Kišilo je cijeli dan i nekako mi baš došlo šetati po kiši. Ono opuštanje od pizdarija prethodnih dana. Idući tjedan opet, administracija, matura, štrajk u kojem moj sindikat ne sudjeluje, eto tu imamo izravnu demokraciju, referendume uoči važnih odluka i vidi vraga, samo 38 posto naših glasovalo za štrajk. Novinska vijest o otkazima u Splitu, onako birokratska, jbga, i naš Sewen je u tom okruglom broju. Pizdarije slijede jedna drugu, radujte se filozofi, ni ja u nedjelju po prvi put ne izlazim na izbore, jebe mi se tko će biti gradonačelnik. Napunili smo izranjavanog medu, Jin bi ga opet komadao 3100.post.

Obavio sam i ljekarnu i sve, samo tržnica nije radila, jeo sam nešto lošiji pršut nego obično, ne brinite, luk i rajčice su bili na drugom tanjuru, povrća je bilo u hladnjaku. Ne znam zašto volim fotkati u marketima, valjda zbog svih tih kamera i čuvara. Unio ocjene maturantima u e-maticu, zanimljiv osvrt jednog srpskog novinara bivšeg hrvatskog dopisnika, suci iz Haaga izazivaju hrvatski bijes prema Srbima da se lakše iza sve zavjese sve te rodoljubne galame obavi dogovor oko konačne totalne prodaje INE.

Sve suštinske pobune protiv sustava su u dvadesetom stoljeću tužno završile. Pobunjenici kraja šezdesetih su se podijelili u dvije struje, manja skupina je završila u oružanoj pobuni, veća krenula u marš kroz institucije, u Njemačkoj su se registrirali kao stranka Zelenih. Gerilci u zatvoru (RAF) su 1992. proglasili neuspjeh i obustavu oružane promjene sustava, bili su kritizirani od strane suboraca vani, ali hijerarhija je bila jasna, od tada nije ta organizacija izvela ni jedan oružani napad na bankare, šefove udruženja poslodavaca i ostale reprezentante društva, samo jednu diverziju na zatvor. Zeleni su opet ušli jačanjem stranke u žestoku unutarstranačku borbu između tkz. fundamentalista koji su se držali izvornih principa pokreta i realista koji su se pragmatično uklopili u sustav kakav jest i zadovoljili se takozvanim izvodivim promjenama. Borba je završila katastrofalnim porazom fundamentalista, trijumfom ljudi oko Joschke Fischera koji su ušli u vlast, podržali oružane intervencije širom svijeta, novo vodstvo im je čak i prilično konzervativnih svjetonazora, nije isključena ni koalicija s demokršćanima. S druge strane njihova organizacija mladih je izborila prilično nezavisan status u stranci, stavovi su im dokaz da ideje pobune nije tako lako ubiti, zadnja inicijativa naravno osuđena na neuspjeh je zahtjev za potpuno ukidanje institucije braka.
p.s.
Slijedim tijek misli čitajući ujutro na jednom njemačkom portalu o preživjelim herojima šezdesetosmaške pobune Joschki i crvenom Denniju. Ilustracija zaboraviosammuimemislimdasepreziva Halsman.

Kad bi se radilo i djelovalo samo racionalno nikad se ništa bitno ne bi promijenilo. U zemlji iracionalnosti u svim srazovima oni koji postupaju racionalno pobjeđuju, obećana zemlja za sitne duše.
Jučer su se dogodile dvije neoprostive stvari, zbog jedne rasprave i sastanka nakon toga nisam objavio dnevni post i stradao je Jinov medo.
Pokušat ću da se nešto slično ne ponovi, u trenucima kad prostituciona politika postaje prioritet nestaje smisao promjena na bolje.
A dan je tako lijepo počeo...

