Vidim novi natpis, iskren i iz srca, nema nastave danas popodne. Nitko ne vjeruje da sam pješice, po novonametnutom vlastitom običaju došao na radno mjesto, bez potrebe jer osim dežurnih više nije bilo nikog. Najbolje su mi cure usput koje se panično drže za prometne znakove, kao da su oni sigurni, ima srušenih, nisam fotkao. Par ljudi na tržnici me gledalo ko Marsovca, ja sam zbilja mislio da će netko možda raditi, al ak sam dobro shvatio, nekog je nešto tamo danas pogodilo.
Na Mrtvom Kanalu jedna vesela barka bi bez gazde prošetala do mora.
Trilje i blitva za ručak.