My spiritual exercises

petak, 31.05.2019.

"OMG...JIM HAS RISEN FROM THE GRAVE!"

O prethodnoj inkarnaciji Jima Morrisona sam već bio pisao, prije dvije godine. Postavlja se pitanje stoga, tko je naredna, odnosno sadašnja inkarnacija popularnog američkog pjevača. Ovo bi bilo dosta teško ustanoviti nekome, tko ne živi u Hrvatskoj, odnosno bivšoj Jugoslaviji. No, čak i oni koji su pratili svaki nastavak emisije „Tvoje lice zvuči poznato“ (između ostalih dobrih imitacija) nisu nakon izvođenja pjesme „Touch Me“ (pogledaj video) Marija Petrekovića mogli pretpostaviti da je upravo on utjelovljenje nekadašnjeg kult pjevača grupe The Doors, koji je umro 1970. godine, od predoziranja. Jedan je fan Doorsa napisao komentar uz video "Oh, my God...Jim has risen from the grave!"

U svojoj inkarnaciji iz 19. stoljeća Morrison/Petreković bio je, kao vojvoda Leopold II, vladar Toscane. Na tom položaju je zamijenio vojvodu Ferdinanda III [inkarnacija Massimo Savić]. Jim Morrison je bio sin Massima Savića, i zato ne čudi da se ponovno inkarnirao u Hrvatskoj, baš kao njegov nekadašnji otac. Vojvoda Leopold II imao je brojno potomstvo. Među njima uspio sam prepoznati inkarnaciju Tony-ja Blaira, koji se tada zvao Ludwig Salvatore.
U toj je inkarnaciji Morrison/Petreković imao dvije supruge. Prva od njih, Maria Anna je inkarnacija prve sadašnje Petrekovićeve partnerice, Tene Hasanefendić, dok je druga, Maria Antonia, inkarnacija Aleksandre Kramberger, ujedno i Pamele Courson, družice Jima Morrisona. Inače, numerologija se dobro slaže, tako da je ovo manje-više sigurna inkarnacija slavnog pjevača.

ROBERT MAREKOVIĆ: SOMETHING ELSE

Ovaj gornji naslov možda može djelovati začuđujuće, budući da nekadašnji pjevač Fantoma, a sada Swingers-a, nije nikada snimio ovu poznatu rock'n'roll stvar. Samo jednom sam se s njime susreo, i to backstage, kada je nastupio u Puli. Zamolio me je da mu istrgnem list iz mog novinarskog notesa, da se potpiše nekem fanu. Odnekud mi je njegova faca djelovala poznato, ali – sada shvaćam – ne iz prijašnjeg života, već sa albuma najvećih hitova Eddie Cochran-a.
Robert Mareković je inkarnacija prerano preminulog rock'n'roll pjevača. (Čudno je da to nisam prije shvatio.) Pjesme Eddie Cochrana (1938-1960) imaju ravnopravan status sa najvećim izvođačima rock'n'rolla poput Chuck Berry-ja, Buddy Holly-ja, Little Richarda i Jerry Lee Lewis-a. Pjesme poput „Twenty Flight Rock“, „C'mon Everybody“, „Somethin' Else“, „Summertime Blues“ su vremenom postali klasici rockabilly glazbe, doživjevši mnoge obrade, poznatih izvođača.

Pjesmu „Somethin' Else“ napisala je Sharon Sheeley, u suradnji s Eddie-jevim bratom Bobom. (Ona je također autor pjesme „Poor Little Fool“, prvog No. 1 hita za Ricky Nelsona.) U travnju 1960. putovala je u Englesku, da se pridruži svojem tadašnjem partneru i drugom poznatom pjevaču Gene Vincentu, koji su bili na zajedničkoj turneji. Njih troje putovali su fatalne noći 16. travnja 1960. sa koncerta održanom u Bristolu prema londonskom aerodromu. Taksiju, koji ih je prevozio, iznenada je pukla guma pri punoj brzini, vozač je izgubio kontrolu nad vozilom, te se vozilo zabilo u rasvjetni stup pored ceste. Cochran je zadobio najteže ozljede, budući da je bio ispao iz automobila i udario glavom o pločnik. Sheeley je zadobila prijelom karlice, a Vincent prijelom rebara i vratnog kralješka, te je zadobio trajne ozljede noge, ostavši invalid do kraja života. Cochran je preminuo slijedećeg dana u bolnici.
Prethodne, 1959. godine stradali su u avionskoj nesreći Cochranovi prijatelji Buddy Holly i Ritchie Valens, također dok su bili na turneji. Eddie je bio potresen njihovim smrtima, tako da je razvio jednu vrstu morbidnog predosjećaja, da će i on umrijeti mlad.
Cochranova zaručnica nastavila je pisati pjesme za poznate izvođače poput Jackie de Shannon, Brende Lee, The Fleetwods, Irme Thomas i dr. Surađivala je i sa grupom The Searchers. Sheeley je umrla 2002. godine u Los Angelesu.
Da je Robert Mareković inkarnacija Eddie Cochran-a siguran sam gotovo 100 posto. Crte lica su gotovo identične (istini za volju Mareković je viši jedno 20ak cm), rođeni su obojica u astrološkom znaku Vage. Prezime 'Cochran' ima istu numerološku vrijednost kao 'Robert Mareković' (8). Da li je njegova nova suradnica Danijela Večerinović (sa grupom The Swingers) inkarnacija Sharon Sheeley nisam baš siguran, zato jer ne znam datum rođenja. Numerologija imena se na žalost ne poklapa, ali u svakom slučaju postoje dosta slične crte lica.

Somethin' Else
Eddie Cochran
A-look-a-there
Here she comes
Here comes that girl again
Wanted to date her since I don't know when
But she don't notice me when I pass
She goes with older guys from out of my class
But that can't stop me from a-thinkin' to myself
She's sure fine lookin' man
She's somethin' else
Hey look-a there
Across the street
There's a car made just for me
To own that car would be a luxury
But right now I can't afford the gas
A brand new convertible is out of my class
But that can't stop me from a-thinkin' to myself
That car's fine lookin' man
It's somethin' else
Hey look-a here
Just wait and see
Workin' hard and savin' my dough
I'll buy that car that I've be wanting so
Get me that girl and we'll go ridin' around
We'll look real sharp with the white top down
I'll keep right on and dreamin' and a-thinkin' to myself
When it all comes true, man
Wow, that's somethin' else!
Look-a here
What's all this?
Never thought I'd do this before
But here I am a-knockin' on her door
My car's out front and it's all mine
Just a '41 Ford, not a '59
I got that girl and I'm a-thinkin' to myself
She's sure fine lookin' man
Wow, she's somethin' else!

četvrtak, 30.05.2019.

'USKRSNUĆE' RITE HAYWORTH U EMISIJI ZVIJEZDE – LJETNI HIT

Gledajući TV nastup mlade perspektivne pjevačice Lore Bešvir mnogi su ostali osupnuti njezinom nesvakidašnjom ljepotom, isto tako i članovi žirija. Ja sam odmah shvatio da se tu radi o nečem velikom, kada su u pitanju inkarnacije. Jasno da tu nije bila riječ samo o ljepoti, koje ima svugdje, no rijetke su ipak žene koje imaju ono nešto, što se u dvije riječi može označiti kao 'osobna karizma'. Uopće nisam sumnjao da se radi o inkarnaciji neke velike holivudske zvijezde, pala mi je napamet prvo Ginger Rogers. Nije bila ona, ali – blizu.
Lora Bešvir je inkarnacija čuvene holivudske glumice iz zlatne ere, koje se još naziva klasičnim američkim filmom. Radi se, ukratko o Riti Hayworth, koja je proglašena od strane American Film Institute, za 19. najbolju glumicu u rečenom periodu, koje obuhvaća otprilike razdoblje od početka 20. stoljeća pa do sredine 60tih godina. U tih nešto više od pola stoljeća doista je na stotine glumica prodefiliralo Hollywoodom, a tek mali broj od njih ima onu istinsku, neodoljivu karizmu, i one su se našle u topu 25 liste AFI-ja.

Rita Hayworth rođena je 1918. godine u New Yorku, a bila je ne samo glumica, već i plesačica. Slavu je postigla u 1940tim godinama, kao jedna od top zvijezda tog vremena, a glumila je u više od 60 filmova. Štampa ju je nazvala „Božicom ljubavi“. Vjerojatno je najpoznatija po filmu „Gilda“ iz 1946. godine, u kojem glumi sa Glennom Fordom, kao tipična 'femme fatale'. Fred Astaire, s kojim je glumila u dva filma, rekao je da mu je ona omiljena plesna partnerica. Njezin najveći uspjeh bio je musical „Cover Girl“ (1944), sa Geneom Kelly-jem. Godine 1980. bila joj je dijagnosticirana Alzheimerova bolest, od koje je umrla sedam godina kasnije.
Imala je ukupno pet muževa, od kojih je zasigurno najpoznatiji Orson Welles. U sadašnjem životu, njezin je partner, čini se, inkarnacija Dicka Heymesa, četvrtog supruga. Inače, numerologija se perfektno podudara, tako da nema sumnje da je to doista inkarnacija slavne glumice.

I SLAVKO SOBIN JE INKARNACIJA HOLIVUDSKOG GLUMCA

Gledajući TV reklamu za Tele2, zapazio sam glumca, koji je nalikovao na holivudskog glumca Basila Rathbone-a. U početku sam mislio da je on Slavko Sobin, no onda sam shvatio da se radi o Domagoju Jankoviću. Kako su slični, pomislio sam da su u prošlom životu bili u srodstvu, i nisam se prevario. Dakle, kao što sam već bio napisao u jednom od prethodnih postova, Domagoj je inkarnacija britanskog kazališnog glumca Franka Bensona, dok je Slavko inkarnacija njegovog bratića, poznatog holivudskog glumca Basila Rathbone-a. (Da budem siguran, pomogla mi je i numerologija, koja se podudara.)
Basil Rathbone rođen je 1892. u Južnoafričkoj republici. Počeo je karijeru kao kazališni glumac u Velikoj Britaniji i glumio je u više od 70 filmova.

Godine 1926. glumio je zajedno sa tadašnjom Bogartovom suprugom Helen Menken [inkarnacija Liv Tyler] u brodvejskom kazališnom komadu „The Captive“. Radnja filma bila je za to vrijeme kontroverzna. Menken je glumila ulogu lezbijke Irene de Montcel koja ostavlja muža Jacquesa (igra ga Rathbone) zbog ljubavi prema drugoj ženi, Madam d'Aiguines. Na kraju je cijela glumačka ekipa svršila u zatvoru, budući da je vlast primijenila zakon protiv opscenosti, koji je bio na snazi u to doba.
Basil Rathbone najviše je poznat po ulogama Sherlocka Holmesa u periodu od 1939. do 1946. godine. Među poznatijim filmovima su također „David Copperfield“, „Anna Karenina“ i „The Last Days of Pompei“, iz 1935. godine i „The Adventures of Robin Hood“ iz 1938. Glumio je i u nekoliko horror filmova, kao „Tower of London“ i „Son of Frankenstein“(1939).
Nedavno je bio na TV film „Nismo mi anđeli“ M. Curtiza sa Humphrey Bogartom u glavnoj ulozi, gdje se u epizodnoj ulozi pojavljuje i Rathbone, kao arogantni vlasnik prodavaonice, koji se vraća iz Pariza. Bogart, u ulozi odbjeglog osuđenika (i privremeno pomoćnika u trgovini, kao i druga dvojica), falsificira dokumente, kako bi ga uvjerio, da prodavaonica radi s dobitkom. Prije nego li otkrije prevaru, ujeda ga zmija-ljubimac jednog od trojice, nakon čega umire.
Dakle, u prošlom životu Slavko i ja glumili smo zajedno u Hollywoodu. Tko zna, možda opet zaigramo u nekom filmu

'PARALLEL LIVES' INKARNACIJA GLUMICE BLANCHE SWEET

Prema Elen Mogensen, 'parallel lives' inkarnacija je rijetka reinkarnacijska anomalija (koju dožive samo rijetki, jedan na deset tisuća), a dešava se kada jedna duša bude 'izlivena' u dva tijela, cijelo vrijeme. Dva su tijela geografski udaljena, tako da se ona obično ne susreću. Obično jedno tijelo završava djetinjstvo, prije nego li je drugo tijelo rođeno. Ovo omogućava da se nakon rascijepa duše najbolje kvalitete duše budu podijeljene među dvama tijelima. Ovo im omogućava da načine različite izbore.
U slučaju glumice Blanche Sweet (1896-1986) izgleda jasno, da je duša 'odlučila' da bude u isto vrijeme, sa dva različita bračna partnera, odnosno supruga iz prethodne inkarnacije. Po meni je očito, da je prva inkarnacija Blanche Sweet Alina Tomnikov, ruska glumica rođena 1988. godine. Deset godina kasnije ona je 'posudila' dio svoje duše drugoj inkarnaciji Blanche Sweet, tj. hrvatskoj bivšoj manekenki, sada studentici, Lei Mikša. (Ona mi je inače nećaka.) Njihovi sadašnji partneri Lauri i Edvin su inkarnacije drugog supruga Blanche Sweet Raymonda Hacketta, te prvog supruga, Marshalla Nielana. Osim velike fizičke sličnosti,postoje i numerološke podudarnosti.