Prvi dan maturalnog maratona, Jinu uopće nije bilo jasno kog vraga ustajemo s pticama u ranu zoru i čak nije valjda prvi put s radošću išao van. Dežuran sam na nižem nivou hrvatskog, vidim glatko ide, poslije saznajem Krležini Glembajevi. Svi su barem s neta skinuli Enu Begović. U sebi zlobno mislim, napredujemo kao društvo, čuj Krleža na nižem nivou, konačno malo kritičnosti. Poslije srećem svoje maturantica što su pisale viši nivo, ma super, usporedba Krleže i ne znam više koga. Jedini književnik kojeg je Hrvatska imala u dvadesetom stoljeću, jedini čini mi se kojeg će imati u dvadesetiprvom. Poznato je da veliki književnik nije podnosio konkurenciju, štoviše neki su zbog njega i emigrirali, jedan se vidi vraga proslavio u nekom tamo Parizu. Nije doduše Krleža kriv što su Hrvati nepismen narod pa nikad nikog drugog malo jačeg književnika imali nisu.Tko ono reče : spasi nas bože srpskog junaštva i hrvatske kulture, psi laju, Krleža ostaje.
Jin je zbunjen, pokosili mu omiljeno igralište, i na njegovom igralištu samo mijena stalna jest. Nama pak treba postojanost, crkva, brak i malo Krleže...

Nezamjenljiv sam na dežurstvima iz državne mature svaki dan od rane zore idući tjedan osim valjda jednog praznika, koji se našao baš u pravo vrijeme, bravo bando. Danas nisam ništa radio za školu iako e matica čeka jer je trebalo iskoristiti normalan dan, eeej, nedjelja je. Neki su krivo shvatili, Jin je dobio rođendanski dar, al ga na fotkama skriva, danas sam ulovio moment u restaurantu. Pogodite što sam ja jeo, ne očekujete od mene valjda originalnost, barem u jednom području totalna konzerva

p.s.
Nedjeljom prijepodne zna biti živo samo na autobusnom kolostaju i tržnici, danas sam izabrao za fotkanje prvu lokaciju, naše Wind nije bilo.

Rijeka se pridružila gradovima širom svijeta koji su danas marširali protiv diva zlouporabe GMO-a Monsanta. Istina glavna fejs organizatorica se nije pojavila, pirati jesu, osim Jina i mene sa zakašnjenjem, ali su tu bili neizbježni Marin Miočić Stošić s transparentom, njegova Anita bez i jedna djevojka sa svojom parolom. Osim Marina u neformalnoj atmosferi tridesetak prosvjednika mudrosti svoje životne borbe protiv korporacija iznio je meni nepoznati gospodin.
Poslije sam neformalno razgovarao s predstavnicima druge meni isto jako bliske priče

"Web stranica nam izgleda kao ciganska čerga."
"Ti imaš nešto protiv cigana."
"Pa ne družim se s njima."

Izbacite prvu rečenicu dijaloga i ostale dvije plasirate u javnost, garantirate autentičnost, prešutite usput da je to razgovor na neformalnoj zatvorenoj grupi. Formira se javno mnijenje koje je zgroženo.
Naša junakinja još toga nije svjesna jer radi na organizaciji međunarodne konferencije koju reklamira na stranici na kojoj sam ja do jučer bio admin. Navodni klerikalni provokator kome stranica navodno i inače smeta zamjera objavljivanje posta navodne rasistice. Navodni ja to navodno brišem i postajem cenzor slobodoumnog portala, a navodni fašist junak i navodna žrtva.
Priča je naravno izmišljena kao i sve priče kad ustanem na lijevu nogu. Vječna dilema pri munjevitom fotkanju, riskirati rezanje glave ili sandala.

Kao bonus postu dodajem novu fotku šminkerice i samopromotorke koja se zamislite ne bi udala za homoseksualca, čisto da provjerim hoće li reagirati i prati li redovito ovaj blog

nije vrijeme
nevrijeme je
neizabrane noći

p.s.
eh dar se skrio

Grad funkcionira usprkos našim noćnim raspravama, jedino što postižemo je neispavanost, a to je valjda i krajnji cilj kreatora sustava.
p.s.
Psi reagiraju na nedovoljnu pozornost primjećivali vi to ili ne.

