My spiritual exercises
ponedjeljak, 12.08.2019.
PAUL JE BIO GEORGE, A JOHN JE BIO IVAN (NA BROADWAYU)
O Paulu McCartney-u kao kompozitoru musicala na Broadwayu, George-u M. Cohan-u (u prošloj inkarnaciji) već sam bio pisao prošli mjesec, u postu „Paul McCartney: Give My Regards To Broadway“. Tada sam spomenuo da je inkarnacija njegovog bliskog suradnika Sam Harrisa iz tog doba bio Ray Davies. I sam sam se upitao, uostalom kao i vi koji čitate ovaj blog, zar je moguće da u toj broadwayskoj priči nije bilo i Johna Lennona? I zato sam odlučio malo bolje 'pročešljati' kompozitore sa Bradwaya sa kraja 19. te početka 19. stoljeća.
Trud se izgleda isplatio, jer sam (prvi?) došao do zaključka da je Lennonova prošla inkarnacija skladatelj musicala imenom Ivan Caryll (1861-1921).
Caryll je bio belgijski pisac opereta i muzičkih komedija na engleskom jeziku. Njegova je karijera obuhvaćala više faza u razvoju muzičkog teatra, i on se uspješno prilagođavao svakom novom trendu. Njegovi prvi veliki uspjesi vezani su za teatre na londonskom West Endu, dok je na Broadwayu proveo zadnjih desetak godina karijere. Jedna zanimljivu podudarnost nailazimo u Wikipedijinim člancima o Cohanu i Caryllu: obojica su na vrhuncu karijere imala po pet vlastitih musicala istodobno na repertoaru teatara (prvi na Broadwayu, a potonji na West Endu).
Dok je Cohan potekao iz obitelji putujućih vodviljskih zabavljača, Caryll je bio akademski školovani glazbenik – studirao je na konzervatoriju u Liege-u, a potom u Parizu. Preselio se u London 1882. godine. Tamo je važio za jednog od najbolje odjevenih muškaraca, kao ekstravagantni rasipnik i velikodušni domaćin, zabavljajući svoje prijatelje iz teatarskih krugova u prinčevskom stilu.
No, na samom početku Ivan Caryll nije dobro zarađivao, tako da je morao davati poduke ženama u predgrađu. Nakon što je uspio prodati neke svoje pjesme jednom teatarskom producentu, dobio je mjesto glazbenog redatelja u dva londonska kazališta. Teatarsku karijeru započeo je 1886. godine. Komponirao je veoma brzo. Često bi skočio do Pariza, da izvidi ima li neki muzički komad, kojeg bi on mogao prepjevati na engleski.
Na prijelazu stoljeća, Ivan Caryll postaje sve uspješniji. Interesantno je (s obzirom na prethodni post) da je komponirao jednu operetu (The Duchess of Dantzic) koja je govorila priču o Napoleonu i Madam Sans-Gene, pralji koja se udala za maršala Lefebvra te postala vojvotkinja. Prvo desetljeće novog stoljeća bilo je doba velikih uspjeha na West Endu, no Caryllovi su se musicali isto tako izvodili na kontinentu, u Parizu i Beču.
Kao što je već ranije rečeno, Caryll se 1911. preselio u New York. Komponirao je više od tuceta broadwayskih musicala. Bio je poznat po raskošnom životu dostojnog princa, zvali su ga Faboulous Felix – iamao je apartmane u Londonu i Parizu, kao i raskošnu vilu sa pet kupaonica...
No, nije doživio duboku starost; umro je u 61. godini života, od izliva krvi u mozak, za vrijeme proba musicala „Little Miss Ruffles“, preimenovanog nakon njegove smrti u „The Hotel Mouse“ i premijerno izvedenog naredne godine na Broadwayu.
Ivan Caryll imao je dvije supruge. Prva se zvala Geraldine Ulmar, i po meni ona je inkarnacija Cynthije Powell Lennon. Druga je bila Maud Hill, i moguće je da se radi o inkarnaciji Yoko Ono (nema slike na Google Image-u), pogotovo jer njihova imena imaju i prezimena istu numerološku vrijednost (9).