Tko je bila Blanche Sweet? Danas ovo ime ne govori mnogo prosječnom filmskom fanu, no radi se o jednoj od najboljih holivudskih glumica ere nijemog filma, a koje je trajalo negdje do kraja 20tih godina prošlog stoljeća. Sweet je rođena u obitelji trgovca vinom i plesačice, 1896. godine u Chicagu. Bilo joj je samo 4 godine kada je nastupila u kazališnoj predstavi „The Battle of the Strong“ sa Marie Burroughs i Maurice Barrymore-om.
Deset godina kasnije nastupa sa njegovim sinom Lionelom [sadašnja inkarnacija Ben Affleck], u filmu koji je režirao D.W.Griffith. Od 1909. ima stalan angažman sa Biograph Studios. Već 1910. postaje rival Mary Pickford [inkarnacija Jessica Barden], najvećoj glumici ere nijemog filma. Godine 1913. snimila je svoj prvi dugometražni film „Judith of Bethulia“. Nešto kasnije potpisat će ugovor sa većom filmskom kompanijom, Paramount. Glumila je često u filmovima Cecila B. DeMille-a i Marshalla Neilana, koji će joj 1922. postati prvi suprug.
Tokom 20tih godina filmska karijera Blanche Sweet je prosperirala u filmovima kao što su „Anna Christie“ iz 1923., te u „Tess d'Urbervilles“ i „Sporting Venus“ režisera Neilana. U novoj fazi karijere Sweet je postala jedna od najvećih zvijezda fillmske kompanije MGM. No, sa dolaskom zvučnog (govornog) filma njena je karijera doživjela silaznu putanju. Snimila je naime još tri zvučna filma, od kojih je pohvale od filmske kritike dobio „Show Girl in Hollywood“ (1930), nakon čega se povlači sa scene. Udaje se za glumca Raymonda Hacketta 1935. godine, i taj brak traje do 1958., odnosno do njegove smrti.
Ostatak karijere Blanche Sweet provodi nastupajući u manjim ulogama u kazalištu, te na radiju. Potom je potonula u zaborav, da bi opet 60tih godina doživjela priznanje za svoj rad u Evropi. Godine 1980. je bila, zajedno sa ostalim zvijezdama nijemog filma učestvovala u snimanju dokumentarca o toj ranoj eri filma, u režiji Kevina Brownlow-a.
Blanche Sweet je umrla u rujnu 1986. godine, od srčanog udara, u 91. godini života. Po njoj je ime dobila jedna vrsta jorgovana u Kensington Parku u Londonu, povodom stogodišnjice njenog rođenja. On cvjeta u blijedo-plavoj boji, boji očiju glumice Blanche Sweet.

srijeda, 29.05.2019.

BRYAN FERRY BIO JE (U PROŠLOM ŽIVOTU) GLUMAC JOHN BARRYMORE

U postu iz 2016. godine (u kojem sam otkrio da je u inkarnaciji iz 15. stoljeća bio vojvoda od Burgundije Philip le Bon) napisao sam da „Pjevač Bryan Ferry nema nikakve direktne veze sa Holiwoodom...) Sada sam konačno uspio otkriti da zapravo ima veze sa Hollywoodom, odnosno da je u prethodnoj inkarnaciji bio John Barrymore, izdanak poznate filmske familije Barrymore, koja je dala niz glumaca i glumica. (On je djed poznate glumice Drew Barrymore).
Američki filmski glumac John Barrymore (1882-1942) započeo je karijeru kao kazališni glumac, 1903. godine. Njegova sestra Ethel Barrymore [inkarnacija Dragana Mrkić] je već nastupala u kazalištu, a neke su predstave odigrali i zajedno. Tu je i drugi brat Lionel Barrymore, čija je karijera počela još ranije. Svo troje suzajedno nastupili u predstavi Pantaloon (1905), a nešto kasnije, kada su započeli svoje filmske karijere, zajedno su nastupili u filmovima „National Red Cross Pageant“ (1917) i „Rasputin and the Empress“ (1932).

John Barrymore je započeo svoju filmsku karijeru 1912. godine. Usporedno sa filmskom karijerom, i dalje je nastupao na Broadwayu u kazališnim predstavama. Prvi veliki filmski uspjeh bio je film „Dr. Jekyll and Mr. Hyde“ iz 1919. godine. Glumac je doživio uspjeh i kod publike i kod kritike. Njegovi najbolji uspjesi iz tog razdoblja su također uključivali filmove „Sherlock Holmes“ (1922) i „The Sea Beast“ (1926).
Tokom 20tih godina doživio je popularnost ulogama u nijemim filmovima, a kada su započeli zvučni (govorni) filmovi, nije imao problema kao neki drugi glumci, zato jer je imao uvježban glas u mnogim kazališnim ulogama. Tokom prve polovine 30tih godina imao je niz uspješnih glavnih uloga, nastupao je recimo s Gretom Garbo („Grand Hotel“, 1932), Katharine Hepburn („A Bill of Divorcement“, 1932) i Carole Lombard („Twentieth Century“, 1934). Karijera mu je pošla nizbrdo u drugoj polovini 30tih godina, zahvaljući aferi s mladom fanicom, te sve većim problemima sa alkoholom. Godine 1937. okušao se kao glumac na radiju, nakon čega je još dobio nekoliko filmskih i kazališnih uloga.
Godine 1940. se vraća na radio, gdje snima serijal od 72 epizode, zvan The Sealtest Show. Na snimanju jedne od radio emisija, u svibnju 1942. mu je pozlilo, nakon čega je bio prebačen u bolnicu, gdje je ubrzo umro. Dijagnoza – ciroza jetre i zatajenje bubrega, praćeno komplikacijama uslijed upale pluća.
Tri godine kasnije (1945), ponovo će se inkarnirati u Engleskoj, u radničkoj familiji (otac mu je bio rudar), no svejedno će doživjeti veliku karijeru, ovaj put kao pjevač, pošto mu je takva naprosto karma iz prijašnjih života.
John Barrymore se ženio 4 puta. Njegova prva žena, Katherine Corri Harris, po meni se opet inkarnirala kao Lucy Helmore, odnosno supruga Bryana Ferry-ja. (Ostale tri nažalost nisam uspio identificirati, u njihovim novim inkarnacijama. Inače, u inkarnaciji iz 15. stoljeća, kao Philip le Bon, imao je čitav niz ljubavnica, kao i vanbračne djece.)
Vladimir Putin [Charles VII] bio je šogor Bryana Ferry-ja u inkarnaciji iz 15. stoljeća, jer je bio brat njegovoj supruzi Jerry Hall (Michele de Valois). Ja, kao Henriy VI bio sam i jednom i drugom nećak.

ponedjeljak, 27.05.2019.

DVA RUSKA CARA I NJIHOVE SADAŠNJE INKARNACIJE

MIHAIL GORBAČOV BIO JE CAR ALEKSANDAR I...
Osmi i posljednji lider Sovjetskog saveza bio je Mihail Gorbačov. Pošto je očito riječ o veoma karizmatičnoj ličnosti, pretpostavka je da je i u prošlom životu morao biti neka takva značajna ličnost. Svojim je djelovanjem obilježio drugu polovinu 80tih godina u SSSR-u, kada je u značajnoj mjeri demokratizrao zemlju. Interesantno je da potječe iz siromašne seljačke obitelji, i mješovitog je rusko-ukrajinskog porijekla. Studirao je na Moskovskom unniverzitetu pravo, a već prije diplome je oženio kolegicu sa studija Raisu Titarenko.
Godine 1978. dolazi na čelo kao sekretar centralnog komiteta Komunističke partije Sovjetskog saveza, te nakon kratkotrajnih vladavina Yurija Andropova i Konstantina Černjenka, 1985. dolazi na čelo sovjetske vlade. Poznata je činjenica da je uveo politiku glasnosti i perestrojke, odnosno političkih i ekonomskih reformi. S njime je završena era tzv. Hladnog rata te započeo period demokratizacije države.

Dakle, mada dolazi iz siromašne obitelji, on je postigao sjajnu karijeru i društveni uspon, zahvaljujući karizmi koju je donio sa sobom iz prošlih života. U svojoj inkarnaciji iz 18/19. stoljeća on je bio ruski car Aleksandar I, i vladao je između 1801. i 1825. godine. Rođen u Petrogradu 1777. godine, došao je na prijestolje nakon smrti oca, cara Pavla I. On je vodio Rusiju u turbulentno vrijeme Napoleonskih ratova. U svojem je ranijem periodu vladavine inicirao neke manje društvene reforme.
Aleksandar I mijenjao je poziciju Rusije naspram Francuske nekoliko puta. Nakon neuspjeha 1805. u koaliciji sa Britanijom, bio je sklopio pakt sa Napoleonom (1807). U narednom periodu je vodio ratove manjeg obima protiv Britanije, te kratkotrajan rat sa Švedskom, da bi prekinuo savez sa Napoleonom 1810. godine. Njegov najveći uspjeh bio je zaustavljanje Napoleonove invazije 1812.
U drugoj polovini svoje vladavine car Aleksandar postao je više reakcionaran, bojeći se zavjera protiv njega, tako da je i zaustavio neke pozitivne reforme započete odranije. Umro je od tifusa 1825. godine.
... A VLADMIR PUTIN JE BIO CAR NIKOLAJ I
Ruskog cara Aleksandra I naslijedio je mlađi brat Nikolaj I, čija je inkarnacija nitko drugi do – Vladimir Putin. Njega sam do sada spominjao nekoliko puta, budući da sam pronašao dvije njegove ranije inkarnacije, kao francuskog kralja Charlesa VII, te holivudskog glumca Leslie Howard-a. Uvijek kao da mi je nešto nedostajalo u vezi Putina, odnosno i ranije sam naslućivao da je on mogao također biti neka važna ličnost iz povijesti Rusije. I stvarno – bio je.

Car Nikolaj I imao je dugotrajnu vladavinu, od 1825. do 1855. godine. Bio je također kralj Poljske i veliki vojvoda Finske. Njegovu je vladavinu karakterizirao konzervativizam u političkom smislu, te vođenje ratova u svrhu teritorijalnog proširenja, represija neistomišljenika, korupcija, te ekonomska stagnacija. Njegova supruga bila je Charlotte von Preussen, kći cara Wilhelma Fridriha III [inkarnacija Ljudmila Putin]. Nikolaj I imao je veliku obitelj, a sedmero djece je preživjelo period djetinjstva.
Njegov biograf Riasanovsky zapisat će da je Nikolaj pokazivao odlučnost, fokusiranost na ostvarenje ciljeva, te željeznu volju. Bio je car-vojnik, po prirodi nervozan i agresivan. Spomeniti biograf veli da je bio oličenje autokracije. Spominje se i kao najreakcionarniji od sviju ruskih vladara. Njegovom je zaslugom Grčka izborila neovisnost. Ratovao je sa državama sa kojima je Rusija graničila na jugu, te je osvojio teritorije na Kavkazu koje je držala Perzija. Isto je tako okončao uspješno rusko-turski rat, 1829. godine. Na kraju je ipak doživio poraz u Krimejskom ratu (1853-56). Uoči smrti cara Nikolaja I, Rusko carstvo je doseglo svoj geografski zenit, no zemlja je vapila za reformama.

petak, 24.05.2019.

VUK DRAŠKOVIĆ BIO JE ŽRTVA STALJINOVIH ČISTKI

Ja se osobno sjećam Vuka Draškovića iz 1970tih (ili početka 80tih), kada je bio glavni urednik lista „Komunist“, glasila SKJ. Iako sam još bio mlad, čitao sam njegove članke, i neki od njih su mi bili i zanimljivi, koliko se sjećam. Iako je pred rat zauzeo nekakve ekstremno desne pozicije, čini se da je više bio neki folirant i prevrtljivac, nego istinski desničar (slično kao Ante Đapić u Hrvatskoj).
Iz njegove prethodne inkarnacije vidimo da je bio Hrvat, točnije nadbiskup Juraj Drašković (1525-1587), koji je odigrao kontroverznu ulogu u povijesnom događaju zvanom Seljačka buna. (O ovoj inkarnaciji sam bio već pisao negdje u 10. mj. 2017.g.)
Ono što je sad interesantno, jest da nalazim ponovno Vuka Draškovića kao Alekseja Ivanoviča Rikova, predsjednika vlade ruske sovjetske socijalističke republike, te Sovjetskog saveza u razdoblju od 1924-1929/30. Na tom je mjestu naslijedio Lenjina, a njega je 1930. godine naslijedio Molotov.
Godine 1903. priključio se boljševičkoj partiji, predvođenoj Lenjinom [njegova inkarnacija jest Vojko V]. Prema Wikipediji, kao umjereni boljševik dolazio je u konflikt sa radikalnijim boljševicima. Godine 1930. je bio smijenjen kao član Politbiro-a. Između 1931. i 1937. godine bio je ministar komunikacija; u ožujku 1938. bio je, zajedno sa Nikolajom Buharinom uhapšen, optužen za izdaju, te likvidiran, u jeku Staljinovih čistki.

Da se ne radi samo o slučajnoj sličnosti, potvrđuje i numerologija. Juraj Drašković bio je rođen 5.2. a Vuk Drašković ima kombinaciju imena i prezimena 5 i 2. 'Alexei Ivanovič Rykov' daje 5, a samo ime 'Alexei' daje 2.

