Kratki oproštaj
28.10.2004.

Drage moje, moji dragi,
sutra putujem tri dana u Zadar na seminar, a onda se možda zaputim prema sjeveru Hrvatske, tek u četvrtak mi je nastavni dan. Blog će nažalost to vrijeme vjerojatno ostati prazan (ako nam na seminaru demonstriraju internet u nastavi, iskoristit ću šansu ;)). Iz navike mi je uključen dnevnik dok ovo pišem, ne mogu vjerovati kakvi debili ljudi mogu biti, uzdah olakšanja, treća djevojka oteta u Afganistanu možda nije Hrvatica, nego sa Kosova. Zbilja bi nam lakše bilo da ljudi počnu razmišljati...

19:35 - Komentiraj ( 4 ) Print NF
Krk drugoligaš
25.10.2004.

Šahisti Krka su u derbiju zadnjeg kola u Vodnjanu svladali domaćina 5:2.
Sudjelovao sam u revitaliziciji kluba kao igrač i drago mi je. Naprijed Krčani! Mi kojima se ne da živjeti na otocima možemo samo navijati. Neka se zabilježi!

22:53 - Komentiraj ( 2 ) Print NF
Pogrešan film
24.10.2004.

Umjetnost i pornografija su si postali jako bliski. Naročito izazivaju Mappllethorpe i Koons. Ja na svojoj stranici preferiram prvog, koji je uzgred rečeno za razliku od drugog umro, i furao (prvi) cijeli kratki život neka antička savršenstva u fotografiji. Radio je dobre fotke, a Koons me, kao ni ostali kičasti pornografi, nikad nije zanimao. Čestitam na ostvarenim dolarima, nitko poput Koonsa nije tako dobro unovčio seksualni akt, trebalo se sjetiti i naplatiti taj film.

23:12 - Komentiraj ( 1 ) Print NF
Pokazati mišiće ;)
24.10.2004.

Nevjerojatno koji trenuci slabosti mogu preplaviti čovjeka. Većina ljudi u mom društvu misli da je sve u psihi i pozitivnom razmišljanju. Mi dekonstruktivci smo sami sebi krivi, mogli bismo se znatno bolje osjećati, ako bi to željeli. Nikad nisam bio pozitivac, a uvijek sam se osjećao dobro, furao sam "put pretjeranosti vodi u zamak mudrosti", sad mi izgleda da su ti jebeni *nutricionisti* u pravu i da stvari dolaze na naplatu. Nema veze, i u krizi sam naučio pokazati mišiće, iako nevidljivi protivnik suvereno gospodari ringom...

00:34 - Komentiraj ( 1 ) Print NF
ljubičasto
21.10.2004.

Meni najdraža Schieleova slika, nažalost loše skenirana :(.

23:10 - Komentiraj ( 0 ) Print NF
Vizije u mraku
17.10.2004.

Volim s učenicima koji sve kuže i sve znaju u kasnim popodnevnim satima isprobati foru filozofa i fizičara Paula Feyerabenda. Stojimo pred vratima zatvorene učionice i objasnim učeniku da će mi trebati precizno opisati boju klupe. Otvaram vrata, ulazimo,on pokušava upaliti svjetlo, ne dopuštam, zatvaram vrata. "Čini mi se da je zelena."
Poznata je na Zapadu snaga medija, sedamdesete je u Njemačkoj obilježila histerija lova na *teroriste* Andreasa Baadera, Gudrun Ensslin i društvo i skoro nikome u medijima nije padalo na pamet upotrijebiti ono *čini mi se*, barem u smislu da tu nešto zaudara. Izuzetak su bili vodeći pisac i vodeći pjesnik tog doba Heinrich Böll i Erich Fried , kao i francuski filozof Jean Paul Sartre. Četvero ljudi su postali banditi, ubojice, državni neprijatelji broj jedan, a da pritom barem oni nikog ubili nisu.
Za vrijeme balkanskog mraka devedesetih, nitko od odgovornih nije ni pokušao upaliti svjetlo, niti se upitati kao jedan poznati rock kantautor, *koja je boja kad crno izgori*.
U ovo vrijeme neselektivnog terora možemo se samo sa sjetom sjećati njemačkih sedamdesetih.

