalno naravno vezan uz Sarajevo, no njihovi najbolji majstori nisu bježali u inozemstvo, u Rijeci je sasvim dovoljna Banja Luka.
Jučer smo nekoliko puta pokisli i uglavnom nije bilo dobro, čekam hoće li danas biti gore, a onda slijedi vikend...

Kaže mi jučer učenica ljubomorna na moje instagram lajkove, pa svi vide da je to prevara. Pa sustav je prevara, sliježem ramenima, nitko nije prisilio te što su dali lajkove na taj čin. Važno dodaje, nije sve u lajkovima, na što ja obradovan pitam, ma daj, zar postoji nešto u životu osim lajkova.
Šalu na stranu, a u svakoj šali ima i istine, iako je danas na gimnaziji antinjemačke ravnateljice sjednica koja može realno ugroziti naše domaćinstvo, ja razmišljam o Venecuelanki, jednoj od mojih prvih instagram pratilica i vjernih lajkalica. Zgodna, mlada, s mužem i malim djetetom, ljubiteljica umjetnosti pa i mojih fotografija, što ćeš više.
E kao što je u njenoj državi idili odavno došao kraj i svega nedostaje, od hrane i lijekova nadalje, tako je jučer na instagramu došao kraj našoj kratkoj idili, mojim naglim potezima, kako to samo ja znam.
Prvo sam obrisao svoj lajk shvativši što piše na plakatu koji drži na ulici u rukama, ponekad sporo kopčam, ona želi slobodu, a ja nakon oslobođanja Libije, prije toga demokratizacije moje domovine, ja slobodu i demokraciju više ne podržavam i nikom ih ne bi poželio. Sjetio sam se da sam i ja tako devedesetih apelirao za mir u svojoj domovini i blokirao je.
Sutra ću je zaboraviti, al eto, danas mi zbog te, tako nebitne odluke, malo žao. S druge strane izgleda da smo uspjeli s onom peticijom protiv ukidanja invalidnine djeci s mentalnom retardacijom, život ide dalje.

Ode još jedna generacija maturanata, ovi su čak bili i dobri. U našoj školi čak nije bilo ni divljanja. Pamtim kako sam se nekad opraštao, promišljeno pripremljen zadnji sat. Nema više toga, sad me samo podsjećaju na neizvjesnost, što li će biti dogodine u ovo vrijeme. Licemjerno im je davati savjete, kad sebi nismo znali pomoći.
U Njemačkoj je trend zaklinjanja na nenasilje tako da me danas obradovala ona moje Julia iz Berlina člankom s poantom, zašto bi se baš "mi" odrekli nasilja, kad naciste i druge nasilnike kojima društvo vrvi uopće ne zanimaju ta filozofska pitanja. Veseli da ima neuškopljenih, ne baš u Hrvatskoj, ali ima.
Neću stavljati fotke norijade, baš bi mi trebao klinč s moralističkim pederima (karakterna osobina) koji su evo na vlasti, a i na blogu se ponovo neki probudili. Što reče jedna maturantica drugoj, ispred mene u redu u Tomiju, vadeći osobnu uz bocu vodke, jebote što ti očekuješ od babca na blagajni da zna računati, i da shvati da smo uglavnom svi punoljetni.
Malo me čak nasmijao tekst majice s elektro škole "Dobri majstori umiru od alkohola, loši od struje." te konverzacija "Tko vas to tako lijepo naučio?" "Dobar profesor." Prva pomisao mi je bila, nije smiješno, al eto, kakve nategnute gluposti i pučke mudrosti su bile na drugim majicama i ovo je vrh.

Ništa,danas sam bez riječi, malo sam živčan zbog Sutra. Samo par fotki odozgo, inače izvrstan sladoled u restaurantu s najboljom terasom, sedam kuna.

