My spiritual exercises

petak, 30.08.2019.

NEVJEROJATNO: FRANJO TUĐMAN JE INKARNACIJA GOETHE-A!

Johann Wolfgang von Goethe bio je njemački (1749-1832) mistični filozof, ali i mnogo šire: književnik, znanstvenik i državnik. Njegovo ime obilježilo je epohu (druga polovina 18. i prva plovina 19. stoljeća). Njegovi radovi uključuju novele, poeziju, drame, memoare, literarnu kritiku, rasprave o anatomiji, botanici i teoriji boja.
Već sa 25 godina postao je književni 'celebrity', nakon romana „Patnje mladoga Werthera“ (1775). Bio je rani učesnik „Sturm und Drang“ književnog pokreta. Postao je član Tajnog vijeća Karla Augusta vojvode od Sachsen-Weimara [inkarnacija Dalibor Brozović] (pokrajina na jugu bivše Istočne Njemačke; u 18. stoljeću bila je dio Svetog rimskog carstva, odnosno dinastije Habsburg), bio je na čelu komisija za rat i puteve, nadgledao otvaranje rudnika srebra, te poduzimao obrazovne reforme na Univerzitetu u Jeni. Sudjelovao je u planiranju botaničkog vrta u Weimaru, te u ponovnoj izgradnji vojvodine palače.
Svoj prvi značajni znanstveni rad „Matamorfoza biljaka“ je objavio nakon povratka iz Italije, 1788. godine. Tri godine kasniej postao je direktor kazališta u Weimaru. Družio se sa piscem i filozofom Friedrichom Schillerom, sa kojim je dijelio interes prema izučavanju povijesti...
Mnogi dakle Goethea smatraju praktički najvažnijom ličnošću epohe. Tko je njegova inkarnacija u 20/21. stoljeću. Za mnoge je odgovor zapanjujući. Njegova je inkarnacija dr Franjo Tuđman, prvi hrvatski predsjednik. Ovo može djelovati na prvi pogled možda čak protivno zdravom razumu, ali – da razmotrimo koje sve podudarnosti postoje između njih dvojice. Već su spomenuti državničke dužnosti, koje je obavljao (savjetnik vojvode Karla Augusta), zatim interes zs povijest.
Da li Goethe jako nalikuje na Tuđmana? Svatko tko usporedi njihove slike, može se osvjedočiti da je tomu tako. I ne samo on, već i supruga Ankica jako nalikuje na Goethe-ovu suprugu Christinu Vulpius. Numerolgija također pokazuje značajne podudarnosti. Za svaki slučaj, potrudio sam se također usporediti i potpise – i oni su veoma nalik jedan drugomu.
Franjo Tuđman, koliko god to čudno i nestvarno zvučalo, ipak je inkarnacija velikog Goethe-a. Upravo je on u svojoj prošloj inkarnaciji bio autor „Fausta“, mističnog djela koje sintetizira viziju svijeta kao pozornice, na kojoj se vodi bitka između dobra i zla; svijeta koji stavlja u relaciju ljudsko biće i univerzum, gdje je čovjek dio jednog ogromnog bića, kojeg istovremeno sadržava u cijelosti. Zanimljiv citat našao sam u Wikipediji u pogledu Teslina štovanja Goethe-a:
“The Serbian inventor and electrical engineer Nikola Tesla was heavily influenced by Goethe's Faust, his favorite poem, and had actually memorized the entire text. It was while reciting a certain verse that he was struck with the epiphany that would lead to the idea of the rotating magnetic field and ultimately, alternating current.”
Da li sam ja prvi koji je otkrio ovu nevjerojatnu inkarnaciju prvog hrvatskog predsjednika? Ne, zato jer sam dobio telepatsku poruku (da je Tuđman inkarnacija Goethe-a) od nekog, tko je očito tražio sadašnje inkarnacije filozofa iz moje knjige „Od Zaratustre do Kena Wilbera“. Dakle, nisam prvi otkrio, ali sam vjerojatno prvi to objavio.

VEZA SLAVKA I NINE DATIRA IZ PROŠLOG ŽIVOTA

Kada sam pisao post o Slavku Sobinu (kao re-inkarnaciji) glumca Basila Rathbone-a, razmišljao sam da li da pripomenem da njegova potencijalna srodna duša mora biti nalik na Ouidu Bergere, ili ne. Onda sam rekao, ipak ne. Zašto da sugeriram i prejudiciram, neka on odabere koju mu drago. Moram priznati da mi nije palo na pamet da postoji jedna dama koja ga je dugo čekala, a koja je sasvim nalik na Ouidu Bergere, njegovu suprugu iz prošlog života. (pogledaj sliku)
Ovaj post sam već bio zaboravio, kad li sam na TV vidio novi spot Nine Badrić, iz kojega je i veoma kratkovidnom čovjeku jasno da tu ima neke što bi se reklo, 'kemije'. Mogu reći da sam čak osjetio (što mi se ne događa često) da se jave neki sentimentalni osjećaji, kao kad se gleda neki dobar ljubavni film. Nina mi je draga kao osoba, i stvarno mi je drago da je nakon dugo godina čekanja konačno našla srodnu dušu (u užem smislu, jer i prijatelji i poznaninci su u širem sislu srodne duše).
A dragom je i zbog toga što se potvrđuje moja teorija o tome, da čovjek uvijek teži u novom životu, da postane bračni partner s ženom koja mu je bila bračni partner u prethodnom, i obrnuto.
Basil Rathbone i Ouida Bergere (kazališna glumica i kasnije scenaristica) vjenčali su se 1926. godine. Interesantna je koincidencija da su te godine bili vjenčani Humphrey Bogart [ja] i Helen Menken [Liv Tyler], glumica koja je u kazališnoj predstavi „The Captive“ glumila sa Basilom, odnosno u sadašnjoj inkarnaciji Slavkom. Tko zna, možda se i nas dvoje ponovno vjenčamo, mada to u ovom trenutku ne izgleda vjerojatnim.

https://www.famousfix.com/post/basil-rathbone-and-ouida-bergere-10156614

utorak, 27.08.2019.

ANNIE LENNOX, MOJA POZNANICA SA BROADWAYA PJEVA SAMO ZA MENE

Već sam više puta napisao na blogu da posjedujem izvjesne telepatske sposobnosti, i da sam uspio niz puta ostvariti telepatski kontakt sa ljudima sa kojima sam bio povezan u prethodnom životu. Čudno je kad čovjek ima dugo vremena taj osjećaj da poznaje neke određene ljude iz show-businessa odranije, (već sam bio to naveo za Paula McCartney i Bono Vox-a), za Annie Lennox imam taj osjećaj još negdje od 1992. godine. Iz Wikipedije se lako može vidjeti da je ona nastupala na Broadwayu tokom 20tih godina prošlog stoljeća.
Annie Lennox je inkarnacija pjevačice Marion Harris (pravo ime Mary Ellen Harrison). Njen muž u prethodnom životu bio je (zakratko) glumac Robert Williams – njegova je inkarnacija David A. Stewart. Njeni najveći hitovi bili su „After You've Gone“ (1918), „I Ain't Got Nobody“ (1921), „Who's Sorry Now“ (1923) i „Tea For Two“ (1924).
Jučer sam na YouTube-u opet nakon dugo vremena slušao te stvari doslovno od prije 100 godina, i opet se sjetio Annie Lennox (nisam ni sam bio siguran da je ona inkarnacija Marion Harris). I onda sam pokušao ostvariti telepatski odnos sa njom. Svirao sam na klaviru uvodne taktove pjesme „Tea For Two“, a ona je, na moje zaprepaštenje, počela pjevati svojim veličanstvenim vokalom. Bio sam naprosto osupnut, jer nisam to očekivao. Ona izgleda da već zna, da je u prethodnom životu bila Marion Harris. Rekao sam joj (telepatski) „Bravo“! i zapljeskao. Odista, sjajno iskustvo, mada je kratko trajalo, pošto je veza 'pala', da se tako izrazim.
Sada sam to posto uvjeren, da je i Humphrey volio tu pjesmu, i da je poznavao Marion.

TEA FOR TWO
I'm discontented with homes that are rented
So I have invented my own.
Darling this place is a lover's oasis
Where life's weary chase is unknown.
Far from the cry of the city,
Where flowers pretty caress the streams,
Cozy to hide in, to love side-by-side in.
Don't let it abide in my dreams.
Picture me upon your knee, just tea for two and two for tea,
Just me for you and you for me, alone!
Nobody near us, to see us or hear us,
No friends or relations on weekend vacations,
We won't have it known, dear,
That we have a telephone, dear.
Day will break and i'll awake and start to bake
A sugar cake for you to take for all the boys to see.
We will raise a family, a boy for you, a girl for me,
Oh, can't you see how happy we would be?
Day will break and i'll awake and start to bake
A sugar cake for you to take for all the boys to see.
We will raise a family, a boy for you, a girl for me,
Oh, can't you see how happy we
would be?

INKARNACIJE DVA RUSKA MISTIČNA FILOZOFA (KOJE NISAM UVRSTIO U SVOJU KNJIGU)

Oni koji su čitali moju knjigu „Od Zaratustre do Kena Wilbera“ (koja se inače može naći u masonskim knjižnicama diljem svijeta, lijepo tvrdo ukoričena) pitaju se, pa dobro čovječe, kako si uopće došao do svojeg spiska mističnih filozofa. Jer, takav spisak na internetu – nije postojao. No, pošto sam bio uporan poput Alberta Mackeya, ja sam do tog spiska došao na slijedeći način: listajući Krležinu Opću enciklopediju iz 60tih godina. Eto, tako sam prikupio početni spisak od oko 40ak mističnih filozofa, kojeg sam zapisao na komad papira. (Oni koji se pitaju, zašto sam ranije pisao blog tzv. „Novosadskim dogovorom – pa iz jezika kojim je bila pisana ta enciklopedija, i uz pomoć tog pravopisa, kojeg sam našao na tavanu, i kojeg su miševi bili pomalo izgrizli.)
Na tom prvom dakle spisku našlo se i ime ruskog mističnog filozofa Petra Čaadajeva. Za njega dakle Opća enciklopedija veli: „U idealističkom naziranju na svijet kod Čaadajeva se isprepleću napredne ideje protiv kmetstva i carskog 'samodržavlja' s misticizmom i simpatijama za Zapad i katolicizam.“ Tko je njegova inkarnacija, pitate se? Nitko drugi do David Wilcock, mistični filozof kojeg Jan Wicherink navodi za jednog od uzora.
Što se tiče Petra D. Uspenskij-a, njega nema u Općoj enciklopediji. Njega sam do sada samo jednom spomenuo na blogu, godine 2014. (Post „Da li Sunce prima energiju od crne rupe?“) „Kako Sunce može uticati na gibanje Zemlje kroz prazni prostor?“ pita se ruski matematičar i ezoterični filozof P.D. Uspenskij, u knjizi „Novi model univerzuma“ (1914). Djelovanje kroz prazni prostor, tvrdi ruski autor, nije moguće. Mnogi ljudi pogrešno zaključuju da je Newton svojim zakonom gravitacije otkrio nekakvu novu silu, silu atrakcije. No, Uspenskij veli da je i Newton sam, poput njegovih suvremenika Huygensa i Leibniza, upozoravao da taj zakon nije rješenje problema djelovanja kroz prazni prostor, već samo formula koja služi u svrhu matematičke kalkulacije.“
Inkarnacija P.D. Uspenskij-a (engleski: Ouspensky) je talijanski mistični fiozof Marco Cesati Cassin, kojeg sam nedavno spomenuo, u postu o Leonardu i njegovim inkarnacijama. Pošto se Uspenskij često dovodi u vezu sa mističnim filozofom Georgijem Gurdžijevom (engleski: Gurdjieff), možda se pitate tko je njegova inkarnacija. (Ovog filozofa spominje Cesati Cassin, što se također može smatrati jednim sinkronicitetom, pošto je prije nekoliko dana bio u reprizi emisije „Na rubu znanosti“ – sa inkarnacijom mističnog autora Bulwer-Lyttona.) Nitko drugi do – Drago Plečko, koji je također inkarnacija svetog rimskog cara Rudolfa II, poznatog po svojim inklinacijama prema misticizmu.
Dakle, u posljednje vrijeme, da rezimiram, kao što je to očigledno, jednim spletom sinkroniciteta (kao gruda snijega koja se kotrlja niz brijeg), desilo se otkrivanje cijelog niza inkarnacija mističnih filozofa. Među njima je i inkarnacija prvog hrvatskog predsjednika (?!). No, o tome više u jednom od narednih postova.

ponedjeljak, 26.08.2019.