18:55 - Komentiraj ( 2 ) Print NF
Peace brother§sister
16.10.2004.

Prolazim pored prosvjednika ispred MC Donaldsa i čujem curu kako govori, svi smo ti mi u suštini pacifisti. Jednu ratnu Novu godinu čekao sam u Budimpešti, jedno veče sam proveo u elitnom jazz klubu uz živu glazbu. Raspoloženje mi je pokvario šminker za susjednim stolom, koji je jednoj simpa curi udvarao, na finom njemačkom, rječima poput "ma u tom ratu (u Hrvatskoj i Bosni) ti se bore samo oni što to žele, živim u Wienu, al sam u svakodnevnom kontaktu s prijateljima u Beogradu."Nisam reagirao iako su me živcirali svi *zemljaci* u inozemstvu, gdje bi na par dana tražio svoj unutarnji mir.
Jedno jutro sam išao pješice doma kroz grad, bilo je pusto oko četiri sata ujutro, rat je još trajao, bio sam dobre volje, jer je i društvo te večeri bilo dobre volje, bivši Predsjednikov tjelobranitelj, koji je smjenjen jer je u tom istom kafiću pucao nekoliko noći prije , nezadovoljan muzikom, častio je skunkom *jebene anarhiste*. U to fantomsko doba dana ili noći naletio sam na stubama na sadašnjeg mogućeg optuženika Haškog suda, ondašnjeg heroja, pomislio sam, genijalno, kad bi se ratovi mogli tako organizirati, ja na spavanje po savjesti, on u rat po savjesti. Sva sreća da ga onako dobre volje nisam pozdravio, osjećao sam poriv zagrliti bilo koga, ne znam kako bi to protumačio, jer on mene nije ni pogledao. Pogledom je prostrijelio samo Chea na mojoj majici.

23:03 - Komentiraj ( 3 ) Print NF
Razrednik
12.10.2004.

Jedan od onih dana kad ideš na posao onako preko volje, ujutro, podbuo, neobrijan, umoran. Znaš da ćeš vjerojatno izdržati jer taj dan po rasporedu imaš samo dva sata, koncetriraš se i furaš pripremljeni dnevni film. Onda se pojave dvije novopečene studentice, došle posjetit svog razrednika i dignu te, vrate ti energiju, koju sivilo svakodnevice nemilosrdno ruši. Svratile su Izy i Marija.
P.s.
Ove godine nemam razredništvo. Odmaram se od prethodnog ;)

18:38 - Komentiraj ( 1 ) Print NF
Komune i *brotheri*
10.10.2004.

Krajem šezdesetih proteklog stoljeća radikalni ljevičari su u Njemačkoj nametnuli raspravu tipa privatno jednako javno jednako političko. Početkom osamdesetih su i kod nas u bivšoj državi došle informacije o berlinskoj komuni, sa uobičajenih desetak godina zaostatka, tako da se se po tisku tadašnjem formirala jedna komuna na Jarunu, a druga se, svjedok sam i suučesnik, u Varešu, gradiću blizu Sarajeva u Bosni. Ova druga je po meni više bila stambena zajednica berlinskog tipa, mlade avangarde tog dijela bivše države, nismo u nekim stvarima bili radikalni poput berlinaca, no u nekima smo bili i radikalniji. Ja sam poslije prošao još par tih zajednica, bio sam radoznao, čini mi se da sam današnjeg "Big brothera" svojevremeno na malo suptilniji način, uz primjerene diskusije, živio.

17:54 - Komentiraj ( 0 ) Print NF
Prvi razred
09.10.2004.

Čovjek bi po definiciji trebao biti živo biće koje se kreće. Čovjek je smislio praznike i ekonomsku nužnost. Da bi ekonomski preživio čovjek uglavnom mora boraviti u jednom mjestu življenja i raditi na određenom prostoru. Veliki postotak ljudi završi svoj životni vijek u mjestu svog rođenja. Veliki postotak ljudi je i tradicionalan i netolerantan. Praznici kvare čovjeka. Neki ljudi za praznika puno spavaju, ljenčare i jedva da se kreću. to nije dobro i neki bi ih vratili u prvi razred osnovne škole.

23:25 - Komentiraj ( 1 ) Print NF
Felix Ensslin
08.10.2004.