DUHOVNOST JUNGIJANSKE ASTROLOGIJE

Tokom dvadesetog stoljeća pojavila se malobrojna, ali duhovno snažna grupa astrologa, koja se u svojim djelima bave jungijanskom psihologijom. Među njima su i neki od najznačajnijih mislilaca među savremenim astrolozima. Pionir ove misli bio je Dane Rudhyar, koji se može smatrati koliko astrologom, toliko i filozofom usporedivim, snagom svoje misli, sa samim Carlom G. Jungom. Također se ističu Stephen Arroyo, Liz Greene, i nekolicina drugih astrologa.
Već zarana u svojim studijima, Jung je nadošao na drevni koncept makrokozmos-mikrokozmos, sa vječitom temom organskog jedinstva svih stvari. Ovaj mistični Unus mundus alkemičara imao je snažan utjecaj na njega. O alkemiji on piše: «Stupnjevi [alkemijskog] rada obilježeni su sa sedam boja, koje asociraju na planete. Ovo znači odnos boja prema astrologiji, te psihologiji, pošto planete odgovaraju komponentama individualnih karaktera.»
U djelu Mysterium conjunctionis Jung sagledava Merkura kao dijete Sunca i Mjeseca, kao svijest koja proistječe iz spoja duha i tijela, ili alkemijskim rječnikom, Kralj i Kraljica porađaju Merkura, božansko dijete, te «posrednika između tijela i duha». Bijela boja povezana je sa Kraljicom, koja izranja iz voda nesvjesnog i spaja se u kemijskom vjenčanju (hieros gamos). Ovo rezultira postizanjem cilja – ostvarenjem lapis philosophorum-a, odnosno hermafrodita koji otjelovljuje jedinstvo Kralja i Kraljice. Ovo predstavlja «božansko rođenje», koje simbolizira probuđenje psihološkog realiteta, novu vladajuću svijest.
Jung je tražio objašnjenje djelovanja božanskog, vjerujući kako mora biti povezano sa Unus mundusom - u psihoanalitičkim pojmovima, to je projekcija nesvjesnih sadržaja u odnosu na arhetipove . Međutim, astrološki pisac Michael McMullen je ipak primijetio kako Jung nije točno definirao arhetipove, niti rekao nedvosmisleno što oni predstavljaju. Jung piše o libidu koji kreira božju sliku koristeći arhetipske uzorke i o čovjeku koji štuje psihičku snagu u njegovoj nutrini kao nešto božansko. «Božja slika je realan, ali subjektivni fenomen», navodi Jung. McMullen s druge strane libido poistovjećuje sa duhom, pneumom, pranom, te orgonskom energijom, eteričkom snagom i kozmičkom energijom. Primjećuje također kako je malo vjerojatno da ovaj libido stvara Sunce, Mjesec i planete, prije mora biti obrnuto.
Steven Arroyo pak u svojoj knjizi Astrology, Psychology and Four Elements kaže da su zodijački znakovi također 'polja energije', arhetipski obrasci identični Jungovim arhetipovima. On kaže da se Jungov princip arhetipova može primijeniti na temeljnu prirodu zodijačkih obrazaca energije. Arroyo također spominje čakre, napominjući da su mnoge ezoterične škole mišljenja dovodile u odnos čakre s određenim planetima. Ovo je zbog toga što se planete odnose na nas kao ista vibratorna energija valova koji su latentni unutar nas, i na koje mi reagiramo. Ove čakre, shodno tome, su centri koji su sukladni određenim centrima u Sunčevom sistemu. Za Arroya, planete predstavljaju univerzalne principe cjelokupne energije koja funkcionira unutar bilo koje organske cjeline.
Dok Jung uglavnom operira s pojmovima elemenata astrologije kao simbolima, dotle recimo C.E.O. Carter tvrdi odlučno da četiri elementa (zemlja, voda, zrak, vatra) nisu puki simboli ili apstraktni koncepti, već da se odnose na stvarne, vitalne snage koje su stvarile cjelokupnu kreaciju koju možemo percipirati našim osjetima. S ovim razmišljanjima mogli bismo povezati i modernu fiziku, koja sagledava materiju u četiri stanja: čvrstom, tekućem, gasovitom i plazmatičnom. Jedan kemičar, koji je dugo godina proučavao astrologiju, zapisao je da se Zemlja pojavljuje u svemiru ne kao izolirana planeta, već kao kompleksno živo biće i «...ne čudi, i ne može se ni se očekivati drugačije, do da ova osjetljiva kozmička struktura koja pulsira svakom formom energije, reagira direktno ili indirektno na planetarne sile.»
Zaključak se nameće sam po sebi – spiritualna, karmička i jungijanska astrologija, sve one navode na misao o planetima koji isijavaju svoje energije, formirajući tako život na Zemlji, i naravno utječu na individualne živote ljudi na Zemlji. Shodno tome, štovanje planeta kao bogova nije samo mitologija drevnih naroda, to je religijski svjetonazor Novog doba, svjetonazor najbliži duhovnoj i znanstvenoj istini.
[Post 'Duhovna i karmička astrologija' iz 2009. godine]

'OCEANSKI OSJEĆAJ'
Odnos seksualnosti i religije moguće je promatrati sa više aspekata. S gledišta psihoanalize i dubinske psihologije, osobito je zanimljiv pojam 'oceanskog osjećaja', iskovan od strane pisca Romaina Rollanda, u prepisci s njegovim prijateljem Sigmundom Freudom. Interesantan je iz razloga što upravo on predstavlja onu najočitiju poveznicu između seksualnosti i religije. Oceanski osjećaj mogli bi najkraće definirati kao transcendentalni osjećaj bezgranične i nerastvorive veze između jastva i vanjskog svijeta. Do ovog osjećaja možemo doći bilo kroz tantrički seks, u kojem se ovakvo jedinstvo ostvaruje, ili pak prakticiranjem duhovnih vježbi poput molitve i meditacije, gdje je također moguće dospjeti u jedno stanje transa ili ekstaze, u kojem se postiže svijest jedinstva sa cjelokupnim univerzumom.
Psiholog Stanislav Grof spominje primjerice pojam 'oceanski seks'. U oceanskom seksu, veli on, temeljni model seksualne interakcije jest zaigran i uzajamno potičući tok i razmjena energija, koji podsjećaju na ples. Cilj ovoga iskustva jest gubljenje vlastitih granica u smislu fuzije i stapanja s partnerom u stanju 'blaženog jedinstva'. S druge strane, primjerice Maharishi Mahesh Yogi uspoređuje, opisujući proces meditacije, utonuće u meditaciju sa zaronjivanjem u ocean svijesti. «Baš kao što zaronjivanje u ocean zahtijeva samo odgovarajući kut a zatim opuštanje, tako je u TM-u potrebno samo sredstvo za usmjeravanje duha prema mirnijim razinama (tj. mantra), a zatim prihvaćanje onoga što se dalje događa.»
Sigmund je Freud, kao što je općepoznato, imao jedan skeptičan stav prema religiji. Tako Šito Ćorić u svojoj «Psihologiji religioznosti» navodi da Freud opisuje religiju kao univerzalnu 'prisilnu neurozu', te je prezentira kao «iluziju koja pokušava samo u mašti ispuniti infantilne želje, koje nastaju zbog čovjekove bespomoćnosti i potrebe za zaštitom.» U djelu «Nelagodnost u kulturi», (kojeg Šito ne spominje u poglavlju o Freudu), Sigmund Freud se dotiče i pojma 'oceanski osjećaj', predloženog od strane prijatelja Rollanda. Psihoanalitičar Vladeta Jerotić veli da «Okeansko osećanje po Frojdu predstavlja arhaični oblik samouvažavanja, ili čak svemoći, pri čemu se gube granice svog Ja, a ono proizlazi iz neke vrste sećanja odraslog na doba najtešnjeg njegovog dodira s majkom u detinjstvu, sveobuhvatnog osećanja najprisnije povezanosti svoga još uvek nediferenciranog Ja sa okolinom, koju za njega prilično dugo predstavlja samo majka.» Mada se Freudovi stavovi vrlo često podvrgavaju oštroj kritici, osobno smatram da je on, sa svojim stavom o religiji kao izričaju psihološke neuroze i tjeskobe, te pokušaju kontrole Edipovog kompleksa, kao i vanjskog svijeta općenito, barem djelomično u pravu.
Spomenuti V. Jerotić smatra da je «ljudska potreba za jedinstvom i 'okeansko osećanje' kao jedan od mogućih izraza» psihička činjenica. Shodno tomu, kada ova potreba nije zadovoljena, čovjek će prirodno težiti za je ispuni; religiozne, isto kao i seksualne prakse samo su varijacije težnji za ispunjenjem urođene čovjekove potrebe za jedinstvom. E, sada, uz pomoć psihološke astrologije možemo vidjeti u čemu je Freud bar dijelom u pravu. Četvrta kuća natalnog horoskopa odnosi se, između ostalog na majku, te na crkvu , u smislu naslijeđene religioznosti u obitelji, te nacionalne (zavičajne) vjere. Četvrta kuća pripada znaku Raka, te vladaru Mjesecu. Nasuprot njoj se nalazi deseta kuća, koja pripada Jarcu i vladaru Saturnu, a koja simbolički predstavlja oca. Ukoliko se u ove dvije kuće nalaze dva planeta u opoziciji, ovo može donijeti Edipov kompleks (jednako i kad su suprotstavljeni vladari ove dvije kuće, tj. Mjesec i Saturn, ili pak loše aspektirani Mjesec u Raku). Neuroza i tjeskoba su prirodni posljedak ovih napetosti u natalnom horoskopu, dakle one su urođene. Znači, Freud je u pravu što se tiče onih osoba koje W. James naziva 'dvaput rođenima', odnosno novoobraćenika na religiju. Oni su doista trebali religiju u vidu lijeka za njihove urođene psihološke probleme (a nerazriješeni Edipov kompleks je često tu prisutan), koji su ih vodili u neurotična stanja, bilo kao nadomjestka za one obraćenike, koji su ranije bili skloni konzumaciji opojnih sredstava.
Iz navedenoga se vidi zašto je potreba za izmijenjenim stanjem svijesti i dosezanjem stanja prvobitnoga jedinstva čovjekova primarna potreba. Imajući u vidu navedene značajke 4. kuće natalnog horoskopa, može se također razumijeti i potreba za upravo jednim ženskim božanstvom, s kojim zapravo vjernik postiže zajedništvo prilikom prakticiranja religioznih obreda. Četvrta kuća dakle ujedno simbolizira, možemo reći, lik majke-božice, u povijesti religija predstavljen kroz niz ženskih božanstava, poput Here (Junone), Artemide (Dijane), Afrodite (Venere), Izide, Ishtar (Aštarte), Freyje, Kali, Shekhinah, Djevice Marije itd.
Na, kraju, čini mi se da Freud ipak nije u pravu kad tvrdi da je oceanski osjećaj tek «naknadno dospio u vezu s religijom». Moje je mišljenje da je on bio upravo glavno obilježje religije od samog početka.
[Post iz 2008. godine]

četvrtak, 23.05.2019.

DVA STARA POSTA (O REINKARNACIJI)

Ovo su dva posta, koja sam bio objavio na prethodnom blogu, prije 10 godina. U cjelini, i danas se slažem sa gotovo svime iznijetim. Jedino se ne bih složio sa mišljenjem dr. Besant, koja smatra da se muškarci u novoj inkarnaciji mogu roditi kao žene, ukoliko su u prošlom životu loše postupali sa ženama. Ovaj moj veliki niz pronađenih inkarnacija dokazuje da se u pravilu muškarci i žene ponovo rađaju u istom spolu, te da se isti parovi opet spajaju neovisno o tome, kako su postupali jedni prema drugima. Varijacije se javljaju (po meni) samo recimo kod trans-seksualnih osoba i sličnih osoba, nedefiniranog spola, u vrlo malom postotku, ili vjerojatnije, samo u određenom promilu.
Kada malo bolje promislim, također je upitna prepostavka da je broj duša stalan – u tom slučaju ne bi postojali fenomeni tipa 'split incarnation' ili pak 'parallel lives', drugim riječima rascijepljene inkarnacije i paralelni životi.