Šetnja pa bus svaki dan. Ljudi gledaju jedni kroz druge i svi su nestrpljivi do odredišta, kako u Rijeci tako u Berlinu.
p.s.
Oni što misle da se iste slike na blogu stalno vrte logično, jer je takva logika skoro uvijek pogrešna, nisu u pravu. Danas vidimo po prvi put ove godine divlji mladi češnjak.

Današnji piratski utorak smo održali u stanu valjda najzanimljivijeg hrvatskog pjesnika uopće inače člana naše stranke Izija. Nakon sastanka ispratio je nas pješake, prepričavao je nedavno pročitane dnevničke zapise zadnjih dana Bukowskog, dobro se najjači od nas izgleda držao, na putu do autobusnog stajališta je bila benzinska crpka s dućanom i završili smo ko nekad u parku.
Na sastanku je načelno dogovoreno sudjelovanje na prosvjedu protiv ogromnih rajčica, a u parku potreba bližeg upoznavanja Mareike i drugih berlinskih pirata/ica

Razmisli još jednom prije nego što nekog ono baš šutneš

p.s.
Fotografija nije moja, kradem već ukradeno...

Prvo kopipejstam, red je, svoj status s fejsa :

Hvala svima koji su izašli na izbore i svoj glas dali Piratskoj stranci :
* Zagreb - 0,95%(2.776 glasova)
* Primorsko-goranska županija – 1,33%(1.409 glasova, obrađeno 99,70% glasova)
* Rijeka - 1,63%(573 glasa)
* Petrinja - 3,77%(354 glasa)
* Varaždin - 2,17%(336 glasova)
* Samobor - 1,89%(269 glasova)
* Bilje - 2,09%(56 glasova)
Hvala i onima koji su nas ometali, pomoglo nam je u samodefiniranju !

Prošlo je, ovdje u Rijeci je dobra ekipa bila u igri, šteta što piratska ideja i u Njemačkoj preživljava krizu, nevjerojatno kojih se podvalica sjete, te kad bi se donosile obvezujuće odluke internetskim glasovanjem diskriminirani bi bili oni koji se odbijaju služiti internetom, te platforma za elektronsko glasovanje ne podržava najstrožije standarde o tajnosti osobnih podataka, te ovo, te ono, te one klasične fore koje baš svi sad puše, kome bi uzeli novac za dostupan slobodni internet i druge standarde ispunjenja osnovnih potreba svakog pojedinca, te baba roga priča o drogama koju napuštaju i svjetski stratezi borbe protiv ovisnosti, te kako možemo podržavati neprirodne odnose, do nedavno se pušila teza da priroda ni ne poznaje homoseksualnost, ma ima čudnih stvari i u prirodi, moj pas neke dane ne bira hoće li zaskočiti muško ili žensko, ma što očekujemo od politike, socijaldemokrati su dokrajčili ideju socijalne pravde, demokrščćani kršćanstva, Zeleni između ostalog pacifizma, anarhisti me banaju na svojim društvenim mrežama, Katja Kipping mi dopusti diskusiju na ljevici da bi mi nakon uvodnog svaki post brisala kao u dobra stara lijeva vremena, ma naši glasovi se uglavnom broje, nije baš ni da nas rodbina svesrdno podržava, televizija je vrag...
Inače i danas sam fotkao, pogledajte kak se režu glave, tak je to iz perspektive pojasa...