Dan sam potrošio čitajući groznu knjigu "Putovanje" Bernwarda Vespera, koju sam nedavno donio iz Njemačke. To je neka vrsta autobiografije čovjeka koji je godinama živio s najpoznatijom njemačkom gerilkom ili ako se nekom više sviđa teroristicom Gudrun Ensslin, čiji život već godinama amaterski proučavam. Njegov otac je bio omiljeni nacistički pisac, "kojeg su milijuni čitali, a meni je bio dosadan i potpuno predvidiv." Za razliku od oca Bernward je potpuno nepredvidiv, između ostalog i zato što je na dvostrukom "putovanju", stvarnom ( započetom u Dubrovniku) i onom na "tripu". Nakon živčanog sloma u Münchenu završava u ludnici, uspijeva se i iz nje izvući, da bi autobiografija bila naprasno završena njegovim stvarnim samoubojstvom. Sve to ne bi bilo ništa sporno, svatko živi svoj život prema vlastitoj zamisli i u životnoj drami bira uloge koje mu odgovaraju , da cijelo vrijeme s njim ne živi par godina stari sin iz veze s Gudrun, Felix. Vesper opisuje i pokušaje socijalne službe da mu uzmu dijete, "sunce" njegovog života, jedino u tom opisu je malo patetičan, no on ga uspjeva zadržati. Zanimljivo je kako su ljudi po prirodi ironični, Gudrun se nije mogla brinuti o djetetu jer je vodila revoluciju sedamdesetih u Njemačkoj, Bernward se brinuo usput uz LSD ponirao u dubine svoje duše, ma sve u redu, al nazvati sina Srećko...
Odmaram se od užasa knjige (nekoliko stotina stranica) i odvratnog tmurnog dana uz slike omiljenog mi Schilea.

18:20 - Komentiraj ( 0 ) Print NF
Predin je zakon
04.10.2004.

To nama nešto starijima nije ništa novo, a mlađi su se mogli uvjeriti u emisiji "Nedjeljom u dva" koju sam sasvim slučajno i ja odgledao. Vrijeme je bilo nekako sparno, otužno, dućani su bili zatvoreni, narod je spavao nakon subotnjeg divljanja i jedino rješenje za veterana poput mene je bilo upaliti televiziju. Sjetio sam se, kad sam ga vidio, najdužeg koncerta koji je održao samo jedan rock band ("Lačni Franc"), recimo nekoliko sati tamo osamdesetih u Sarajevu (nije da ih redari nisu pokušali maknuti s pozornice), prvi put sam čuo "ovi su ga pošteno odsvirali", već onda se vidjelo da je Zoka Predin karakter, a rat je koliko čujem proveo dostojanstveno kao mali broj glazbenika na ovim prostorima. Malo je zbunio narod kao "bivši" rocker rječima "trebalo bi bon ton uvesti u škole", no treba znati da mi "rockeri", koliko god smo divlji bili, uvijek smo se držali određenog kodeksa ponašanja. Sad se sjećam, jednom ne, kad smo kukavički (bilo nas je puno ;) iscipelarili jednog poznatog nasilnika, koji je dan prije našoj prijateljici stavljao nož pod vrat (preteća današnjih "nacista"). Mi smo ipak bili alternativa, tko je to danas?

17:39 - Komentiraj ( 1 ) Print NF
Ne daj se ekipo!
02.10.2004.

"Što? Veliki čovjek? Ja uvijek vidim samo glumca, koji glumi svoj vlastiti ideal." (F.Nietzsche)
Zadnje vrijeme češće nego obično srećem skoro zaboravljene prijateljice i prijatelje. Zasjednemo naravno i zanimljivo kako svi imaju cool priče o svojim životima. Super ih je slušati, kako su i u najgorim situacijama zadržali svoj smisao za humor. Na televiziji gledam ministra školstva, koji će se u utorak solidarizirati sa štrajkačima protiv sebe samoga. Strogo pazi da se ne nagrdi njegova pomno frizirana medijska slika. Zašto njemu zamjerati nešto što ne zamjeramo našim prijateljima? Tko bi primjerice priznao, da pola subote prosjedi na zahodu, utopijski se trudeći, izbaciti iz sebe sva preostala govna radnog tjedna...

