"Što? Veliki čovjek? Ja uvijek vidim samo glumca, koji glumi svoj vlastiti ideal." (F.Nietzsche)
Zadnje vrijeme češće nego obično srećem skoro zaboravljene prijateljice i prijatelje. Zasjednemo naravno i zanimljivo kako svi imaju cool priče o svojim životima. Super ih je slušati, kako su i u najgorim situacijama zadržali svoj smisao za humor. Na televiziji gledam ministra školstva, koji će se u utorak solidarizirati sa štrajkačima protiv sebe samoga. Strogo pazi da se ne nagrdi njegova pomno frizirana medijska slika. Zašto njemu zamjerati nešto što ne zamjeramo našim prijateljima? Tko bi primjerice priznao, da pola subote prosjedi na zahodu, utopijski se trudeći, izbaciti iz sebe sva preostala govna radnog tjedna...
Post je objavljen 02.10.2004. u 15:19 sati.