Još jedna generacija kojoj sam četiri godine bio razrednik prošla je eto tu norijadu. Ne pravim se važnim al dok sam ja bio s njima sve je funkcioniralo besprijekorno, brašnili su se međusobno, dan prije su obavili donaciju socijalnoj samoposluzi na koju ih eto svi mediji osvješteno pozivaju. Na fejsu sam vidio poslije fotke dobrog provoda u iznajmljenoj kući u Gorskom Kotaru. S ovom generacijom sam se odlično razumio, pa pogledajte samo boje majica i logo naprijed, ja tu uopće nisam utjecao. Kad sam otišao zabrašnili su pogrešan auto, što će biti rezultat toga vidjet ćemo, greške se u ovom društvu ponekad i plate.
U sustav je kolektivna norijada ugrađena. Kaže mi drugar u šetnji pasa, reci mi samo broj, pusti priču i je li isti na svim listama, ostalo me ne zanima, firma mi još zdrava, a simpatiziram ove što ruše stranice bankarskih baraba.
Nemoj ti meni o slobodi, dosta meni slobode cijeli život.

Ne šutim, cijeli dan sam vani, cijeli dugi dan, jutros se Jin zajurio za nekom mačkom i nestao, jednostavno u zemlju propao, onda je naletila Rita s kojom se obično igrao, isprljala me nekontroliranim skokovima prije nego što sam joj stigao objasniti ozbiljnost situacije, onda smo ga išli tražiti, njeno lajanje i uznemirenost su urodili plodom. Par godina života više manje, ionako smo na prokletim prostorima osuđenim na glupost i neslobodu.
Samo luđaci mogu potaći napredak u društvima teledirigiranih bedaka, al bedaci se njih boje i to je začaran krug.
Inače uživao sam na terasama kafića trgovačkih lanaca idilično okupanih suncem, danas sam shvatio da mi nitko iz mog inače natprosječno informiranog društva ne zna nabrojati kandidate za župana, za što se zalažu ili barem koliko ih je.
Živili, nasmijao me komentar u proteklom postu o ozbiljnosti drugih političkih opcija.

Mi što smo u Rijeci izašli na izbore izašli smo bez love na programskom tragu berlinskih pirata. Berlinski pirati se nisu uspjeli nametnuti na njemačkom saveznom kongresu, prihvaćeno je samo dvije trećine njihovih glavnih zahtjeva, ako netko želi likovati pokret je popušio, berlinci nisu. Stižu proturječne informacije od raznih anketara, no nigdje se ne može glas za nas promatrati kao bačen glas, mi ionako kupimo glasove od onih kojima se gadi hrvatska politika. Koga zanimaju detalji programa ima na pirati.
Raspoloženje je dobro, da su bile dopuštene inozemne donacije prošli bi glatko, o nama se u inozemstvu piše pirate times, izašli smo i na stranici svjetske krovne organizacije PPI sa zadnjom fotkom, ovako smo samo reciklirali preostale plakate i letke iz europske kampanje. Građanima smo ponudili samo elektronsku platformu na kojoj mogu raspravljati i glasovati o dnevnim stvarima, Wi-Fi dostupan skoro svima i slične sitnice.
U ovim krajevima se u nedjelju i u županiji i u gradu Rijeci zaokružuje lista broj 7, u Samoboru, Petrinji, Bilju, Varaždinu i metropoli se raspitajte

Čovjek je rutinski vozio dok ga na granici nisu zaustavili i uhitili pod optužbom da je tajni agent koji radi za drugu državu. Uzalud su članovi obitelji, prijatelji i rodbina potvrđivali da je on onaj za kojeg tvrdi da je, ovi što su ga uhitili držali su ga u pritvoru pod osnovanom sumnjom da je on onaj drugi. Očajnički je pisao pisma, molio i preklinjao da ga se vrati u rutinu svakodnevnog života, angažirani su i novinari, svi su se digli na noge ne bi li spasili nedužnog pojedinca od sustava koji nije mario za njegove vapaje. Došlo je do suđenja i nećete vjerovati, završeno je na zadovoljstvo svih, naš junak je oslobođen.
Čemu priča, pa ako nekog zanima u ovom slučaju je sumnja bila osnovana, no što vi velite, koga briga.