Prostor na kojem nažalost uglavnom boravim zadnjih pet desetljeća nije bez kulture, dapače, kulturno umjetnička društva sve ove godine, svejedno takozvani socijalizam ili takozvani kapitalizam, funkcioniraju odlično. Zaostali smo samo nepovratno civilizacijski, zaključujem čitajući Poletovu igraonicu za odrasle. Uvjerio sam se da zbilja i ja brzo zaboravljam, tako da ne stoje moje blog kritike da nikad na vlasti na nižim razinama nije bilo primitivnijih budaletina. Vidim na naslovnici starog Poleta, cura, osmi razred, nije primljena u savez socijalističke omladine jer se na prijemu pojavila u trapericama. Zaboravio sam i hajku na hašomane, mjerenje dužine suknji, crne kecelje i slične gluposti, klerikalna zatucanost glede seksualnosti ima ovdje dugu socijalističku tradiciju. Sad mi se čak čini da se najbolje protiv te trajne zatucanosti i kontaminiranosti ovog prostora borila ta takozvana dogmatska komunistička struja uključujući našeg blogera Babla kao urednika Poleta, forsiranje jeansa i urbanosti, rubne kulture, posjeti popravnim domovima, smetlar na naslovnici, ma kakva jebena politika, tako se zbunjuje seljačine.
A ovi slobodnjaci, ekonomski stručnjaci, liberali, štogod, s vječnim reformama devalvacijama i stabilizacijama nikad nam nisu donijeli ništa dobro.
p.s.
Na našoj televiziji se stalno rugaju DDR-u, socijalističkoj Njemačkoj, 1984. kad sam uživao njihovu prvu stipendiju su glede muškoženskih odnosa i seksualnosti bili desetljećima ispred nas, veći dio današnje Hrvatske je još neprosvijećen u odnosu na njih onda, 1989. kad sam bio drugi put tamo prije promjena, neću ni spominjati.
p.p.s.
Buket je s drugaricine godišnjice mature, jedna cura je pokušala s Mirelom i onom strankom, nitko u dvije stranke koje zapošljavaju, kulturna generacija.
p.p.p.s.
Fotke u skladu s naslovom i provokativnije više objavljujem na instagramu, tamo je mnogo jednostavnije blokirati karikutarne likove.

Svi smo načeti i svi kunjamo tražeći odmora ovo subotnje jutro. Jin se i previše noću češe, drugaricu spašavaju te opatijske seanse, ja opet osjećam taj lijevi dio vilice, nedavno otekao skoro do očiju, uvijek se događaju pizdarije kad smo preforsirani stvarima koje ne volimo, a moramo odraditi. Čovjek kao društveno biće, ha, kako razumijem Branda kad si je kupio otok kojem je pristup bio moguć navodno samo aviončićem. Veliki problem ljudske socijalizacije je što smo prinuđeni baviti se postupanjima ljudi s kojima nemamo nikakve veze glede životnih filozofija i navika, koje bi tako rado ignorirali, a ne možemo, te jebene priljepke, ako ignoriraš, začas ti svojom agresivnošću ugroze egzistenciju.
Ova mića pizza u Opatiji 38 kuna, sve ide svojim tijekom osim kiše koja ugrožava strategiju naših umnih turističkih djelatnika, čuo za susjednim stolom Nijemce koji su u Poreču platili pivce za živce 35 kuna pa se utješio.

Ulovio pauze između kišnog divljanja te odšetao do tržnice i biblioteke, u biblioteci uzeo knjigu "Igraonica za odrasle" o povijesti časopisa Polet, malo čitao, malo gledao fejs statuse od jučer, opet se rastužio. Svi ti sukobi u Hrvatskoj i oko Poleta između takozvanih dogmata i demokrata s distance i današnje pozicije mi djeluju potpuno promašeni, toliko protraćenog besmislenog vremena koje u jedan život stane. Skandali oko golotinje i neprimjerenih fotki i onda i danas, s tim da su takozvanom demokracijom logično ojačali seljačine i primitivci, tako da današnjim diskusijama još besmislenije trošimo vrijeme. Na fejsu me žalosti prijatelji šireći pozitivne statuse u stilu, za sve što nam se događa isključivo smo sami krivi, možeš misliti, po ovom vremenu me ne raduje ni Opatija popodne na koju sam potpuno zaboravio.