POTENCIJALNE INKARNACIJE LEONARDA DA VINCIJA

Znam da su čitatelji sada 'nabrijani' i da žele znati sve inkarnacije Leonarda. Neću se hvaliti da sam ih sve pronašao, jer i ja sam samo čovjek i može se desiti da ponekad u svojim 'pogađanjima' inkarnacija pogriješim. No, ipak, tokom ovih mojih malih istraživanja uočio sam da se numerologija u značajnoj mjeri slaže sa (re)inkarnacijama. Stoga, pustimo brojkama da govore. (Obratite pažnju na ponavljanje brojeva 7 i 1. Marco Cesati Cassin govori o sinkronicitetima, pa provjerite onda i današnji dan i mjesec, te cijeli datum 26/8/2019.) Što se slika tiče, svatko može otići na Google image, ako već nema photoshop ili neku sličnu alatku, te sam usporediti što se fizičke sličnosti tiče.
L E O N A R D O D A V I N C I = 7 + 5 + 7 = 19 = 1
3 5 7 5 1 2 4 7 4 1 6 1 5 3 1
15/4/1452 = 4
F R A N C E S C O P A T R I Z I = 1 + 6 = 7
8 2 1 5 3 5 3 3 7 8 1 4 2 1 7 1
25/4/1529 = 1
H E N R Y M O R E = 9 + 9 = 18 = 9
5 5 5 2 1 4 7 2 5
12/10/1614 = 7
E M A N U E L S W E D E N B O R G = 11 + 6 = 17 = 8
5 4 1 5 6 5 3 3 6 5 4 5 5 2 7 2 3
18/2/1688 = 7
J O S E F H O E N E – W R O N S K I = 6 + 9 + 8 = 5
1 7 3 5 8 5 7 5 5 5 6 2 7 5 3 2 1
23/8/1776 = 7
N I K O L A I B E R D (J) A E V = 2 + 8 = 10 = 1
5 1 2 7 3 1 1 2 5 2 4 (1) 1 5 6
6/3/1874 = 11
J A N W I C H E R I N K = 7 + 3 = 10 = 1
1 1 5 6 1 3 5 5 2 1 5 2
15/1/1963 = 8

subota, 24.08.2019.

PRVIH 13 AMERIČKIH PREDSJEDNIKA

Sjedinjene američke države nastale su 1776. godine kao zajednica 13 kolonija (New Hampshire, Massachussets, Rhode Island, Connecticutt, New Jersey, New York, Pennsylvania, Maryland, Virginia, Delaware, N. Carolina, S. Carolina, Georgia). Prvih 13 država su dakle to, a koje su inkarnacije prvih 13 američkih predsjednika, pitaju se ne samo Amerikanci, već i drugi. Uspio sam to nekako dešifrirati, mada nije bilo baš lako (otprije je bio poznat samo, koliko znam Alec Baldwin, kao inkarnacija 13. predsjednika). Izgleda da mi je poticaj dala činjenica da sam i ja dio te priče, jer sam bio u prošlom životu (18. st.) sin 2. predsjednika, Johna Adamsa, te brat 6. predsjednika, Johna Quincy Adamsa.

1 GEORGE WASHINGTON – HARRY S. TRUMAN
2 JOHN ADAMS – CHESTER A. ARTHUR - CHARLES LAUGHTON (RUSSELL CROWE)
3 THOMAS JEFFERSON – DONALD TRUMP
4 JAMES MADISON – FRANK SINATRA
5 JAMES MONROE – ROBERT MITCHUM
6 JOHN QUINCY ADAMS – CHARLES IVES
7 ANDREW JACKSON – LYNDON B. JOHNSON
8 MARTIN VAN BUREN – DON RICKLES
9 WILLIAM HENRY HARRISON – JOHN KERRY
10 JOHN TYLER – WARREN G. HARDING - ANDY WILLIAMS
11 JAMES K. POLK – BORIS KARLOFF
12 ZACHARY TAYLOR – BUDDY EBSEN
13 MILLARD FILLMORE – ALEC BALDWIN

(Ne)objavljivanje fotki

Servis zs uploadanje fotki, TinyPic, koji ima link sa ovog bloga, uskoro prestaje davati svoje (besplatne) usluge. Odnosno radi do negdje sredine idućeg mjeseca. Morao bih se zahvaliti tom servisu za uploade tolikih fotki, koje su učinile serijal o reinkarnacijama (znatno) atraktivnijim. Pa ipak, zašto bar do isteka tog roka ne dozvoli objavljivanje fotki uz blog, odnosno za neke dopusti, a za druge se pojavi obavijest "site can't be reached" ili "upload disabled"?

FRANZ LEHAR U NOVOJ INKARNACIJI POSTAJE ĐORĐE BALAŠEVIĆ

Tko je bio Franz Lehar? Odgovor na ovo pitanje, ukratko, glasi – jedan od najboljih austro-ugarskih kompozitora opereta. Rođen je 30. travnja 1870. u sjevernom dijelu pokrajine Komarom u današnjoj Slovačkoj. Do 12. godine života je govorio samo mađarski, jer mu je to bio materinji jezik. Kao mlad studirao je violinu na praškom konzervatoriju. Antonin Dvorak [tj. u ovoj inkarnaciji Benny Anderson] dao mu je savjet da se fokusira na komponiranje. No, njegov profesor i otac su ga natjerali da ipak najprije završi samo studij violine.
Nakon što je 1888. diplomirao na konzervatoriju, pridružio se bratovom orkestru, i postao je asistent dirigenta orkestra. Dvije godine kasnije i sam je postao vođa orkestra u Slovačkoj – najmlađi u tadašnjoj austro-ugarskoj vojsci. Iz Slovačke je bio 'prekomandiran' u Pulu, gdje je tokom dvije godine vodio tamošnji (morao bi reći ovdašnji, jer sam upravo iz ovog grada) vojni orkestar. Potom je dobivao premještaj svako-toliko, pa je odlazio u Trst, Budimpeštu, da bi se konačno skrasio u Beču, točno negdje na prijelazu stoljeća.
Godine 1902. postaje dirigent u čuvenom Bekom teatru, gdje je njegova opereta „Wiener Frauen“ bila izvedena u studenom te iste godine. Franz Lehar je najbolje poznat po svojim operetnim djelima, od kojih se najviše ističe „Die lustige Witwe“. Neke individualne pjesme (songovi) iz opereta postale su s vremenom standardi (npr. „Dein ist mein ganzes Herz“, meni osobno najdraža skladba iz opera i opereta uopće).
U doba okupacije Austrije, Lehar je imao stanovitih problema zbog židovskog porijekla supruge, no to je ipak nekako bilo riješeno, tako da je 1938. godine dobila počasni 'arijevski' status. Umro je 10 godina kasnije, 1948. godine. U njegovu čast su bile imenovane ulice u Sarajevu i Puli. (Ulica Franza Lehara prolazi točno ispred nekdašnjeg Marine-Kasino, kojeg je i on posjećivao.)

Pet godina kasnije (1953), Franz Lehar je bio ponovno utjelovljen kao – Đorđe Balašević, pjevač srpsko-hrvatsko-mađarskog porijekla. Za njega se obično koristi ona otrcana fraza – da ga nije potrebno posebno predstavljati - zato jer već decenijama uživa nesmanjenu popularnost u svim državama bivše Jugoslavije.
Ja se sjećam Đorđa Balaševića od njegovih prvih dana, kada je nastupao sa grupom „Žetva“. Interesantno je da je prvi hit gupe „U razdeljak te ljubim“ baš ima taj jedan štih muzike popularne sa početka prošlog stoljeća, u jednom kabaretsko-vodviljskom stilu, u ritmu tanga. Prvi hit Balaševića, pa – retro. Kasnije, sjećam se još jednog hita „Oprosti mi Katrin“, u kojem se spominje kolodvor u Puli (opet neka reminiscencija na prošli život, u kojem je neko vrijeme živio u Puli?).
Balaševićeva karijera dobro je poznata, pa je ne treba ponavljati, njegove pjesme govore same za sebe. On je, što se veli Legenda, u punom smislu te riječi. A što se tiče ovog bloga, koji govori o inkarnacijama – potvrda je pravila da su današnji kantautori već u prošlom životu (ili više njih) bili uspješni skladatelji, kao što se to vidi iz prethodno navedenih primjera.

srijeda, 21.08.2019.

OTKRIĆE NAD OTKRIĆIMA: DVIJE INKARNACIJE LEONARDA DA VINCIJA!

Vjerujem da je jedna od povijesnih ličnosti koja pobuđuje možda najviše zanimanja Leonardo da Vinci (1452-1519). Naravno da među čitateljima bloga najviše ima onih, koji očekuju da objavim barem neke, od njegovih budućih inkarnacija. Tko je danas Leonardo?
Leonardo da Vinci živio je na prijelazu od 15. na 16. stoljeće, kada se znanost počela razvijati, a i on je dao svoj obol. Leonardo će ostati upamćen (o čemu sam već pisao) ne samo kao slikar i kipar, već i kao univerzalni genij. Njegov je interes obuhvaćao, među ostalim arhitekturu, glazbu, matematiku, strojogradnju, anatomiju, botaniku, kartografiju. Leonardo je bio i izumitelj; više nego ijedna druga ličnost iz razdoblja renesanse, utjelovljavao je renesansni humanistički ideal.
Dakle, ono što Leonarda odvaja od ostalih slikara renesanse, jest njegova genijalnost u pogledu tehnoloških inovacija. Tako je prvi sačinio koncept helikoptera, tenka, koncentrirane solarne energije, kalkulatora, dvostrukog trupa broda; ocrtao je elementarnu teoriju o pomicanju tektonskih ploča. Relativno je malo od njegovih nacrta bilo provedeno u djelo, ili su bili izvedivi za vrijeme života, no neki manji izumi su ušli i u proizvodnju, kao automatsko motovilo za kanap ili mašina za testiranje vučne čvrstoće žice. Leonardo je imao neka značajna otkrića na poljima anatomije, mašinogradnje, optike i hidrodinamike, no nije bio objavio svoje pronalaske, pa tako nisu imala direktan impakt na kasniju nauku.
Ipak, od njegovih najpoznatijih djela, najprvo je nastao Vitruvijski čovjek, 1485. godine. Ime crteža potiče od antičkog rimskog arhitekta Vitruviusa, koji je u svojem djelu 'De Architectura libri X' raspravljao o simetriji i proporcijama ljudskog tijela; kako bi se u idealnom morali odnositi omjeri kod gradnje hrama. Vitruvius je smatrao da se kreće od pupka kao centra kruga, u kojem bi ucrtani ljudski lik morao svojim udovima dodirivati periferiju. Taj lik bi također morao dodirivati rub kvadrata, koji također uokviruje figuru. Za neke umjetnike prije Leonarda, ovo je bio nerješiv problem, pošto bi lik koji bi bili ucrtali, imao neproporcionalne dijelove tijela.
Da Vincijev crtež se razlikuje od onih ranijih po tome, što je on ucrtao mušku figuru koja zauzima dva različita položaja, unutar iste slike. Jedna je sa skupljenim nogama, i horizontalno raširenim rukama, dok druga ima raširene noge i ruke podignute, za oko 30 stepeni nagore. Ovdje možemo primijetiti, nekoliko simbola, rekao bih – latinski križ (crux capitata), Antonijev križ (crux patibulata), u obliku slova T, te tz. crux decussata, u obliku slova Y. Lik sa raširenim i rukama i nogama, dakako, predstavlja i pentagram, ili petokraku zvijezdu.
Za Vitruviusa, arhitekt je bio jedna vrsta maga, upućenog u cjelokupno ljudsko znanje i vodeće zakone stvaranja. Beigent i Leigh u djelu «The Elixir and the Stone» vele da je «s renesansnim hermetizmom, sveta geometrija poprimila novu dimenziju», oslanjajući se na znanje – kabale, Vitruviusa, platoničku i pitagorejsku misao. A zlatni omjer iz svete geometrije bio je vidljiv u svim Leonardovim djelima.
Leonardo je bio umro 1519. godine i – nisam uspio naći njegovu slijedeću inkarnaciju, odnosno dvije naredne inkarnacije. No, prilično sam siguran da se u 17. stoljeću inkarnirao također kao genij – kao Emanuel Swedenborg (1688-1772). O njemu sam pisao u svojoj knjizi “Od Zaratustre do Kena Wilbera”. Evo nekih citata:
Swedenborg je jedan od posljednjih mističnih filozofa, kojeg možemo okarakterizirati kao polihistora. Bio je naime znanstvenik s izvanrednim znanjem anatomije, matematike, fizike i kemije; bavio se psihologijom, izučavao je teologiju; bio je ekspert za metalurgiju i rudarstvo; govorio je devet jezika i znao sedam vrsta obrta.
Ovaj je švedski genij rođen u obitelji Jespera Swedberga, kao treće od ukupno devetoro djece. Kao dijete se preselio u Uppsalu. Godine 1696. umrla mu je majka. Otac mu je u Uppsali radio kao profesor teologije; nakon godinu dana oženio se za jednu imućnu udovicu, iz obitelji vlasnika rudnika. Mali je Emanuel već zarana bio zaokupljen mišlju o Bogu, o spasenju i patnjama ljudi, te je već od šeste godine raspravljao sa svećenicima – očevim kolegama o pitanjima u vezi vjere. S ocem je živio 11 godina, sve do očeva premještaja u grad Skara. Emanuel je ostao živjeti sa starijom sestrom, sve do diplomiranja na univerzitetu Uppsala, 1709. godine. Swedenborg je u mlađim danima bio pod velikim utjecajem sestrina muža, knjižničara, znanstvenika i kasnijeg biskupa Linköpinga. Na njegov savjet, Swedenborg je 1710. godine otišao u Englesku, kako bi se usavršio u modernim znanostima.

