Dosadan kišni dan. Par zanimljivih rasprava, ljudi se zbilja počinju nepovratno dijeliti i možda je tako dobro. Žena je eto došla pred mirovinu, dvadesetak godina smo se pozdravljali i izgledala mi normalna, sad je ona desničarka koja se zalaže za obiteljske i kršćanske vrednote, a ja sam antikrist, inače na fejsu ja imam kao frendove više ustaša i četnika nego što ih ona zna nabrojati, a ona brani onog popa i ustaše. Zanimaju me školski drugovi, tko je kakav gad postao u životu i na kakvu se propagandu pali, ne pada mi na pamet ufuravati se u njihove statuse. Mogao sam otići u mirovinu i nikad ne saznati koga sam imao oko sebe u svojoj radnoj sredini.
Marin Miočić Stošić, najuporniji riječki aktivist i borac za bolje sutra, organizira sutra točno u podne sa svojom udrugom ispred radija Rijeke prosvjed protiv finalne rasprodaje Hrvatske. Nazvao me da to oglasim, dobio me u slastičarni, kiša se baš bila smilovala i stala, teško s najavom u javnost, eto, iako se kladim samo u njega, a možda i sebe kao prosvjednike, ak se uspijem izorganizirati, stavio sam vijest i na stranicu riječkog ogranka piratske stranke, stranicu nismo gasili, i zamislite, desetine ljudi je to već vidilo.
Nadam se da će me vrijeme poslužiti i da ću ujutro stići na obavezan posjet tržnici petkom, to mi je nekako ipak važnije od budućnosti.