"Samo one same i iz slobodne odluke smiju reći da one jesu uboge svinje. Tko im to želi staviti u usta vrijeđa ih ma kako dobre bile njegove namjere. U biti je oslobađajuće refleksije da se ona ne zna iznuditi. Ona odgovara samo na indirektnu pomoć."
Sloterdijk

Jučer me se u razgovoru podsjetilo na košarkašku generaciju Dalipagića, Kićanovića, Ćosića, Slavnića, Delibašića kako su se oni u završnicama utakmica otimali tko će preuzeti rizik odlučivanja utakmice na svoja pleća. To je bila kao kritika iskusnog mene jer ne istupam u javnosti.
Preracionalno razmišljanje. Ljude uglavnom zanimaju samo buka, raskoš i u konačnici broj koji treba zaokružiti tako da najkorisniji posao u ovoj kampanji uz one koji šarmiraju rade oni koji po plakatima svake vrste, kad već nemamo love za svoje plakate lijepe naljepnice s brojem 7.
Danas sam mislio pisati o stražnjicama ali tema je preduboka, a paralelno radim razrednu administraciju, ozbiljnija razmišljanja očekujte kad nas rezultati izbora dovedu u još bezizlazniju poziciju

Razgovori uoči zadnjih medijskih istupa, opuštanje lagano u noć, moj neuspio pokušaj rafalnog snimanja (klik za klikom), bit će bolje i konkretnije nakon ulaska u skupštinu

Inače primjetili smo da slabokog više sadržaji zanimaju, eventualna ponuđena sloboda pogotovo, pa eto malo ponuđene forme u hrvatskom polumraku, ispod zidina sveca zaštitnika ovog grada.

p.s.
Nemamo puno letaka pa ih dijelimo ispod brisača ciljanih skupina

Moj frend anarhist Vučko je negdje pretpostavljam gdje ga trebaju po neslužbenim informacijama u Španjolskoj ili Grčkoj. Masa mladih i manje mladih s misijama putuju svijetom. Imaju poznanstva i osjećaju se sigurnim u underground sceni. Mi koji smo se zabili u svoje gradove i zarobili u zidove logistički ih pomažemo.
Koen je jedan od belgijskih pirata koji je došao pomoći u EU izborima, viđali ste ga i u Zagrebu kako maše zastavom na Jelačiću. Jučer je iz vedra neba osvanuo za riječkim piratskim štandom. Drugarica ga je uz štand veterana Rubu pozvala na ćevape u Marun, pokupila usput Jina i mene i evo ga sad revolucija još spava u maloj sobi.
Sjedio sam jučer i razgovarao s Brankom Cerovcem, tko ne zna za njega njegov problem, kaže otprilike političke gnjide će za doručak smazati tvoje snažne tetovirane dečke, al svejedno bih rado sudjelovao u tom projektu da ste me na vrijeme kontaktirali, ne usuđujem mu se reći zašto nismo, mislim da je između redova pronašao put objašnjenju.
Složili smo se da se treba jače povezati s međunarodnom scenom da bi se eliminirao domaći provincijski unutarstranački jal, ideja, a ne pojedinci !
Inače život ide dalje, fotić opet sam snima, da se naš najmoćniji "pro familia" pokret ima nad čim zgražavati...

Propustili su povijesnu šansu njemački pirati, jednostavno su im prodali priču da je to nemoguće i da budu realisti, svi smo mi realisti, ja sam se ipak uzdao u Berlince, progurali su dvije veličanstvene stvari, treću nisu. I mi smo realisti, znamo da ste vi realisti i da vam nije dodijalo živiti u govnima, još uvijek se diše i nismo, osim najkrupnijeg od nas koji očekuje 16 posto ak sam dobro čuo u prolazu zadnju šifru, pretjerani optimisti, al evo vidim na fejsu, devet ih na štandu trenutno, mi ćemo se do nedjelje ponašati kao da su čuda i na ovim prostorima ostvariva, zabavljati se i pokušati ne baš pretjerano međusobno kačiti...

