Nachtfresser

Uh al su klerici na portalima i fejsu postali agresivni, eno kod Lugarić jedna lupa SVE VELIKIM SLOVIMA, dal to znači da ima nade da ovo sranje sutra ne uspije onako kako svi u ovoj zemlji bedaka očekujemo.
Šetnja mi je danas protekla ugodno, imao sam doduše sreće, nisam sreo nijednog ministra, sad doma vidim da su i oni bili u dostojanstvenoj gomili.

Iz svim srazova koji se odvijaju kajmak ubire politička kasta. Tako klerikalni dobitnici likuju što je na njihovoj strani književnik Raos koji da ima imalo moći, ko što jado srećom nema, prvo bi njih šupio na neki novi Goli otok, ja sam dobar vladajućima dok se trošim protiv besmislenog referenduma, sad dobivam od istih esdepeovaca poruke da treba spriječiti privatizaciju voda, u ovoj zemlji budala je moguće da se i vladajući bune protiv eventualne buduće vlastite gluposti, a narod plješće.
Vodećim političarima ne vjerujem ni u vlastitoj minijaturnoj stranci, i minimum moći je više od ništa, a kamoli u cirkusima koje veliki igrači režiraju. Blog koristim kao mjesto gdje mogu iznijeti svoje neovisne stavove i ako sam se izjasnio ovdje jasno o nečemu to je samo zato što me iritira ljudska glupost, u stvarnosti se tome rugam, al kad pišući podjebavam prečesto se događalo da me krivo shvate.
Bloger Bocaccio je korisni idiot meni suprotstavljene strane, iako zna da ova lakrdija oko braka ne spada u ustavna pitanja. Ne slažem se s njim, ali to nije razlog da mu se događaju stvari koje su se i meni na ovom servisu često događale doduše s drugim adminima, da skratim, odbanirajte ga !

Brisao post jutros, onda s restartanjem kompa nestale ikonice na desktopu pa se lijepo zabavljao neko vrijeme, uglavnom eto sam sam riješio problem, doduše ne znam koji je bio odlučujući korak. Sinoć na bazenu odustao nakon 750 metara plivanja, stadion svjetlio punom parom i kad smo se vraćali, jučer snimio i novi grafit, sad ispada da se nadopunjavaju igre i biro za nezaposlene, Raos me nije razočarao, i bio je on gad, sad nesretna stara budaletina, nema brige kod nas za starce koji više nisu pri sebi, bokte, sjetio sam se što se sve događalo Marinkoviću, a velik pisac nekad bio, ovog mi nije ni naročito žao...

Odrađeno dežurstvo u simpa društvu i pozitivnoj atmosferi. Bilo je tu i riječkih legendi koje su prilazile i pružale potporu. Mene osobno je zabavio i čiča obožavatelj lika i djela pokojnog doktora Đodana, rekao sam mu da je možda u pravu kad je spomenuo da je on možda bio i pametniji od velikog Tuđmana. Kolegica mi je pripomenula da se možemo mi zabavljati, ali da ovo sve ozbiljno dovodi u pitanje smisao ideje nas pirata o bazičnoj demokraciji.
Nije bilo usprkos hladnoći dosadno, toplo je uvijek kad se smisleno bez nervoze razmjenjuju ideje.
...I nije me zamislite uopće tangiralo tko u tom društvu s kim dijeli krevete.

Sve je manje i pravih aktivista, onih najprizemnijih, uličnih. Onih s kojima možeš pokušati komunicirati ili zaletiti se i pogriješiti pa ih pokušati napasti. Oni imaju iskustva s primitivcima i nebrojene utakmice u nogama iako neki sad izgledaju možda staro i umorno, a neki drugi pak freaky i izgladnjelo. Ulica je neutralizirana, sve beznačajnija. Kampanje se vode na internetu, lova ide direktno preko njega, ipak za privid prisutnosti na terenu gdje nemaju šanse stranke plaćaju kvaziaktiviste (tarifa na zadnjim izborima bila 7 kuna po plakatu), s njima je bolje ni ne pokušati komunicirati, treba im samo lova.
Nema više moje generacije ni na ulici. Ili potrošeno sustavom pomrlo ili se povuklo u rezignaciju doma svog ili dokrajčava u rijetkim birtijama u kojima se još može piti i na veresiju.
Prošetali smo Opatijom i Matuljima. Pronašli tu famoznu slastičarnu o kojoj se u gurmanskim krugovima već ispredaju legende, čokoladna torta dobro izgleda, al tiramisu samo zaslužuje dolaženje. Uhvatili i sunca, na kraju nas bura nosila. Ja bih sad već odustao kad ono zapuše, s lakoćom s kojom odjebem čuvare morala i križarskih temelja naše domovine, ali nisam sam. Socijalizacija i odgoj traže svoje.
Danas popodne bi trebao biti u 16 na Korzu. Budite dobri, atmosfera je namjerno naelektrizirana.