Zanimljiv je podatak da je Swedenborg između 1712. i 1714. boravio u Nizozemskoj (također i u Francuskoj). Naime, on će se u 20. stoljeću ponovo inkarnirati u Nizozemskoj kao – Jan Wicherink, duhovni pisac, o kojem međutim ima vrlo malo podataka na internetu. (Naravno, i u ovom slučaju bilo je prethodnih par inkarnacija, koje tek treba pronaći.)
Jan Wicherink (1963) je poznat ponajviše po svojoj knjizi „Souls of Distorsion Awakening“ iz 2005. godine. U uvodu te knjige on se zahvaljuje autorima, koji su na njega utjecali, kao što su David Wilcock i Daniel Winter. On se dakle zalaže za jedno holističko viđenje znanosti, koje također uključuje istočnu ezoteričnu mudrost. Znanost i duhovnost dva su pogleda na jedan isti univerzum. Wicherink također spominje stanovitog Geoffa Stray-a i njegovu knjigu „Beyond 2012, Catastrophe or Ecstasy, A Complete Guide to End-of-Time Predictions’“. I on je dakle jedan od onih alternativaca koji se 'opekao' na 2012. godini. (Mayansko proročanstvo nikako ne može biti točno jer ni kalendar nije točan, zbog interpoliranih dugih razdoblja, o čemu piše Fomenko u „History: Fiction or Science“.)
Za one koji nisu čitali knjigu „Souls of Distortion Awakening“, spomenuti ću samo neke od tema kojima se knjiga bavi, jer bi citiranje značajnih dijelova knjige zauzimalo previše prostora. Dakle, tu je riječ o: kvantnoj fizici i teorijama struna i teoriji kaosa; kolektivnoj svijesti i morfičkim poljima; o vrtložnoj tehnologiji i Hutcheson-učinku; Platonovim tijelima i torusu; zlatnoj proporciji i Fibonacci nizu; eteru i valnoj strukturi materije; implozijskoj fizici i polju nulte točke; torzijskim valovima; megalitskim strukturama i moći piramida; o matematičkim odnosima visoravni Giza i unutarnjim plantima; o misterijama vezaniim za DNA; inteligentnom dizajnu i svetoj geometriji...
Zašto Jan Wicherink [inkarnacija Leonarda!] nije popularniji? Iz istog razloga zašto ni ja sam, pisac ovog bloga, nisam popularniji. Oni koji redovito prate blog, znaju na što mislim.
Da li je Jan Wicherink genijalac? Ako se mene pita, odgovor je potvrdan, i svatko tko je čitao „Buđenje duša distorzija“ vjerujem da se slaže.

BJERKNES JE SKOVAO TERMIN 'TEORIJA RELATIVNOSTI' (U PROŠLOJ INKARNACIJI)

Henry Makow (70) i Christopher J. Bjerknes (54) su dva imena poznata onima koji prate konspirološku literaturu. Njih dvojica imaju najmanje dvije stvari zajedničke; obojica su židovskog porijekla i obojica su bili fizičari u svojim prošlim inkarnacijama. Bjerknes (o kome sam već pisao prošle godine) je sa mnom bio u rodu u 18/19. stoljeću, budući da je bio treći suprug moje praunuke Marije Luise od Parme. David Icke, kao što sam već bio pisao, bio je također moj praunuk i njen brat. (Interesantno kako do sada nisam uspio pronaći njenu inkarnaciju.)
Johan George von Soldner (1776-1833) bio je njemački fizičar, matematičar i astronom. Djelovao je prvo u Berlinu, a od 1808 u Minhenu. Iako potječe iz seljačke obitelji, uspio je steći dobru naobrazbu, dijelom i kao samouk. Godine 1797. došao je u Berlin, gdje je radio kao geometar, te je također proučavao astronomiju. Godine 1808. došao je u Minhen, gdje je za svoje teoretske radove iz geodezije, u vezi premjeravanja bavarskih zemljišta bio dobio plemićku titulu. Kasnije je bio imenovan direktorom opservatorija u Minhenu. Od 1828. godine zdravstveno mu se stanje pogoršalo, zbog problema sa jetrom, te je pet godina kasnije (1833) umro.
Soldner [čija je današnja inkarnacija Henry Makow] je ostao najviše upamćen po tome što je na temelju Newton-ove korpuskularne teorije zaključio da se svijetlo savija u blizini nebeskih tijela. Fizičar Philipp Lenard je optužio Einsteina da je (1911) objavio svoj rad u kojem plagira Soldnerove rezultate, u vezi gravitacijskog savijanja svjetla u blizini Sunca.
Soldner se ponovo inakrnirao kao duhovnjak, teozofske provenijencije. Godine 1882. rođen je kao Benjamin Parker Williams, no postat će kasnije poznat pod pseudonimom C.C. Zain. On je bio godine 1909. pozvan u Denver od strane organizacije Hermetic Brotherhood of Luxor, kako bi naslijedio Minnie Higgins, astrologinju. Cilj tog društva bio je da promiče jednu novu religiju, koja bi se zasnivala na astrologiji. Nakon nekoliko godina proučavanja, C.C. Zain je došao u Los Angleles (1915), te počeo održavati tamo sastanke. Društvo je imalo karakter tajnog sve do 1918. godine, kada je otvorilo vrata javnosti. Godine 1932. osnovana je nova organizacija, nazvana The Church of Light. Njena misija bila je da podučava, prakticira i širi religiozni svjetonazor njihove Religije zvijezda, način života za Doba Vodenjaka, prema pisanim radovima C.C. Zain-a.
C.C. Zain umro je 1951. godine, no prije toga 'posudio' je dio svoje duše Henry Makow-u, koji je rođen 1949. u Kanadi, te je i ovo jedan primjer reinkarnacije poznate kao „crossover lives“. (Već sam bio napomenuo, da za razliku od Ellen Mogensen, smatram kako je ovaj tip inkarnacije ipak češći, nego samo nula-cijelih-nešto promila.) Henry Makow postao je poznat po svojoj knjizi iz 2008. godine, „Illuminati: The Cult That Hijacked the World“.

Charles-Rene de Bombelles (1784-1856) bio je francuski oficir u austrijskoj vojsci. Godine 1834. bio je ušao u tzv. morganatski brak sa Marijom Luizom od Austrije, vojvotkinjom od Parme, prethodnom caricom Francuske i drugom suprugom Napeoleona Bonaparte-a. Prvotno je bio njezin komornik (glavni dvorski upravitelj). Bio je dakle njen treći suprug, a ona njemu druga žena. Njoj je to bio drugi morganatski brak, nakon onoga sa Napoleonom.
Bio je rođen godine 1784. u Versaillesu u aristokratskoj familiji. Njegova je obitelj izbjegla u Austriju za vrijeme revolucionarnih zbivanja u Francuskoj. U vrijeme Napoleonskih ratova borio se na francuskoj strani. Godine 1814. vraća se u Pariz, gdje je ađutant Karla Philipp-a, princa od Schwartzenberga. Nakon povratka u Pariz bio se oženio, no nakon pet godina braka bio je ostao udovac.
Nakon što je Maria Louisa od Parme bila ostala udovicom po drugi puta, nakon smrti Adama Alberta von Neipperg-a, prince Metternich je sugerirao da Charles-Rene postane komornikom vojvotkinje od Parme. Svoj je posao obavljao veoma dobro. Radeći kao komornik, bio se zbližio sa vojvotkinjom, te su se, na njen prijedlog, potajno vjenčali 1834. godine. U braku su ostali narednih 13 godina, sve do njezine smrti. Nakon toga, Charles-Rene je služio neko vrijeme na dvoru cara Ferdinanda I, a potom se vratio u rodni Versailles, gdje je 1856. godine umro.
Sedam godina kasnije bio je re-inkarnaran kao Alfred Bucherer (1863-1927). Postati će čuveni njemački fizičar, poznat po svojim eksperimentima sa relativističkom masom. Prema Wikipedijinom članku, on je bio prvi koji je upotrijebio frazu „Teorija relativnosti“. [Bucherer (1906) was the first who used — during some critical remarks on Einstein's theory — the expression "Einsteinian relativity theory / theory of relativity" ("Einsteinsche Relativitätstheorie").]
Bucherer je vjerovao u princip relativnosti, to jest da svi opisi elektrodinamičkih efekata trebaju sadržavati samo relativno gibanje tijela, a ne i etera. On je išao čak i korak dalje, te tvrdio da eter u fizikalnom smislu ne postoji. U skladu sa ovim pretpostavkama razvio je vlastitu teoriju 1906. godine.
Godine 1904. razvio je vlastitu teoriju elektrona. Neovisno o njemu, Paul Langevin je razvio sličnu teoriju 1905. godine. Bucherer-Langevin model bio je alternativa onom Hendrika Lorentza, Henri Poincare-a i Alberta Einsteina. Kasnije, Bucherer će biti kritički nastrojen prema općoj teoriji relativnosti, međutim ta je kritika bila odbačena zbog navodne pogrešne interpretacije Einsteinovih hipoteza.
Prošlo je 38 godina od smrti Alfreda Bucharera i on se bio (1965) ponovno inkarnirao u Americi kao Christopher Jon Bjerknes. Ovaj je pisac, norveško-židovskog porijekla poznat po kritičkom pisanju o Einsteinu. Zanimljivo je da njegova knjiga “Manufacture and Sale of St. Einstein” ima ukupno oko 2.800 stranica! Jasno, još je interesantnije što tu knjigu piše netko tko je bio izvorni autor fraze “teorija relativnosti”.

utorak, 20.08.2019.

TKO JE SADAŠNJA INKARNACIJA RASPUTINA?

Pitanje iz naslova sigurno je zanimljivo mnogima, jer tokom zadnjih stotinjak godina ispreplelo se zaista mnogo legendi o čudnom ruskom duhovnjaku, Grigoriju Efimoviču Rasputinu (1869-1916). O njemu su snimani filmovi, pisane knjige i posvećivane pjesme (npr. Rasputin od grupe Boney M).
Rasputin je bio mistik i samozvani 'sveti čovjek', koji se bio sprijateljio sa carom Nikolajem II, te stekao značajnu reputaciju i utjecaj na carskom dvoru. Njegovo porijeklo bilo je skromno, rođen je u seljačkoj obitelji u Sibiru. Do svoje 28. godine života vodio je normalan obiteljski život, a onda se, nakon duševne krize (u astrologiji se to zove kriza Saturnovog ciklusa) preobratio na religiju, te postao lutajući redovnik. Uživao je znatnu popularost među narodom, zbog svojih duhovnih iscjeljenja. Osvojio je i simpatije nekih lokalnih glavara ruske pravoslavne crkve, koji su ga preporučili rektoru Teološkog seminara u St. Petersburgu.
U glavni grad je došao negdje oko 1905. godine, te se upoznao sa utjecajnim članovima Crkve. Kao karizmatična osoba, pročuo se i u redovima aristokracije. Najzaslužnije za njegov dolazak na carski dvor bile su dvije crnogorske princeze, Milica i Anastasija (koje su se bile udale za dva careva nećaka). U početku se samo povremeno sastajao sa carom, do onog trena, kada je carska familija postala uvjerena da Rasputin posjeduje izvanredne iscjeliteljske moći, koje mogu pomoći careviću Alekseju. Kada je Rasputin u nekoliko navrata doista pomogao Alekseju, da se bolje osjeća, i prebrodi krize koje mu je donosila bolest hemofilija, bilo je jasno da će se ustaliti na dvoru.
Uvjerenje članova carske obitelji, ponajviše carice Aleksandre o njegovom čudotvorstvu, donijelo je Rasputinu značajan povlašteni status, a zatim i moć na dvoru. On je, sa svoje strane, obilato koristio povlastice koje je bio dobio. Uskoro postaje kontroverzna figura – optuživali su ga da je heretik, za seksualne prijestupe, za neprilične utjecaje na cara, čak se i šuškalo o njegovoj vezi sa caricom.
Protiv njega bili su i neki članovi visokog plemstva, i visoki crkveni krugovi, te su zahtijevali njegovo povlačenje sa dvora. Možda i nesvjesno, Rasputin je pridonio smanjivanju ugleda kod carovih podanika.
Dva puta je pokušan atentat na njega. Prvi iz 1914. je bio neuspješan, no ipak atentatorica Čionija Guseva uspjela je nanijeti ozbiljnu ozljedu Rasputinu, od koje se ipak bio oporavio. Drugi je pokušaj, onaj iz prosinca 1916. bio ozbiljniji. Grupa konspiratora, predvođena princom Feliksom Jusupovim, pri samom kraju godine uspjela je namamiti Rasputina u zamku, u podrumu prinčeva doma. Atentator Jusupov ispalio je iz neposredne blizine tri hica, od kojih je jedan bio smrtonosan. Tu se životna priča duhovnjaka i čudotvorca Rasputina prekida, a započinje legenda...