ŠTO JE REINKARNACIJA?
Reinkarnacija je učenje o ponovnom utjelovljenju duša, ili, drugim riječima, o njihovom preporađanju. Dolazi od lat. riječi reincarnatio, koja znači ponovno utjelovljenje. Bit učenja o reinkarnaciji jest da duša teži k postupnom pročišćavanju, te konačnom oslobođenju od svjetovnog života.
Kako to lijepo veli Holger Kersten, «spiritualni princip u ljudskoj egzistenciji i spiritualni princip u čitavom svemiru u osnovi su istovjetni». Razumijevanje svijeta, u kojem dolazi do izražaja međuprožimanje mikro i makrokozmosa sadrži u sebi duhovno jedinstvo svih bića, kao i nedjeljivost prirode od duhovnih principa koji su prirodu stvorili. U svom fizičkom obliku čovjek je manifestacija iz područja nediferenciranog, bezgraničnog i beskrajnog jedinstva. Ono se materijalizira u ciklusima, u svim različitim oblicima života. Prvobitni i stvarni Bitak (filozofski izraz za kreatora univerzuma) je vječan i nepromjenjiv, a nasuprot tome, priroda i svemir su u stanju neprestane mijene – stanju postojanja.
Shodno tome, ljudska je duša besmrtna, te podvrgnuta stalnom slijedu uzroka i posljedica (karma), u neprestanom dolaženju i odlaženju. Da bi se konačno vratio u božansko stanje, čovjek mora postati svjestan tog načela i transcendirati polje akcije. Nakon dugog niza života, karmička zatvorenost u tjelesnom postojanju se transcendira i unutrašnje, spiritualno jastvo se spaja s vječnim jedinstvom. Ovo je u kratkim crtama predstavljen nauk o reinkarnaciji.
Ono što nazivamo dušom, u stvari je vrlo slojevita supstanca, sačinjena od suptilnih energija. Učenja teozofa, kao što su H.P. Blavatsky, Annie Besant i C.W. Leadbeater pojašnjavaju nam od čega je duša sastavljena. Dakle, čovjekovo tijelo, govoreći ugrubo, sastavljeno je od četiri međuprožimajuće razine, od kojih je svaka slijedeća načinjena od suptilnije supstance. U času smrti lišavamo se dva grublja tijela, a to su fizičko, i eteričko. Svoju egzistenciju nastavljamo na astralnoj razini, u astralnom tijelu, koje međutim uključuje i suptilnije tijelo nižeg mentala. Ova četiri tijela zajedno ipak su sva propadljiva. Naime, nakon određenog broja inkarnacija, čovjek, odnosno njegov ego može dostići takvu duhovnu savršenost, da se više ne inkarnira u fizičkom tijelu, već naprotiv, umjesto na nižu, fizičku razinu, odlazi na višu, mentalnu razinu. Kada na završetku astralnog života dođe do razdvajanja, mentalni princip se razdvaja, te njegov najniži dio, zvani niži mental ili racio, ostaje u raspadajućem astralnom tijelu . Ti viši principi, u kojima se nastavlja egzistencija, zovu se viši mental (čisti um), te budičko i atmičko tijelo. Ova tri čovjekova tijela nisu podložna promjenama, ni raspadanju.
S reinkarnacijom je najuže povezan pojam karme. Kao što je rečeno, karma je, jednostavno rečeno, zakon uzroka i posljedice. Za svaku akciju ili uzrok postoji reakcija ili posljedica. To je nepromjenjivo i izvan naše kontrole. Pod našom kontrolom je akcija ili uzrok koji pokrećemo i stav koji zauzimamo prema posljedici. Naš stav je ono što karmu čini negativnim ili pozitivnim utjecajem u našem životu .
Konkretno oruđe, pomoću kojeg možemo dobiti uvid u našu karmu (pored reinkarnacijske terapije, odnosno regresije u prošle živote), jest karmička astrologija. Ona je dakle ta, koja govori o pozitivnim i negativnim plodovima naše karme, onima koji utječu na sudbinu naše svijesti, naših osjećaja i naših interesa. U nama tokom života nastaju raznovrsne želje, i ako ih ne možemo ispuniti, one tonu u podsvijest, a podsvijest je opet usko vezana uz naše astralno tijelo. I naš povratak u ponovni život, opet je u vezi s našim željama, težnjama i privrženostima. U cikluse ponovnog rođenja su ustvari uvijek uključena naša reagiranja, i posljedice, odnosno posljedice u vezi inicijalne energije, tj. želja, pomoću kojih su bile ostvarene.
Što se tiče karmičke astrologije, ključnu važnost imaju planeti Saturn i Mjesec, znakovi Djevica, Ribe i Škorpion, te četvrta, osma i naročito dvanaesta kuća (čiji je vladar Neptun). Dvanaesta je kuća kolektivnog nesvjesnog, prema tome, odnosi se na utjecaj koji ona ima na nas. Arhetipovi kao izrazi univerzalnih principa i energija, mada se nalaze na nivou kolektivnog nesvjesnog, djeluju na nas isto tako, u našem individualnom nesvjesnom. Ukoliko individua potiskuje i ne želi osvijestiti ove arhetipove, oni mogu postati izvor traume te prijetnja psihičkom integritetu i stabilnosti osobe.
Planet Saturn predstavlja vladara karme. Za Saturna se ponekad kaže da je 'kozmički policajac', pa ako i osobu ne dotaknu ljudski zakoni, prirodni zakoni sigurno hoće. Mjesec, s druge strane, simbolizira našu individualnu dušu, on je nositelj karmičkog 'pamćenja'. Shodno tome, on predstavlja naše osnovne osjećaje, te ima utjecaj na psihu koja obrađuje reflektivni dio naših misli i postupaka. Također je važan položaj Sjevernog i Južnog mjesečevog čvora. Čvorovi predstavljaju uzročne i posljedične veze uz pomoć kojih vodimo svoj život. Oni određuju osobi mjesto na putu k nebu pošto definiraju karmičke lekcije koje je odabrala, da bi se u ovom životu s njima uhvatila u koštac. Južni čvor je potencijalno najslabija tačka u horoskopu osobe, jer predstavlja tragove iz prošlosti, odnosno pokazuje karmu, koju smo za sobom ostavili. Sjeverni čvor pokazuje put budućeg razvoja, novo i još neproživljeno iskustvo. Za pojedinca ovo je novi karmički ciklus, kojim on upravlja.
I još na kraju da kažemo, što se zapravo zbiva, kada se duša ponovo utjelovljuje na Zemlji .
Dakle, ono što se događa u trenutku začeća jest da astralno i više tijelo nebeske razine (koje je slojevite građe) zajedno bivaju zakonom atrakcije privučeni u oplođeno jajašce, odnosno zigotu, oko dva tjedna nakon začeća. Ova atrakcija se ne događa slučajno, već strogim zakonima karme, spaja se točno s onim roditeljima, s kojima se osjeća najveća karmička privlačnost (koja potječe iz ranijih života) i sličnost. Za vrijeme trudnoće, ono što oblikuje tijelo fetusa jest upravo astralno tijelo. Ono se može poistovjetiti sa morfogenetskim poljem Ruperta Sheldrakea. Možemo reći da je kružni fetalni oblik na neki način oponašanje zodijačkog kruga, budući da pojedini dijelovi tijela slijede zodijački redoslijed, odnosno od glave (odnosi se na znak Ovna) do stopala (Ribe). Posrednik između astralnog i fizičkog tijela jest etersko tijelo, koje osigurava postojanost forme protokom bioenergije ili prane (bez bioenergije tijelo se raspada).
U trenutku rođenja, s prvim udahom, astralno tijelo dobija na neki način pečat tog trenutka i 'zaustavlja' se, praktički 'zamrzava'. Ako je čovjek rođen recimo 3. siječnja 1971., ono će i dvadeset godina kasnije još uvijek biti na tom istom vremenskom isječku, tj. trenutku rođenja. Kao što veli Rudolf Steiner, «astralno je tijelo zapravo ostalo u duhovnom svijetu i nije stupilo u fizički svijet». Drugim riječima, astralno tijelo jest izvan vremenskih tokova fizičkog svijeta. Međutim, to istovremeno ne znači da je izvan utjecaja suptilnih energija planeta. Budući da je u svoju memoriju pohranilo sliku neba u času rođenja, sada će primati suptilne energije kretanja planeta u odnosu na neki natalni položaj. Pojedinci koji imaju uglavnom dobru, harmoničnu natalnu kartu, sa sekstilima (60 stupnjeva) i trigonima (120 stupnjeva), slabije će osjetiti ove tzv. tranzitirajuće aspekte planeta, od osoba koje imaju pretežno napete aspekte kvadrata (90 stupnjeva) i opozicija (180 stupnjeva). U tome bi se sastojala ta 'geometrija ljudske duše'.
'Astralna geometrija' isto tako dolazi do izražaja kada dolazi do spajanja dva partnera u ovom životu . I opet dolazi do izražaja karma, koju s tom osobom imamo iz prethodnog života. Nikada se takva spajanja ne događaju slučajno, iako to možda nekom neupućenom može izgledati. Pojednostavljeno se može ustvrditi kako se ono što se događa između dvije osobe prilikom međusobnog zaljubljivanja jest zapravo primarno odnos (uzajamna atrakcija) tzv. osobnih planeta (Sunce i Mjesec, te Mars i Venera). Zato i funkcioniraju sinastrijski (usporedni) horoskopi. Oni se jednostavno polože jedan na drugi, ženski na muški horoskop, i točno se mogu vidjeti veze, koje su najviše doprinijele zbližavanju, odnosno zaljubljivanju. Praktički, grafički je objašnjeno ono što se zbiva na razini fizike suptilnih čestica (nazovimo to tako), a zbiva se to, da se dva astralna tijela praktički "zalijepe" jedno za drugo (engl. stuck, zaljubljen). Ono što ih drži spojenim jesu upravo navedene osobne planete; spojenima ih čine harmonični kutevi od 60, 120 i (pogotovo) 0 stupnjeva. Prema tome, nije bio u krivu onaj znanstvenik (mislim da je to bio fizičar Dirac), koji je ustvrdio kako je Bog bio sjajan matematičar.
Osim ovih međusobnih veza osobnih planeta, uključujući tu i uzlazni znak - ascendent, te descendent, postoji i drugi odnos, onaj osobnih planeta sa sporijim, vanjskim planetima. On može ukazivati na karmičke obrasce, koji se javljaju u odnosima, praktički, kakav je odnos s dotičnom osobom bio u prošlom životu. Jedan od takvih obrazaca jest odnos Mjeseca i Venere s Neptunom, i tu može doći do izvjesne opsesivnosti partnerom, koja u određenim primjerima može poprimiti i patološke značajke. U blažim slučajevima, radi se o onome, što se u udžbenicima psihologije naziva uzajamna zaluđenost, neuzvraćena zaluđenost, zaluđenost na daljinu. Specifičnost je usporednog horoskopa to, što opozicije ne moraju imati negativan značaj, već se tu često radi o onome "suprotnosti se privlače". No, općenito će biti harmoničnija veza tamo gdje su osobni planeti harmonično međusobno postavljeni. Npr. ako su u međusobnoj konjukciji muškarčevo Sunce i ženin Mjesec, te istovremeno muškarčev Mars i ženina Venera. U jake harmonične faktore spadaju i konjukcije Sunca sa Ascendentom, te Mjeseca, Venere i Marsa s Jupiterom. Kada ima više od jedne ovakve veze u usporednom horoskopu, atrakcija je dakako veća. Često se događa da se 'stare duše', tj. one koje se znaju iz prijašnjih života, ponovno vežu. Kao što veli karmička astrologija, ovo se događa primjerice spajanjem (konjukcija) Južnog čvora i Mjeseca, Mjeseca sa Mjesecom ili osi 4. kuće (IC), konjukcijama planeta u 12. kući ili vladara znakova 12. kuće, te čvrstim vezama Sunca i Saturna.
[Post iz 2009. godine]

JOŠ O REINKARNACIJI I KARMI
Ponekad se postavlja pitanje: «Ako je broj duša stalan, kako se može protumačiti, neprekidan rast broja stanovnika na zemlji?»
Već je Platon tvrdio da je broj duša stalan. Čin rođenja on nije smatrao ujedno i kreacijom ljudske duše, već samo transmigracijom iz jednog tijela u drugo. U djelu «Republika», gdje se nalazi ovaj citat, Platon također govori o trodiobi ljudske duše, po kojoj nju čine jedan besmrtni dio (kod teozofa se naziva višim umom, ili višim egom), te dva smrtna dijela (po teozofima to su niži um ili niži ego, te astralno tijelo).
Annie Besant u knjizi «Reinkarnacija» vrlo jednostavno daje odgovor na gornje pitanje. Naime, ona veli kako je broj neinkarnirajućih ega (dakle onih koji borave bilo na astralnoj, ili na devahanskoj razini) daleko veći od broja inkarniranih ega na Zemlji. Ona slikovito veli: «Zemaljska je kugla poput male dvorane u velikom gradu. Ona prima stanovnike iz cijelog grada. U jednom razdoblju može biti napola prazna, u drugom potpuno ispunjena, a da se pritom broj stanovnika u gradu nije promijenio.»
Ovakav je stav dakako u suprotnosti sa kršćanskom dogmom, koja tvrdi da Bog stvoritelj osobno stvara dušu svakog novorođenog stanovnika Zemlje, što je po meni besmislica. Otud naravno i potječe stav kršćana prema abortusu. Ako je čovjek dovoljno moćan da uništi dušu koju je Kreator osobno stvorio, onda se postavlja pitanje i svemoći Boga stvaritelja, ali i o savršenosti njegova djela, jer znamo da je čovječja i duša i tijelo sklona svakakvim vrstama slabosti, podložnosti bolestima, nasilju, prevarama, pohlepi itd.
Još se jedno pitanje postavlja, da li se duša može inkarnirati u drugoj nacionalnosti, rasi, spolu? Annie Besant u istom djelu ovako veli: «Zakon karme je taj koji ga [tj. inkarnirajući ego] nepogrešivo vodi prema rasi ili narodu gdje će pronaći općenite značajke koje će stvoriti tijelo. Isti će zakon osigurati društveno okruženje i spremnost za očitovanje općeg karaktera koji je Ego izgradio tijekom prijašnjih zemaljskih života te žetvu plodova čije je sjeme već prije posijao.» Što se tiče spola, Besant veli da ego ne posjeduje određenu spolnost, već da se tokom brojnih inkarnacija useljuje i u muška i u ženska tijela. Prema Besant, ovo može biti uvjetovano i karmičkim greškama u prethodnom životu, tako da se ego počinitelja greške 'osuđuje' u novoj inkarnaciji na patnju u «spolnost u kojoj su posljedice uzroka sami inicirali».
Nepogrešivi zakon karme može prouzročiti da se rodimo u nacionalnosti, koju smo u prethodnom životu mrzili, da se rodimo u rasi, koju smo mrzili, ako smo bili muškarci, koji su se prema ženama odnosili kao prema objektima, da se rodimo kao žene.
[Post iz 2009. godine]

KAKO DJELUJE KARMA?