15:19 - Komentiraj ( 0 ) Print NF

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Opis bloga
Nikakav, užasan, histeričan, drzak, bezobrazan, poučan, programiran za rušenje granica hm, hm, hm... Sredstvo za trošenje vremena, kojeg ionako ima previše, also uopće nema...

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje - Bez prerada

Važno zbog debila koji ne znam zašto posjete ovaj blog: "ovo djelo je plod fikcije. svaka sličnost sa stvarnim osobama i događajima slučajna je." Rečenica ima pravnu valjanost !

Goran Kauzlaric | Create Your Badge





Instagram

nachtfresser@gmail.com

Pirat urednik na fejsu :P
Web Nachtfresser

IZBOR POSTOVA 06.2004. - ?
od najstarijih do danas, barem po jedan mjesečno, odozdo prema gore
2019
Institucija slobodnog blogera (ogled o Böllu)
Aktivizam Grete Thunberg
Odakle ocean u pjesmi?
Vrelo Bosne i Jajce
Sarajevski ćevapi, dame i uspomene
Snježni Benkovac na brdu
Pulski zalasci
Kosa i sram
2018
Sa Sloterdijkom u Puli
Uzoran učenički dom
Tko otvara vrata Bukowom mačku
Djevojčica iza žice
Starac i (r)evolucija
Neotuđena crtica
Trešnjevački teatar
Intimni otvori depresivnih ljudi
Modna osvježenja
Kupac ružnog limuna
Međupost
2017
Pao stoljetni park
Budimo na mi
Poderane čarape
Pijača bez leda
Ostaj mi dobro Berlinu moj
Iskustvo i stil
Sedacija, odlasci, promatračica života
Nitko ne vrijedi više od dvije minute
Kud plovi ovaj put
Srcamo se
Vareš, imenovanje prošlosti
Popravljač
2016
Božić kod Dolores
Blog arhiva, genijalno
Varešarije
Obrobljeni plimom
Nestanak Wagnerovog psa
Poezija koja to nije s teletinom na pratećoj slici
Preko crte
Djevojka sa sajma u Opicini
Predvečerje u Trstu
Labinski bijenale industrijske umjetnosti
Dresirani i slobodni
Projekt bicikl
2015
4000. post
Forever Lolita
Vječno vraćanje dupeta
O potrebi za bloganjem
Blogerska subota
U pokretu
Gromovi love golotinju
Nisam mislio na Pariz
New York, Jack i ostali mitovi
Sipa i čokolada
Čudnovati su putevi Googleovi
Svakodnevni samoslici
Nachtfresser, 3700.post
2014
Pljeskavica i čaj
Istup Anne Helm
Ravnateljice über alles
O fotografiranju i svinjama
Život
Večer s berlinskim piratima
Posljednja marenda
Fuck the System!
Izlet u Opatiju
Kandidat broj 5 liste 16 za EUP
Nek nam živi bezuvjetni temeljni dohodak
Nagnuće berlinskog piratskog broda
Tišina hotelskih soba
S visina Svetog Križa
Avionska dijagnoza obrazovnog sustava
2013
Dame i gospodo, Astrid Kuljanić
Dekadencija
Odjeb ljetu gospodnjem dvijetisućetrinaestom
Naš mali šareni štand
Anonymous MMM u Rijeci
Profesor budala
Roštilj bez jahte
Krivo mi je zbog mog starog
Što radi piratska stranka ?
Bloger za EU parlament
Izbor postova
Shitstorm
2012
Sanjam knjige u Puli
Taštine
Sjećanje
Proteze Auschwitza danas
Blogeri 2004-2011
Prošao još jedan...
Prelijep dan u Zagrebu
Blogersko pušenje privatnosti
Napad Svetle Yordanove
Čitajte "Bolju polovnjaču"
Ostajte tamo, stižemo
2011
2500. post
Čestitka vjetrom raspršena
Predsjedniku ima tko da piše
Isšljivan
A meni se popodne spava
Smrt u Opatiji
Povratak u Ništa
Dijalog jednog blogera i Igora Mandića
Hrana naša svagdanja
Jučerašnji prosvjed u Rijeci
Civilizacija baterija
Hotel Montree
2010
Snijeg u Rijeci
Obzor
Vodice, bajka s pogledom na more
Cambridge i karavane
Otočna opuštanja
Berlin : balkanska galerija
Repovi rata
Dan divljanja maturanata
Abrutissement, načelo zatupljenja
Igramo se okvirima
Nacisti u Dresdenu
Boje budimpeštanskog Ludwiga
2009
Sa(n)jam knjige Pula 6.12.2009
Prođe još jedna fešta
a je još uvijek u krugu
U najjačem sastavu
Muzej, multikulturalnost, beskućnici...
Poučak o golom
Divlji Balkan
Gorski Kotar devetog svibnja
Londonerica u palanci
O bocama i maslinovom ulju
Prozori
Ha,ha, Amy je zakon
2008
Tako je zborila Gudrun Ensslin
Priznanje
Onako usput
Blog i grob
Govor mržnje na blogu.hr
Razgovor studentica pred Humbolt univerzitetom
Nogometno bratstvo Španjolske, Hrvatske i Koreje
Prosvjed, turisti i sunčani Korzo
Rasaditi
Dobro se žega
Politička korienitost
Osamstoprvi post, mali osvrt
2007
Ekološki fašizam
Masturbacijo, sretan rođendan !
Van Goghova zvjezdana noć
Radni dan jedne Berlinerice
Dani bez neta
Petak trinaesti
Razredni izlet u vodni centar Atlantis-Ljubljana
Guščija pašteta
FBK u Rijeci, jel se kome štucalo :P
Rasulo
Izletila zbog marihuane
Moja Paris gola u novinama
2006
Manta, vraaaaaaaaaati se
O blogu "Pjesmarije" (autora NF)
Igra revolveraša
Idealisti s oružjem
Ceremonija oproštaja s praznicima
Jedna Ljudmila
Zadaća (dječja bolnica)
Irokez u školi
Moji prijatelji
Coool
Prva klasa
O ovcama i nadi
2005
Kenningari i druge učenosti
Uvijek iznova, deja vu
Moj Uerige
Ostavština
Pred maturalac
Moj Raščupanko
Sjećanje na Radovića
Pišanje u Harteri
Samoubojstvo u štali
Montaža tv stolića i sretnije budućnosti
Pivo
Nekad smo znali veselo polemizirati...
2004
Inventura 2004.
Sjećanje na vrt (Paul Klee)
Razrednik
Isplazit jezik
Kamere oko nas
O fašistima, Sloterdijku, Walseru i meni
Skins&Teacher


















