Kamo nedjeljom izaći nego u trgovački centar, u crkvi je naporno dok muževi i žene ne uđu u ustav. U Rijeci nema dopuštenja za ulazak psima, tako da se zanimljivi psi i zanimljivi pušači upoznaju pred ulazima pa Jinu i meni čekanje nije teško palo.
Kao u dobra stara vremena u nedjelju se jela sasvim pristojna janjetina. Jaganjci božji su za to vrijeme divljali internetom. Iduće nedjelje su kod njemačkih pirata izbori za savezno predsjedništvo, od 21 kandidature 4 su žene, izgledno je da jedna ima šanse za blagajnicu, jedna polušanse za predsjednicu,vodi se polemika oko toga i vidi vraga, uletio neki njihov mirche s organima u erekciji.
To je tamo antiproduktivno i autogol, pa rastu šanse moje kandidatkinje, ovdje u baš svim strankama što si podmukliji i bezobrazniji veća šansa da dođeš na vodeće funkcije
A da, a naslov, pa naravno, fotke sve govore, samo se malo treba odmaknuti od ljudske betonske kaljuže.

šetamo šutke
glupost sva nas ubija
mrak već sustiže

Prestanak dosadne kiše sam jutros iskoristio za odlazak na tržnicu, nabavio papričice, limune i ostalo kod mojih teta te mi palo na pamet da ipak svratim do gromoglasno reklamiranog sajma hrvatskih domaćih proizvoda, znao sam da je to neisplativo, al eto, palo mi na pamet, možda nađem kakve krvavice i kiseliš u teglici. Bolje da nisam pitao, 25 kuna jedna ova manja. Ma ne osuđujem, naravno ni ne kupujem, u ovoj državi te ionako svi prave budalom, odmah sam se sjetio kako u Metkoviću tik uz plantaže traže 20 kuna za limun, a mandarina je bilo i po 7 dok su u Rijeci iz koje sam došao bile po pet, neka, nek se muzu čarobne riječi "bio" i "domaće", nisam ovisan od tih "promocija", na tržnici postoji dostatna konkurencija i varalice polako propadaju...

Limunada, doručak te partija šaha za razgibavanje uma protiv Shreddera na najjačem nivou. U situaciji općeg egzistencijalnog straha pod diktaturom krupnog kapitala uobličenog u koalicije oko dvije stranke koje se bore za strahovladno upravljanje treba znati uživati u trenucima koje si sutra vjerojatno nećemo moći priuštiti jer će očito biti gore. Uspio sam danas remizirati ponavljanjem poteza, rijetko to uspijeva no budi nadu da su iznenađenja moguća. Idem pješice do grada, trubi mi iz auta jedna ženska simpa faca, no ne uspijevam je na mah identificirati.
U gradu akcija. Prisustvujem razgovoru, uobičajenim prijetnjama i onim standardnim, oke, ak vi to nećete skinuti skinut ćemo mi uz "asistenciju".
Ne sumnjam da su Asistenti brzo stigli nakon što sam otišao.