Po mojem mišljenju, 24 godine kasnije, Grigorij Jefimovič se ponovo inkarnirao u Velikoj Britaniji. Rođen je 1940. godine kao Nik Turner, u obitelji kazališnih glumaca. Kao mlad čovjek, najprije je namjeravao školovati se za inženjera, a onda je završio na brodu, gdje je radio u trgovačkoj mornarici. Potom putije po Evropi, radeći razne poslove. Sa muzikom se prvi puta sreće 1967. godine, u jednom putujućem glazbenom cirkusu, gdje je radio kratko vijeme. Iako je posjedovao određeno znanje o duhačkim instrumentima (klarinet i saksofon) nije se smatrao dovoljno kompetentnim sviračem, sve dok nije bio upoznao neke jazz muzičare, koji su mu rekli da nije važna tehnička perfekcija, već izražajnost u sviranju. Tada je odlučio priključiti se nekom rock bandu.
Rock enciklopedija časopisa New Musical Express iz 70tih ovako opisuje članove grupe Hawkwind. „Osnovani od Davea Brocka i Nika Turnera, Hawkwind su započeli kao nestalna skupina „otkačenih“ iz Notting Hilla, predjela Londona, koji su se specijalizirali za 'lebdeće' improvizacije na temu određenog riffa“. Godine 1970. Hawkwind su imali malo, ali fanatično sljedbeništvo. Početkom 70tih nastupali su besplatno na svakoj dobrotvornoj ili drugoj priredbi koja im se učinila simpatičnom, kako veli NME-ova enciklopedija. Godine 1972. Hawkwind su snimili svoj najveći uspjeh, singl „Silver Machine“. Nakon ovog početnog uspjeha u grupi je stalno dolazilo do promjena, a i suosnivač Nik Turner je napustio grupu 1976. godine.
Za vrijeme svoje solo karijere Nik Turner je snimio svoj solo projekt, na kojem svira flautu u Velikoj piramidi u Egiptu, gdje su mu dozvolili da provede neko vrijeme snimajući svoju glazbu. Po povratku u Englesku, snimio je album, u suradnji sa gitaristom Steve Hillage-om. Surađivao je i sa drugim poznatim rock glazbenicima, Steve Peregrine-om iz T Rex-a, Stingom i grupom The Stranglers, te sa drugim, manje poznatim alternativnim muzičarima. Ostao je aktivan i tokom ovog desetljeća, iz Wikipedijinog članka vidi se da mu je ove godine izašao novi CD „Final Frontier“ (Purple Pyramid).
Dakle, moguće je da netko u jednom životu bude duhovnjak, a u drugom glazbenik. Sam Turner (79) vjerojatno da nije svjestan čija je inkarnacija, a više ni ne izgleda kao u mladosti, sa dugom kosom i bradom. Numerologija se podudara, 'Nik' daje 8, kao i 'Efimovič'. 'Nik Turner' daje 5, kao i dan i mjesec rođenja Rasputina.

ponedjeljak, 19.08.2019.

TKO SU JOŠ BILI KOMPOZITORI SA BROADWAY-A?

Idući nekom logikom, može se pretpostaviti da nisu samo do sada pronađeni Bono i dvojac Lennon/McCartney bili u prošlom životu skladatelji musicala i opereta. Pošto je od 60tih nadalje izašao u prvi plan čitav jedan niz kompozitora, koji su ujedno bili i izvođači svojih autorskih skladbi, doista mislim da stoji pretpostavka da su u svojim prošlim životima bili također skladatelji.
I stvarno, ako se čovjek malo zagleda u te slike broadwayskih kompozitora sa početka, ili prvih par decenija prošlog stoljeća, primijetiti će sličnost sa kompozitorima pjevačima i sviračima; dolaze asocijacije na uspješne singer-songwritere, a koji su se pojavili od 60tih i 70tih, uglavnom, te par novijih. Jasno, pošto nisu na Google imageu na raspolaganju slike baš za svakog skladatelja iz druge polovine 19. i početka 20tog stoljeća, nije moguće u potpunosti naći ni njihove sadašnje inkarnacije. Ipak, za neke, za koje slike imamo, postoji također i numerološka podudarnost, tako da su to vrlo vjerojatno njihove inkarnacije. Evo, nabrojati ću, abecednim redom, koje sam to kompozitore pop/rock skladbi uspio prepoznati:

ANSELM GOETZL – GREG LAKE
ANTONIN DVOŘAK – BENNY ANDERSON
GUSTAVE KERKER – BRIAN WILSON
GEORGE GERSHWIN – ROGER WATERS
HAROLD FRASER – DAVE GROHL
JOHN PHILIP SOUSA – DAVID GILMOUR
JOSEPH HART – BURT BACHARACH
KARL LUDWIG HOSCHNA – JASENKO HOURA
LESLIE STUART – DAVID BOWIE
REGINALD DE KOVEN – RICK WAKEMAN
RICHARD WHITING – ELTON JOHN

EX-BEATLE U NOVOJ INKARNACIJI POSTAJE DURANOVAC

Škotlanđanin Stuart Sutcliffe, kako mnogima nije poznato, originalni je bas gitarist grupe The Beatles. Napustio je band prije nego li je postao svjetski poznat, kako bi nastavio svoju karijeru kao likovni umjetnik, pošto je prvotno studirao na liverpulskom umjetničkom koledžu. Upravo se njemu i Lennonu pripisuje, da su iznašli ime grupe, po uzoru na američke The Crickets, čiju su glazbu obojica voljeli. (U prethonoj inkarnaciji Krešimir Mišak bio je zakratko član te grupe, o čemu sam nedavno pisao.)
Dok je svirao početkom 60tih sa Beatlesima u Hamburgu, bio se upoznao sa umjetničkom fotografkinjom Astrid Kircherr, sa kojom se zaručio. Po napuštanju grupe, upisao je Umjetnički koledž u Hamburgu, gdje mu je mentor bio Eduardo Paolozzi, kasniji pop artist – govorio je kako mu je Sutcliffe bio jedan od najboljih studenata. Već je odranije dobivao pohvale za svoje likovne uratke, u stilu apstraktnog ekspresionizma.
Za vrijeme studija u Njemačkoj, Sutcliffe je počeo ispoljavati određene zdravstvene tegobe – teške glavobolje, te osjetljivost na svjetlo. U travnju 1962. godine, kolabirao je usred predavanja, nakon što se žalio na bolove u glavi. Njemački doktori su ga pregledali više puta, no nisu uspjeli otkriti uzrok njegovih glavobolja. Nakon što je ponovo kolabirao 10. travnja, bio je odvežen u bolnicu, međutim umro je u kolima hitne pomoći, na putu za bolnicu. Kao uzrok smrti kasnije je bio naveden izliv krvi u mozak, teško krvarenje u desnoj moždanoj ventrikuli.

Slučaj inkarnacije Stuarta Sutcliffe-a, po mojem mišljenju pripada među tzv. „crosover lives“, dakle, gdje se životi dvaju osoba 'preklapaju', odnosno gdje se duša neko vrijeme prije smrti rascijepi, te naseli tijelo novorođene osobe, slično kao kod slučaja Ingrid Bergman. U ovom spomenutom slučaju to se desilo samo nekoliko tjedana prije smrti glumice, no u slučaju Stuarta Sutcliffe-a, to se desilo godinu i deset mjeseci prije smrti.
John Taylor, bas gitarist slavne grupe Duran Duran rodio se 20. lipnja 1960. godine u mjestu Sollihul u Warwickshire-u. Svirao je u grupi od njenog osnivanja 1978. godine do 1997. godine, kada je nastavio sa solo karijerom, te nekim filmskim projektima. Osnovao je svoju vlastitu etiketu B5 Records, imao je glavnu ulogu u filmu Sugar Town, te u pola tuceta drugih filmova. Pridružio se grupi Duran Duran prilikom ponovnog okupljanja grupe 2001. godine, te ostao s njima (četiri od pet originalnih članova).
Kako sam nadošao na pomisao da je Stuart Sutcliffe prethodna inkarnacija John Taylora? Obojica slično izgledaju, bas gitaristi u velikim bendovima, rođeni su bliskih datuma (prvi 23. lipnja, a drugi 20. lipnja), zatim puno ime 'Stuart Fergusson Victor Sutcliffe' daje istu numerološku vrijednost kao 'John Taylor' (9). Mislim, dakle, da se radi stvarno o „crossover lives“ tipu inkarnacije.

DAVID CROSBY JE INKARNACIJA BRANWELL BRONTE-A (A NE LENNON)

Branwell Bronte bio je engleski slikar i pisac iz 19. stoljeća, manje poznatiji brat čuvenih sestara, od kojih je Emily Bronte vjerojatno najpoznatija. On je godine 1840. izradio svoj autoportret, kao crtež koji ga pokazuje u profilu. Ima određenih sličnosti sa Lennonom, međutim ne radi se o njegovoj inkarnaciji (kako smatra W. Semkiw), već američkog glazbenika iz 60tih koji mu je sličio – Davida Crosby-ja (iz grupe Crosby, Stills, Nash & Young; sjećanje na nedavnu obljetnicu Woodstocka)). Ako autoportret-crtež postavimo uz sliku Crosby-ja iz 60tih u profilu (pogledaj sliku), vidjet ćemo da ipak bolje odgovara. Ime i prezime Branwell Bronte daje numerološki 9 i 7, a David Crosby daje 7 i 9. Zbroj je u oba slučaja 16, odnosno sedam.
Mislim, dakle, da je inkarnacija Lennona ipak Maximilian Leuchtenberg, a ne Branwell Bronte, kako to tvrdi Walter Semkiw. Tu je također jedan glazbenik iz 19. stoljeća, imenom Gustav Adolf Merkel (1827-1885), koji također podsjeća na Lennona. Njegova je inkarnacija Robbie Robertson, vođa grupe The Band iz 60tih. 'Gustav Adolf' daje numerološki 1, kao i 'Robbie', a i prezime 'Robertson'.

ponedjeljak, 12.08.2019.

PAUL JE BIO GEORGE, A JOHN JE BIO IVAN (NA BROADWAYU)

O Paulu McCartney-u kao kompozitoru musicala na Broadwayu, George-u M. Cohan-u (u prošloj inkarnaciji) već sam bio pisao prošli mjesec, u postu „Paul McCartney: Give My Regards To Broadway“. Tada sam spomenuo da je inkarnacija njegovog bliskog suradnika Sam Harrisa iz tog doba bio Ray Davies. I sam sam se upitao, uostalom kao i vi koji čitate ovaj blog, zar je moguće da u toj broadwayskoj priči nije bilo i Johna Lennona? I zato sam odlučio malo bolje 'pročešljati' kompozitore sa Bradwaya sa kraja 19. te početka 19. stoljeća.
Trud se izgleda isplatio, jer sam (prvi?) došao do zaključka da je Lennonova prošla inkarnacija skladatelj musicala imenom Ivan Caryll (1861-1921).
Caryll je bio belgijski pisac opereta i muzičkih komedija na engleskom jeziku. Njegova je karijera obuhvaćala više faza u razvoju muzičkog teatra, i on se uspješno prilagođavao svakom novom trendu. Njegovi prvi veliki uspjesi vezani su za teatre na londonskom West Endu, dok je na Broadwayu proveo zadnjih desetak godina karijere. Jedna zanimljivu podudarnost nailazimo u Wikipedijinim člancima o Cohanu i Caryllu: obojica su na vrhuncu karijere imala po pet vlastitih musicala istodobno na repertoaru teatara (prvi na Broadwayu, a potonji na West Endu).

