Nachtfresser

Sve suštinske pobune protiv sustava su u dvadesetom stoljeću tužno završile. Pobunjenici kraja šezdesetih su se podijelili u dvije struje, manja skupina je završila u oružanoj pobuni, veća krenula u marš kroz institucije, u Njemačkoj su se registrirali kao stranka Zelenih. Gerilci u zatvoru (RAF) su 1992. proglasili neuspjeh i obustavu oružane promjene sustava, bili su kritizirani od strane suboraca vani, ali hijerarhija je bila jasna, od tada nije ta organizacija izvela ni jedan oružani napad na bankare, šefove udruženja poslodavaca i ostale reprezentante društva, samo jednu diverziju na zatvor. Zeleni su opet ušli jačanjem stranke u žestoku unutarstranačku borbu između tkz. fundamentalista koji su se držali izvornih principa pokreta i realista koji su se pragmatično uklopili u sustav kakav jest i zadovoljili se takozvanim izvodivim promjenama. Borba je završila katastrofalnim porazom fundamentalista, trijumfom ljudi oko Joschke Fischera koji su ušli u vlast, podržali oružane intervencije širom svijeta, novo vodstvo im je čak i prilično konzervativnih svjetonazora, nije isključena ni koalicija s demokršćanima. S druge strane njihova organizacija mladih je izborila prilično nezavisan status u stranci, stavovi su im dokaz da ideje pobune nije tako lako ubiti, zadnja inicijativa naravno osuđena na neuspjeh je zahtjev za potpuno ukidanje institucije braka.
p.s.
Slijedim tijek misli čitajući ujutro na jednom njemačkom portalu o preživjelim herojima šezdesetosmaške pobune Joschki i crvenom Denniju. Ilustracija zaboraviosammuimemislimdasepreziva Halsman.