Ovaj je post namijenjen prvenstveno onima, koji i dalje podržavaju oficijelnu verziju starih Rimljana Ilira, te negiraju njihovu vezu sa Etrurcima. Mislim, da bi se mogli začuditi, kada pročitaju slijedeće retke. Uglavnom, neću dužiti. „In medias res“, što bi rekli stari Latini.
Rimski car Decije iz 3. stoljeća nove ere bio je zabilježen kao prvi ilirski car, ili kao prvi car ilirskog porijekla (i ujedno prvi veliki progonitelj kršćana). Rođen je dakle bio 201. godine u jednom mjestu blizu Sirmiuma, koje je nosilo čudan naziv – Budalia. Car Decije, osim što je bio rođen u mjestu čudna imena, također se i oženio ženom čudna imena – Herenia Cupressenia Etruscilla. Wikipedia veli samo da se pretpostavlja da su „njeni preci živjeli u Etruriji“. Svojeg starijeg sina Decije i Herenija nazvali su Herenije Etrusk (Herennius Etruscus), a mlađeg – Hostilijan. Stariji sin naslijedio je oca na carskom tronu, no uskoro je poginuo u borbi s Gotima. Mlađi, Hostilijan, također je bio jedan u nizu tzv. Vojničkih careva, i navodno je preminuo je kratko vrijeme nakon njegova oca, i brata, 251. godine.
Jesu li Iliri doista bili narod, koji je u antičko doba nastanjivao područje zapadnog Balkana? Iz mojih dosadašnjih postova vidljiv je moj skeptični stav prema Ilirtima, jednako kao i prema „starim Rimljanima“.
U antici je postojao grad Apolonija. Opća enciklopedija veli da je to „grad u zemlji Ilira, korintska kolonija“, te da je to „danas Pojan u Albaniji“. Međutim, ukoliko pogledamo na kartu Albanije, u blizini Pojana na JI zemlje nema nikakvog znaka, ni imena ostataka antičkog grada. Gotovo na istoj geografskoj širini, JZ, odnosno između Grada Fieri i mjesta Gryka na obali, ipak uočavamo tri točkice i ime – Apollonia.
Već sam jednom prilikom bio napisao , da je Ilirija izvorno bila samo mala pokrajina u Epiru, i ništa više. No, kasnije,kako veli enciklopedija naziv se proširio na plemena SZ dijela jadranske obale. Da li su onda i Histri i Liburni bili Iliri? Po meni, ne.
Ukoliko pogledamo na kartu zap. Balkana sa imenima navodnih ilirskih plemena, te ih onda usporedimo s imenima etrurskih gradova, doći ćemo do interesantnih podudarnosti. Pleme Liburna savršeno korespondira s etrurskim gradom – Liburna (danas Livorno), dok se pleme Norici dobro podudara sa etr. Gradom Northia (danas Norcia). Pleme Ardijejci odgovara etimološki drevnom antičkom gradu Ardea u Laciju (po meni etrurskom). K tome, dva navodno ilirska plemena sadrže u svojem imenu naziv za etr. božicu – Cereuni i Daunijci. Moje je mišljenje, stoga, da su Iliri zapravo bila etrurska plemena, i to u doba prije velikog teritorijalnog proširenja etrurskog carstva.
Postoje još dvije stvari, koje bacaju sumnju u postojanje Ilira, kao velikog saveza plemena. Prvo, čudi što jedan plemenski savez, ili narod, koji je stoljećima odolijevao čak i velikim državama i silama, i bio na relativno velikom stupnju razvoja, ostavlja za sobom od pisanih tragova samo jedan jedini natpis (nađen navodno kod Skadra), od svega tri riječi. Drugo, što se od vladara spominju svega nekoliko imena: kralj Agron, njegova supruga Teuta i sin Pines, drugi kralj Gencije, te vojskovođa Demetrije. Oni se mogu etimološki izvesti lako do grčkih (i lat.) riječi: Agron od agar – polje (i lat. agro), Teuta od tauto – isto, Pines od pinos – ploča, Gencije od genus – rod, te Demetrije, par exellence grčko ime. Čak iako je Ilirija bila jedna pokrajina u Albaniji, teško da današnji Albanci vuku genezu od Ilira. O tome svjedoči i ime njihovog glavnog grada Tirana (od grč. Tirrenoi, naziva za Etrurce)
U vodiču kroz Arheološki muzej u Puli (1984.) navodi se izrijekom samo jedan jedini eksponat kao etrurski. Radi se o etrurskoj urni, pronađenoj na arh. lokalitetu Picugi, kod Poreča. Nalazi sa tog lokaliteta smještaju se od IX do V stoljeća pr.n.e. Pošto u popratnom tekstu dijela izložbe, koji se odnosi na nalazišta u Picugima, Puli, Kaštelu (kod r. Dragonje), Novoj Vasi (kod Brtonigle), Bermu i Osoru nema spomena etrurskog imena, netko tko čita spomenuti vodič, ne može steći predodžbu o bilo kakvim Etrurcima, koji su živjeli u Istri. Jer, jedina spomenuta riječ, odn. pridjev u vodiču, „etrušćanska“ pisan je , odnosno štampan najsitnijim fontom. (Nalazi sa Osora na otoku Cresu se pripisuju Liburnima, kao što sam već spomenuo, njih držim nesporno etr. plemenom.)