30.11. njemački pirati biraju novo vodstvo, tu su kandidati predstavljeni lijepo i transparentno za javnost : Izbor piratskog vodstva
Najpoznatije piratice Marina Weisband i Katharina Nocun se neće kandidirati jer si ne mogu priuštiti besplatno vođenje stranke, Marina je nezaposlena, trenutno uglavnom živi od svoje knjige i predavanja, Kata još nije diplomirala.
Unutar pirata već duže vrijeme djeluje feministička frakcija kuglački klub
Jedna od najaktivnijih članica je Christiane Schinkel koja se sad kandidirala za predsjednicu. Kratko je vodila najradikalniju i najuspješniju piratsku frakciju, onu berlinsku. Zamjeraju joj da je za vrijeme njenog mandata partija bila previše otvorena za javnost (fotke dokazuju, i ona), nisu se krila oštra razmimoilaženja. Christie je doduše to suvereno moderirala, zrela samosvjesna žena. Nisam je upoznao u Berlinu, no vidim da su neki moji tamošnji poznanici ono baš za, a neki ono baš protiv. Volim bazičnu demokraciju i kontroverznosti koje ona donosi, kod nas nijedna stranka nema tih problema.
Sve je u kampanji do jučer išlo kao podmazano, dok se prvo nije odrekla ženske kvote ("respekt umjesto kvota"), a onda i opet žensko nepolitički podržala novog protukandidata iz Frankfurta , al dobro, nije povukla kandidaturu, baza je zrela, neće je valjda slušati.
Radi se o srazu pravih pirata i PR majstora, zavodnika javnosti, kakvih imaju vodeće stranke masu na platnim popisima.

Tražim točku oslonca.

Obavismo vojnički discipliniranu svrhovitu šetnju Jin i ja, zadatak izvršen, vojska može ponovo na dremanje u košaricu ispod mog kompjutora. Okinuh i ja u bloške potrebe dvaput, izuzetno sam lijen i nemotiviran, okinuh dakle samo po jednom fotićem u pravcu postaje i rasadnika, tamo brzinski utovar cvijeća, dok ponovo ne pljusne.
O pljuskama jučer razgovarao s kolegom, ne podnosim te generalizacije o hrvatstvu i Vukovaru, uostalom sramotno je da sam jedini normalan osvrt pročitao jutros u uvodu na srpskom portalu preporučen od tamošnjih luzera kao što sam ja ovdje.
S druge strane

Hrvatska je postala poligon za nadmetanje dva PR tima. Ulog je recimo jedna generacija, robotizacija društva i sve manje posla za trudbenike sjebat će toliko zabavnu igricu ustašica i partizančića, al to ja neću doživjeti. Meni je stvarno svejedno, ni još jedan rat ne bi mi bio neka tragedija,i u ratu se da napraviti dobrih fotki.

Kaže mi njemački pirat (uostalom gdje uopće ima pirata osim u Berlinu, a on je šef provincijske organizacije) : pitat će te oni što dolaze iza nas, što si radio dok su se rezala sva stoljetna radnička prava i što ćeš im ti reći, stavljao fotke svojih obroka na blog. Baš to dok još mogu, započnite slobodno revoluciju bez mene, pružit ću logističku pomoć, osuditi sigurno neću ni selektivno nasilje, ja sam nešto probao, i sa sindikatom i s politikom, ne ide, svugdje u vrhove ubačeni igrači za izazivanje farse, evo u Srbiji wikileaks objavio, heroj Otpora, snage koja je lomila Miloševića, strani plaćenik, kod nas ne trebaju stranci, jednoj partiji braniteljske udruge drugoj strančice, sve džentlmenski dogovorile dvije zapadne marionete i nitko baš ništa ne može jer su svi liznuli malo pekmeza, sem nas glupih blogera, par tamo, par ovdje.

Rus Kropotkin je pokušao dokazati da u životinjskom svijetu ne opstaju najjači i najprilagodljiviji, već vrste kod kojih je izraženija solidarnost pa je to pokušao prekopirati i na ljudsku vrstu, oni koji smišljaju ladice da bi svijet bio dohvatljiviji i jasniji proglasili su ga anarhistom i polako je pao u zaborav.
Ima nas kojima su dosadna svakodnevna nadjačavanja i nadmudrivanja, pogotovo ova hrvatska, sirova, prostopučka, navijačkostadionska, pogotovo kad su na svim pozicijama u državnim i javnim službama na strateškim mjestima oltarolisci i podanici političkih govana.
Natječem se sa samim sobom, a i s kompom, evo danas nevjerojatan ishod jedne partije u kojoj kao bijeli stroju žrtvujem dva topa za napad, igra je smisao, kvalitetna igra ispunjava, u ovoj državi je ne možemo konzumirati, a ishodi ionako nikom nisu bitni.
Tješi doduše da nevremena lome sve kruto i neelastično.