O ovoj tematici je od zapadnih mislilaca možda najbolje pisao Charles W. Leadbeater, u svome djelu „Inner Life“ (Unutarnji život, Knjiga II) iz 1911. godine. Pokušati ću ovdje prenijeti neke njegove glavne pretpostavke, u pogledu odnosa karme i re-inkarnacije.
Po ovom dakle teozofskom autoru postoje tri glavne sile koje valja uzeti u obzir, a sve one su međuprožimajuće i ograničavaju jedna drugu. To su: stalni pritisak evolucije, zakona uzroka i posljedice, te čovjekove slobodne volje. Karma se pojavljuje kao manifestacija djelovanja čovjekove slobodne volje u prošlosti.
Cilj cjelokupne sheme (u vezi karme) jest evolucija čovjeka i čovječanstva. Shodno tome, čovjek čini najbolje kada najviše pomaže evluciju drugih, baš kao i svoju vlastitu. Onaj koji ovo radi u najvećem mogućem obimu, koliko mu je dato u njegovu životu, zasigurno će naći sebe u slijedećem u posjedu veće moći, i većih mogućnosti. Ovo može često biti praćeno i većom svjetovnom moći i bogatstvom, ali ne nužno, pošto oni nisu neophodni dijelovi karme.
Autor se suzdržava od korištenja riječi nagrada i kazna, jer one čini se da impliciraju postojanje nekog neodgovornog bića u pozadini, koje dijeli i jedno i drugo, po svom nahođenju. Po Leadbeaturu, bliže je istini da karma djeluje kao neophodno poravnavanje ravnoteže, koja je poremećena našim djelovanjem.
Sve se u životu svodi u napredovanju, od nižih pozicija ka višima. Čini se da se prirodna kazna ne sastoji u vraćanju na prethodne nivoe egzistencije (iz ljudskog u životinjski, ili od intelektualno razvijenog ka neukom); autor smatra da je najstroža kazna prirode lišavanje mogućnosti za napredak, te da je najveća nagrada omogućavanje, odnosno ponuda takvog nečeg. Ovu kaznu i nagradu se ne shvaća u doslovnom smislu, jer je sve u biti rezultat našeg djelovanja.
Intelektualno razvijen čovjek ne bi mogao razriješiti svoju karmu iz prethodnih života, kada bi bio vraćen na razinu nepismenog poljodjelca ili stočara. (Prema zakonu evolucije, takvog vraćanja nema, pa čak i ako bude npr. rođen u siromašnoj obitelji, njegova prethodna karma omogućiti će mu društveni uspon u novoj inkarnaciji.)
Postoje tri vrste karme, koje Indijci nazivaju sanchita, prarabha i kriyamana. Sanchita karma pojedinca odnosi se dakle na čovjeka kao individuu, a to je karma za koju je predodređen da je se razriješi u narednim egzistencijama. Prarabha je poseban dio te karme, odabran da se razriješi u ovom životu. Treća, Kriyamana karma se odnosi na novu karmu, koju mi stalno stvaramo, djelovanjem u sadašnjem životu.
S druge strane, Leadbeater također navodi da postoje određene vrste djelovanja koje daju strašnu karmu kao posljedicu. Primjerice, karma vezana za okrutno postupanje, bilo prema ljudima ili prema životinjama. To je karma koja može donijeti kronične fizičke bolesti, a često i psihološke poremećaje, posebno kada se radi o suptilnom i namjerno okrutnom ponašanju.
Prema Leadbeateru, postoji i opća karma, u okviru pojedine nacije. On veli da je svaka jedinka, do određenog stepena odgovorna za djelovanje nacije kao cjeline.

ponedjeljak, 20.05.2019.

STALJIN I HITLER: NA KOJI SE NAČIN MOŽE PRIOPĆITI NEKA 'OPASNA TEORIJA'?

Moj je posljednji post ponovno zaprepašćujući, ovaj put prvenstveno 1) za kršćane, koji smatraju bilo da takvi zločinci obvezatno moraju gorjeti u paklu dovijeka ili barem dugo vremena, ili 2) za one koji ipak vjeruju u doktrinu inkarnacije, no smatraju (očito pogrešno) da najgori zločinci, odgovorni za smrt masa ljudi, sigurno moraju proći kroz veliki niz kaznenih inkarnacija.
Dakle, očito je da neki zakon karme ipak postoji, no ne djeluje na takav način. Ukoliko postoji neka vrsta 'pakla', to je onaj, koji izaziva snažne neugodne emocije, poput straha, bijesa ili tuge. Postavlja se naravno i pitanje uplitanja boga u sudbinu čovjeka, te pitanje pravednog suda; je li jedini sud onaj kojeg uvjetuju ljudski zakoni? Možemo se upitati, kako zločinci koji se smatraju najgorima u povijesti ljudskog roda, mogu u svojem novom životu mirno živjeti, više nego pristojno zarađivati (i imati imovinu vrijednu desetke miliona dolara), te, što je posebno začuđujuće, imati i veliku popularnost, te biti osobe rado viđene (na TV i drugim javnim manifestacijama) i poštovane.
Netko se može upitati, zašto jednostavno ne denonsiram tu dvojicu diktatora (tj. njihove inkarnacije), da svi vide usporedno njihove slike iz prijašnjih i sadašnjih života? Kao što sam već napomenuo, nisam baš siguran da bi se takav potez dobro odrazio na moje zdravstveno stanje, i da bih možda mogao stvarno dobiti nešto, što nisam želio. Osim 'Staljina' i njegove kratke i 'učtive' poruke, tu je bila i prikaza 'Hitlera' (koji nije ništa rekao), koji u novoj inkarnaciji ima pogled još gori nego u prošloj, dakle čije oči isijavaju zlo u čistom obliku. Ukoliko nekoga zanima o čemu se (tehnički) radi, riječ je o telepatskoj indukciji pomoću astralne cijevi (guglajte ove pojmove ako vam nisu jasni), i ta je metoda uglavnom najčešća, kada je riječ o crnomagijskim psihičkih napadima.
Inače, ne vjerujem da su oduvijek ,u svim ranijim inkarnacijama, Hitler i Staljin bili zli ljudi. Vjerujem da je zlo u njih 'unešeno' tek u posljednjih par inkarnacija. Kako znam? Po očima, jer su one ogledalo duše. Po njima je relativno lako (u)vidjeti i da li je na njih prenijeta crna magija i privlačnost prema zlu i lošim djelima.
Mada sam razočaran, uostalom kao i čitatelji, što sam spriječen u naumu da objavim ta dva posta, ipak ostaje satisfakcija - sada navedena dvojica neće imati mira kao ranije i strepiti će da njihove inkarnacije ne budu otkrivene, te ih izbace iz biznisa, u kojem dobro zarađuju i prosperiraju (a i kompanije što ih upošljavaju).
Dakle, bez obzira na okultne prijetnje inkarnacija Hitlera i Staljina, sve bi bilo jednostavnije da su oni sami, tj. da nemaju ničiju zaštitu i protekciju. Pa tko bi imao interes da ih štiti, pitate se? Odgovor: isti oni tipovi koji se bave gradnjom Novog svjetskog poretka, a koje Icke u svojim knjigama naziva „The Evil Brotherhood“. I njima je dakle u interesu da se ne dozna ni (puna) istina o izvornim Hitleru i Staljinu, a niti o njihovim novim inkarnacijama. Jer oni su i dalje njihovi igrači, te igraju njihovu igru.
Jedino što se može je stvar reći na neki uvijeni, ili slikovit način, ili pak na neki komično-parodijski način, poput glumca Mela Brooksa u pjesmi „To Be Or Not To Be“ (Hitler's Rap). Svu tragikomediju vezanu za Hitlera, Treći rajh i II sv. rat oslikavaju neki stihovi pjesme, kao i dekor prostora u kojem je sniman video-spot (pločice na podu, stupovi, broj plesača...); oni koji su 'smarty' sigurno su shvatili o čemu je riječ. Pjesma je iz 1984. godine, i došla je do 12. mjesta UK top liste.

subota, 18.05.2019.

Ma zakon si, prijatelju

Jučer sam na TV gledao neki dokumentarac o žrtvama Staljinovih 'čistki' i, mogu reći da nisam ostao ravnodušan. Jedna žena prebire po poljani kosti žrtava i trpa ih u najlon vrećicu, i za svaku od njih veli, kojem dijelu kostura pripada. Mogu misliti kakve su se strahote dešavale tamo. Drugi prizor, gledamo stabla u šumi, a na svakom od njih pločica sa imenom i slikom žrtve – lijepi, mladi ljudi, dobrodušnih crta lica... eto takve je ljude Staljin bezdušno ubijao... na stotine tisuća, na milione vjerojatno...
Da tako kažem slikovito 'bog mi dao' sposobnost otkrivanja inkarnacija. Sve do sada, nisam imao nikakvih problema. (Imao sam istina manjih, ali nisu vrijedni spomena.) A sada, kada sam naumio svijetu obznaniti tko je sadašnja inkarnacija 'velikog diktatora', krivog za smrt i stradanja bezbrojnih žrtava, sada dobivam neke naznake, da u interesu svojeg zdravstvenog stanja, pa i samog života, to ne bi smio nikako učiniti.
Već sam bio napomenuo da imam stanovite parapsihološke sposobnosti (uostalom da ih nemam, zar bih otkrio toliko inkarnacija visoke aristokracije, careva i kraljeva itd. kao nitko drugi prije mene, uključujući i Waltera Semkiwa). Kad imate parapshiloške sposobnosti, poput vidovitosti i telepatije, lako je uspostaviti komunikaciju s bilo kime. Imao sam ugodnih iskustava u takvoj komunikaciji, ali i neugodnih. Takva jedna neugodna desila se baš rano jutros. Od koga? Od inkarnacije druga Staljina, lično.
Staljin u novoj inkarnaciji ne nosi brkove, i teško ga je prepoznati. Veoma je poznata ličnost (također je bio inkarnacija visokog aristokrata), i ima visoku 'net worth' (neto zaradu). Ima hladan, bešćutan pogled (mada ne toliko kolko inkarnacija Hitlera, kojemu zlo naprosto izbija iz očiju), mada se trudi ostaviti dojam ljubazne i susretljive osobe.
Ukratko, rano jutros sam imao konverzaciju sa tim neugodnim tipom, vrlo kratko. Pošto odranije nisam znao njegovu boju glasa, išao sam najprije provjeriti na YouTube, i glas se podudarao. Pokušat ću vam prenijeti ukratko, što je rekao. „Prije nego što me izbaciš iz biznisa, reći ću ti ovo. Sada ćeš početi dobivati poklone, i možda neki od njih neće biti dobri za tvoje zdravlje. Možda je htio još nešto kazati, ali sam ga neučtivo prekinuo sa „zaveži, p...! Ma zakon si, prijatelju.

petak, 17.05.2019.

ČITANJE 'KAPITALA': MARX U NOVOJ INKARNACIJI

Pošto sam samo spomenuo inkarnaciju Karla Marxa u jednom od prošlih postova, evo i nešto više. Inače, nemam običaj praviti foto-montaže, već 'lijepiti' original slike jednu uz drugu. No, mislim da je u ovom izuzetnom slučaju to korektno (mislim na bradu), budući da se bolje može vidjeti sličnost, a i ispod je original slika, tako da mislim da je to O.K..
Godine 1968. mladi je Jacques Ranciere napisao djelo „Lire le Capital“ (Čitanje Kapitala). I on, baš kao i Slavoj Žižek/Friedrich Engels, tada nije slutio da je upravo on napisao to slavno djelo, u svojoj inkarnaciji iz 19. stoljeća. Njih obojica morala su učiti iz knjiga koje su sami napisali u prošlim životima.
Mentor mladom Rancieru bio je Louis Althusser [u bivšoj inkarnaciji Bruno Bauer], sa kojime se ubrzo razišao, slično kao i u prošlom životu. I naravno, kako to već biva, počeo se sve više udaljavati od puta koji mu je zacrtao njegov bivši mentor. U novije vrijeme, pored klasičnih marksističkih djela, sve se više počeo baviti temama poput ljudskih prava, a posebno međunarodnim organizacijama koje se tom problematikom bave. Također se bavio područjem odgoja i obrazovanja, napisavši knjigu „Le Maître ignorant: Cinq leçons sur l'émancipation intellectuelle”. Svoje je područje djelovanja također proširio na estetiku, posebno na polju vizualne umjetnosti.