Ima jedan interesantan citat iz spomenutog vodiča:“Na istarskim arheološkim nalazištima također ne predstavljaju rijetkost vaze iz sjeverne Apulije, daunijskog tipa, tankih stijenki, ukrašene geometrijskim motivima. One su kao veoma cijenjena uvozna roba dopremana u Istru morskim putem već prije V stoljeća pr.n.e.“ Navodi se također, da je taj tip keramike „u velikom broju zastupljen“ i u Nezakciju, i to već prije V stoljeća pr.n.e. (Uzgred budi rečeno, Nezakcij po meni vodi etimologiju od etr. riječi, koju su kasnije preuzeli Romani; nesatie – rum. glad.)
Jasno je, da su tzv. Iliri bili zapravo Etrurci, te da su već polovinom pprvog milenija prije nove ere bili na relativno visokom stupnju civilizacijskog razvoja. No, još su bila potrebna stoljeća da bi razvili svoje graditeljsko umijeće, odnosno bili u stanju graditi monumentalne hramove, amfiteatre, slavoluke i drugo.
U prethodna dva posta sam na prilično uvjerljiv način pokazao kako je moguće na raznim lokacijama nekadašnjeg „Rimskog carstva“ pronaći toponime, odnosno nazive mjesta, koji snažno ukazuju na vjerojatnost postojanja jedne velike etrurske države, u antičko doba. No, isto sam tako uvjeren, da postoje skeptici, koji i dalje tvrde da se tu radi o slučajnostima i koincidencijama. I zato sam se potrudio da nađem još sličnih primjera, dakle naziva naselja i drugih toponima, koja sadrže riječ „Tin“ ili „Uni“. (Ponekad je to teško, ne samo zbog promjene naziva tokom dugih stoljeća povijesti, već i zbog različitih varijanti istog naziva. Npr. Knin se nesumnjivo zvao Tinina, i to je etrurski naziv, dok je Tenen vjerojatno grčka inačica. Na karti Grčke primjerice možemo naći otok Tinos, no njegov grčki naziv jest Tenos. Jasno, u oba slučaja ime potječe od etrurskog „Tinija“.)
S obzirom da je Solin (Salona) bio nekad glavni grad rimske (odnosno etrurske) provincije Dalmatia, ima li nekih mjesta zanimljivih naziva u blizini? Ja sam na karti našao Slatine na Čiovu(otoku u neposrednoj blizini Splita), a u zaleđu mjesto Unešić. Također je blizu rijeka Cetina.
Jupiterov (odnosno izvorno Tinijin) hram postojao je i u Puli. A blizu Pule su Brijuni (po mom mišljenju izvorni naziv jest Briuni – etrurski), također sa ostacima hrama posvećenog kapitolijskoj trijadi. U neposrednoj blizini Brijuna nalazi se Štinjan. Dakle opet imamo dva toponima sa „Tin“. I još nešto - otok u Dalmaciji pod nazivom Unije udaljen je svega 30ak km od Pule. U centralnoj Istri, kod Pazina, nalaze se mjesta Tinjan i Katuni. Negdje u blizini, pretpostavljam da je morao postojati hram posvećen trijadi Tinia-Uni-Menrva. (Moguće je da je na njegovim temeljima sagrađen samostan Sv. Petar u Šumi.)