Imao je on već uspjeha, ali ova stvar zavređuje post. Godinama smo ovdje na blogu, obojica smo prošli sve i svašta, isti debili su nas tlačili, isti admini nisu podnosili, ali eto dolazi sve na svoje.
Dan je trebao proći bez posta, pratim jednu njemačku diskusiju o ideji koja me držala, a koja se urušava, kod nas uzgred samo što nije zatrpana, pratim i šah, Carlsen je nakon jednog čudnog poteza u otvaranju na kraju dobio Ananda i poveo u meču za titulu svjetskog prvaka, muškarci i žene izgubili na europskom ekipnom prvenstvu, žene su katastrofalno loše, dijele predzadnje i zadnje mjesto, gledao malo i lošeg nogometa, ali eto, to je sve beznačajno da bi zaslužilo post na ovom blogu...
p.s.
Ajd da bude i fotka obroka, kad smo već ko narod takvi tradicionalisti, zašto onda ne i na blogu nešto uobičajeno :

Iznenadan poziv da idemo na Interliber, prihvaćen. Brzo pakiranje i dogovor, još samo da u Zagrebu na tržnici prije zatvaranja stignemo kupiti čvaraka. Spakirani relativno brzo, stigli relativno brzo ali malo iza 14, ljudi su još tu ali fiskalne blagajne više ne rade.
Idemo na sajam, ne očekujemo ništa posebno, dogovor da ja s Jinom ostanem vani, mene ionako samo eventualno jedna knjiga zanima. Ne očekujemo kao na pulskom i riječkom sajmu ("Kičma") da će pas prošetati i sajamskim krugom, ipak je ovo sajam balkanske metropole, ali ipak iznenađenje.
Na samom vanjskom ulazu na velesajam iz svoje kućice izjuruje zapjenjeni brko, ne, pas ne može dalje. Ne može ni u blatnjavi ogromni velesajamski krug, nigdje nema znaka ali tu je moćni čuvar, a Jin i ja smo ionako vani samo namjeravali promatrati užurbane face.
Ništa, Matija je došao poslom, on ipak ulazi, a mi mijenjamo plan, idemo u obližnji Avenue Mall, tamo su psi dobrodošli. Odlično i povoljno jedemo, ja škarpinu po 25 kuna, drugarica menu za mislim 29, pale su i povoljno zimske čizme, a kako ono naš narod kaže, čizma glavu čuva, a knjiga je kvari ili tako nekako.

U Rijeci se smirilo, sunce se izborilo za svoje mjesto, snimam prirodu jer te ispade moja ekipa voli, išao po izuzetno skupe jakne u kemijsku čistionicu, 150 kuna dvije, moja crvena je oke ispala, okovratnik mi bio važan, na drugoj još flek nije otišao, pregovara se, ide u neizvjestan još jedan krug, za tu lovu bi valjda trebao biti uspješan mada gđa što radi tamo nije optimistica, opet na tržnici vjerojatno napravio grešku koju sam x put ponovio, kupio par kranjskih na akciji po 28 kuna kg, platio pet kunića, izgledaju dobro, ali ako su kvalitetne kako mogu samo toliko koštati, vječna dilema jadnih hrvatskih potrošača...

Vidim novi natpis, iskren i iz srca, nema nastave danas popodne. Nitko ne vjeruje da sam pješice, po novonametnutom vlastitom običaju došao na radno mjesto, bez potrebe jer osim dežurnih više nije bilo nikog. Najbolje su mi cure usput koje se panično drže za prometne znakove, kao da su oni sigurni, ima srušenih, nisam fotkao. Par ljudi na tržnici me gledalo ko Marsovca, ja sam zbilja mislio da će netko možda raditi, al ak sam dobro shvatio, nekog je nešto tamo danas pogodilo.
Na Mrtvom Kanalu jedna vesela barka bi bez gazde prošetala do mora.
Trilje i blitva za ručak.