Ne bih mogao nikako otkriti inkarnaciju Marxove supruge Jenny, da nisam naišao na jednu kratku rečenicu u Wikipedijinom članku. Naime, u toj rečenici se navodi da ga hvali književna kritičarka Rita Felski, kao „jednog od predšasnika projekta postkriticizma unutar književnih studija“. Kada sam malo usporedio slike (također i numerologiju), shvatio sam da je to ona. Koliko sam shvatio, ona dolazi iz Australije, a inače je profesor na Virginia univerzitetu u SAD. (Obično se bračni partneri inkarniraju ponovo kao parovi, a ponekad samo 'dolaze u kontakt', na ovaj ili na onaj način.)
Za inkarnaciju ovog para iz prošlog života karakterističan je broj 8. 'Jacques Ranciere' daje 8, baš kao prezime 'Marx'. Ime Jenny također daje 8, baš kao i ime 'Rita'.
-------------------------------------------------------
Prije 10 godina sam napisao post „Marksizam kao religija“, i evo ovdje ga repriziram, za one koji nisu imali priliku pročitati ga. (Tada nisam ni sanjao da ću pronaći inkarnacije i Marxa i Engelsa i Lenjina.)
MARKSIZAM KAO RELIGIJA
«Marksizam je religija, ali ne ona čije se obećanje odnosi na onaj, već na ovaj svijet», izreka je pisca Davida Horowitza. Paralele i usporedbe marksizma i religije već su me duže vrijeme intrigirale, međutim ne u smislu nekog obimnijeg istraživanja, već više onako usput. Gledajući na internetu skupne slike Marxa, Engelsa i Lenjina na internetu, a i prisjećajući se takvih slika iz prošlih vremena, vrlo mi se često nametala usporedba sa svetim trojstvom kršćanstva, ali i trijada božanstava općenito, vrlo zastupljenih u tradicionalnim religijama.
Neki antropolozi sugerirali su kako simbol srpa i čekića, kao i drugi koji su se koristili u Sovjetskom saveza, bili zapravo transponirani simboli Ruske pravoslavne crkve, da bi poslužili kao nadomjestak u komunizmu, koji je trebao zamijeniti staru ortodoksnu vjeru kao državna religija. U Wikipediji može se pročitati da je simbol srpa i čekića permutacija rusko-pravoslavnog patrijarhalnog križa, no po meni za ovakvu tvrdnju nema osnova. Mene više podsjeća na križ u obliku slova 'X', odnosno križ sv. Andrije . Ovaj se simbol u rječniku simbola tumači kao jedinstvo Gornjeg i Donjeg svijeta.
Ono što spaja kršćanstvo i marksizam jest jedna duboko socijalna ideja. Međutim, Crkva je već od početka zauzela negativan stav prema socijalizmu. Tako ga je papa Leon XIII u enciklici «Quod apostolici muneris» iz 1878. godine žestoko osudio. Smatralo se, a većinom se i danas smatra, da nitko ne može u isto vrijeme biti dobar katolik i istinski socijalist. Već u 19. stoljeću došlo je do ideje spajanja kršćanstva sa socijalizmom, pa su tako u Evropi i Južnoj Americi niknule i političke partije s takvim predznakom. S druge strane, i otac 'znanstvenog socijalizma' Karl Marx imao je negativne stavove u vezi ovakvih pokušaja .
Budući da se ovi pojmovi marksizma i religije ipak smatraju većinom oksimoronom (tj. nespojivim suprotnostima), nema baš mnogo radova na temu 'marksizam kao religija'. Jedan od rijetkih koji se bavio ovom tematikom jest ekonomist i teološki pisac Gary North, koji je prije 20 godina napisao knjigu «Marx's Religion of Revolution» (Marxova religija revolucije).
Marx je u svojoj koncepciji krenuo od načela da je čovjek, a ne bog mjerilo svih stvari (prema poznatoj izreci grčkog filozofa Protagore), te je shodno tome i čovjeku dodijelio, barem u jednom figurativnom smislu, božansku ulogu. Već od Marxove doktorske disertacije, «Razlike između demokritske i epikurejske filozofije prirode» može se uočiti ova njegova težnja. «Prometej je najeminentniji svetac i mučenik u filozofskom kalendaru», smatrao je mladi Marx. Marxov socijalizam kreće od pretpostavke da postojanje Boga nije valjana filozofska tema. Marx je u svojim empirijskim premisama zastupao tezu da je sva vidljiva priroda samopodržavajuća, samostvorena i potpuno autonomna.
Štoviše, i sve ono što se naziva historijom svijeta, u Marxovu viđenju nije drugo nego kreacija čovjeka, njegovog rada, i priroda čovjeka govori o njegovoj samo-kreaciji. Proizvodnja jest sfera ljudske egzistencije kroz koju se ogledaju sve ostale privremene sfere, različitih razdoblja ljudske povijesti. Gary North povlači usporedbu između Marxovog pojma čovjekove alijenacije (otuđenja) i kršćanske doktrine o istočnom grijehu. On je, po Northu, koristio ideju na dva načina – prvo, kroz prodaju nečijeg rada, drugo, kroz društveno otuđenje, čovjeka od drugog čovjeka. Marx je smatrao da izvorno stvaranje privatnog vlasništva nad sredstvima za proizvodnju uzrok čovjekovog otuđenja. U uvjetima otuđene proizvodnje, događa se da što se više materijalnog bogatstva proizvodi, čovjek sve manje posjeduje svog vlastitog bića i života.
Kao što je na početku bilo rečeno, marksistička vizija raja odnosi se na ovaj svijet – to je vizija jednog post-revolucionarnog društva u kojem pojedinac nema neku ekskluzivnu sferu djelatnosti kojom se bavi, već društvo regulira opću proizvodnju, i tako pojedincu omogućuje da radi ono što stvarno želi, danas, sutra i u bilo koje vrijeme. Marx je promovirao jednu ideju povratka na primordijalno besklasno društvo, u kojem se živi bez otuđenja. Marx i Engels su u njihovoj međusobnoj komunikaciji neprestano najavljivali propast kapitalističkog sistema i tako na neki način bili u ulozi proroka apokalipse i vjesnici doba socijalizma, kao prve faze komunističkog društva. U svojoj su prepisci koristili soteriološki jezik (tj. jezik spasenja). Komunizam su dakle, sagledavali kao kolektivno spasenje čovječanstva. Svojom eshatologijom Marx je zagovarao revolucionarni kaos koji vodi prema kraju starog poretka i navješćuje novu eru istinske povijesti čovječanstva, a to je bijeg od sadašnjih okova starog društva, u jedno novo društvo, u kojem nema otuđenja.
Zanimljivo je da je poljski filozof Hoene-Wronski sredinom 19. stoljeća predvidio svjetski rat, u kojem će doći do sukoba germanskog i slavenskog svijeta. On je smatrao da novi Mesija mora biti rođen u Rusiji, pa je eto, na neki način Lenjin ostvario ovo proroštvo. Možemo reći da je Lenjin na neki način odigrao mesijansku ulogu kao prvi vođa socijalističke revolucije. A, kao što je naprijed bilo navedeno, marksizam je u Rusiji ostvario ulogu nadomjestka za staru ortodoksnu religiju. Gary North kaže da ruska crkva «nije bila u stanju nositi se sa novom moćnom religijom Lenjina, a naročito ne njegova nasljednika, nekadašnjeg sjemeništarca, Staljina».
Kao što smo vidjeli, marksizam i religija, iako pojmovi suprotna predznaka, ipak imaju određenih dodirnih točaka. Po meni, i kršćanstvo (šire: monoteizam) i ateizam (kako marksistički, tako i općenito znanstveni) predstavljaju pogrešne i manjkave svjetonazore. No, ipak koliko god opstojao kapitalizam, uvijek ostaje aktualnom i ispravnom Marxova shema kružnog kretanja novčanog kapitala, te pojam 'viška vrijednosti'. Višak vrijednosti prisvaja kapitalist, jer je on vlasnik sredstava za proizvodnju. Na tome se i zasniva kapitalistički način proizvodnje. Odnosi koji proističu iz takvog načina proizvodnje jesu odnosi – eksploatacije. Sretan Prvi maj!
[Post iz 2009. godine]

FREUD I JUNG U NOVOJ INKARNACIJI ZAMIJENILI POZICIJE

U postu o TV dvoboju Žižeka i Petersona bio sam naveo da nekadašnji učitelj (Freud) u svojoj sadašnjoj inkarnaciji uči od nekadašnjeg učenika, Carla Gustava Junga, te se bavi temama za koje u prošlom životu nije imao interesa, a to su psihologija religioznog i ideološkog uvjerenja.
Nemalo sam se iznenadio kada sam otkrio da se u sadašnjoj inkarnaciji Carl Gustav Jung bavi problemima ljudske seksualnosti – upravo onime čime se bavio Freud. Sadašnja Jungova inkarnacija jest Geoffrey F. Miller (1965), američki evolucijski psiholog, koji u svojem radu akcenat stavlja na seksualni odabir u ljudskoj evoluciji.
Peterson je neko vrijeme bio profesor na Harvardu (od 1993. do 1998. godine). Miller je diplomirao 1987. na Columbia university,te doktorirao 1993. godine na Stanfordu. Čini se da se njihovi životni putevi u ovoj inkarnaciji nisu ukrštali. Obojica su aktivni na društvenim mrežama, imaju svoje podcast-e, a Miller je osim toga i bloger ('The Mating Ground').

Tko je inkarnacija Emme Jung? Ovo je bilo malo teže ustanoviti, pošto je Miller neoženjen, no, nije trebalo dugo da shvatim da je ona Diana Fleischman (evolucijski biolog) – izgleda kako njih dvoje žive u nekoj vrsti slobodne ljubavne veze, koliko sam uspio shvatiti. Zajednički interes, seksualnost i evolcijska psihologija zbližili su nekadašnje bračne partnere, te se na YouTube-u može vidjeti njihov zajednički TV nastup.
Zanimljive su numerološke podudarnosti (Jung bi ih zasigurno nazvao sinkroniciteti) između imena 'Carl' i prezimena 'Miller' (9), te između 'Emma Jung' i Fleischman (11), i također 'Emma' i 'Diana Fleischman' (5).
Jedan od najzanimljivijih pojmova u vezi Junga, pored sinkroniciteta, jesu arhetipovi. Što sam o arhetipovima pisao prije 10 godina, može se pročitati iz posta (točnije dijela posta), izvorno objavljenom na sada ugaslom blogu Mojblog.hr
Arhetipovi
Na kraju, da se osvrnem i na Karla G. Junga i njegov pojam arhetipa, budući da je srodan pojmovima misaonih formi i egregora. Prema Jungu, arhetipovi su univerzalne misaone forme u kolektivnom nesvjesnom, koje se manifestiraju u primordijalnim predodžbama i temama prisutnima svuda, u svim vremenskim epohama, npr. u mitovima, bajkama, religijskim motivima, te svakodnevnom životu. I dok se arhetip zaodijeva u predodžbe prepoznatljive u vremenu i mjestu gdje se događaju, značenje im je isto u svim kulturama. Pored ovog, kao univerzalne misaone forme, arhetipovi su također i organizacijski principi same realnosti.
Osobno smatram da oni to nisu samo u primjerice pojavama sinkroniciteta, već i u njihovom osnovnom antičkom značenju idealnih formi. Platonove ideje bile su čiste, ne-stvorene i vječne mentalne forme, inherentno savršene, prije no što su utisnute na buduću dušu. Ovdje je malo nejasno kako može jedan opći pojam biti savršen, ako nema razrađene detalje. No, ovaj se pogled savršeno podudara s neoplatonskom shemom, u kojoj se emanacije prelijevaju od viših i savršenijih entiteta prema nižim i manje savršenim. Prema teozofskoj shemi, to bi značilo da se ti savršeni principi prelijevaju sve do niže mentalne razine , gdje postaju podložni karmičkim promjenama.
Arhetip dakle djeluje poput nevidljivog obrasca energije, prema kojem se oblikuje forma i ponašanje materije na fizičkoj razini. Na astralnoj razini dakako djeluju astrološki arhetipovi. Pojmovi poput znaka, planeta, kuće i aspekta su samo mnoga lica jednog astrološkog arhetipa. Znak predstavlja arhetip na motivacijski način, planet na akcijski, kuća na kontekstualni, aaspekt na relacijski način. To će značiti primjerice da je znak Vage potreba za ljubavlju, Venera akcija u cilju ostvarenja ljepote, sedma kuća kontekst u kojem je ljepota primarna, a odnos Venere s drugom planetom dijalog planeta koji zahtijeva ostvarenje ljepote. Kao organizacijski principi realnosti, astrološki arhetipovi su objektivni i subjektivni, vanjski i unutarnji i predstavljaju narav prirode same.
[Post 'Implanti misaone forme i arhetipovi' iz 2009. godine]

ponedjeljak, 13.05.2019.

KRALJ I KRALJICA U TV EMISIJI 'PETI DAN'

Svakog petka rado pogledam emisiju „Peti dan“ na HRT3,a naročito ako je na programu neka interesantna tema. Mislim da su neki od sudionika tog talk-show-a na HRT-u posebno obdareni nekom karizmom, a koja (kao što sam to već u ranijim postovima isticao) potječe od ranijih njihovih inkarnacija. Dakle, čovjekova duša nije neka 'tabula rasa', koju onda moramo otpočetka ispisivati u našem utjelovljenju, već radije jedna već odranije oblikovana matrica, iz koje onda možemo startati u novoj inkarnaciji na boljim pozicijama, ili se brže uspinjati u karijeri i slično.
Ako nekoga buni taj termin 'karizma', evo definicije iz moje 'Enciclopedia universale'. Veli ovako: „U kršćanskoj teologiji, nadnaravni dar koji Bog može udijeliti vjerniku za dobrobit crkvene zajednice (pr. dar proroštva, moć postizanja iscjeljenja). Izvorno je dakle karizma vezana za vjeru, proroke i iscjelitelje; međutim u posljednjih nekoliko desetljeća se počela koristiti i za ljude sa estrade, glumce, političare, muzičare... Može se reći, za one koji imaju neku moć utjecaja na mase ljudi svojim šarmom, smislom za scenski nastup, neverbalnom i verbalnom komunikacijom, dakle elokvencijom, samouvjerenim (ponekad i arogantnim) držanjem i tako dalje.
U emisiji „Peti dan“ sam osobito zapazio tri takve karizmatične osobe, Mariju Selak, Ninu Raspudića i Aleksandra Musića (neka se ostali ne uvrijede, moguće je da i među njima ima inkarnacija poznatih osoba). Jasno da sam pokušao pronaći njihove inkarnacije, pošto sam bio uvjeren da se radi o nekim slavnim ličnostima iz povijesti.

Prvo što sam pronašao bila je inkarnacija Marije Selak. Ona je živjela u 14/15. stoljeću, kada se zvala Philippa of Lancaster. Njezin otac bio je utemeljitelj loze Lancaster, i zvao se John of Gaunt [njegova je inkarnacija Al Pacino]. Philippa je postala kraljica Portugala, udajom za kralja Ivana I [nisam uspio odgonetnuti o kome se radi, jedino mogu ustvrditi da sliči B. Šimleši]. Njihov brak donio je anglo-portugalsku alijansu, a njihovo je potomstvo bilo nazvano „slavni naraštaj“. Njezin šest godina mlađi brat Henry IV postao je kralj Engleske [inkarnacija Henry Fonda]. U to doba renesanse ja i Marija bili smo rođaci – ona mi je bila pratetka, djedova sestra (ja sam u tadašnjoj inkarnaciji bio Henry VI).
Nino Raspudić je u svojoj inkarnaciji u 16/17. stoljeću bio francuski kralj Henri IV (da ne bude zabune, engleski kralj Henry IV bio je također i francuski kralj, kao i njegov sin i unuk). On je utemeljitelj loze Bourbon, i ostao je upamćen kao „Dobri kralj Henri“. Vladao je Francuskom od 1589. do 1610. Bio je kršten u katoličkoj, no odgajan u protestantskoj vjeri. Henri IV je direktni potomak francuskih kraljeva od vremena Luja IX, koji je živio u 13. stoljeću. Njegova prva supruga, Margaret d'Valois, vodi porijeklo od Catherine Valois, kćeri francuskog kralja Charlesa VI [inkarnacija Boris Jeljcin], ujedno i majke engleskog kralja Henry-ja VI, pa sam bio u dalekom srodstvu, shodno tome sa tadašnjom prvom Raspudićevom suprugom. Mislim da je njegova sadašnja supruga inkarnacija druge žene Henri-ja IV, Marie de Medici. Ono po čemu će Henri IV ostati upamćen u poijesti jest Nantski edikt, kojim su zagarantirana jednaka prava za protestante, kao i za katolike. Kralj je ubijen 1610. godine u atentatu fanatičnog katolika, a imali smo priliku gledati i na TV-u film „Henri IV“, prije par godina.
Henri de Toulouse-Lautrec živio je u drugoj polovini 19. stoljeća, a poznat je kao slikar i ilustrator, i njegova je dakle inkarnacija Aleksandar Musić. Toulouse-Lautrec je među najpoznatijim slikarima post-imresionističkog razdoblja, zajedno sa Cezanne-om, van Goghom i Gaugin-om. Njegova slika „La Blanchisseuse“ godine 2005. postigla je rekordnu svotu na aukciji, prodavši se za 22,4 miliona dolara. Njegovo prezime zvuči aristokratski, i on doista potječe od grofova od Toulouse-a. Tokom svoje karijere, naslikao je više od 700 ulja na platnu, te na stotine drugih djela – akvarela, crteža i ilustracija.
Numerologija, kao i u mnogim slučajevima do sada, donosi podudarnosti. Ime 'Henri' ima istu numerološku vrijednost kao imena Nino i Aleksandar (9). 'Philippa of Lancaster' ima istu numerološku vrijednost kao prezime 'Selak' (5).
Jasno je da su ovo samo njihove inkarnacije u jednom prošlom životu, i da ih je bilo još.

CRO-INKARNACIJE POZNATIH GLUMACA

TKO JE BIO FRANK BENSON?
Netko je mogao primijetiti da do sada nisam baš uspijevao pronaći inkarnacije holivudskih glumaca u Hrvatskoj, osim Humphrey-a Bogarta i Else Lanchester. (U Srbiji sam uspio naći inkarnaciju glumice Ethel Barrymore – Dragana Mrkić. Po njoj je nazvan jedan brodvejski teatar.) Nekako mi je poznato djelovao mladi glumac sa brčićima iz reklame za Tele2. Nakon nekog vremena sam bio pomislio da bi to mogao biti Basil Rathbone, koji je glumio sa Bogartom u filmu nedavno prikazanom na TV, „Nismo mi Anđeli“ („We're Not Angels“) Michaela Curtiza.

Dugo vremena nisam ni znao kako se zove taj mladi glumac, i tek sam nedavno naišao na njegovo ime (Domagoj Janković) u jednom članku na internetu. Kada sam usporedio numerologiju sa holivudskim glumcem Rathbone-om – nije se slagala. Onda sam malo bolje pogledao članak o njemu na Wikipediji, i shvatio da ima bratića, koji je njemu nalik, imenom Frank Benson (1858-1939). Sa njime se dakle fizionomija podudara, i također numerologija, što onda daje velike vjerovatnoće, da se doista radi o njemu.
Frank Benson bio je engleski kazališni glumac, školovan na Oxfordu. Bio je poznat i kao kazališni menadžer, te je producirao većinu Shakespearovih djela, za kompaniju koju je sam osnovao. Od 1886. do 1916. je bio organizator Shakespearan festivala. Frank Benson bio je poznat i kao glumac, naročito se istakao ulogom u „Hamletu“. Nastupio je i u nekoliko kratkih filmova.

DA LI JE BETTY GRABLE INKARNIRANA U HRVATSKOJ?
Betty Grable bila je neobično popularna američka glumica tokom 30tih i 40tih godina prošlog stoljeća. Ti su filmovi postigli zaradu veću od 100 miliona dolara, što je u današnjoj valuti vjerojatno više od milijarde dolara. Ona sama ostvarila je prihod veći od 3 miliona dolara od snimljenih filmova. Imala je ugovore sa velikim filmskim kompanijama poput RKO i Paramount tokom 30tih, te nastupala u B-filmovima. Pažnju na sebe je skrenula ulogom u brodvejskom musicalu „DuBarry Was a Lady“ 1939. godine, nakon čega je uslijedio ugovor sa kompanijom 20th Century Fox.
Bila je zamijenila glumicu Alice Faye u filmu „Down Argentine Way“, što joj je donijelo pravu slavu, ali i status glavne zvijezde 20th Century Fox, tokom 40tih godina. Godine 1943. postaje najbolje plaćenom glumicom, i narednih 12 godina ostaje u top 10 glumaca sa najvećom zaradom. Glumila je u nizu popularnih musicala, poput „Mother Wore Tighs“ (1947), a možda je ostala najbolje zapamćena po ulozi u filmu-komediji „How to Marry a Millionare“ (1953), gdje su joj partnerice bile dvije dive Lauren Bacall i Marilyn Monroe.
Zahvaljujući svojim idealnim tjelesnim proporcijama, Grable je postala seks-simbol i bila je pin-up djevojka broj 1 u Americi. Tko je današnja inkarnacija glumice Betty Grable (1916-1973), pitamo se?

Prošle godine, kada sam gledao reality-show „Gospodin Savršeni“, malo sam ostao zaprepašten, kada je Goran već u prvom krugu 'otpilio' glamuroznu ljepoticu, za koju sam kasnije doznao (sa interneta, naravno) da se zove Ana Tomičić. Pošto imam neku vrstu 'šestog čula' za osobe koje su karizmatične, bio sam uvjeren da se radi o nekoj veoma poznatoj osobi u prošloj inkarnaciji. Nakon što sam pretražio svoju 'banku podataka' (tj. fotografija) starih holivudskih glumica, shvatio sam da je riječ doista o inkarnaciji filmske dive koju sam poznavao u prošlom životu. Numerologija se savršeno poklapa, jer pojedinačno 'Betty' i 'Grable' daju 7, kao i 'Ana', dok skupno 'Betty Grable' daje 5, baš kao i prezime 'Tomičić'.
Na slici iz filma "How to Marry a Millionare" Betty Grable je prva slijeva

petak, 10.05.2019.

TV DVOBOJ ENGELSA I FREUD-A

Sa zanimanjem sam pratio prošlomjesečni show na TV, u kojem su, da tako kažem 'ukrstili koplja' dva renomirana intelektualca današnjice, slovenski filozof Slavoj Žižek i kanadski klinički psiholog Jordan Peterson. Nije mi bila toliko zanimljiva njihova diskusija, koliko sam scenski nastup, koji je zapravo (bar meni) razotkrio kako imamo posla sa dvije vanserijske inkarnacije, odnosno veoma karizmatičnim ličnostima u njihovim prethodnim egzistencijama.
Najprije sam naslutio da bi Žižek mogao biti inkarnacija Karla Marx-a – i bio sam u krivu. Ali, ne mnogo, pošto mi onda nije trebalo dugo da shvatim kako je on inkarnacija Marxovog bliskog suradnika, Friedricha Engelsa. (Sam Marx trebao bi biti u novoj inkarnaciji francuski filozof Jacques Ranciere. Pokušao sam ga predočiti kako bi izgledao sa bradom – vrlo sličan, mada svijetlijih očiju i nešto 'krhkije' građe.)
Djeluje malo čudno, ali Slavoj Žižek morao je na ljubljanskom fakultetu pri polaganju ispita znati svoja vlastita djela, napisana u prošlom životu, djela koja je napisao pod uticajem, ili suradnjom sa Marxom. Kao uzor ostao mu je i u ovom životu njemački idealistički filozof Hegel (njegova sadašnja inkarnacija mogao bi biti Jacques Lacan), a svojem je interesu pridodao i zanimanje za psihoanalizu, te teoriju filma.

Friedrich Engels imao je dvije partnerice (sa kojima je živio u nevjenčanom braku) i bile su to rođene sestre, Mary i Lizzie Burns, Irkinje iz Manchestera. Nakon što je ona umrla, bila mu je partnerica mlađa sestra Lizzie. Inkarnacija Mary Burns (nemamo njenu fotografiju) po meni je Jela Krečič, dok je inkarnacija mlađe sestre Lizzie Renata Salecl (na fotografiji se vidi u poznoj dobi).
Nije mi dugo trebalo da odgonetnem inkarnaciju Žižekovog sugovornika Jordana Peterson-a - bilo mi je već otprve jasno da se radi o slavnom 'ocu psihoanalize', Sigmundu Freud-u.
Dok je u prošloj inkarnaciji on bio izrazito okrenut prema problemu ljudske seksualnosti, u ovom životu to nije, pa mu je glavni interes psihologija religioznog i ideološkog uvjerenja. (Pošto sam verziran u astrologiji, iz natalnog horoskopa Freuda se jasno vidi sklonost bavljenju seksualnošću – kombinacija sunčanog znaka Bik/Škorpion; njihovi vladari, Venera i Pluton u polju posla, 6. kući.)
Pri tom je zanimljivo da mu je glavni uzor (najdarovitiji) učenik iz prošle inkarnacije Carl Gustav Jung, i njegovo je djelo intenzivno proučavao, te ga smatra najvećim uzorom. Kao što je poznato, Sigmund Freud nije znao cijeniti djelo Junga, što je vodilo njihovom neizbježnom razlasku. No, u ovoj inkarnaciji 'Freud' itekako cijeni svog učenika (iz prošlog života); jungijanski pojmovi poput 'arhetipa' imaju prominentnu ulogu u njegovom, tj. Petersonovom djelu, on crpi inspiraciju iz Jungove filozofije religije.
Što se tiče Freudove supruge Amalije Bernays, ona se inkarnirala ponovo kao supruga Jordana Petersona, Tammy Roberts. Vjenčali su se 1989. i imaju dvoje djece.
Postavlja se na kraju pitanje, da li su ova dvojica mislilaca uspjela nadmašiti svoja djela iz prošlog života?

INKARNACIJA PAULINE BONAPARTE
Nije bilo baš jednostavno ustanoviti sadašnju inkarnaciju posljednjeg neodgonetnutog djeteta Carla Bonaparte-a, iz razloga što je bilo više kandidata, odnosno čak parova koji su slično izgledali. Najprije sam mislio da je inkarnacija Pauline Bonaparte glumica Martina Stjepanović, pošto poprilično sliči, a postojale su i određene numerološke podudarnosti.
Onda sam primijetio i sličnost sa Pier Angeli, odnosno supruga Pauline Camilla Borghese-a sa James Dean-om [Taylor Handley]; međutim Borghese je bio suvremenik lorda Byrona, tako da sam tu mogućnost isključio. Pier Angeli je imala sestru koja se zove Marisa Pavan. Ona je bila udata za francuskog glumca Jean-Pierre-a Aumonta. I gle, i ovdje postoji sličnost para sa parom Paulina-Camillo Borghese. Iznenadilo me je to, što nije postojala i neka numerološka podudarnost.

I tada sam se sjetio još jedne kombinacije, budući da mladi glumac Momčilo Otašević (iz serije 'Na granci') dosta podsjeća na obojicu, i na Deana i na Aumonta. Usporedio sam sliku njegove supruge, glumice Jelene Perčin, i konačno sam shvatio da je to ona prava kombinacija – inkarnacija Pauline Bonaparte jest upravo ona, Jelena Perčin. Numerološki se odlično slaže, jer 'Jelena' daje dvojku, kao i 'Pauline', a kompletno ime i prezime glumice daje istu numerološku vrijedost kao i prezime 'Bonaparte' (8). Zanimljivo je također da ime 'Momčilo' daje istu numerološku vrijednost kao 'Camillo Borghese' (9).
Inače, mislim da (velika) sličnost muškaraca i žena nije slučajna, i da su oni nekad, u bližoj prošlosti bili braća i sestre, ili drugi bliski srodnici, i da je to čak pravilo - svi oni, koji posjeduju veliku podudarnost u fizionomiji i crtama lica svakako su u nekom prijašnjem životu (ili više njih) bili bliska rodbina.
-----------------------------------------------
CARLO BUONAPARTE – POTOMSTVO – INKARNACIJE
I eto, čini se da sam uspio pronaći sve inkarnacije potomaka Carla Buonaparte-a, odnosno u sadašnjoj inkarnaciji hrvatskog premijera Andreja Plenkovića.
Joseph Bonaparte (1768 –1844) --- DARKO MILINOVIĆ
Napoleon Bonaparte (1769 – 1821) --- MATTHEW PERRY
Lucien Bonaparte (1775 – 1840) – SAŠA LOŠIĆ
Elisa Bonaparte (1777 – 1820) --- ARIANA GRANDE
Louis Bonaparte (1778 – 1846) --- MILIJAN BRKIĆ
Pauline Bonaparte (1780 – 1825) --- JELENA PERČIN
Caroline Bonaparte (1782 –1839) --- BRANKA MONTENO
Jérôme Bonaparte (1784 – 1860) --- GORAN BREGOVIĆ

ponedjeljak, 06.05.2019.

FAMILIJA BOGART JE NA OKUPU!

Da, doista, desilo se ono što nisam ni u snu očekivao. Pronašao sam dakle, ne samo inkarnaciju svojih dviju sestara iz prošlog života, već i oca i majke! Sve zahvaljujući TV seriji „Na granici“. (Hvala autorima serije Vladi Buliću, Mirni Miličić Goranu Rukavini. Ako želite snimiti par sekvenci sa inkarnacijom Bogarta u seriji, ja ću se rado odazvati. A znam i lički akcent, jer mi je porijeklo u ovom životu djelomično iz tih krajeva.)
Nakon što sam nedavno otkrio da su mi Lucia i Nadia bile rođene sestre, otkrio sam i da mi je 'Andrija Masle', njihov otac u TV seriji, bio zapravo i njihov i moj otac u prošlom životu (bio je kirurg po profesiji) – Belmont Bogart, odnosno sada Milan Štrljić. Nije trebalo puno da usporedim slike majke Maud Bogart (ilustratorica modnih časopisa) sa Milanovom suprugom Dašom – savršeno se podudaraju. Može se zamijetiti isto tako sličnost Lucije sa majkom iz prošlog života Dašom, ali i sa nećakom Leslie. Provjerio sam i numerologiju, i tu sam također naišao na podudarnosti.

