Nevjerojatno koji trenuci slabosti mogu preplaviti čovjeka. Većina ljudi u mom društvu misli da je sve u psihi i pozitivnom razmišljanju. Mi dekonstruktivci smo sami sebi krivi, mogli bismo se znatno bolje osjećati, ako bi to željeli. Nikad nisam bio pozitivac, a uvijek sam se osjećao dobro, furao sam "put pretjeranosti vodi u zamak mudrosti", sad mi izgleda da su ti jebeni *nutricionisti* u pravu i da stvari dolaze na naplatu. Nema veze, i u krizi sam naučio pokazati mišiće, iako nevidljivi protivnik suvereno gospodari ringom...
Post je objavljen 24.10.2004. u 00:34 sati.