Njemački pirati su jučer donijeli odluku o unošenju u program bezuvjetnog temeljnog dohotka (radio ne radio svako dobiva osnovnu plaću prosto narodski), besplatnog lokalnog javnog prijevoza, a danas donose odluku kojom se (A.Stefanowitsch) upisuju u ili otpisuju povijest o donošenju obvezujućih odluka stalnim elektronskim glasovanjem.
Imaju glasačke listiće, odlučili su da se ipak glasa tajno, ovako izgleda listić od Mareike, samo jedna alternativa joj prihvatljiva :

Anna iz Dortmunda je zaokružila uz ovu još jednu alternativu, nekad najradikalnija Julia Schramm čak još dvije.
Moja drugarica se igra kaznama :

...dok Jin i ja doručkujemo pogodite što :

Link : Piratska internacionala
I tako međunarodne prijateljice,i tako pljušti kiša, i tako idemo dalje, i tako na teve bili super, i tako ispod članka u "Novom listu" na webu poznati trollodjed i tako mi politika uzima više vremena od planiranog, ne preostaje mi ništa drugo sem da vam uz fotku opet pokažem i jaja...

Jutros sam poslao poruku fejsom s piratskog štanda da nam liberali konkuriraju curama, uzbuna je kratko trajala. Prije presice,za vrijeme i poslije se samo vidjelo koliko stršimo među ostalim političkim strankama, od uspjeha nas dijeli samo konstatacija teve novinarke, tko zna koliko će vaših birača uopće izaći na izbore.
Inače osim politike naravno nešto vremena sam potrošio za relaksaciju snimanjem sitnih ali životno bitnih stvari. Sad ponovo u grad, snimanje na radiju...

Još jedan dan manje. Sutra od devet ujutro dežuram na piratskom štandu, u 11 presica u Palachu, ne znam kak su dogovorili, možda i tamo odem...

p.s,
Evo čujem već me dva puta naš bloger Geomir tražio za štandom, kak zna potrefit kad me nema

Za svakom potrči, nikad nijednu naravno ne ulovi. Snalazi se i u čoporu, al baš i ne podnosi pravila. Nisu mu baš, kao uostalom ni drugim psima, jasne i ograde i zašto se, ako loptica odleti na drugu stranu do nje ne može doći, osim naravno ako se ne krše norme ponašanja što je opet suprotno svemu što su ga učili.

U selu našem osim uobičajenih turista njemačkih klinaca i klinceza pojavio se jedan upadljiv bračni par po svemu sudeći gornje financijske kategorije, on nije mogao skrenuti pogled od mojih žutih adidaski, ja od njegovih debilnih cipela i čudom se načudismo sudaru stilova, mislim da je ovo prvi put u tisućama postova da spominjem promatranje nekog muškog detalja.
Inače i naša stranka počela uređivati štand, baš smo sinoć definirajući dopustivo zaključili da su dobrodošle i zastave duginih boja, štimung je na visini, idući iz škole sam naletio na nositeljicu naše gradske liste, upravo je stigla sa teve snimanja i malo smo čerećili detalje nastupa, dojam da smo i tu očekivano ako ne najjači onda najoriginalniji, no s druge strane tko to prati taj HRT4.
I druga kandidatkinja odradila nastup za medije, citira u odgovoru djelove berlinskog piratskog manifesta objavljenog na ovom blogu.

Što nas je više to je više kratkih spojeva, al neka, neka raste partija. Promijenili smo lokal za sastanke, kažu bolje pive, a i gazda piratuje, ne znam, meni je jägermeister nekako svugdje više manje isti. Puno je svjetala pa su mi i fotke mutnije ko u dobra stara vremena, ko promukle raštimane gitare, barem nešto. Malo iritiraju te akcije mladih i liste za grad koliko samo novaca bacaju, a mi sve iz svog đepa, zna se da je samo marketing važan, a za marketing treba osim ovih sitnih fora i novca, uostalom što se ljutim na druge, jedina knjiga iz školske pedagoške biblioteke što sam ove godine posudio nosi naslov "Priručnik za lijenog učitelja". Dobro, blog sam obavio, sad nakon šetnje s jedinim likom u kojeg imam potpuno povjerenje, sređivanje administracije, prije sastanka s nadređenim, prije odlaska na radno mjesto i onako usput elektronska kampanja.

p.s.
Otkrijte uljeza blogera Neverina, nema izdajice blogerice Seoske idile koja je prošla kroz Rijeku i nije se javila.