Zapravo je na području bivše Jugoslavije moguće naći još primjera, gdje se mjesta u vezi sa „Tin“ i „Uni“(Una) dobro podudaraju, odnosno na maloj su geografskoj udaljenosti jedno od drugog. Recimo na obali rijeke Une jest gradić Martin-Brod, upravo blizu ušća desne pritoke Unca u Unu. U Srbiji, odnosno Vojvodini imamo Apatin, koji je na samoj obali Dunava, dok je Negotin od iste rijeke udaljen oko 10 km. Tutin u južnoj Srbiji je oko 50 km daleko od Juničke pl. U Makedoniji je pak Negotino oko 35 km udaljen od rijeke Babuna (u blizini je i planina istog naziva), dok su između njih ruševine drevnog grada Stobi. (Ovdje bi valjalo još pripomenuti da niz etrurskih gradova ima nazive, koji završavaju na –una, kao primjerice Pupluna, Tarchubna, Vetluna, Catuna, Luna, Veltuna.)
Također, mogli bismo se zapitati, čega je Tinina bio glavni grad, u sklopu etrurskog carstva. Meni izgleda prilično logično, da je bio glavni grad ne samo neke lokalne županije, već i velike provincije, koja se nalazila vjerojatno na prostoru između Dalmacije i Panonije. Po meni, ta se provincija zvala „Romania“, a ne „Illyricum“. Na to upućuju najmanje dvije stvari. Prvo, naziv lokaliteta „Kapitul“, što asocira na Romu, glavni grad carstva (a i savršeno korespondira sa imenima Romul, Faustul, Katul, i drugima, pa čak i Bartul, kako se zvao svetac po kojem je crkva na kninskom Kapitulu dobila ime. Kao drugo, sačuvano je ime u vidu toponima Romanija, planine u blizini Sarajeva. (Inače bi sigurno neki toponim nosio ime Ilirija ili slično.)
Netko bi mogao primijetiti, da u neposrednoj blizini Rima nema mjesta, koja sadrže imena glavnih etrurskih božanstava. No, dva značajna toponima u Rimu sadrže ime „Tin“, to jest brežuljci Palatin i Aventin. Karta grada iz doba carstva pokjazuje da je na prvom bio hram posvećen Iovis Statoris-u. (Na obronku drugog bio je hram posvećen Minervi. Inače, poznata je činjenica da su kršćanske crkve najčešće bile građene na mjestima poganskih hramova. Jedan takav primjer jest crkva S. Maria sopra Minerva, također u Rimu.)
Dakle, božanstvo Jupiter (Tinia) imalo je više aspekata, odnosno pridjevaka. Naziv za grom i grmljavinu vjerovatno etimološki potječe od Tinia, kako u romanskim (rum. tunet), tako i u germanskim jezicima (eng. thunder). U prošlom postu smo vidjeli da naziv grada Tunisa u grč. inačici glasi Tines. (Iako u neposrednoj blizini Rima nema mjesta, koja asociraju na „Tin“ i „Uni“, na nekih 50-60 km naći ćemo gradove Nettuno i Latina. Još malo dalje nalazi se mjesto imenom – Pontinia.)
Što se tiče sjeverne Afrike, postavlja se pitanje, ima li još neki grad ili mjesto, koje asocira na etrurska božanstva? U Alžiru sam uspio tako naći „Tindauf“. Nisam bio siguran je li u bilo kakvom 'srodstvu' sa bogom Tinia, dok nisam pronašao nešto interesantno u knjizi „Mitologija i religija Etruraca“ sovjetske etruskologinje N.K. Tmofejeve. Naime, u dijelu knjige, koji govori o etrurskom panteonu (na osnovu kojeg je izveden rimski), spominje se brončani model jetre za proricanje iz Piacenze. Na njemu je ime boga Tinije spomenuto 4 puta. Jedno od imena glasi Tin Duf. Što savršeno korespondira sa alžirskim mjestom, pošto se na francuskom izgovara – „Tinduf“.
U prošlom postu sam iznio dvije pretpostavke, to jest:
1) da je Tinin(a) bio važan grad u etrurskoj državi
2) da je ta država bila mnogo veća no što to dopušta oficijelna znanost
Bio sqam prilično siguran u ono, što sam napisao. No, treba uzeti u obzir i one prigovore, koji vele da se može raditi samo o neobičnoj koincidenciji, tj. da se na malom prostoru nađu tri pojma, koja se savršeno logički povezuju i podudaraju (Kapitul, Tinina, Una).
I zato, kako bi na neki način, dao veću težinu ovoj mojoj hipotezi, potražio sam još nekoliko primjera. U tu svrhu jednostavno sam uzeo dvije mape Sredozemlja. Jednu historijsku, sa nazivima naselja iz doba „starih Rimljana“ i jednu suvremenu geografsku kartu.