Dosadan kišni dan. Par zanimljivih rasprava, ljudi se zbilja počinju nepovratno dijeliti i možda je tako dobro. Žena je eto došla pred mirovinu, dvadesetak godina smo se pozdravljali i izgledala mi normalna, sad je ona desničarka koja se zalaže za obiteljske i kršćanske vrednote, a ja sam antikrist, inače na fejsu ja imam kao frendove više ustaša i četnika nego što ih ona zna nabrojati, a ona brani onog popa i ustaše. Zanimaju me školski drugovi, tko je kakav gad postao u životu i na kakvu se propagandu pali, ne pada mi na pamet ufuravati se u njihove statuse. Mogao sam otići u mirovinu i nikad ne saznati koga sam imao oko sebe u svojoj radnoj sredini.
Marin Miočić Stošić, najuporniji riječki aktivist i borac za bolje sutra, organizira sutra točno u podne sa svojom udrugom ispred radija Rijeke prosvjed protiv finalne rasprodaje Hrvatske. Nazvao me da to oglasim, dobio me u slastičarni, kiša se baš bila smilovala i stala, teško s najavom u javnost, eto, iako se kladim samo u njega, a možda i sebe kao prosvjednike, ak se uspijem izorganizirati, stavio sam vijest i na stranicu riječkog ogranka piratske stranke, stranicu nismo gasili, i zamislite, desetine ljudi je to već vidilo.
Nadam se da će me vrijeme poslužiti i da ću ujutro stići na obavezan posjet tržnici petkom, to mi je nekako ipak važnije od budućnosti.

Moj blog je uvijek pokušavao biti u nekoj interakciji s komentatorima, evo Jin se upravo probudio, kad sam, po vašoj želji, krenuo fotkati, sad je već na podu i pije vodu. Lijepa stvar se dogodila na jednoj maturalnoj zabavi, prenio sam status na fejsu javno, događa se, učenici znatno bolje prepoznaju vrijednosti vanserijskih profesora od nadređenih birokrata koji ih osjećaju kao ugrozu, možda napišem post, ak budem imao živce baviti se obrazovanjem. Fejs mi je inače servirao sjećanje prije tri godine, meni izgleda da je barem desetak godina prošlo, s euro izbora, uzgred i ovdje čestitam blogeru Euru 12 godina bloganja, sad mislim, nevjerojatno, govorim o izborima, da smo onda u ovoj državi osvojili 2 posto glasova, poslije je naravno stranka uspješno razbijena, već tada je bilo sabotaža u samom vrhu.
Ipak najnevjerojatnije od svega danas, rastavio sam i sastavio cijevi lavaboa ispod kojeg je kapalo li kapalo, perilica je odradila poslije dugi program uspješno, ni kapi, onaj koji poznaje moje nepreciznosti, zna koje je to čudo.

Oznake: PSHG u Rijeci, antideutsche Schulleiterin, Tintenfisch, crnilo.

Priroda ide svojim tijekom, s maturantima se oprostio, oni divljaju u utorak, više mi ništa ne smeta, ne mogu biti gori od dijela prosvjetnih djelatnika, zadnje dvije tri godine više ne dajem savjete, ono što sam propovjedao par desetljeća može im samo štetiti na putu ka uspjehu, ni sebi samom ne mogu pomoći. Na instagramu me zapratila mlada njemačka fotografkinja, slikarica i pjesnikinja u usponu, gdje me nađe, neće mi koristiti u životu, al veseli, nek se jebu drugi sa svojim realnim pobjedama.
p.s.
Teta kod koje uzimam limune veli, trešnje ubrao jutros otac u njihovom vrtu.

Oduvijek sam volio, znajući usput da je to zabranjeno, fotografski dokumentirati prelaske granica. Jučer sam se u Sloveniji uvjerio i da sam još s 17 naučio nešto što neki neće čitav život, koliko god novaca imali, prepoznati toaletne vodice i parfeme. Napravio sam naime brzinsku probu testera i bez konkurencije se najbolja pokazala moja prva ljubav, Sauvage od Diora. 55 Eura ipak više ne dajem, opet ništa za sebe nisam kupio.
Vani imaju klupice za sjediti, to je meni izvrsno za meditaciju. Jučer mi je palo na pamet kako je još pokojni otac osjetio duh sadašnjeg vremena, on me naime još prije tridesetak godina pitao kog ću vraga raditi u životu s tim njemačkim, a posebno njemačkom književnošću koju sam preferirao. Logika ravnateljice provincijalne gimnazije.
Hesse i Siddharta koji su bili onda glavni krivci za kvarenje sedamnaestogodišnjeg radoznalog malca, nadovezao se nedugo nakon njih Nietzscheov Zarathustra, ostali su temelji moje duhovnosti, poslije sam na njihovom tragu otkrivao i druge i neću zažaliti koliko god njihove spoznaje bile u neskladu s današnjim pobjedničkim vrijednostima.
Meni samo smeta što primitivne moćnike ne mogu staviti na "ignore", no tehnologija budućnosti će valjda učiniti nešto i u tom smjeru, za spas preostale čovječnosti.

Oznake: Zarathustra, Siddhartha, PSHG u Rijeci, antideutsches Gymnasium

fasada se raspada
možda još neko vrijeme
sijati nade sjeme
laž utjehu stvara
s barabama ne ide
obnovit se ne možemo
uživati u hladovini
ne dopuštaju
treba jesti
ili barem minirati.

Sinoć sam boraveći sam doma dobio ideju za post, testirati najveći njemački besplatni sex chat portal. Malo je bilo neobično jer sam isključio zvuk zbog Jina, a nisam ni stavljao slušalice jer ga i to iritira. Neposredno nakon druge fotke netko je prvoj dami platio odlazak na privatan chat, to onda mogu dalje špijunirati samo premium posjetitelji. Drugu damu sam ostavio pri stalnom navlačenju i svlačenju čarapa. Njih dvije su mi bile u stvari jedine zanimljive, prva smijanjem, a druga jer je suvereno tipkala odgovore na napaljene komentare. Najveći posjet je bio kod jednog mladog para koji se seksao, u jednom momentu skoro 1500 posjetitelja, no to je zbilja bilo dosadno. Bilo je i jako puno vulgarnih modela koji su naravno imali svoju publiku, ne znam koliko se zarađuje, bilo ih je nekoliko koje su taj cirka sat vremena što sam bio tamo samo odjevene brbljale, pa tako se i da, a bili su i cura i dečko koji su se izgleda i stvarno svađali. Vrhunac otuđenosti paralelnog svijeta.
A sad u auto i stvarni vikend život...

Nisam jučer ništa objavio na blogu, ne zbog nedostatka materijala, nego sam izabrao druge načine trošenja vremena, ima ih koliko želiš. Opao je zadnjih tjedana znatno broj posjeta blogu, vjerujem ne samo mome, a i publika se raspršila, mlađi su uglavnom na instagramu, stariji na fejsu. Ne može se više dogoditi, kao prije možda tri godine, kad sam prvi put osjetio diskriminaciju i nepravdu i o tome pisao na ovom mjestu, da se javi saborski zastupnik i ponudi posredovanje pri slanju zagrebačke inspekcije, ako je, a vjerojatno je, riječka korumpirana. Ponuđena mi je i pravna pomoć ak već sindikat ne zna, uglavnom čitalo se i reagiralo. Nije to ona vrhunska komunikacija na koju mi skrenuo pozornost mailom bloger GP-Zagrebancije, šaljući mi jučer primjer jedne diskusije 2005., također ispod mog posta, al vidiš da nije besmisleno. Post prekjučer je, iako ga je pročitao relativno mali broj ljudi izazvao jedan neugodan nesporazum koji sad ispravljam, ne radi se o mojoj školi, ja sam na dobroj školi i sad imam i oke rukovodstvo, na povijesno važnoj sušačkoj gimnaziji, ravnateljica već više godina ne dopušta učenje njemačkog jezika novoupisanima i to navodno, toj ludosti svejedno mi teško povjerovati, s blagoslovom nadležnog školskog ureda. Raduje me što vidim iz komentara, a znam i kod sebe, da nije to svugdje tako, mada, u svojoj županiji, znam još primjera.

Oznake: verbotene Sprache, antideutsche Schulleiterin, sušačka gimnazija

Opatija puna Nijemaca. S druge strane se sustavno gasi učenje njemačkog jezika i na Kvarneru nakon što je Istra odavno pala osim par časnih utvrda. Čitam prije desetak dana kako se u državama s neofašističkim vladama poput Mađarske i Poljske u znak nezadovoljstva politikom njemačkih vlasti destimulira učenje njemačkog jezika, sad vidim kod nas isto, nisam odmah povezao, a tako logično. Njemačka postaje, ako izdrži udare svojih neonacista, zadnja tvrđava antifašizma, u vrijeme uspona Trumpa i njegovih europskih patuljaka.
Inače, budući da me ljudi sve manje impresioniraju, današnji dan je pozitivno obilježio susret dvije meni najdraže pasmine pasa, velike izuzimam jer gdje bi ih se smjestilo, bila je zanimljiva ta gentlemenska igra zavođenja, a mi koji smo to pratili, komunicirali smo, naravno na njemačkom.

Oznake: #antideutsch #Bildung #Kroatien

Zanimljiv dan, bio na piću s Cerovcem, enciklopedistom i najjačim teoretičarem umjetnosti kojeg znam, naravno da zbog znanja ima velikih problema u profesionalnom životu, odnosno uglavnom nema posao. Sad ima osobnu iskaznicu, sjećam se izbora, iako su ga svi u gradu znali nije mogao svojevremeno na listu piratske stranke jer nije imao važeći dokument, guzonje su se uvijek bojale outsidera i nepredvidivih, glupo, jer svaki od nas nosi maksimalno pedest glasova, testirano. Naučio neke stvari koje nisam znao o poznatim umjetnicima u ulozi fakultetskih profesora, između ostalog.
p.s.
Post pogađate ide zbog dnevnog ritma produkcije, fotografijama je samo zajedničko da su friške današnje, sve što sam danas opalio, osim jedne, na kojoj sam se igrao s efektima odraza, pa sad umoran ni ne kužim što je na njoj, pa sam je eliminirao.

Imao sam živu raspravu i eto, čak me izbacilo nakon dužeg vremena iz takta, tko više štete čini školstvu, te ograničene podobne ravnateljice ili sindikalci domoljubi, ma glede štetočinstva, većina ne zna što sve sebi dopuštaju ili su dopuštale vukovarske, šibenske, riječke, opatijske ravnateljice, pa im je lako teoretizirati. Školski sindikati, koliko god bespomoćni, bezidejni i uškopljeni bili još uvijek su jedini sindikati koji djeluju, mada su dobra vremena daleko iza njih.
Živcira me kad me se uvuče u priče koje me se nažalost tiču, jer radi se o egzistencijalnim pitanjima zasad samo bliskih osoba koja polako postaju divljač za odstrijel vječnih šefica, no ja nikad nisam čekao ne reagirajući da dođem na red. mada više nisam tako aktivan i trudim se, kad je ikako moguće, držati se po strani, nek se drugi mlađi malo bore.
I možda nisam u prethodnom postu bio jasan, srpski primitivci mi nisu utjeha, jebe mi se za njihove , mislim da se zovu dveri, imam oko sebe i previše domaćih "čistih" zvijeri.

Vrijeme se igra, malo ovako, malo onako. Jedini valjda imam psa koji ono baš ignorira kišu. Toliko o metereologiji. ono drugo vrijeme nam izmiče. Inače dobio sam nalaze sa sistematskog, sad mi izgleda još beskorisniji nego što je bio, najbolja mi je zadnja rečenica, preporučuje se neslana dijeta, onih par puta što sam imao kontakt s liječnicima, sve ove godine, uvijek isto, osim ono jednom davno, davno, prestati pušiti. Zanimljivo mi je da sam se smanjio na 174, nekad sam bio176, vojsci je za vjerovati, s 81, pa težina ne ulazi u te njihove tablice prihvatljivosti. Iritiraju i uloge u koje se ljudi ufuravaju, oni koji su nekad izgledali normalni, ima ih i koji me nikad nisu uspjeli zavarati. Ne da mi se nadmudrivati s tim stvorovima kojima je to jedina zadovoljština u životu, ne da, a moram, ponovo sam u fazi velikog prezira koju si inače rijetko dopuštam, jer i ja radim gluposti, odnosno ne radim, al živim na Balkanu, a to eto stalno zaboravljam, vidim na twitteru, i Srbi stalno vade neke idiote iz rukava koji npr. znaju gdje je ženi mjesto i da je to najvažnije životno pitanje uz razmnožavanje ameba.

Ručali smo jučer u Mornaru, lignje su poskupile, još na Viškovu nam je vlasnik restorana rekao da nema lignji na meniju jer im je nabavna cijena skočila, kobasice su bile jako dobre i okusom i cijenom, poslije smo testirali novootvorenu i već razvikanu slastičarnu na rivi, creme de la creme izvrsna, sladoled kao sladoled nije loš. I to je bilo ono lijepo ovaj vikend uz današnji ručak doma, to možda uskoči sutra u post.
A ono ružno, o tome ćemo pisati idući tjedan ili možda ne, tko zna...
p.s.
Vodeći češki klubovi me prate, iako sam novi, na instagramu, na trik digneš posjećenost i broj lajkova, ostalo ide samo od sebe, moderna vremena.