Dok je Cohan potekao iz obitelji putujućih vodviljskih zabavljača, Caryll je bio akademski školovani glazbenik – studirao je na konzervatoriju u Liege-u, a potom u Parizu. Preselio se u London 1882. godine. Tamo je važio za jednog od najbolje odjevenih muškaraca, kao ekstravagantni rasipnik i velikodušni domaćin, zabavljajući svoje prijatelje iz teatarskih krugova u prinčevskom stilu.
No, na samom početku Ivan Caryll nije dobro zarađivao, tako da je morao davati poduke ženama u predgrađu. Nakon što je uspio prodati neke svoje pjesme jednom teatarskom producentu, dobio je mjesto glazbenog redatelja u dva londonska kazališta. Teatarsku karijeru započeo je 1886. godine. Komponirao je veoma brzo. Često bi skočio do Pariza, da izvidi ima li neki muzički komad, kojeg bi on mogao prepjevati na engleski.
Na prijelazu stoljeća, Ivan Caryll postaje sve uspješniji. Interesantno je (s obzirom na prethodni post) da je komponirao jednu operetu (The Duchess of Dantzic) koja je govorila priču o Napoleonu i Madam Sans-Gene, pralji koja se udala za maršala Lefebvra te postala vojvotkinja. Prvo desetljeće novog stoljeća bilo je doba velikih uspjeha na West Endu, no Caryllovi su se musicali isto tako izvodili na kontinentu, u Parizu i Beču.
Kao što je već ranije rečeno, Caryll se 1911. preselio u New York. Komponirao je više od tuceta broadwayskih musicala. Bio je poznat po raskošnom životu dostojnog princa, zvali su ga Faboulous Felix – iamao je apartmane u Londonu i Parizu, kao i raskošnu vilu sa pet kupaonica...
No, nije doživio duboku starost; umro je u 61. godini života, od izliva krvi u mozak, za vrijeme proba musicala „Little Miss Ruffles“, preimenovanog nakon njegove smrti u „The Hotel Mouse“ i premijerno izvedenog naredne godine na Broadwayu.
Ivan Caryll imao je dvije supruge. Prva se zvala Geraldine Ulmar, i po meni ona je inkarnacija Cynthije Powell Lennon. Druga je bila Maud Hill, i moguće je da se radi o inkarnaciji Yoko Ono (nema slike na Google Image-u), pogotovo jer njihova imena imaju i prezimena istu numerološku vrijednost (9).

petak, 09.08.2019.

JOHN LENNON BIO JE UNUK CARICE JOSEPHINE

U 19. stoljeću Paul McCartney bio je kralj Velike Britanije George IV. Što je u 19. stoljeću bio John Lennon? Pretpostavka je bila da je morao isto biti neki visoki aristokrat.
Josephine je bila prva Napoleonova supruga, međutim to nije bio njen prvi brak. Prije njega bila je udata za markiza Alexandre de Beauharnais-a [inkarnacija Tom Riley], koji je bio giljotiniran za vrijeme tzv. Vladavine terora (a ona zatvorena u tamnici Carmes, sve do pet dana nakon njegovog smaknuća). Njeno dvoje djece postat će značajno po tome što se nastavljaju na evropske kraljevske loze.
Kći Hortense de Beauharnais se udala za Louisa Bonaparte-a [inkarnacija Darko Milinović] godine 1802. Sin Eugene de Beauharnais [inkarnacija David Duchovny] borio se kao Napoleonov zapovjednik na raznim bojištima Evrope, da bi se skrasio konačno u Bavarskoj i nakon poraza prekinuo odnose sa dinastijom Bonaparte i Francuskom. Postat će otac bavarskog vojvode Maximiliana Leuchtenberga, aristokrata koji je inkarnacija iz 19. stoljeća slavnog Johna Lennona. (Sličnost se može primijetiti na Lennonovim fotkama sa brkovima, negdje iz 1967.g.) Kako vele o njemu enciklopedijski članci, bio je pristala izgleda, dobro obrazovan i zainteresiran za kulturna postignuća.

Sa dobrim izgledom i manirama impresionirao je rusku vojvotkinju Mariju Nikolajevnu [inkarnacija Cynthia Powell Lennon]. Ubrzo je bilo jasno da su stvoreni jedno za drugo, te su se 1839. godine vjenčali. Njezin otac, ruski car Nikola I [inkarnacija Vladimir Putin] nije baš bio zadovoljan sa njezinom izborom, pogotovo jer je zet bio rimo-katolik i dolazio iz familije Bonaparte. Protiv vjenčanja bila je i Maximilianova majka, Augusta od Bavarske, zbog straha od rusifikacije posljednjeg muškog izdanka obitelji. Par je bio ostao živjeti u Rusiji, i imali su sedmero djece. Palača u kojoj su živjeli bila je sva ispunjena umjetničkim djelima. (Da vas podsjetim, i John i Cynthia Lennon su pohađali umjetnički koledž.)
I vojvotkinja i Maximilain imali su dakle umjetničke sklonosti. Njega je k tome privlačila i znanost – bio je član ruske Akademije. Pošto se dobro razumio u rudarstvo, car ga je imenovao na čelo vladinog odjela za rudarsku mašinogradnju. Godine 1843. Maximilian je postao predsjednik ruske Akademije umjetnosti.
No, iako su se doimali kao skladan par, njihova je veza bila pukla koncem 40tih godina. Maximilian je bio postao ozlogašeni ženskar, dok je njegova supruga također započela vanbračnu vezu sa drugim muškarcem. Vojvoda Maximilian je bio zaradio tuberkulozu za vrijeme njegovih rudarskih istraživanja na Uralu. Pokušaji liječenja na toplijoj klimi bili su neuspješni, tako da je 1852. preminuo.

'ISPRAVKA NETOČNOG NAVODA'

U postu „Lisa Jane Persky je doista inkarnacija Annie Besant“ potkrala se jedna greška. Andy Zax, za kojeg se Lisa Jane Persky udala 2008. godine nije inkarnacija njenog prvog (i jedinog) supruga iz prošlog života Franka Besanta, već vanbračnog partnera iz pred-teozofskih dana, Charlesa Bradlaugh-a. Za razliku od prvog, za kojeg ne postoji slika na Google image-u, za potonjeg postoji, i ne ostavlja sumnje da se radi upravo o njemu pošto je sličnost veoma velika. K tome, numerologija se još bolje poklapa sa Andy Zax-om. (Samo ime 'Charles', te ukupno ime i prezime daju 4, kolika je i numerološka vrijednost prezimena 'Zax'.)

četvrtak, 08.08.2019.

POTOMSTVO I LJUBAVNICE VOJVODE FILIPA OD ORLEANSA

Vojvoda Philippe d'Orleans imao je ukupno šestoro djece, troje sa prvom, i troje sa drugom suprugom. Od njih šest, dvoje (točnije dva sina) je umrlo u ranom djetinjstvu. I što se tiče potomstva, postoje neke frapantne podudarnosti, isto kao kod dviju supruga, kao što sam već bio naveo u postu „Prethodna inkarnacija Marije Terezije“.
S prvom suprugom Henriette of England imao je dvije kćeri, Marie Louise d'Orleans (1662-1689) [inkarnacija Angelina Jolie] i Anne Marie d'Orleans (1669-1728) [inkarnacija Sandra Antolić]. Prva je bila također kći u prethodnoj inkarnaciji vojvode, dok je druga u narednoj inkarnaciji postala njegova unuka.
S drugom suprugom Elizabeth Charlotte imao je sina i kćerku, Philippe II d'Orleans (1674-1723) [inkarnacija Robert Stack] i Elisabeth Charlotte d'Orleans (1676-1744) [inkarnacija Amy Davidson]. Sin će postati u narednoj inkarnaciji unuk, a kći – nevjerojatno – njegova majka u njegovoj narednoj inkarnaciji, tj. majka cara Franje I. Vojvoda Philippe I umro je 1701. godine; Sveti rimski car Franjo I rođen je kao vojvoda od Lorraine 1708. godine. Vojvodina kći Elizabeth Charlotte bila se udala 1698. godine za Leopolda, Vojvodu od Lorraine, i Franjo (Francois Etienne) je bio njihovo deveto po redu dijete.
Koliko se može vidjeti iz Wikipedijina članka, vojvoda Philippe I imao je jednu ljubavnicu, imenom Laura Mancini. Njezina je inkarnacija u 20. stoljeću Ann Sheridan/Amanda Bynes. Po mojem mišljenju, u ovoj se inkarnaciji pojavljuje i buduća supruga iz 19. stoljeća, Susan Huntington Dickinson [inkarnacija Mia Kovačić]. Međutim, u ovoj inkarnaciji, ona je kao markiza Louise de la Valliere – ljubavnica kralja Luja XIV, vojvodinog brata. Pretpostavljam (iako naravno ne mogu biti siguran) da je ona u svojoj idućoj inkarnaciji postala ljubavnica cara Franje I (car je važio kao 'serijski preljubnik').
I na kraju, da se osvrnem i na neke navodne muške ljubavnike vojvode Philipe-a I. Velim navodne, iz nekoliko razloga. Citat iz Wikipedije: „Another lover of Philippe at this time was Antoine Coiffier, the Marquis d'Effiat. The latter had entered Philippe's life as captain of the chase and stayed in his household until Philippe's death.” Antoine Coiffier Marquis d'Effiat je umro 1632., a Philippe I rođen je 1640. Prema tome, nisu bili čak ni suvremenici, a kamoli ljubavnici. U Wikipedijinom članku o vojvodi Philippe-u općenito prevladavaju tonovi tabloidnog stila pisanja, a time se ozbiljna povijest ne bi smjela baviti. Po meni, cilj je bio dijela (anti-rojalistički nastrojenih) francuskih povjesničara ocrniti što više kraljevsku dinastiju, posebno njene članove u 17. i 18. stoljeću.

TKO JE DANAS RUDOLF STEINER?

Godine 1913. cijela je njemačka sekcija Teozofskog društva istupila iz društva, zbog nesuglasica sa sjedištem organizacije u Adyaru. Na čelu nove organizacije bio je mistični filozof imenom Rudolf Steiner.
Osnivač Antropozofskog društva, dakle Rudolf Steiner bio je rodom iz ovih naših krajeva, točnije iz mjesta Donji Kraljevec kod Čakovca. Njegov se otac, kao zaposlenik na austrijskoj željeznici, morao često seliti, tako da se familija u času njegovog rođenja zatekla u malom međimurskom selu. Steiner je studirao prirodne znanosti i filozofiju na Bečkom univerzitetu, napisao čitav niz djela sa pdručja mistične filozofije, da bi onda došao na čelo njemačkih teozofa.
Poslije raskinuća sveza sa Teozofskim društvom, bioje utemeljio jednu vrstu kulturalnog centra nazvanog Goetheanum. Ovaj kulturalni centar bavio se velikim rasponom aktivnosti, u raznim područjima - matematika, medicina, biodinamička agrikultura, škola slikanja, govorničke vještine, kazališne umjetnosti i euritmike.
Tko bi mogao biti inkarnacija ovog neobičnog, nesvakidašnjeg lika? Je li netko od lica koje gledamo takorekuć svakodnevno na TV imalo nalikuje Steineru?
Već dugo pratim TV seriju „Lud, zbunjen, normalan“, uostalom kao i mnogi drugi Hrvati i drugi, sa područja bivše Jugoslavije. Jedan od likova pokazuje zbunjujuću sličnost sa Rudolfom Steinerom. Je li to moguće? Pa da li je Rukfaš doista njegova inkarnacija? Meni se čini da jest. Crte lica – odgovaraju, pa čak i Farukove (inače se zove Senad Bašić) supruge, u usporedbi sa Anne Eunike, Steinerovom suprugom. To je to. A numerologija – i 'Rudolf Steiner' i 'Senad Bašić' – čista desetka.

TKO JE DANAŠNJA INKARNACIJA EDWARDA BULWER-LYTTONA?

Kada je grčki kralj Oto bio abdicirao 1862. godine, Bulwer-Lyttonu bila je ponuđena kruna grčkog kralja, što je ovaj odbio. Englesko Rozikricijansko društvo (Rosicrician Society) osnovano godine 1867. tvrdilo je kako je on njihov 'veliki patron', što je ovaj poricao. Bez obzira na ovo, jedan broj ezoteričnih društava nastavioje sa prisvajanjem Bulwer-Lyttona kao njihivog, poglavito zbog nekih od njegovih djela, kao što je „Zanoni“, koje se dotiče rozikrucijanskih i drugih ezoteričnih pojmova.
Edward Bulwer-Lytton (1803-1873) bio je britanski pisac i političar. Bio je član Konzervativne partije i obnašao je neke značajne državničke dužnosti, kao što je državni sekretar za kolonije, za vrijeme vladavine kraljice Viktorije.
Bulwer-Lyttonova književna karijera otpočela je 1820. godine, izdavanjem zbirke pjesama. Njegov književni opus je obuhvaćao djela sa područja historijske fikcije, misterije, romanse, okultnog te znanstvene fantastike. Postao je popularan sa djelima napisanih tijekom 30tih i 40tih godina 19. stoljeća: Godolphin (1833), The Pilgrims of the Rhine (1834), The Last Days of Pompeii (1834), Rienzi, Last of the Roman Tribunes (1835) Leila; orThe Siege of Granada (1838) I Harlod, the Last of the Saxons (1848).
Bulwer-Lytton napisao je mnoga druga djela, uključujući The Coming Race ili Vril: The Power of the Coming Race (1871), što se primicalo njegovom interesu za okultno i pridonijelo rastu science-fiction žanra. Radi se o priči o jednoj podzemnoj rasi, koja je popularizirala teoriju o šupljoj Zemlji. Termin ‘vril’ bili su prisvojili okultisti i teozofi i od tada termin ‘vril’ će se razviti u jednu od glavnih ezoteričnih tema.
Po meni, naredna inkarnacija Bulwer-Lyttona mogla bi biti – američki rock muzičar iz ranih 60tih David Box (1943-1964). On je bio pod snažnim utjecajem svojeg zemljaka Buddy Holly-ja, pa je čak bio neko kratko vrijeme zamijenio kao frontmana grupe The Crickets, nakon Holly-jeve smrti. Surađivao je sa još jednim Teksašaninom, Roy Orbisonom. Ono što je definitivno čudno, jest činjenica da je Box nastradao također u padu malog aviona, baš poput svojeg prethodnika u grupi The Crickets.
Box je dakle umro mlad, imao je svega 21 godinu. Taj let avionom trebao je biti neka vrsta šale, no završilo je tragično. David Box i njegova dva prijatelja ‘oteli’ su Billa Daniela, koji se upravo bio zaputio prema koledžu, gdje je imao predavanja. Mali zrakoplov bio je kasnije pronađen na području Houstona.
David Box bio je naučio svirati gitaru od svojeg oca, a dobio ju je na poklon za svoj osmi rođendan. Na njegov stil je utjecao Buddy Holly. Kada je iamo 15 godina, formirao je svoj band The Ravens, u kojem je svirao gitaru i pjevao. Karijeru je otpočeo u rodnom gradu Lubbock. Pošto je gitarist i vokal grupe The Crickets bio otišao u vojsku, David Box je zauzeo ispražnjeno mjesto i uskoro otišao na snimanje nove singl ploče grupe u Los Angeles. Njegova vlastita pjesma “Don’t Cha Know” bila je na A strani, dok je Holly-jeva “Peggy Sue Got Married” bila na B strani. Ovo je bio posljednji singl grupe The Crickets na etiketi Coral Records.
E sad, što mislite, tko je inkarnacija Bulwer-Lyttona i Davida Box-a? Po meni – Krešimir Mišak, voditelj emisije “Na rubu znanosti”. Poput Bulwer-Lyttona, i on je pisac, i to posebno na području znastvene fantastike. K tome, također je muzičar, svira gitaru u bandu… Naravno, tu je i fizička sličnost sa obojicom. Zanimljive su podudarnosti u datumima rođenja. Dan i mjesec rođenja Bulwer-Lyttona daju 7+5=12, upravo kao ime i prezime pjevača Davida Box-a (‘David’ ima vrijednost 7, a ‘Box’ 5). David Box je rođen 11. kolovoza, a Mišakov datum rođenja, kao i prezime ima numerološku vrijednost 11.