Žurim na sastanak pa samo današnji kroničarski red mode, red hrane...

Obojicu nas izmorio dan jbga...

Piratska stranka izlazi na izbore i u Rijeci i s listom za Primorsko-goransku županiju, tko iz županije želi logistički pomoći nek mi se javi na mail. Sastali smo se u ugodnom ambijentu privatnog stana s prekrasnim pogledom s balkona i definirali kampanju za koju su druge stranke već bacile znatne svote novca. Ideja ima puno, kad bi kojim čudom ljudi normalno glasovali i mi bili izabrani ne bi brzali, prije svakog strateškog poteza e primjedbe i glasovanje, oni kojima se ne da mogli bi delegirati glasove.

Otkrit ću vam tajnu, samo jedna osoba je u komentarima do sad skužila, zaudaram ne samo po mladom luku nego i po mladom češnjaku nakon doručka, uvijek to kombiniram. Otkako je auto na popravku sve se poremetilo, računi nisu plaćeni, jutros uzbuna, nema ni pršuta ni mlijeka. Šetnja s Jinom obavljena, sad hitno do tržnice.
Toliko o primarnim stvarima, laganini ufuravanje za kampanju za lokalne, nema love pa se valja snalaziti, priprema za roditeljski sutra, tema zadnji dan škole za maturante, što je najefikasnije savjetovati, da se ubiju alkoholom odmah ujutro i manje divljaju po danu ili ?
Sretan povratak kući mojim njemačkim stranačkim kolegama, nek ne žale, nije ovdje baš tako idilično, iskupali su se, sunce često potiče površne dojmove, vode ima, a po ovakvom vremenu često ne izgledaju loše ni goli ni bosi.

Jučer je na Korzu jedan ekstremist prosvjedovao. Zamislite on bi jeo nemodificiranu rajčicu, svi su mu se naravno smijali i odmahivali glavom.

Zahvaljujući internetu svijet je postao veća provincija od provincijalaca koji ga nastanjuju i demokratski preglasavaju. Na Krku provode odmor njemački pirati u usponu, zbog tražilica, Patrick Linnert, Florian Flo Betz i Raphael Rosenberg, te su se logično našli s lokalnim indijancima ili piratima, i to onim ekstremnima, postoji jedan Marko koji je u nekim pitanjima, znam da mi uzalud trud, da niste naivni i to, da sam dosadan sa svojim manipulacijama, dakle taj Marko, al samo taj, čak i ekstremniji od mene.





Na sastanku je bila i moja drugarica koja kad ja fotkam ispada još mutnija no što jest, pa ne objavljujem, pa ispada da nikad nije nazočna.



Patrick Linnert je opak igrač, među epohalne zasluge za piratski pokret mu od sinoć ubrajam što je organizirao prevođenje mog blog posta o Mareike kad je objavljen za nju osobno te poslao joj odmah u Berlin, jučer me oduševilo, ona je bila zadovoljna mojim postom, jesam slavan, al ipak sam od krvi i mesa pa nisam mogao suspregnuti osjećaje



O Patrickovoj političkoj sposobnosti govori to, kad sam spomenuo važnu piratsku temu koja bi kad bi bila ostvarena okrenula svijet na glavu, fuj ti ekstremisti, bezuvjetni temeljni dohodak, Raphael je rekao odlučno ne, Florian odlučno da, a Patrick je frknuo nosom i pogledao pronicljivo mene i psa, no ni Jin nije od jučer, odmah se morao češkati, baš tog trena ga je zasvrbio prostor oko jaja.