Na povijesnoj mapi Rimske imperije, nakon kratkog traženja, našao sam grad zanimljivog imena – Tingis. To je u stvari antički naziv za današnji grad u Maroku, Tanger (pomislio sam), koji gleda na Gibraltarska vrata, te na španjolsku obalu na suprotnoj strani tjesnaca. No, ako zavirimo u Opću enciklopediju, saznat ćemo da se antički grad Tingis nije nalazi točno na istom mjestu kao dana Tanger, ali – bio je „u neposrednoj blizini“. Rimljani (čitaj: Etrurci) učinili su ga glavnim gradom zapadne Mauretanije (tzv. Mauretania Tingitana). Riječ Kapitul dakle asocira na glavni grad, i to je Tingis doista i bio.
Promatrajući tu istu kartu Mediterana u antičko doba nakon kraćeg vremena uočio sam još jedan grad, Gortyn na Kreti. Hajde da opet zavirim u Opću enciklopediju, pa je li moguće da je i on bio glavni grad. Da vidimo... 'Gortina' [grč. Gortine], drevni grad na Kreti, Grčka. Naseljen već u minojsko doba... a u rimsko doba bio je šta – glavni grad otoka i provincije.
Ne samo Tingis, već i Gortyn/Gortina bili su glavni gradovi.
Ima li nešto interesantno vezano za Kartagu, upitat će se netko. Odgovor je potvrdan. Za Kartagu je vezan Tunis, glavni grad istoimene države. (Jer se ruševine Kartage nalaze u neposrednoj blizini.) Pokušajmo izgovoriti „Tunis“ na francuskom... Tin'is. U jednom imenu imamo i Uni (etimol.) i Tin (fon.). Opet zavirujem u istu enciklopediju. „Kao Tines [grč. naziv] spominje se već početkom IV st.“ Završen citat.
Odlično. Sad se i skeptici moraju zamisliti nad ovim dodatnim „koicidencijama“.
Stari Etrurci bili su vješti graditelji, te su u antičko doba sagradili brojne svjetovne i sakralne građevine. Tako se i gradnja Rima odvijala po etrurskom planu, sa glavnim ulicama kardom i dekumanusom, koje su se križale pod pravim kutom (u čijem je sjecištu bio Forum, glavni gradski trg). Oficijelna historija Rima veli da su za vrijeme vladanja etrurskih kraljevabili naseljeni brežuljci u blizini prvonaseljenog, tj. Palatina. Potkraj kralčjevine (negdje oko 500. godine pr.n.e.) na brežuljku Kapitolij bio je podignut Jupiterov hram. Na tom je mjestu bila sxagrađena u XII stoljeću bazilika Aracoeli.
Zanimljivo je da se kod Knina nalazi arheološki lokalitet imenom Kapitul. Pošto se na tom lokalitetu nalaze ostaci bazilike sv. Bartula iz početka XII St, nadošao sam na pomisao da je na tom mjestu izvorno mogao stajati hram posvećen kapitolijskoj trijadi Jupiter-Junona-Monerva (ili etr. Tinia-Uni-Menrva). Što me je navelo na ovu pretpostavku?
Grad Knin i Kninsku županiju spominje bizantski historičar Konstantin Porfirogenet. U srednjevjekovnim dokumentima Knin se navodi pod različitim imenima, a jedno od njih je „Tinninium“. Pošto sam osobno skeptičan prema rimskim gradovima koji završavaju sa -um, moja je pretpostavka da je izvorni etrurski naziv glasio – Tinina (slično kao Albona, Flanona, Salona itd.)
Sad dakle imamo Kapitul i Tininu. Ako se potom prisjetimo da je nekih 30ak km od Knina izvor rijeke Une, onda imamo savršenu podudarnost – imena dvaju glavnih etrurskih božanstava (Tinia i Uni), te naziv lokaliteta Kapitul, koji jasno asocira na brežuljak Kapitolij u Rimu. A ujedno i pretpostavlja važnost tog mjesta u ovom dijelu etr. Carstva (koje je bilo kudikamo veće no što to priznaje službena znanost).
< | kolovoz, 2022 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 |
8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 |
15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 |
22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 |
29 | 30 | 31 |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Moja alternativna vizija duhovnosti novog doba i zavjera Novog svjetskog poretka
Dnevnik.hr
Video news portal Nove TV
Blog.hr
Blog servis
Igre.hr
Najbolje igre i igrice
Forum.hr
Monitor.hr