LISA JANE PERSKY JE DOISTA INKARNACIJA ANNIE BESANT

Moram priznati da sam prethodni post pisao malo na brzinu, i nisam baš dobro proučio sve linkove vezane za njega. No, uglavnom intuicija me je dobro poslužila – izgleda da sam pronašao ono što sam dugo tražio. (Knjige Leadbeatera i Besant bile su moje omiljeno štivo tokom zadnjih par decenija.) Dakle, čini se da je Gary Valentine doista reinkarnirani Charles W. Leadbeater, a njegova djevojka iz Blondie/CBGB dana iz 70tih, Lisa Jane Persky – inkarnacije Annie Besant. K tome, izgleda da je sadašnji suprug Lise Jane, historičar pop/rock glazbe i producent Andy Zax – inkarnacija supruga Annie Besant; on je u 19. stoljeću bio protestantski svećenik imenom Frank Besant i od njega je ona bila preuzela prezime.
Umjetnica Lisa Jane Persky i bas gitarist grupe Blondie Gary Valentine 'kliknuli' su se na prvu, što bi se reklo, jednostavno zato što je njihova veza bila takva i u prošlom životu. Upravo njoj je posvetio pjesmu I'm Always Touched by Your Presence Dear– jedini Top 10 hit koji u tekstu spominje riječ 'teozofija'. Među njima je (vjerojatno kao kod Leadeatera i Besant) postojala neka vrsta telepatske komunikacije. Kada bi Gary odlazio na turneju, ona je imala točan osjećaj kada će je nazvati, i obrnuto. Često bi njih dvoje otrili kako razmišljaju u isto vrijeme o istoj stvari, pa čak i imaju zajedničke snove...
Iako je njihova veza bila jaka toliko da to spada u domenu parapshiholoških fenomena, iapk je na kraju pukla. U jednom interviewu Persky je objasnila kako se između njih ispriječio rock'n'roll/showbiz životni stil, no iako je ljubavna veza bila završena, ostali su i dalje dobri prijatelji. Možda je Gary više patio zbog puknuća veze jer joj je govorio kako je ona njegova muza, tako da bez nje nema ni više inspiracije pisati pjesme...
Moguće je čak da je ljubavno razčaranje pogurnulo karijeru Gary Valentine-a kao duhovnog pisca. Persky veli da cijeni njegove knjige („I was and I'm glad that he's writing books – Turn Off Your Mind, Dead Letters, his shorter books on Steiner and Jung, there are so many great ones.“)
Njihovi su se interesi u 70tim podudarali, jer je ona pisala članke za New York Rocker magazin, te bila ujedno i fotoreporter, pa su njene fotografije značajan dokument tadašnje new wave scene, koja se vrtjela oko poznatog CBGB kluba, gdje su nastupali pored Blondie, također Ramonesi, Talking Headsi i drugi sastavi tog vremena. Također se bavila vizulanom umjetnošću. Njeni umjetnički kolaži su se pojavili u publikacijama Los Angeles Timesa i La Style, a dobila je i priznanje za svoj dizajn od Print magazina. Ipak, najvećim dijelom je u razdoblju nakon 1980. bila angažirana kao glumica, na filmovima i TV serijama. Njabolje jej poznata po ulogama u filmovima „The Great Santini“ i „Peggy Sue Got Marrried“.
Lisa Jane Persky udala se 2008. godine za rock historičara i producenta Andy Zax-a, kao što je rečeno – njenog supruga iz prošle inkarnacije.
Što se tiče numerologije, postoji dobra podudarnost između Annie Besant i Lise Jane Persky, a isto tako između Frank Besanta i Andy Zax-a. 'Annie Besant' ima numerološku vrijednost 10, kao i dan i mjesec rođenja Persky (5/5). Frank Besant daje 11, baš kao i datum rođenja Andy Zax-a.

srijeda, 07.08.2019.

DA LI JE GARY VALENTINE INKARNACIJA C.W. LEADBEATERA?

Do sada ni uz najbolju volju nisam uspijevao pronaći sadašnju inkarnaciju jednog od vodećih imena teozoskog pokreta iz 19/20. stoljeća, Charlesa Webstera Leadbeatera. Postoji samo par njegovih fotografija u poznoj dobi, gdje su mu kosa i brada već sasvim bijeli. Stoga, ako njegova inkarnacija naprimjer ne nosi bradu, a nosi naočale posao je dosta otežan. Ipak, mislim da sam uspio pronaći njegovu inkarnaciju.
Stariji ljubitelji pop/rock glazbe iz 70tih i 80tih sjećaju se grupe Blondie. Jedan od njenih osnivača bio je tada mladi 20godišnji bas gitarist Gary Valentine. On je autor jednog od najvećih hitova grupe, pjesme „I'm Always Touched by Your Presence Dear“ iz 1978. godine. Ova pjesma ima začuđujuće snažnu liriku, koja svojom jačinom nadmašuje sve ostale hitove grupe Blondie - liriku prožetu mističnim ugođajem („Coming into contact with outer entities/We could entertain each one with our theosophies“). Kako jednom 20godišnjaku mogu uopće pasti na pamet tako snažni stihovi? Možemo zabaviti jedno drugo svojim teozofijama?! Na jednoj slici iz 70tih vidimo Gary Valentine-a u zagrljaju sa jednom djevojkom, čije crte lica podsjećaju na – Annie Besant. (Zove se Lisa Jane Persky, glumica, spisateljica i fotograf). Da li je možda njena inkarnacija?
Gary Valentine je bio pseudonim Gary J. Lachman-a, čovjeka koji je 90tih godina, negdje nakon 40. godine života napustio bavljenje pop i rock muzikom da bi se posvetio pisanju. Bio je novinar u nekoliko dnevnih listova i magazina, da bi 2001. godine napisao prvu knjigu, naslovljenu „Turn Off Your Mind: The Mystic Sixties and the Dark Side of the Age of Aquarius“. Tu su knjigu literarni kritičari označili kao „revizionističku historiju kontrakulture šezdesetih“. Uslijedila je knjiga „New York Rocker: My Life in The Blank Generation” (2002) o njujorškim danima kada je sa Blondie i drugim new wave grupama nastupao u klubu CBGB.
Međutim, potom se počeo sve više baviti čisto spiritualnim temama. Tako piše knjigu o svijesti “A Secret History of Consciousness” (2003). Piše knjige o mističnim filozofima: Swedenborgu, Rudolfu Steineru, C.G. Jungu, H.P. Blavatsky… Godine 2011. napisao je knjigu “The Quest For Hermes Trismegistus From Ancient Egypt to the Modern World”, zatim 2015. knjigu “The Secret Teachers of the Western World”, a najnovija mu se knjiga zove “Dark Star Rising: Magick and Power in the Age of Trump”.
Da li je Gary Valentine (a.k.a. Gary Joseph Lechman) odista inkarnacija Ch. W. Leadbeatera? Ne bih se začudio. U svakom slučaju, numerologije njihovih imena se dosta dobro poklapaju. “Charles Webster Leadbeater” ima istu numerološku vrijednost kao ‘Gary Joseph’ (9), zatim ‘Charles’ ima istu numerološku vrijednost kao ‘Gary Joseph Lachman’(4). Numerološku vrijednost 9 ima također dan i mjesec rođenja Gary J. Lachmana (24/12).

(I'M ALWAYS TOUCHED BY YOUR) PRESENCE DEAR
Was it destiny
I don't know yet
Was it just by chance?
Could this be Kismet?

Something in my consciousness told me you'd appear
Now I'm always touched by your presence dear

When we play at cards you use an extra sense
You can read my hand, I've got no defence
When you sent your messages whispered loud and clear
I am always touched by your presence dear

Floating past the evidence of possibilities
We could navigate together, psychic frequencies

Coming into contact with outer entities
We could entertain each one with our theosophies

Stay awake at night and count your R.E.M.'s
when you're talking with your super friends
Levitating lovers in the secret stratosphere
I am still in touch with your presence dear

BONO VOX – INKARNACIJA KOMPOZITORA VICTORA YOUNG-A

Moram priznati da nisam neki fan grupe U2. No, što se tiče pjevača grupe, poznatog pod pseudonimom Bono Vox ili samo Bono, imam već duže vrijeme osjećaj sličan kao kod Paula McCartney-a, kao neka vrsta deja-vu-a, ili kao da se znamo iz neke prethodne egzistencije. Tek nedavno sam razjasnio ovaj neodređeni osjećaj, kada sam ugledao sliku američkog kompozitora Victora Younga (1900-1956). Znam da sam njegove pjesme volio, a kada sam vidio spisak njegovih najpoznatijih kompozicija, i sam sam se začudio – to su zaista klasični evergreeni, koji se pamte. Pretpostavljam da sam u prošlom životu, kao Humphrey Bogart, također volio Youngove kompozicije.
Samo da spomenem one najpoznatije: „When I Fall in Love“ (poznata u izvedbi Nat King Cole-a iz 1956.), „Around the World“ (tema iz istoimenog filma), „Golden Earrings“ (veliki hit iz 1947. za Peggy Lee), „Johnny Guitar“ (iz istoimenog filma).
Victor Young je rodom iz Chicaga, i u ranoj mladosti je boravio u Poljskoj (gdje je studirao na konzervatoriju) i u Rusiji, gdje je svirao za cara Nikolu. Po dolasku boljševika na vlast vratio se u Ameriku, u Chicago, da bi potom otišao u Los Angeles, gdje je našao angažman kao violinist u jednom orkestru. Njegova diskografska karijera je započela 1930. godine, kada je uradio aranžman u sporijem ritmu za pjesmu „Stardust“, koja će u takvoj verziji postati vrlo popularna. Pjesmu je ponudio tada mladom pjevaču Bingu Crosbyju, koji je od tada postao jedan od najvećih američkih pjevača, i što je bio početak njihove duge suradnje. U prvoj polovini 30tih je napisao glazbu za par musicala, a sredinom 30tih odlazi u Hollywood, gdje postaje skladatelj filmske glazbe.
Čak je 22 puta bio nominiran za Oscara za svoje filmske uratke. Posthumno je osvojio Oscara za glazbu u filmu „Around the World in Eighty Days“ (1956).
Postoje neke koincidencije između Victora Younga i Humphrey Bogarta. Young je rođen nekoliko mjeseci nakon Bogarta, i umro je nekoliko mjeseci prije njega. Otprilike u isto vrijeme njih su se dvojica preselila u Los Angeles, odnosno Hollywood. Tokom 30tih, 40tih i 50tih godina dali su svoj značajni doprinos filmskoj umjetnosti. Da li su se poznavali? Mislim da je to vrlo vjerojatno. U ovim novim životima dan i mjesec rođenja (a i godine) su nam vrlo blizu: 10/5/1960 (Bono) i 9/5/1962 (ja).
Numerologija isto tako potvrđuje fizičku sličnost Bona Vox-a i Victora Young-a: 'Victor Young' daje 9, isto kao 'Paul' (pravo ime Bono-a) i 'Vox'. 'Young' ima istu numerološku vrijednost kao datum Bonova rođenja (4).
NAJPOZNATIJE KOMPOZICIJE VICTORA YOUNGA
• "Sweet Sue" w. Will J. Harris m. Victor Young (1928)
• "Can't We Talk It Over?" w. Ned Washington m. Victor Young (1930)
• "Got The South In My Soul" w.m. Ned Washington, Victor Young & Lee Wiley (1932)
• "I Don't Stand a Ghost of a Chance with You" w. Bing Crosby & Ned Washington m. Victor Young (1932)
• "Street of Dreams" w. Sam M. Lewis m. Victor Young (1932)
• "Waltzing in a Dream" w. Ned Washington, Bing Crosby m. Victor Young (1932)
• "A Hundred Years from Today" w. Ned Washington & Joe Young m. Victor Young (1933)
• "Love Me" w. Ned Washington m. Victor Young (1933)
• "Give Me A Heart To Sing To" w. Ned Washington m. Victor Young (1934)
• "Stella by Starlight" w. Ned Washington m. Victor Young (1944)
• "Love Letters" w. Edward Heyman m. Victor Young (1945)
• "Golden Earrings" w. Jay Livingston & Ray Evans m. Victor Young (1946)
• "When I Fall in Love" w. Edward Heyman m. Victor Young (1952)
• "Blue Star" w. Edward Heyman m. Victor Young (1955)
• "Around the World" w. Harold Adamson m. Victor Young (1956)
• "Written on the Wind" w.m. Sammy Cahn & Victor Young (1956)

utorak, 06.08.2019.

