Henry Makow (70) i Christopher J. Bjerknes (54) su dva imena poznata onima koji prate konspirološku literaturu. Njih dvojica imaju najmanje dvije stvari zajedničke; obojica su židovskog porijekla i obojica su bili fizičari u svojim prošlim inkarnacijama. Bjerknes (o kome sam već pisao prošle godine) je sa mnom bio u rodu u 18/19. stoljeću, budući da je bio treći suprug moje praunuke Marije Luise od Parme. David Icke, kao što sam već bio pisao, bio je također moj praunuk i njen brat. (Interesantno kako do sada nisam uspio pronaći njenu inkarnaciju.)
Johan George von Soldner (1776-1833) bio je njemački fizičar, matematičar i astronom. Djelovao je prvo u Berlinu, a od 1808 u Minhenu. Iako potječe iz seljačke obitelji, uspio je steći dobru naobrazbu, dijelom i kao samouk. Godine 1797. došao je u Berlin, gdje je radio kao geometar, te je također proučavao astronomiju. Godine 1808. došao je u Minhen, gdje je za svoje teoretske radove iz geodezije, u vezi premjeravanja bavarskih zemljišta bio dobio plemićku titulu. Kasnije je bio imenovan direktorom opservatorija u Minhenu. Od 1828. godine zdravstveno mu se stanje pogoršalo, zbog problema sa jetrom, te je pet godina kasnije (1833) umro.
Soldner [čija je današnja inkarnacija Henry Makow] je ostao najviše upamćen po tome što je na temelju Newton-ove korpuskularne teorije zaključio da se svijetlo savija u blizini nebeskih tijela. Fizičar Philipp Lenard je optužio Einsteina da je (1911) objavio svoj rad u kojem plagira Soldnerove rezultate, u vezi gravitacijskog savijanja svjetla u blizini Sunca.
Soldner se ponovo inakrnirao kao duhovnjak, teozofske provenijencije. Godine 1882. rođen je kao Benjamin Parker Williams, no postat će kasnije poznat pod pseudonimom C.C. Zain. On je bio godine 1909. pozvan u Denver od strane organizacije Hermetic Brotherhood of Luxor, kako bi naslijedio Minnie Higgins, astrologinju. Cilj tog društva bio je da promiče jednu novu religiju, koja bi se zasnivala na astrologiji. Nakon nekoliko godina proučavanja, C.C. Zain je došao u Los Angleles (1915), te počeo održavati tamo sastanke. Društvo je imalo karakter tajnog sve do 1918. godine, kada je otvorilo vrata javnosti. Godine 1932. osnovana je nova organizacija, nazvana The Church of Light. Njena misija bila je da podučava, prakticira i širi religiozni svjetonazor njihove Religije zvijezda, način života za Doba Vodenjaka, prema pisanim radovima C.C. Zain-a.
C.C. Zain umro je 1951. godine, no prije toga 'posudio' je dio svoje duše Henry Makow-u, koji je rođen 1949. u Kanadi, te je i ovo jedan primjer reinkarnacije poznate kao „crossover lives“. (Već sam bio napomenuo, da za razliku od Ellen Mogensen, smatram kako je ovaj tip inkarnacije ipak češći, nego samo nula-cijelih-nešto promila.) Henry Makow postao je poznat po svojoj knjizi iz 2008. godine, „Illuminati: The Cult That Hijacked the World“.
Charles-Rene de Bombelles (1784-1856) bio je francuski oficir u austrijskoj vojsci. Godine 1834. bio je ušao u tzv. morganatski brak sa Marijom Luizom od Austrije, vojvotkinjom od Parme, prethodnom caricom Francuske i drugom suprugom Napeoleona Bonaparte-a. Prvotno je bio njezin komornik (glavni dvorski upravitelj). Bio je dakle njen treći suprug, a ona njemu druga žena. Njoj je to bio drugi morganatski brak, nakon onoga sa Napoleonom.
Bio je rođen godine 1784. u Versaillesu u aristokratskoj familiji. Njegova je obitelj izbjegla u Austriju za vrijeme revolucionarnih zbivanja u Francuskoj. U vrijeme Napoleonskih ratova borio se na francuskoj strani. Godine 1814. vraća se u Pariz, gdje je ađutant Karla Philipp-a, princa od Schwartzenberga. Nakon povratka u Pariz bio se oženio, no nakon pet godina braka bio je ostao udovac.
Nakon što je Maria Louisa od Parme bila ostala udovicom po drugi puta, nakon smrti Adama Alberta von Neipperg-a, prince Metternich je sugerirao da Charles-Rene postane komornikom vojvotkinje od Parme. Svoj je posao obavljao veoma dobro. Radeći kao komornik, bio se zbližio sa vojvotkinjom, te su se, na njen prijedlog, potajno vjenčali 1834. godine. U braku su ostali narednih 13 godina, sve do njezine smrti. Nakon toga, Charles-Rene je služio neko vrijeme na dvoru cara Ferdinanda I, a potom se vratio u rodni Versailles, gdje je 1856. godine umro.
Sedam godina kasnije bio je re-inkarnaran kao Alfred Bucherer (1863-1927). Postati će čuveni njemački fizičar, poznat po svojim eksperimentima sa relativističkom masom. Prema Wikipedijinom članku, on je bio prvi koji je upotrijebio frazu „Teorija relativnosti“. [Bucherer (1906) was the first who used — during some critical remarks on Einstein's theory — the expression "Einsteinian relativity theory / theory of relativity" ("Einsteinsche Relativitätstheorie").]
Bucherer je vjerovao u princip relativnosti, to jest da svi opisi elektrodinamičkih efekata trebaju sadržavati samo relativno gibanje tijela, a ne i etera. On je išao čak i korak dalje, te tvrdio da eter u fizikalnom smislu ne postoji. U skladu sa ovim pretpostavkama razvio je vlastitu teoriju 1906. godine.
Godine 1904. razvio je vlastitu teoriju elektrona. Neovisno o njemu, Paul Langevin je razvio sličnu teoriju 1905. godine. Bucherer-Langevin model bio je alternativa onom Hendrika Lorentza, Henri Poincare-a i Alberta Einsteina. Kasnije, Bucherer će biti kritički nastrojen prema općoj teoriji relativnosti, međutim ta je kritika bila odbačena zbog navodne pogrešne interpretacije Einsteinovih hipoteza.
Prošlo je 38 godina od smrti Alfreda Bucharera i on se bio (1965) ponovno inkarnirao u Americi kao Christopher Jon Bjerknes. Ovaj je pisac, norveško-židovskog porijekla poznat po kritičkom pisanju o Einsteinu. Zanimljivo je da njegova knjiga “Manufacture and Sale of St. Einstein” ima ukupno oko 2.800 stranica! Jasno, još je interesantnije što tu knjigu piše netko tko je bio izvorni autor fraze “teorija relativnosti”.
Post je objavljen 21.08.2019. u 17:01 sati.