Mislim da više nema sumnje. U Hrvatskoj su se inkarnirale ne samo Bogartove sestre, već i otac i majka, kao i sam Humphrey Bogart, sada Desiderio Valacco. Ne znam da li moj sin iz prethodne inkarnacije Stephen uopće vjeruje u doktrinu karme i reinkarnacije, ali sam manje-više siguran za kćerku Leslie, za koju sam pročitao u jednom članku da vodi svoju školu joge. Dakle, Stephene i Leslie - vaše dvije tetke Pat i Kay, otac Humphrey, djed Belmont i baka Maud – svi smo ovdje, u Hrvatskoj. (Moja supruga iz bivšeg života Lauren, majka Stephena i Leslie, udala se kasnije za Jasona Robardsa - mislim da je on bio moj brat u jednoj od prethodnih inkarnacija. Možda će se opet reinkarnirati i spojiti za 20 ili 30 godina.)
Gledao sam Stephena u interview-u na YouTube-u, i sjećam se da je rekao da nije ni imao priliku upoznati oca, jer kada je umro, imao je svega 7 godina, a Leslie 4. Napisao je knjigu o ocu „Bogart: In Search of My Father “(1995), iz čega se vidi da ga je poštovao, ali i pokušavao na neki način otkriti. Vjerojatno nije slutio da će ga otkriti na ovakav način, u novoj inkarnaciji. Naslućujem da je, kao svaki sin, želio od oca (kojeg je izgubio rano), pohvalu i priznanje, što je nastavio njegovim stopama u filmskom biznisu, kao glumac i producent.
Humphrey Bogart pretpostavljam da nije vjerovao u re-inkarnaciju, i bio je veoma tužan kada su mu umrli otac (1934), zatim mlađa sestra (1938) i konačno majka (1940). (Oni nisu doživjeli da vide svoje unuke, odnosno nećake.) Tada nije slutio da će se u narednom životu naći zaprepašten ustanovivši kako su oni ponovno oživjeli, u novim tijelima, a sa starim dušama. Humphrey Bogart, s druge nije stigao poživjeti da vidi svoje unuke, koji su sada već odrasli i imaju 30-40 godina, pretpostavljam.
Vjerujem da je ovo možda prvi slučaj ovakve vrste, da netko samo pomoću fotografija sa Google image-a pronađe inkarnacije kompletne obitelji iz prošlog života.
U ovim životima svi mi imamo svoje vlastite obitelji, za koje smo vezani. Postoji jasno i taj vremenski paradoks, u kojem su moja nekadašnja djeca sada starija od mene, nekadašnji otac je tek malo stariji, a sestre premlade da bi bile sestre. Pa ipak mislim da bi bilo dobro kada bi se našli, bilo ovdje u Hrvatskoj ili Americi, da se 'prisjetimo' starih dobrih vremena, iz prošlog života.

'SARAJEVSKI OGRANAK' FAMILIJE BONAPARTE

Da je ovo izenađujuće otkriće inkarnacija Bonaparteovih dvojice braće i sestre malo je reći; naprosto sam bio zaprepašten kada sam shvatio da je inkarnacija većine Napoleonovih bliskih srodnika iz „ovih naših krajeva“. Dakle, otkrio sam redom – da je inkarnacija Luciena Bonapartea – Saša Lošić, da je Jerome Bonaparte – Goran Bregović, te da je Caroline Bonaparte – Branka Monteno, supruga poznatog pjevača Kemala.

Da se poslužim otrcanom frazom, Gorana Bregovića nije potrebno posebno predstavljati. Mnogi ga smatraju najvećim glazbenikom Balkana, a naročito kada je riječ o rock i folk muzici. Bijelo Dugme sam gledao 70tih godina na koncertu u Puli, kada su bili na vrhuncu popularnosti, i naravno da sam imao njihove ploče, kao i većina tinejdžera. U posljednje vrijeme, s obzirom na ovo što radim, jasno da sam se zapitao što je to bio u prošlom životu karizmatični muzičar iz Sarajeva, koji je dostigao evropsku, pa i svjetsku slavu i popularnost.
Pripomogla je činjenica da je Bregović neko vrijeme živio u Parizu, gdje se i oženio. I tako sam, gledajući sliku mladog Jerome-a Bonaparte-a, jednostavno primijetio sličnost sa mladim Goranom Bregovićem. Sve su sumnje otpale kada sam usporedio slike Jerome-ove supruge Elizabeth Patterson sa Dženanom Sudžukom - veoma su slične, odista.
Jerome Bonaparte nije se oženio u Parizu, već u Americi, u Baltimore-u. Brat Napoleon I nije odobravao ovaj brak i zahtijevao je da se poništi. Kada se brat Jerome htio vratiti u Francusku sa suprugom, nije mu bilo dopušteno, tako da je Patterson morala roditi sina u Londonu. Kasnije se pod pritiskom Jerome morao razvesti, te oženio Katherine od Würtemberga, ženu koja je bila kraljevskog porijekla.
Sadašnji patrijarh francuske aristokratske familije Bonaparte vuče porijeklo direktno od Jerome-a. Charles Bonaparte (1950) je vršnjak Gorana Bregovića, i ujedno njegov praprapraunuk.
Inkarnacija Luciena Bonapartea je Saša Lošić, pjevač grupe „Plavi orkestar“. Napoleonov mlađi brat rođen je kao Luciano Bonaparte. (Sjećam se kako mi je bilo smiješno kada je Lošo odbrojavao „uno due tre kvatro“ u svome hitu 'Suada' iz 80tih. Pa bio je Talijan u prošlom životu, sad je jasno.) I on je bio u napetim odnosima sa bratom Napoleonom, zbog svojih revolucionarnih stavova. Nije poslušao želju (ili zapovovijed) svojeg brata da oženi španjolsku princezu, pa je otišao u dobrovoljni egzil u Rim.
Baš kao i Jerome-a, Napoleon I je želio pošto-poto odvojiti od supruge, i prisiliti da se vrati u Francusku. Pošto je Papska država bila pod francuskom upravom, Lucien je bio praktički zatvorenik na francuskom posjedu. Pokušaj bijega u SAD osujetili su Britanci, koji su ga uhapsili. Britanci su ga dočekali sa oduševljenjen, jer su u njemu vidjeli jednu vrstu anti-Napoleona. Za vrijeme svojeg boravka u Britaniji, Lucien je napisao poemu posvećenu Karlu Velikom.
Lucien se vratio u Francusku tek nakon bratove abdikacije, no ubrzo je produžio za Rim. Umro je u Viterbu, nedaleko Rima, 1840. godine. Inkarnacija njegove supruge, Alexandrine de Bleschamp jest Špela Mozina. S Alexandrine Lucien je imao desetoro djece, od koje za dvojicu imamo njihove sadašnje inkarnacije [Zoran Milanović i Jack Welch].
Sa otkrivanjem inkarnacije sestre Caroline Bonaparte imao sam laganih poteškoća, jer me doista nije asocirala ni na jednu celebrity ženu. Pomogla je slika njenog muža Joachim-a Murata. Kada sam se malo bolje zagledao, shvatio sam da mi izgleda poznato. Tada sam se sjetio image-a sarajevskog pjevača iz 70tih Kemala Montena, i kako je izgledao sa dugom kosom. (Oni mlađi su ga upamtili kao sjedokosog starijeg čovjeka, pa ih ni ne bi bili u stanju povezati.) Od svih njegovih pjesama, moj favorit je „Jedne noći u decembru“, u kojoj se spominje 'Branka'. Ta Branka je njegova supruga, i ona je zapravo inkarnacija Caroline Bonaparte, mlađe sestre Napoleona I, te starije sestre Jerome-a (koji je bio najmlađe dijete Carla Buonaparte-a).
Caroline Bonaparte se zaljubila u Joachima Murata, jednog od Napoleonovih generala, i oni su se vjenčali godine 1800. I ovdje se Napoleon bio suprotstavio braku, no popustio je na insistiranje svoje supruge Josephine. Ona je bila postala kraljica od Napulja, a njen muž Joachim – kralj (inače pjevač Kemal Monteno je djelomično talijanskog porijekla, otac mu se zvao Osvaldo Monteno). Upravo je ona bila ta koja je sredila stvari oko preseljenja Marie-Louise (praunuka Marije Terezije i Franje I), druge supruge Napoleona I u Francusku. Pomagala je mužu u vladanju Napuljskim kraljevstvom, a za vrijeme njegove odsutnosti bila je regent. Murat je 1815. bio uhapšen i pogubljen; Caroline je izbjegla u Austriju, no vratila se potom u Italiju, gdje živjela sa drugim suprugom, koji se zvao Francesco MacDonald. Umrla je u Firenci (Firenze) 1830. godine.
U kakvom sam ja osobno bio srodstvu u prošlom životu (kao Franjo I) sa Jerome-om, Lucien-om i Caroline, odnosno Bregovićem, Lošom i Brankom? Radi se o dva šogora i šogorici moje praunuke Marie-Louise, koja se udala za Napoleona I.

petak, 03.05.2019.

ARIANA GRANDE BILA JE NAPOLEONOVA SESTRA ELIZA

Ariana Grande u posljednjih je desetak godina veoma poznata kao glumica i pjevačica. Ona je u prošlom životu bila Elisa Bonaparte, sestra Napoleona I, i jedna je od triju sestara koje su preživjele djetinjstvo. Ariana Grande je isto tako u prethodnoj inkarnaciji bila čuvena glumica Barbara Stanwick, koja je npr. nastupila zajedno sa Bogartom u filmu „The Two Mrs. Carrolls“.

Elisa Bonaparte bila je (od 1809-1814) velika vojvotkinja od Toscane, i jedina je od triju sestara imala političku moć. Sa Napoleonom I bila je u napetim odnosima, i on ju je često kritizirao. No, pošto je bila oštra na jeziku, ona mu je uzvraćala istom mjerom. Nju je zanimala umjetnost a posebno kazalište, pa je bila poznata kao pokroviteljica umjetnosti (također i znanosti) na području na kojem je vladala.
Do 1801. godine Toscana je bila pod vlašću Habsburga, a posljednji habsburški vladar bio je Ferdinand III [inkarnacija Massimo Savić]. Između 1801. i 1809. Toscanom su vladali Louis od Etrurije i Abdallah Jacques Menou, Napoleonov časnik koji je prešao na islam. U svojem radu Elisa Bonaparte nije imala mogućnost samostalnog odlučivanja, već se morala strogo pokoravati odlukama Napoleona. Godine 1814. Elisa je bila prisiljena abdicirati, pa je kao vladar Toscane bio vraćen habsburgovac Ferdinand III (čiji je otac, Leopold II [George Patton-Zoran Šprajc], također vladao prije njega, a još ranije Franjo I [Humphrey Bogart-Desiderio Valacco]).
Elisa je bila 1814. godine lišena slobode, te zatočena u austrijskoj utvrdi Brünn. No, nakon pet mjeseci je ipak puštena, i živjela je u Trstu (Trieste) gdje je i umrla, 1820. godine. Bila je udata za Felice Pasquale Bacciochi-ja, osiromašenog člana aristokratske obitelji sa Korzike. Nakon ženidbe sa Elisom, postao je Napoleonov brigadni general. I on je živio sa Elisom u Trstu, a nakon njene smrti se preselio u Bolognu, gdje je 1841. godine umro.
Godine 1907. Elisa Bonaparte se ponovno rodila (u međuvremenu je vjerojatno imala još jedan život) kao Barbara Stanwick, te postala najprije kazališna, a potom i filmska glumica. Godine 1944. bila je najbolje plaćena holivudska zvijezda. Četri puta je bila nominirana za Oscara, za uloge u fimovima „Stella Dallas“ (1937), „Ball of Fire“ (1941), „Double Indemnity“ (1944) i „Sorry, Wrong Number“ (1948). Bila je udata za kazališnog glumca Frank Fay-a, a potom za poznatijeg Roberta Taylora, koji je bio inkarnacija njenog supruga iz prijašnjeg života - Felice Pasquale Bacciochi-ja.
Barbara Stanwick umrla je 1990. godine, da bi se tri godine kasnije reinkarnirala kao Ariana Grande, A Robert Taylor, njen partner iz prethodne inkarnacije, kao Graham Phillips. U prošloj inkarnaciji njihova veza trajala je 12 godine, a u ovoj samo tri, od 2008. do 2011. godine.

<	svibanj, 2019					>
P	U	S	Č	P	S	N
		1	2	3	4	5
6	7	8	9	10	11	12
13	14	15	16	17	18	19
20	21	22	23	24	25	26
27	28	29	30	31

Travanj 2024 (1)
Siječanj 2024 (3)
Studeni 2023 (1)
Listopad 2023 (24)
Rujan 2023 (32)
Kolovoz 2023 (29)
Srpanj 2023 (13)
Lipanj 2023 (24)
Svibanj 2023 (14)
Travanj 2023 (10)
Ožujak 2023 (1)
Studeni 2022 (1)
Listopad 2022 (3)
Rujan 2022 (3)
Kolovoz 2022 (5)
Srpanj 2022 (2)
Lipanj 2022 (6)
Svibanj 2022 (6)
Travanj 2022 (5)
Studeni 2021 (2)
Listopad 2021 (1)
Rujan 2021 (8)
Kolovoz 2021 (4)
Lipanj 2021 (3)
Svibanj 2021 (1)
Travanj 2021 (1)
Veljača 2021 (2)
Siječanj 2021 (4)
Prosinac 2020 (2)
Studeni 2020 (13)
Listopad 2020 (7)
Rujan 2020 (14)
Kolovoz 2020 (14)
Srpanj 2020 (31)
Lipanj 2020 (3)
Ožujak 2020 (2)
Veljača 2020 (4)
Siječanj 2020 (1)
Rujan 2019 (17)
Kolovoz 2019 (28)
Srpanj 2019 (8)
Lipanj 2019 (6)
Svibanj 2019 (22)
Travanj 2019 (11)
Ožujak 2019 (11)
Veljača 2019 (11)
Siječanj 2019 (2)
Prosinac 2018 (4)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv