To nama nešto starijima nije ništa novo, a mlađi su se mogli uvjeriti u emisiji "Nedjeljom u dva" koju sam sasvim slučajno i ja odgledao. Vrijeme je bilo nekako sparno, otužno, dućani su bili zatvoreni, narod je spavao nakon subotnjeg divljanja i jedino rješenje za veterana poput mene je bilo upaliti televiziju. Sjetio sam se, kad sam ga vidio, najdužeg koncerta koji je održao samo jedan rock band ("Lačni Franc"), recimo nekoliko sati tamo osamdesetih u Sarajevu (nije da ih redari nisu pokušali maknuti s pozornice), prvi put sam čuo "ovi su ga pošteno odsvirali", već onda se vidjelo da je Zoka Predin karakter, a rat je koliko čujem proveo dostojanstveno kao mali broj glazbenika na ovim prostorima. Malo je zbunio narod kao "bivši" rocker rječima "trebalo bi bon ton uvesti u škole", no treba znati da mi "rockeri", koliko god smo divlji bili, uvijek smo se držali određenog kodeksa ponašanja. Sad se sjećam, jednom ne, kad smo kukavički (bilo nas je puno ;) iscipelarili jednog poznatog nasilnika, koji je dan prije našoj prijateljici stavljao nož pod vrat (preteća današnjih "nacista"). Mi smo ipak bili alternativa, tko je to danas?
Post je objavljen 04.10.2004. u 17:39 sati.