ŠTO JE POSTAO VLADIKA PETAR PETROVIĆ NJEGOŠ U NAREDNIM ŽIVOTIMA?

Petar II Patrović-Njegoš (1813-1851) bio je crnogorski vladika, pjesnik i filozof. Ostao je upamćen, pored svojih posebnih literarnih djela ‘Gorski vijenac’ i ‘Luča mikrokozma’ također po pokušaju ujedinjavanja crnogorskih plemena i uspostavljanju centralizirane države. Njegova porezna pollitika bila je izuzetno nepopularna, prouzročila je nekoliko pobuna. Njegova vladavina je bila isto tako obilježena sa konstantnim političkim i vojnim bitkama sa Otomanskim carstvom. Njegoš je ipak bio postavio temelje moderne crnogorske države, te uveo suvremene političke koncepte, te će po tome biti upamćen u povijesti.
Na domaćem planu, Njegoševu vladavinu su obilježili konflikti sa Vukom Radonjićem [inkarnacija Milo Đukanović] koji je obnašao funkciju guvernadura, jednu vrstu svjetovnog vladara. Klan Radonjića je smatrao da je njihova moć jednaka onoj vladike u svjetovnim poslovima države. Sa Njegošem na tronu, zahtjevi Radonjića su prerasli u pokušaj ostvarivanja pune kontrole nad sekularnim državnim poslovima. Zbog šurovanja sa Austrijom, zbor poglavara crnogorskih plemena je lišio dužnosti Vuku Radonjića, te ga osudio na smrt.
Petar Petrović-Njegoš je naprotiv tražio savezništvo sa Rusijom, i u tu svrhu više puta posjetio ruskog cara. Tako je 1833. godine Njegoš posjetio cara Nikolu I [inkarnacija Vladimir Putin], od koga je dobio I novčanu pomoć. Potkraj Njegoševe vladavine, ipak su prijateljske veze sa Rusijom oslabile.
Njegoš je bio osnovao prve osnovne škole u Crnoj Gori, pismeni ljudi u to vrijeme su se mogli izbrojati na prste. Na svojem drugom putovanju u Sv. Petrograd, Njegoš se nekoliko tjedana zadržao u Beču, (zadržavši se u razgovorima sa Vukom Karadžićem, koji je bio pisao etnografsko djelo o Crnoj Gori) što mu je ruski car zamjerio. Također, bio je pobudio sumnje austrijskog kancelara von Metternich-a, pošto ga je smatrao liberalom i revolucionarom. Nakon ovog drugog posjeta St. Petersburgu Njegoš je pristupio daljnjoj modernizaciji crnogorske države. Sjeverno od Cetinja izgradio je sebi novu rezidenciju, sa obrambenim kulama. Ta je rezidencija bila popularno zvana Biljarda, zbog toga što je na drugom katu centralna prostorija imala bilijarski stol.
Godine 1841. Njegoš je pristupio normalizaciji odnosa sa Austrijom, postigavši sporazum o austro-rnogorskim granicama. Nakon sporazuma došlo je i do poboljšanja trgovinskih veza između dviju zemalja. Godine 1846. Crnu je Goru zadesila velika suša, praćena glađu, što je Osman-paša iskoristio da nahuška crnogorske plemenske vođe protiv Njegoša. On je veći dio 1846. bio proveo u Beču, gdje je nadgledao štampanje i izdavanje svojeg najvažnijeg djela “Gorski vijenac”.
Oko 1849. godine, Njegoš je počeo pokazivati izrazite simptome tuberkuloze, da bi već naredne godine zdravstveno stanje postalo vrlo teško. Suočivši se sa neumitnim završetkom, sastavio je oporuku, kako bi spriječio eventualnu borbu za vlast nakon njegove smrti. Umro je u listopadu 1851. godine, u 38. godini života. (Naslijedio ga je Danilo I, a njegovu inkarnaciju vjerujem da Crnogorci ne žele znati. No, svatko tko se pažljivije zagleda, pogoditi će o kome je riječ…)
Petar Petrović-Njegoš dakle zanimljiv je lik na povijesnoj sceni južnoslavenskih naroda, kao obrazovani vladar, pjesnik i filozof. Što li je mogao postati u narednoj inkarnaciji, pitate se?

Njegoš se ponovno rodio u austrijskom gradiću Baden nedaleko Beča, 1873. godine. Zvao se Maximilian Goldmann. Prvo je radio kao bankovni službenik, da bi uporedo uzimao poduku iz glume. Ovo drugo je prevladalo u njegovim interesima, pa je uskoro počeo nastupati na pozornicama Beča, Salzburga i Berlina, pod novim umjetničkim imenom Max Reinhardt. Karijera mu je bila u stalnom usponu, tako da je postao direktor manjeg kazališta, prije dolaska nacista na vlast. Bio je režirao I nekoliko filmova. Emigrirao je najprvo u Britaniju, a potom u SAD, gdje je 1940. postao naturalizirani građanin. Svoj prvi film u SAD je režirao već prije definitivnog preseljenja, godine 1935. – “A Midsummer Night’s Dream”, filmska adaptacija poznatog Shakespeare-ovog djela. Na Broadway-u je bio režirao također nekoliko kazališnih komada. Posljednji se zvao “Sons and Soldiers” iz 1943. godine. Te je godine i umro, u New Yorku, od srčanog udara.
Slijedeća je inkarnacija Njegoševa još nevjerojatnija. On je ponovno građanin SAD, no o njemu ima na internetu vrlo malo podataka. Zove se Fritz Springmeier, po meni ima oko 70 godina, i autor je niza knjiga sa područja teorija zavjere. Prvotno je istraživao vezu između Jehovinih svjedoka i masonerije. Među prvima je (od male skupine novih teoretičara zavjere, aktivnih u nekoliko zadnjih desetljeća) zadstvorio opću teoriju o tome, tko kontrolira svijet i kako. Naznačio je 13 familija koje čine ovu grupu, koja vlada svijetom, te piše o njihovom bogatstvu i političkoj moći i utjecaju. Do podataka iz svojih knjiga vjerojatno je došao preko pripadnika tajnih službi (možda vojnih). Za sebe navodi da je studirao na elitnoj vojnoj školi West Point. Godine 2003. bio je osuđen na devet godina zatvora zbog (nedokazane) upletenosti u pljačku banke 1997. u Portlandu. Pošto se tokom zadnjih godina ne čuje ništa o njemu, moguće je da su ga masoni-iluminati uspjeli potkupiti (ne vjerujem da su ga likvidirali).
Jednako kao i Icke, bio je u prošlom životu istaknuti mason (kao Petar Petrović-Njegoš, za Max Reinhardta nisam našao podatke). Malo numerologije: Petar II Petrović-Njegoš ima istu numerološku vrijednost kao ‘Max’ (1), dok puno ime ‘Max Reinhardt’ ima istu numerološku vrijednost kao prezime ‘Springmeier’(3). Iz priloženih slika očita je fizička sličnost, u sve tri inkarnacije.

KAPETAN MORGAN POSTAO JE ŠAMPION BILIJARA (U SLIJEDEĆOJ INKARNACIJI)

Kapetan Morgan (1774-1826) je vjerojatno najpoznatiji anti-mason ikada. Rođen u mjestu Culpeper, Virginia, živio je veći dio života u Bataviji, država New York. Bavio se kamenoklesarskim i zidarskim zanatom, a imao je i manju prodavaonicu. Godine 1825. Morgan je dobio visoki sedmi stupanj Royal Arch (Kraljevski luk) od Western Star Chapter #33 u mjestu Le Roy, država New York. Potom je postao član Lože br. 433 u Bataviji. Kada je bio najavio da će objaviti knjigu u kojoj objelodanjuje masonske tajne, najprije je bio uhićen na osnovu izmišljenih optužbi, a postom jednostavno – nestao. Njegov nestanak, a potom misteriozna smrt, inicirali su snažan anti-masonski pokret u SAD.
Mnogi su napustili redove framasona. Među njima je bio i mladi odvjetnik Millard Fillmore [njegova je inkarnacija Alec Baldwin] budući 13. predsjednik SAD. Predsjednik SAD bio je u vrijeme 'slučaja Morgan' - John Quincy Adams [bio je moj brat u tom životu, njegova je inkarnacija skladatelj Charles Ives,] sin bivšeg predsjednika Johna Adamsa [bio je moj otac u tom životu, sadašnja inkarnacija Russell Crowe]. Mada mu je otac bio mason, John Quincy imao je negativan stav prema masoneriji. Iz njegova tri pisma povjesničaru pukovniku Williamu Leet Stone-u može se iščitati da je bivši predsjednik Thomas Jefferson „koristio masonske lože za subverzivne iluminati svrhe“.
Već sam bio pisao o prijašnjoj inkarnaciji kapetana Morgana, radi se o jezuitskom učenjaku Jeanu Hardouinu (1646-1729). Hardouin je poznat po tome što je tvrdio da su grčki i rimski klasici patvorina i produkt srednjevjekovnih redovnika. Također sam pisao i o sadašnjoj inkarnaciji kapetana Morgana, a to je William Lyne, autor sa područja teorija zavjera.

Između smrti kapetana Morgana (1826) i rođenja Williama Lyne-a (1938) postoji pozamašan jaz, od preko 100 godina. Tko je bio u narednoj inkarnaciji William Morgan, pitate se. Odgovor je malčice iznenađujući. Zamorivši se izgleda od eksponiranja zavjera u prethodne dvije inkarnacije, odlučio se u novoj inkarnaciji baviti – bilijarom.
William A. Spinks (1865-1933) bio je nekoliko puta prvak Pacifičke obale, zatim borac za titulu svjetskog šampiona u više disciplina igara bilijarskim štapom, a poznat je i po tome što je bio (ko)inventor moderne krede za bilijarski štap. Ta kreda, naime, poboljšava impakt vrha štapa i bilijarske kugle, dajući joj usto i željeni spin.
Spinks je rodom iz Kalifornije (San Jose), no većinu svoje profesionalne karijere je proveo u Chicagu. Na vrhumcu, bio je jedan od najpopularnijih američkih igrača bilijara. On još uvijek drži svjetski rekord po broju bodova osvojenih za redom za određeni tip udarca (tzv. 'balkline'). Ovo je možda najstariji svjetski rekord, jer traje od 1912., dakle više od stotinu godina.
Pored karijere u bilijaru, Spinks se također bavio unosnim biznisom vezanim za prodaju sportske opreme. Bio je investitor, te direktor naftne kompanije, a vodio je i dvije farme (jednu za uzgoj cvijeća, a drugu za uzgoj voća).
Godine 1891. Spinks je oženio stanovitu Claru Alexandriu Karlson. Zanimljivo, ona poprilično nalikuje na Lucindu Morgan, suprugu iz prethodne inkarnacije. William A. Spinks umro je 1933. godine u Monroviji, Kalifornija. Pet godina kasnije inkarnirati će se u Big Springsu, Texas kao William Lyne.
Kao što vidimo, u svakoj novoj inkarnaciji on naginje ka nečem novom. W. Lyne bio je član masonskog podmlatka (De Molay Order), tajne službe Zračnih snaga, ilustrator, slikar, skulptor, bavio se biznisom nekretninanma, istraživao alternativne metode proizvodnje energije, elektromagnetizam...
Čak u tri inkarnacije zvao se William. 'William Morgan' ima istu numerološku vrijednost kao i 'William Spinks' (5). Prezime Lyne isto tako daje peticu. Prezime pak 'Hardouin' daje četvorku, baš poput 'Morgan' i 'Spinks'.