Noćas ustajem, nema struje. Vani prijeteći fijuče, ne znam gdje se Jin smjestio, na uobičajenim mjestima nije.
Izlazimo jutros na olujnu buru. Poruke napadaju, otočni učenici ne dolaze.
Talijan zastaje s opakim autom, otvara prozor, pripušta udare ledenog bockastog zraka, protiv čijih udara se Jin hrabro bori, pita me za put do Krka, ja mu objašnjavam, on odmahuje glavom, autostrada bloccata.
Kažem mu da nema šansi, on uvjerljivo, da mora tamo stići, ništa, usmjeravam ga preko grada, za koji znam da je u prometnom kolapsu, čujem, u daljini se trubi, ima ih još koji moraju stići na cilj.
Propašće poneki posao danas.
Jin je inače heroj, sinoć po pljusku, jutros po oluji, obavlja ono što se obavit mora.

Tržnica, mrkač, prije tržnice čisto da opalim jednu fotku preko Mrtvog. Dan za zaboraviti, aha, mogu dodati jednu neobjavljenu subotnju. Budući da je dan nizašto dovršavam besmislenodosadnu administraciju. Inače volim smislenu dekadenciju i jedan od omiljenih romana mi je Moravijina "Dosada".
Osamdesetih godina prošlog stoljeća imali smo korisne seminare koje su vodili ono baš jaki igrači. Zamjenik ministra se prezivao Dolenc i nisam ga volio jer se nosio kao zamjenik ministra, a ni onda nisam poštovao autoritete. I rekao sam mu, jednu neobaveznu večer u Crikveniciuz piće, zar ovo što se traži od profesora nije glupo, a ovo strašno omalovažavajuće. On je rekao, da, oboje je nepotrebno, nemojte to raditi, pozovite se na mene ako Vam tko to naredi.
Sad imamo desetak puta više nepotrebne administracije, a da mi je netko onda rekao da nikad više nećemo imati ne samo vrhunske, nego ako, onda jedva prosječne seminare, te da više neće biti nitko ni približno sposoban u tom ministarstvu rekao bih, ma daj, budimo ozbiljni...

Neću ništa napisati o referendumu, jesam na fejsu i tu sam se jako suzdržavao da ne napišem ništa uvredljivo o hipnotiziranoj rulji čiji su predvodnici barem među političarima sve uzorni bračni muževi, a eto Kosor u koju su se do nedavno kleli je protiv jer nema muža. Moje drage kućne "konzerve" poput operne primadone Tonkice Mirat kojoj usput čestitam rođendan su protiv i to me zadovoljava, barem nikad više neće biti onoliko debilnog jednoumlja kao kad su dirigirani čovjekčići jednog Vladu Gotovca nazivali komunjarom i nacionalnim izdajnikom, a svi šutili o tome.
U Rijeci balavurdiji zasad uspjeva razbiti samo nepoćudne prozore, ploče im je prekomplicirano, ali naučit će ih se i to. U konobi Fiume se zbilja dobro jede, ona druga konoba, mislim da se baš zvala Rijeka je pod ključem.
Najpoznatiji ruski šahovski portal je maloprije objavio na twitteru, neki anonimac je srušio često igranu napadačku varijantu u sicilijanskom otvaranju, sad kad je odigran potez skakačem na f6 izgleda jako logičan i nevjerojatno, crni izgleda dobiva, barem kako smo Jin i ja zasad skužili.

Zadnje vrijeme rjeđe pišem jer ima previše teme koje se nameću i često se jednostavno ne mogu odlučiti. Jasno je samo da se treba što više izolirati, nekad je bio imperativ socijalizirati, jer ljudi postaju sve opasniji, sustav potiče ono najotrovnije u njima, bez brige, bit ću konkretniji kad primim sljedeću jaku dozu otrova, ove svakodnevne umjerene vježbom savladavam.
Nisam vjerovao da masovna indoktrinacija može biti toliko djelotvorna, s druge strane akcija prikupljanja potpisa za bezuvjetni temeljni dohodak ide uspješno, konj koji krepava opasno se rita.

Privlačno, svejedno neću tamo ništa kupiti, teško je s nama koji smo izgubljeno lutali periferijom dok su se u centru ispirali mozgovi.

