Nachtfresser

Nemanja Cvijanović je umjetnik rođen u Rijeci, završio Akademiju u Veneciji, poznat i izvan granica domovine, znam mu roditelje, toliko o njemu. Razmišlja zanimljivo kao uostalom svi mi koji smo se poneki put micali iz zadanih palanki življenja. Ovaj rad sam snimio izložen u Krku.
Rad se sastoji od replike bašćanske ploče, to je starohrvatska darovnica nastala vjerojatno oko 1100. godine nakon Krista, novčanice od 100 eura ispod nje, nisam provjerio je li replika i užeta koji prijeti postati omčom, tak sam nekako ja to vidio i snimio priču u svojoj glavi. Evo danas nešto guglam, poznati kritičar je drukčije shvatio instalaciju od mene, to može biti samo pohvalno za instalaciju.
Stigao mi je daljinski za klimu iz Dubrovnika, tamo ga imaju, samo dostava 70 kuna. Pročitao sam omiljenog pisca nakon čitanja u originalu i u hrvatskom prijevodu, neke stvari mi baš nisu legle, sitne neke primjedbe koje tvore razliku, vječna povijest hrvatska.
Vratimo se bogatoj svakodnevnoj trpezi !

Uživao sam na Azurnoj obali ali jahtu koja me dizajnerski oborila na prvi pogled doživio sam prije par dana baš u krčkoj luci. Nevjerojatna ljepota jednostavnosti.
Nemojte me krivo razumjeti, žestoki sam neprijatelj europske politike spašavanja najbogatijih, upravo sam i na fejsu objavio zadnji Sahrin govor, ali ovih par izuzetaka što imaju i smisao za lijepo bih eventualno poštedio maksimalnog poreza

Zahvaljujući nepraktičnosti organizatora posla, morao sam doći pročitati jednu rečenicu na oglasnoj ploči, umjesto da to isto pročitam na netu, vikend ću provesti ovdje u paklu bez klime, jutros je doduše krenuo daljinski na put iz Dubrovnika, no tko zna kad će stići. U takozvanoj reali moram trpjeti budale, mada ih izbjegavam i žalim, uvjereni su u nužnost štednje i odricanja koja će nas dovesti do željenog cilja, drugi pričaju o dugu države, e jebiga, nije lako nama koji nismo osuđeni na samo naše medije i portale, ljudi, danas se raspravlja o nekom fiskalnom paktu i budućnosti ionako krhke europske demokracije.
Na blogu me osam godina manje više neduhovito napada par likica i likova, danas je stara blogerica upotrijebila foru za koju sam mislio da je zna samo nekadašnji bloger čiji sam identitet i motive napada poslije saznao, sad živi sretno s mojom prijateljicom, naime kritizira te na blogu i istovremeno prijavi, uredništvo te par sati blokira jebiga, e dosadne mi takve igre po vrućini, posebno od osoba koje znaju što je dopustivo, a što ne, s takvima se ne mislim igrati više, ako ne mogu odgovoriti na tvoj komentar na svom blogu brišem ga pa se ti jebi.
Ove godine po otoku u večernje sate uglavnom sitniji morski svijet uznemirava svjetlima polupodmornica.
Nego mudraci, što mislite, kakav je odnos imovine desetak najimućnijih ljudi naše poludomovine i iznosa tog vašeg famoznog državnog duga.
Ja nastavljam bježati tragovima vlastite negrmovite estetike, ako dođe do partizanije tek ćete se suočiti sa svom ogoljenošću istine.

Nastavljam tematski, ne znam kako bih drukčije svrstao mnoštvo fotografija, meni sve van shema zanimljivo. Nego prva autocenzura, snimio sam ne primjetivši kroz objektiv i golu trudnicu, jutros mi se postavilo pitanje dok progledao nisam, da li bi i nerođena djeca trebala uživati zaštitu poput malodobne

















Onemogućeno mi je komentiranje jer sam prijavljen od drkadžija, zato po prvi put u ovih osam godina brišem drkadžijske komentare.

Samo kratko javljanje, toliko dana bez neta, odgovori na mailove i poruke slijede, odgovorila mi i Sahra na mail, revolucija još nije počela. kao pravi germanist odmah sam primjetio nezgrapnost jedne gramatičke konstrukcije, hurra, to mi je dokaz da je sama pisala.
Imam stotinjak fotki, osamdesetak dobrih ma što alexxl i bugi mislili, evo za početak gola teta na oštrim stijenama, snimano u dva maha, ukupno sedam fotki, sad mi izgleda da sam najbolju izbacio iz stražnje serije, nema veze, nemam sad vremena za filozofiju.

Zanimljivo, jedan dan zaboraviš na korupciju no čim ti nešto zatreba ona osvane. Nismo još nigdje otputovali, frend se natjecao preko ministarstva za posao vani, nije uspio, ima prilično bodova, ali ne može dobiti uvid u konkurenciju koja je prošla. He,he, tako providno, u ovih par jadnih ministarstava poput obrazovanja i kulture, hobotnica ne da pristup udžbenicima, poslu vani, svemu imalo atraktivnijem. Na kraju ne da ne možeš barem vidjeti jesu li barem zgodni ti što imaju veze nego ne možeš ni prismrditi rezultatu njihovog testa.
Obavljena tržnica jutros, par fotki prije nego što svi pobjegnu sa vrelog asfalta, čujem da se slavi do utorka, mah, mah nacijo.

Masaža, tržnica, ručak, zubar, stan bez daljinskog za klimu, par današnjih fotki pa bježim iz pakla.

Šetam dok ne zakuha, onda doma u pakao, izgubili smo daljinski od klime. Kako u znoju bijesa svog raditi administraciju.
Par reš friških fotki, zanimljivo, kad me vide da snimam, svatko misli da baš njega snimam, o ljepoto moja...















Jučer, vječno vraćanje jedenja jednakog :

Čisto da ostanu, čak imaju svoje priče koje ću uskoro zaboraviti, a one ostaju dok je ovog servisa ili dok servis ne zabrlja ...

Hvala svima na podršci, situacija je opako izgledala, odlučio sam se za šok terapiju i kako izgleda zasad uspio, čak sam se i u moru kupao. Zbog upravo zgrijane punjene paprike nisam pomogao splitskim kumovima koji su upravo odlazili pri odnošenju stvari i raspizdio ih, ljutio sam se na uvijek iste privilegirane u centru grada s vlastitim parkiralištima, ostali pet kuna sat il se snalazi uglavnom riskiraj pauka, još drugih stvari me isto razljutilo, a čim se ljutim, znači bolje sam, mah, mah svima























p.s.

2700.post

I tako se u trenu razboliš, nakuplja se to, nikad nije tren i odmah pomisliš kako je vrag došao po svoje. Ipak sam onako ošamućen uspio jučer obaviti sve za jučer i danas, uz utakmicu sam u valovima imao napade hladnoće, poslije sam se dobro preznojavao u krevetu sam, sad ćemo nakon tuširanja vidjeti hoću li biti spreman za put i nastavak liječenja u moru.
Inače ručao sam u ribljem restaurantu, bio sam sposoban jesti samo nešto klasično poput lignji, dok sam čekao dobro sam proučio svaki komad laka na nožnim prstima za susjednim stolom.

Nakon masaže, prije tržnice, škole i ostalih stvari koje se moraju obaviti, odličan grah, uvijek carsko jelo kad ga se zna spremiti. Početan dana koji je obećavao pa i nije ispao loše, dosta sam se išetao, mozgario, nisam se javljao na mob, jbga, zaključuju se ocjene, doma ostvario možda zanimljiv virtualni kontakt, sve pozitiva i onda saznao da moja priča za razliku od ostalih nije najavljena na naslovnici, radi se o natječaju za Marchelininu knjigu, ništa me ne može iznenaditi, to samo znači da drugu priču ranije napisanu, meni dražu, čak se uklapa brojem riječi, neću ni slati, kak je ono naslov zadnjeg posta uvijek drage Ani Ram "Praščiće pred bisere" , politika jebiga

Ja neću staviti na blog kao ilustraciju sebi jedine podnošljive fotografije navijačice djelatnice ministarstva kulture, one iz busa, tu su sise još svježe i dobro se drže, jer je zločesti Mark, gospodar zasad samo Fejsa, uklonio te fotke kao i pripadajuće komentare, a ne da mi se tražiti na portalima. Ministrica namjerava novčano kazniti temeljem kodeksa ponašanja djelatnicu, i to ona svima nama intelektukcima najdraža ministrica onako na prvu, a sindikalac Kuhar ovaj put dobro kuha, kodeks se ne odnosi na slobodno vrijeme zaposlenika.
Iako kao ni veliki bloger Alexxl nemam ništa protiv sisa, na Korzu se moramo zadovoljiti prvim stidljivo virećim guzama, sinoć nekim čudnim propustom ne objavih fotku, to je valjda neki znak, možda da je zavrijedila zaseban post

Pratim zanimljivu polemiku u komentarima jednog bloga, zasad bez sudjelovanja, jedna blogerica je duhovito iznijela i moje mišljenje, druga me isto tako duhovitošću inspirirala za naslov posta.
Danas se samo želim pohvaliti knjigama koje sam dobio za rođendan, ovaj put zbilja nijedan gost, ma kako različiti bili, nije "falija", a neki naslovi nose i poruku autoru postova na ovom blogu. Drugi dio fotki, Rijeka danas poslije kiše, a sad se spremam na bazen, rezon je, biće više cura, muški gledaju nogomet, neka ih

Dan u tri fotografije

Prije par godina je u više domaćih tiskovina objavljeno da je došlo do sumraka naturističkog pokreta odnosno da se sve manje ljudi u moru kupa golo. U Novom listu je neki balavi stručnjak magistar govorio o zatvaranju i prenamjeni FKK kampova na Krku.
Ove godine je koliko sam vidio golaća više no obično na otoku i to van ograničenog prostora. Sve ove godine u Europi prevladava princip nacističke Njemačke usvojen 1942. godine, kupanje bez odjeće da, ali samo tamo gdje odjeveni ne mogu biti izloženi pogledu na golače, razlozi su zanimljivi, između ostalog estetski.
Post je mogao biti ilustriran mnogo ljepšim fotografijama, ali tek kad sam pogledao na kompu fotke shvatio sam da ne mogu garantirati da neke osobe imaju puku prihvatljiv broj godina, 21-u i više, pa sam ovaj put igrao uglavnom na sigurno.
Od eventualnog neukusa golog tijela mnogo više mi smeta vulgarni neukus odjevene većine.
Ne pravim se važan nagovještajem mogućeg teoretiziranja, bio sam stipendist u državi oazi golog tijela D.R.Njemačkoj pa znam i teoretski više od većine običnog puka

U dobrom društvu, nakon fešte, sutra na blogu današnja golotinja kad stignem, naravno u drugom sastavu







































p.s.

Tri sata fešte se baterija fotića punila, par dama i noć nije snimalo, kao ni padovi pa se vi mislite...

Mislim da nikog neće iznenaditi činjenica da neki visokoškolovani ljudi nisu spojili, usprkos preporuci, ovaj sunčani petak i iskoristili produženi vikend iako nikakve koristi od nespajanja nemaju, narodski rečeno budale koje ne znaju što bi sa sobom ili glasači koji odlučuju o mojoj sudbini..
Zahvaljujući takvima nakon šetnje vrelim riječkim asfaltom pokušavam riješiti domaći zadatak Sahre Wageknecht iz gospodarstva za početnike, objasniti zašto je avionska karta iz Berlina skuplja do Frankfurta nego do New Yorka.
Škiljio sam dalje, drugi zadaci su mnogo teži, npr. definirati osnovne ljudske potrebe.

Fotke jer ljepota je uvijek ispred istine

U Rijeci uglavnom živi veliki slikar Vojo Radoičić. Lipnja 1995 sam u Berlinu držao predavanje na seminaru ispred učesnika iz tridesetak država o riječkoj rock sceni i spomenuo Hundertwasserovog frenda Voju kao dio riječke urbane kulture. Za promocioni materijal, piratske cedee te slikovnice vladao je veliki interes, točnije sve je razgrabljeno. Jedem danas sladoled, nemaju tamnu, moram običnu čokoladu, rutinski jednom rukom fotkam cure za susjednim stolom i tek doma u pozadini doživim djelo starog majstora.
Poslije šetkam do groblja, jedno dvorište mi opako poznato, pogledam zgradu koja se uređuje, vidim i natpis, točno, apartmani naše blogerice mocvare (kužite mačku ?). Nisam pozvonio, jebote kak je svijet mali.

Prije desetak dana sam imao priliku fotkati s pravim fotićem, zastrašujuće iskustvo. Svaki detalj se vidi, svaki vrag, sve tako bistro, a ništa ne izgleda lijepo, traži dodatni rad u fotoshopu.
Jutros mi je pobjegao jedan zanimljiv trenutak, dok se slika izbistrila cura je primjetila fotić u daljini i odmah postala umjetan objekt.
Jučer sam promatrao dva lika kako svršavaju fotografirajući monstrumima barke, da su fotografkinje bile u pitanju vjerojatno bih snimao tu strast, ovako dosadno.
Rano sam jutros bio u gradu naći se s ocem, ne podnosi prejako svjetlo, sjena mu sve draža.
Ne znam da li ću u subotu otkazati rođendansku feštu na otvorenom, sad odjednom prijete da će pljusnuti.
Inače spreman sam za feštarske rasprave, samo, pomozite mi u definiranju lijepog.

Rijeka u znaku regate "Fiumanke", mislim da se tako zove. Prozvan sam za neetično fotografiranje, mislim u komentaru 2686. posta, negdje pedeseti put na sličan način koliko ja procjenjujem. Etika, estetika i gnoseologija su moja omiljena područja, mogao bih o tome kilometarski pisati, ali moji čitatelji nisu prepotentni mazohisti kao četvero stalnih čitatelja svimaznanog kultnog intelektualnog bloga i nitko to čitao ne bi, a meni bi sad malo kasno bilo da se blogerski ozbiljnije profiliram. Zato još jednom pozivam moraliste da odjebu i zaobilaze ovaj blog, posebno kad spominju rijetke uspjele fotke, a profesor koji je utjecao u godinama osnovnog oblikovanja mojih estetskih stajališta bio je D. Grlić, ne Vranicki, čak ni Tadić. Ako zbog primitivaca budem imao većih problema nego svih ovih godina, blog je osvanuo 6.6. 2004, znat ću da sam pretjerao misleći da ljudi ipak nisu tako jadni (inače zadnje što sam čuo da se sprema donošenje kodeksa ponašanja profesora i učenika na Facebooku, već sam nestrpljiv...).
Eura nema i meni se baš ne da.



















p.s.

Danas sam odlično jeo i siguran sam da nitko ne može u potpunosti pogoditi sastojke

Na wiwo.de su se suočili kako je netko napomenuo dvoje najopasnijih ljudi trenutno ne samo u Njemačkoj nego i šire, Thilo Sarrazin i Sahra Wagenknecht. Sarazzin, bankar, socijaldemokrat, gonič robova, ukratko Linić, svojim istupom protiv njemačke blagonaklone politike prema useljenicima blago rečeno uzvitlao je duhove, prodao knjigu, postao toliko poznat da je udarna vijest ako negdje uspije kebab dobiti za pojesti i Sahra Wagenknecht, sasvim drukčija političarka i ekonomistica, žena u naponu snage i najboljim godinama.
Sarazzin nije uopće ni pokušavao osporiti Sahrino ekonomsko znanje i postavke koje bi šokirale naše velike stručnjake, da bi se spašavale npr. Grčka i Španjolska potrebno je između ostalog brzo povećati plaće u Njemačkoj, sva "pomoć" Grčkoj, Španjolskoj pa ak hoćete i ostalim europskim kolonijama poput balkanskih država ide nezajažljivom financijskom sektoru, to se i Sarrazin složio, oboje su u jednostavnim primjerima za puk ismijali dominantni europski neoliberalni koncept.
Nakon što sam pročitao sučeljavanje nakon dužeg vremena sam gledao teve i vidim tragikomičnu farsu pred gledateljima dobrano ispranih mozgova, Vilim Ribić, sindikalist kojeg jako dobro znam iz prošlih vremena i ne cijenim previše, apsolutno je nadmoćan nemoćnoj socijaldemokratskoj vladajućoj eliti. Prva asocijacijacija mi je bilo nešto što sam davno napisao, jebem ti vrijeme kad su Rolling Stones postali najbolji rock sastav, svi ostali su se ugasili.
p.s.
Sad nešto ozbiljno, jučer je izašla iz tiska knjiga Sahre Wagenknecht "Freiheit statt Kapitalismus", elektronsko izdanje mi možete donirati na nachtfresser@gmail.com, hvala, ja ću uzvratiti prevođenjem nekih originalnih ideja,
u vrijeme kad se većina nas našla u točci kad nemaju više puno za izgubiti, vrijeme je za nove ljude.
p.p.s.
Fotke nemaju veze s tekstom, osobni zapisi dana koji prolaze...

Obišao sam s djevojkom cijelu školu tražeći WC sa školjkom jer djevojka mora, a ne može na čučavcu, pronađeno u prizemlju. Na putu u školu sam se divio sebi kako spretno snimam fotke s visine pasa u busu koji se trese. Put je cilj, jutros sam bio dežuran, sad idem na posao.

Eh da, kako sad dalje ?





Smijte se, al još sam u bedu između ostalog jer tamo u nekoj Njemačkoj, u nekoj minornoj partiji, neka tamo lijeva Sahra, s lijevim ogrlicama umjesto damskih broševa, nije htjela pobijediti zbog jedinstva stranke i iz tog izvlačim zaključak da smo beznadno popušili u ovakvoj Hrvatskoj.

Jučer je proslavljen svečanim puštanjem jednog guca (vrsta barke) u more i prigodnim programom sutrašnji dan mog rodnog grada. To je inače dan Svetog Kvirina, zaštitnika grada, koji je istovremeno zaštitnik grada prijatelja Rijeke Neussa u kojem sam višekratno boravio sudjelujući u razmjeni učenika. Ne vjerujem u slučajnosti, al i ne znam ništa o tom svecu koji me očito na neki način prati, je li imao poročnu mladost, volio umjetnost i ljepotu ili ????.
Par sličica fešte i šetnje prirodom, nemam volje smišljati post, još jednom nezadovoljan ishodom njemačkih izbora (vidi prethodni post), Sahra je odustala da ne bi potpuno polarizirala stranku, bem ti stranku koju sad ni Bog bez božice neće spasiti, i dobro je tako, ja u svemu tome vidim samo kraj karijere još jedne pametne žene, koja doduše ogrlice birati znala nije.

Prije prelaska na temu standardna šetnja Korzom i Mrtvim Kanalom za fotodokumentiranje današnjeg datuma.





Domaća politika te isprani mozgovi i najinteligentnijih ljudi ovdje prljavom vodom neoliberalnog žutog tiska me ne zanimaju, ionako ovisimo o tome kako će proći novi izbori u Grčkoj, da li će prava Ljevica tamo pobijediti i do kraja pokopati politiku socijaldemokratskih pušioničara i njihovog stezanja remenja onih koji programirano uzdišu, samo tako, u pravu ste.
Poznato je da ne volim ni lijeve ni desne, simpatiziram suvremene političke pirate, ipak zaintrigirala me jedna karizmatična faca prije nekih par tjedana govorom koji sam slučajno čuo. Danas sam čitao odlomke njene knjige "Sloboda umjesto kapitalizma", neke stvari bih odmah potpisao, sutra su izbori u njemačkoj stranci Ljevica (Linke), komentatori čak spominju mogućnost raspada te parlamentarne stranke zbog unutarnjih sukoba.
Sahre Wagenknecht nema među kandidatkinjama za šeficu, no krenula je inicijativa za kandidaturu u zadnji moment ...



Zašto i kategorija "humor", kategorije stavljam jer moram, a za ovu me inspirirao jedan njemački komentator pitanjem :"Zar mislite da bi u stranci s velikim postotkom žena mogla uspjeti zgodna političarka ?"

Kolegica u Beogradu s kojom smo sinoć bili na video vezi po prvi put je zaspala u kazalištu. Predstava se zvala "Greta Garbo". Divno je kad ti kažu ajd pokušaj pogoditi autora samo po naslovu, a autor je toliko prepoznatljiv da ne možeš pogriješiti. Zbilja zavidim umjetnicima koji žive i to dobro od svog stvaralaštva, imaju izvozni proizvod, kakav god on bio.
Kažu da još Hrvatska ni propala.

p.s.
Zadnja fotografija, jučer oko 20.30, pred zgradom s bazenom dokazujem frendu da moj fotić neće uživati u divoti sive sumaglice kako god ga podesili, jebiga, nije bio toliko preskup.













p.p.s.
Na fotkama su svi moji obroci od jučer osim jaja koja se i nisu baš dala slikati te tamnih čokolada.