SUPERCOOL ;P
















































< listopad, 2004 >
P U S Č P S N
        1 2 3
4 5 6 7 8 9 10
11 12 13 14 15 16 17
18 19 20 21 22 23 24
25 26 27 28 29 30 31

Ožujak 2021 (3)
Veljača 2021 (24)
Siječanj 2021 (31)
Prosinac 2020 (20)
Studeni 2020 (12)
Listopad 2020 (6)
Rujan 2020 (5)
Srpanj 2020 (29)
Lipanj 2020 (26)
Svibanj 2020 (31)
Travanj 2020 (29)
Ožujak 2020 (32)
Veljača 2020 (28)
Siječanj 2020 (26)
Prosinac 2019 (24)
Studeni 2019 (22)
Listopad 2019 (27)
Rujan 2019 (28)
Kolovoz 2019 (27)
Srpanj 2019 (26)
Lipanj 2019 (30)
Svibanj 2019 (29)
Travanj 2019 (27)
Ožujak 2019 (30)
Veljača 2019 (28)
Siječanj 2019 (31)
Prosinac 2018 (31)
Studeni 2018 (30)
Listopad 2018 (30)
Rujan 2018 (30)
Kolovoz 2018 (31)
Srpanj 2018 (30)
Lipanj 2018 (29)
Svibanj 2018 (30)
Travanj 2018 (30)
Ožujak 2018 (31)
Veljača 2018 (29)
Siječanj 2018 (31)
Prosinac 2017 (32)
Studeni 2017 (30)
Listopad 2017 (31)
Rujan 2017 (29)
Kolovoz 2017 (28)
Srpanj 2017 (34)
Lipanj 2017 (29)
Svibanj 2017 (31)
Travanj 2017 (29)
Ožujak 2017 (31)