Najviše su me se u cijeloj priči dojmili argumenti protiv transparentnosti putem javnog elektronskog glasovanja, otprilike, ostaje zabilježeno, pa kad za par godina postane strogo zakonski kažnjivo ono što danas javno proklamiram obilježit će me propaganda vladajuće horde i u najboljem slučaju ću ostati bez posla.

Pirati su svjetski pokret, to fascinira, nisam pogriješio, bez obzira na stalne prilično uspješne pokušaje domaćih političkih aktera da nas, barem ekstremiste među nama, uvuku u hrvanje u blatu. Oni imaju tko će im svakodnevno ispirati prljavo rublje.

Baš lijep šareni dan jučer. Kaže maturantica da otkad fotkam po Korzu cure paze kak će se obući, moš mislit blog uticaja Puno Korzo uniformi, pirati izlaze na izbore . Sve neki prividi, i na bazenu mi se učinila gola teta pa ufotkah za provjeriti poslije (prva bazenska). Sve nešto naopako, važno da nije crnobijelo, a možda i je, a ja povremeni daltonist. I skoro najvažnije zaboravih, ošišaše se i Jin i njegova Rita, još mi nije oprostio

I onda se sve utiša, posljedice ili ostanu ili se ponašamo kao da ih nema, samo zaboravljene vreće smeća svjedoče da se nešto događalo. Meni je jedino žao pasa, oni su drugovi i sve s tobom suosjećaju, a onda i njihov organizam.

U Stuttgartu mlate savezni specijalci, policajci iz Hessena navodno upozoravaju ove da se suzdrže, svugdje ista shema nasilja vladajuće kaste, i kod nas se zna kog se oprema, prilažem fotku koja je u par minuta doslovce obišla svijet, hoće li se tko možda zamisliti ?

Nije volio s razlogom onaj režim, ispaštali smo svi zbog njegove borbe za znanstvenu istinu. Nisam ni ja al sa sasvim drukčijih pozicija. Doživio je jebeni kapitalizam, slobodu i demokraciju, svladao za svoje godine neobično uspješno rad na kompjutoru i pronašao zanimaciju koja mu je održavala vitalnost.
Nakon mamine smrti ostao je sam u stanu, okružile su ga prirodno za obožavani sustav bande lešinarki s bossovima u pozadini koje se brinu za stare ljude jer je društvo sve prepustilo tržištu, o tome sam već pisao na blogu, on je bio još donekle svjestan, ljutio se kako pišem o njegovim prijateljicama, bilo ih je puno, prodao je zemlju i kuću u Gorskom Kotaru i nešto uvjetno samnom na Krku, trebalo je svu tu bandu hraniti, plaćao dodatno usprkos ugovorima o doživotnom kojima im sve ostavlja,usprkos upozorenjima svih dobronamjernih, on je prkosio kao uvijek i dobro dok je mogao.
Prvo su mu isključili telefon, ostavili ga bez interneta, izolirali od malobrojnih poznanika, susjedi su me alarmirali jednu noć da krvav tumara sam hodnikom, došli smo i odvukli ga u hitnu, alarmirali smo sve institucija sustava u koje je vjerovao ali ništa. Sad je Nitko i Ništa, Nigdje, Nemampojmagdje, nakon hitne je policiji rekao da mu je dobro i više se ne možemo ni vidjeti.
Kao i masa školovanih knjiških ljudi nije znao za beskrupuloznost sustava koji udara po najslabijim i nije ni slutio da bi mogao doći u tu kategoriju, a nije ni slušao ni najbliže koji su dobro osjetili tu ulicu i očvrsli među bagrom, njemu su uvijek smetali samo moja brada i tenisice, brade više nema, a ljetnu ugodu zadaha tenisica po svemu sudeći više neće osjetiti. Uzalud mi utjeha što sam sve predvidio kako će se odvijati, ne postoji mehanizam u sustavu koji bi mafiju mogao zauzdati, a i koga briga, stari ljudi su ionako samo teret društva.
Fotke zadnjih susreta :