ŠTO JE JÜRI LINA BIO U PRETHODNIM ŽIVOTIMA?

Thaddeus Stevens (1792-1868) bio je američki političar, kojemu je prva politička afilijacija bila Anti-masonska partija, osnovana 1828, dvije godine nakon smrti kapetana Morgana. Stevens je ubrzo postao prominentan u pokretu, te prisustvovao na prve dvije konvencije stranke 1830. i 1831. godine.
Rođen je u ruralnom Vermontu, no bio se preselio u Pennsylvaniju, te ubrzo postao uspješni odvjetnik u Gettysburgu. U rujnu 1833. godine bio je izabran u predstavnički dom države Pennsylvanije kao anti-mason. Nakon završetka mandata Johna Quincy-ja Adamsa 1829, koji je bio kritički raspoložen prema masoneriji, dolazi na čelo SAD Andrew Jackson, mason koji je ismijavao oponente reda. Anti-masonska stranka postala je opozicija Jacksonu. Kolega odvjetnik James Buchanan rekao mu je da može napredovati u politici ako se priključi demokratima, no on nije pristao.
Za Stevensa, anti-masonerija bila je postala sredstvo oponiranju Jacksonu, pretpostavka je da je iz osobnih razloga osjećao animozitet spram masonerije, pošto ona brani članstvo osobama sa invaliditetom. (Stevens je od rođenja imao zgrčeno stopalo, te hramao.) Godine 1835. doošlo je do raskola među demokratima, što je anti-masone stavilo u kontrolu legislature. Stevens jeubrzo došao u sukob sa nekim vodećim političarima, uključujući guvernera Pennsylvanije George Wolf-a. Godine 1836. Stevens nije bio ponovno izabran u predstavnički dom, a tematika anti-masonerije kao da je odumirala u Pannsylvaniji. Unatoč tomu, Stevens je ostao oponent reda do kraja života, odnosno 1868. godine.

Godine 1884. Thaddeus Stevens je ponovno inkarniran, ovaj puta kao Jaan Anvelt (1884-1937), sovjetski revolucionar i lider estonske komunističke partije. On je također bio prvi predsjednik vlade Sovjetske republike Estonije.
Bio je rođen u siromašnoj seljačkoj obitelji (kao u prošlom životu) u mjestu Oorgu, no obrazovao se i postao nastavnik u školi. Iz mjesta Dorpat bio se preselio u St. Petersburg, te pridružio boljševičkoj partiji. Za vrijeme studija vanredno je studirao pravo na petrogradskom univerzitetu (1907-1912).
Učestvovao je u Oktobarskoj revoluciji, nakon njenog poraza u baltičkim zemljama bio se povukao u ilegalu, da bi kasnije, 1924. učestvovao u državnom udaru u Estoniji. Nakon 1925., započinjen karijeru komunističkog rukovodioca u SSSR-u. Između 1926. i 1929. bio je politički komesar u sovjetskim zračnim snagama. Nakon toga, obnaša visoke dužnosti u civilnom zrakoplovstvu, između 1929. i 1935. godine. U narednom periodu, do 1937. godine bio je na mjestu izvršnog sekretara odjela, unutar Kominterne. Tada dolazi u nemilost Staljina. U prosincu 1937. godine, nakon brutalnog saslušavanja, u kojem su mu nanešene teške tjelesne ozljede, umire, da bi bio proglašen neprijateljem naroda. Rehabilitiran je posmrtno, 1956. godine, od strane predsjednika Hruščova.
Jaan Anvelt je bio ponovno inkarniran u Estoniji, nekih 12 godina kasnije, ovaj put kao Jüri Lina. Iako je anti-masonski pisac i autor nekoliko knjiga sa područja konspirologije, meni osobno nije nikad bilo jasno da li je on ustvari istovremeno i mason, ili bivši mason. Jer, spominje čitav niz loža, evropskih, i koliko se sjećam i američkih, koje je bio posjetio skupljajući materijale za svoju knjigu „Architects of Deception“ iz 2004. godine. Naime, slobodno je 'vršljao' po njima (a poznata je podozrivost masonerije prema 'intruderima') prekapajući po njihovim bibliotekama i arhivima. Da li je masonima samima bilo u interesu da izađe knjiga poput „Architects of Deceptions“, ili se Lina poslužio lukavstvom, rekavši masonima da piše pro-masonsku knjigu? Ni sam nisam načisto sa tim, no morali su znati, jer je naravno i prethodna knjiga, „U znaku Škorpiona“ bila anti-masonski intonirana. U njoj piše o Lenjinu i Trockom i drugim revolucionarima kao masonima.
«U biblioteci Velike lože Engleske našao sam mnoge knjige o magiji, okultizmu i drugim fenomenima koji nemaju oficijelnu eksplanaciju, uključujući UFO-e. Svi pokušaji da se unutar EU formira jedna UFO komisija kako bi oficijelno istražila čudne izvještaje o slučajevima, su propali. Framasoni su izgleda veoma zainteresirani za leteće tanjure i skupili su mnoštvo informacija o temi, no izvana, oni su najveći skeptici na svijetu.» ('Architects of Deception')
Po ovome, onda, UFO zavjere su najveća tabu-tema. Jedini koji se drznuo iznijeti pravu istinu o ovome je William Lyne – inkarnacija kapetana Morgana!

subota, 03.08.2019.

DAVID ICKE – INKARNACIJA ALBERTA MACKEYA, PISCA MASONSKE ENCIKLOPEDIJE

Ono što imam zajedničko sa Davidom Icke-om u pogledu re-inkarnacija jest da je Kaley Cuoco bila naša majka, moja u 17. stoljeću, kao francuska kraljica a njegova krajem 18. stoljeća, kao austrijska carica Marija Terezija od Sicilije i Napulja. Kao nadvojvoda Josef Franz, najstariji sin cara Franje II, on je bio prvi u liniji nasljedstva trona, međutim, umro je u rujnu 1807. godine, kao dijete. Iste se godine, već u ožujku inkarnirao kao dr Albert Mackey, i to je slučaj tzv. ‘crossover lives’. Iako Ellen A. Mogensen smatra da je takav tip inkarnacije, kada dolazi do preklapanja života (duša se već prije smrti preseli u novo tijelo) iznimno rijedak, ja ipak mislim da je to malo češći slučaj.
Dr Albert Mackey bio je mason 33° i najistaknutiji masonski povjesničar 19. stoljeća. Teoretičar zavjera David Icke spominje ga u svojoj knjizi „The Biggest Secret“, navodeći njegovu definiciju riječi „hoodwinked“. Ovu riječ možemo slobodno prevesti sa „zaslijepljen“, u smislu obmanut, prevaren. Mackeyeva definicija za „hoodwink“ glasi „A symbol of the secrecy, silence, and darkness in which the mysteries of our art should be preserved from the unhallowed gaze of the profane“.
Ovo je zapisao Albert Mackay, vrlo vjerojatno najveći sveznadar među masonima 19. stoljeća. (Napisao je obimno djelo od 2.000 stranica „Encyclopedia of Freemasonry“ posve sam, bez ičije pomoći.)
David Icke je naveo taj citat ne sluteći da ga je zapravo on sam napisao, u prošloj inkarnaciji. Upravo je on, David Icke inkarnacija Alberta Mackeya u 20. stoljeću. Iznenađenje? Njihove slike pokazuju više nego očiglednu sličnost, i jedan i drugi pokazuju sklonost ka pisanju obimnih djela, za koja se ljudi koji ih pročitaju, pitaju kako je moguće da je to djelo samo jednog čovjeka. Albert Mackey nije odustao od pisanja svoje enciklopedije, ni kada je za period od godinu dana bio praktički slijep, disfunkcionalnog vida, pa je morao diktirati svojim kćerima, što da pišu. David Icke, sa druge strane imao je problema sa prstima, posve ukočenima od posljedica artritisa, no nije ni on odustajao od pisanja obimnih djela. No, čini se da je ipak tako – jedan od najvećih masona 19. stoljeća u 20. se stoljeću, dakle, inkarnirao kao jedan od najvećih protivnika masonerije.
Što je Davida Icke-a natjeralo da se u drugoj polovini 20. stoljeća inkarnira kao 'konspirolog'? (Valja reći, za one koji to možda ne znaju da je prije toga Icke bio profesionalni nogometaš i sportski novinar na BBC-u.) Ako čovjek ima neku svoju slobodnu volju prilikom biranja životne sudbine u narednoj inkarnaciji, kako to da je odabrao baš ovo?

Pošto je Albert Mackey umro 1881, godine, a Icke rođen 1952. godine, bilo je logično pretpostaviti da je u međuvremenu bila još jedna inkarnacija. Moje je uvjerenje da je Mackey bio najprije inkarniran kao Arthur Edward Barstow (1888-1942), britanski general sa službom u Indiji. Dakle, ovaj je general poginuo u II svjetskom ratu u Malajskoj bitci, zapovijedajući 9. Indijskom divizijom. Ubili su ga Japanci prilikom prelaska demoliranog mosta. Tijekom I svjetskog rata borio se na Zapadnom frontu, zapovijedajući jedinicom 15th Ludhiana Sikhs. Barstow je poznat i po jednom djelu sa područja etnologije, koje je bio objavio 1928. godine (The Sikhs: An Ethnology). Da li je general bio mason? Za ovo nemamo podataka.
Sve tri inkarnacije obilježava dakle spisateljska djelatnost, doduše u srednjoj inkarnaciji, kao generala Barstowa samo simbolički, tek sa jednom knjigom. Mackey i Barstow imali su rođendane veoma blizu – prvi je bio rođen na dan 13. ožujka, a Barstow na dan 17. ožujka, obojica znači u znaku Riba. K tomu, obojica imaju Mjesec u Biku, dakle u znaku u kojem je rođen Icke (29/4/1952).
Numerološke podudarnosti – prezime Mackey ima istu numerološku vrijednost kao Barstow (7). Istu numerološku vrijednost ima ime „David“. Datum rođenja Mackeya daje istu vrijednost kao puno ime i prezime Barstowa. Nisam mogao naći ime Mackeyeve supruge, no Nancy Barstow pokazuje numerološke podudarnosti sa Pamela Icke. Ime ‘Nancy’ ima istu numerološku vrijednost kao ‘Pamela Icke’ (6).

SVE MOJE INKARNACIJE 14-20. STOLJEĆE

Da još jednom rekapituliram sve moje dosadašnje inkarnacije, a koje sam uspio u zadnje tri godine pronaći:
1 - Venecijanski dužd Andrea Dandolo (1306-1354)
2 – Engleski kralj Henrik VI (1421-1471)
3 – Engleski kralj Edvard VI (1537-1553)
4 – Njemački izborni knez Fridrih V Falački (1596-1632)
5 – Francuski vojvoda Filip od Orleansa (1640-1701)
6 – Francuski vojvoda Franjo od Lorraine, Sveti rimski car Franjo I (1708-1765)
7 – Američki pravnik Charles Adams, sin predsjednika Johna Adamsa (1770-1800)
8 – Američki pravnik William A. Dickinson (1829-1895)
9 – Američki glumac Humphrey Bogart (1899-1957)

<	kolovoz, 2019					>
P	U	S	Č	P	S	N
			1	2	3	4
5	6	7	8	9	10	11
12	13	14	15	16	17	18
19	20	21	22	23	24	25
26	27	28	29	30	31

Siječanj 2024 (3)
Studeni 2023 (1)
Listopad 2023 (24)
Rujan 2023 (32)
Kolovoz 2023 (29)
Srpanj 2023 (13)
Lipanj 2023 (24)
Svibanj 2023 (14)
Travanj 2023 (10)
Ožujak 2023 (1)
Studeni 2022 (1)
Listopad 2022 (3)
Rujan 2022 (3)
Kolovoz 2022 (5)
Srpanj 2022 (2)
Lipanj 2022 (6)
Svibanj 2022 (6)
Travanj 2022 (5)
Studeni 2021 (2)
Listopad 2021 (1)
Rujan 2021 (8)
Kolovoz 2021 (4)
Lipanj 2021 (3)
Svibanj 2021 (1)
Travanj 2021 (1)
Veljača 2021 (2)
Siječanj 2021 (4)
Prosinac 2020 (2)
Studeni 2020 (13)
Listopad 2020 (7)
Rujan 2020 (14)
Kolovoz 2020 (14)
Srpanj 2020 (31)
Lipanj 2020 (3)
Ožujak 2020 (2)
Veljača 2020 (4)
Siječanj 2020 (1)
Rujan 2019 (17)
Kolovoz 2019 (28)
Srpanj 2019 (8)
Lipanj 2019 (6)
Svibanj 2019 (22)
Travanj 2019 (11)
Ožujak 2019 (11)
Veljača 2019 (11)
Siječanj 2019 (2)
Prosinac 2018 (4)
Studeni 2018 (6)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv