Ode još jedna generacija maturanata, ovi su čak bili i dobri. U našoj školi čak nije bilo ni divljanja. Pamtim kako sam se nekad opraštao, promišljeno pripremljen zadnji sat. Nema više toga, sad me samo podsjećaju na neizvjesnost, što li će biti dogodine u ovo vrijeme. Licemjerno im je davati savjete, kad sebi nismo znali pomoći.
U Njemačkoj je trend zaklinjanja na nenasilje tako da me danas obradovala ona moje Julia iz Berlina člankom s poantom, zašto bi se baš "mi" odrekli nasilja, kad naciste i druge nasilnike kojima društvo vrvi uopće ne zanimaju ta filozofska pitanja. Veseli da ima neuškopljenih, ne baš u Hrvatskoj, ali ima.
Neću stavljati fotke norijade, baš bi mi trebao klinč s moralističkim pederima (karakterna osobina) koji su evo na vlasti, a i na blogu se ponovo neki probudili. Što reče jedna maturantica drugoj, ispred mene u redu u Tomiju, vadeći osobnu uz bocu vodke, jebote što ti očekuješ od babca na blagajni da zna računati, i da shvati da smo uglavnom svi punoljetni.
Malo me čak nasmijao tekst majice s elektro škole "Dobri majstori umiru od alkohola, loši od struje." te konverzacija "Tko vas to tako lijepo naučio?" "Dobar profesor." Prva pomisao mi je bila, nije smiješno, al eto, kakve nategnute gluposti i pučke mudrosti su bile na drugim majicama i ovo je vrh.