Svjetski marš milijun maski 5.studenog nije prošao bez riječkih sudionika. Jako dobro osmišljen protekao je u miru i dostojanstvu. Osjećao sam se neobično, poznajem i neke drage anone, a s druge strane prepoznajem četvero policajaca u civilu koji prate kolonu, jedan me nespretno i snima, kao ciljano i neki nepoznat paparazzi kojem spremno poziram. Malo je žalosno kad su svi skriveni, a nitko ti nije više inkognito, previše je tu iskustva ulice.
Svi smo anonymous, svi smo legija, Rijeka ni ovaj put nije zakazala.

Nakon Londona kratkotrajno (par mjeseci) traženje biznisa u Rijeci, nisu vjerovali kako je ovdje, sad se leti do New Yorka malo zaraditi, možda se u ovoj zemlji u međuvremenu što počne mijenjati, tak su svi govorili, sjećate se frenda kad je odlazio u Prag, neću nabrajati dalje, nikom se ono baš ne žuri nazad, ovi s djecom se ukorijenili u Australiji i Kanadi, dođu na pokoju sahranu u najdražu državu.

Jin je sinoć kasno jeo i zato me danas rano čekao za šetnju. Nije inzistirao al smo u polumraku izašli, uvjerio sam se da nije folirao.
Šetnja do grada, povod, drugarica ostala bez cigareta i voća. U gradu jedna cura surfa u centru, šest sedam pokušaja snimanja, kao ukleta, svaki put se u trenu okidanja fotka zamuti.
Uljudna međunarodna internet komunikacija, završavam po oprobanom efikasnom receptu najpoznatije srpske piratice Jelene Jovanović :"Thank you, fuck off. " i blokadom.
Pršut nije bio najbolji, inače jutros su mi svi nekako blijedo izgledali, ipak nisam očekivao od tete kod Smrekara da će mi nerazbuđenom podvaliti, sarma naravno vanserijska.
Sutra radni dan, hrpa neželjenog posla za nadoknaditi.

Zanimljivo da zadnje vrijeme sve fotke jela brzinski fotkam, samo jednom svaku, i uglavnom ne uspjevaju. Kako tek da uspije u mrkom mraku bez blica u naslovu opisana cura, pogotovo ako jednom rukom držim Jina koji bi je lovio, a drugom fotkam, dobro, jedan batak se razabire, možda bi se čak dalo prodati pod umjetnost

U takozvanom demokratskom društvu jako je teško imati političku organizaciju s demokratskim ustrojem. Kad bi to bilo moguće to bi bio kraj diktature maskiranih moćnika iz pozadine. U kapitalizmu u subkulturnim potencijalno revolucionarnim krugovima puno je ucjenjenih ljudi, od poduzetnika koji koketiraju sa "scenom", do nezaposlenih, raznih ovisnika i narkomana. Njih se odmah aktivira kad se pojave s jedne strane bazičnodemokratske, s druge strane nacionalističke opcije, u Njemačkoj su to na primjer pirati i AfD, stranka koja se zalaže za ponovno uvođenje marke, umalo nije ušla u parlament.
Najaktualnije događanje je marš milijuna maski koje navodno organizira kontroverzni kolektiv Anonymous. Petog studenog na ulice uglavnom većih gradova širom svijeta (pogledaj sliku) bi trebalo izaći oko milijun maskiranih ljudi i prosvjedovati s porukama uglavnom o slobodi pojedinca protiv diktature sadašnjeg sustava, bliskim i raznim alternativnim socijalnim pokretima (npr.occupy), od kojih se anoni ograđuju.
U svijetu su anoni najaktivniji u borbi protiv religije, naročito protiv manipulacije scijentologa i novog poretka, po tome ih se nepogrešivo prepoznaje no u akcijama uglavnom sudjeluje najviše par desetaka aktivista. Stoga je režimske službe po cijelom svijetu iznenadila priprema tako obimne akcije. Jučer sam primjetio nešto dugo očekivano, u medije se plasira da marš ne organiziraju autentični anonymousi. He,he, tko bi to sad trebao efikasno demantirati.
Svaka pobuna koja ističe neodrživost neoliberalnog iživljavanja koje uništava sve širi krug ljudi je dobrodošla i svi mi koji se osjećamo dijelom piratskog pokreta (nikakvih stranki) pružit ćemo joj logističku potporu, preko svih granica, evo ja se plasirajući dokumente iznova prisjećam ćirilice.