My spiritual exercises
petak, 28.08.2020.
ŠTO IMAJU ZAJEDNIČKO ISTRES, ISTRA I ISTROS
Istres, kao što sam već ranije bio istaknuo, grad je u južnoj Francuskoj, nedaleko Marseillesa. Da li Istres i Istra imaju zajedničku etimologiju, odnosno da li potječu od iste riječi? Ukoliko čitamo enciklopedijske članke, ovo ne možemo dokučiti. Naziv 'Istres' je imao svoju etimilogiju, koja se razvijala tokom stoljeća, od izvornog Ystro, preko Castro Istrensi, Istrium, Istrio, Istro, Istre i konačno Istres. Jedno etimološko objašnjenje nudi Wikipedijin članak na francuskom sugerira da bi naziv mogao potjecati od drevnog keltskog ‘Istr-Mel’, što bi imalo značiti “brdo ostriga”.
Po meni, keltsko porijeklo imena ‘Istres’, ali i ‘Istra’ nije sporno, međutim, ono također asocira na jedno božanstvo, porijeklom iz Babilona – božicu Ishtar. Etimološki je sasvim blizak današnji engleski naziv za Uskrs – Easter. U drevna vremena, bilo je više varijanata – Astarte, Eostre, Ostera, a ovaj potonji doista može asocirati na ostrige.
Ako pulsku Arenu nisu sagradili stari Rimljani, onda su to zacijelo učinili Etrurci, kao i druge amfiteatre diljem Italije, Francuske i Evrope. Shodno tome, može se predložiti hipoteza, da su oni u Areni zapravo slavili misterije, u počast božici Ishtar, a koja je babilonski ekvivalent za Veneru. Etrurski ekvivalent božice Ishtar je Turan, što može onda asocirati na Tirene, jedan od naziva za Etrurce. O Areni sam pisao u prosincu 2018. godine, pa mogu ponovo navesti:
Da se opet vratim na brojku 72. Čini mi se da sam na tu brojku naišao u knjizi J. Wicherinka „Souls of Distortion Awakening“. Da vidimo. Rečenica u knjizi glasi: „Ako primjerice Sunce opažamo u vrijeme proljetnog ekvinocija, svake godine za period od 72 godine, primijetiti ćemo da se zodijački znak koji se poravnava sa Suncem, pomaknuo za jedan stupanj u položaju na nebu. Kako bi se ovaj zodijački znak pomaknuo za puni krug od 360 stupnjeva i vratio na isto mjesto na nebu, 360 x 72 = 25.920 godina.“ Ovaj period naziva se vremenom precesije ili jednom Platonskom godinom.
„Dakle, sada znamo što znače 72 prozora u obliku luka na pulskoj Areni. Wicherink također navodi: „Pošto precesija prati znakove zodijaka na solsticije i ekvinocije, na precesiju se također referira kao na precesiju solsticija i precesiju ekvinocija. Ima još interesantne matematike. Ukoliko 360 podijelimo sa 72, dobijamo 5. Zodijački krug, podijeljen na polu-dekade, po 5 stupnjeva. Ukoliko 360 podijelimo sa 5, dobijamo 72; ako spojimo točke na svaka 72 stupnja kruga dobijemo – pentagram.
Prva znana upotreba pentagrama datira iz otprilike 3.000 godine pr.n.e. (u Mezopotamiji). U Babilonskom kontekstu, vrhovi pentagrama imali su također i astrološko značenje – predstavljali su 5 planeta: Jupiter, Merkur, Mars and Saturn, and Veneru, kao kraljicu neba (Ishtar). Pentagram kao simbol predstavlja Veneru, božice ljepote i ljubavi. Ima jedna zanimljiva stvar, a to je da Venera svojim kretanjem na ekliptičnom nebu iscrtava savršen pentagram.“
Dakle, ima itekako razloga, da se Ishtar poveže sa toponimom 'Istra'. Ali i gorje Ture (Tauern) u Austriji, sa etrurskom boginjom Turan. Etimologija jasno upućuje na vezu svete planine Taurus (zviježđe Bika, čiji je vladar Venera-Ishtar-Turan) i etrurske boginje. Na tom su području živjela izmiješana keltsko-etrurska plemena, Volcae, Liburni, i Japodi, dok su Slaveni-Skiti bili južnije, na području Panonije. Ova keltska plemena svakako su živjela i na području Istre.
Nešto što nisam naveo u tom postu jest odgovor na pitanje, zašto Arena (i amfiteatri općenito) imaju ovalni oblik? Kult boginje Ishtar došao je do Kelta (prvo u maloazijskoj Galaciji, vjerojatno, jer je bila najbliža keltska pokrajina) iz Babilona. Ondje je naime postojao mit, o tome, da je jaje ogromne veličine palo u rijeku Eufrat, Iz ovog se čudesnog jajeta – veli mit – izlegla božica Ishtar. Upravo je to jaje – simbol boginje Ishtar (kasnije Easter, i otud zapravo općenito veza Uskrsa i jajeta).
Na ovo upućuje i rijeka Dunav, koja se u drevna vremena zvala Istros, ili romanizirano 'Ister'. Na krajnjem istoku Rumunjske, na ušću Dunava, u drevna vremena stari su Grci osnovali naselje pod imenom Istros. (I dan-danas postoji u blizini Constance grad imenom Istria.) Ukoliko pogledamo mapu sa dijakroničnom distribucijom Kelta u Evropi uz Wikipedijin članak o Keltima, možemo vidjeti da su oni imali upravo u tom geografskom području svoje najistočnije zajednice i naselja.
Jasno je da Istres, Istra i Istros imaju zajedničko etimološko porijeklo, a osim što upućuju na boginju Ishtar, ti nazivi također asociraju na – istok. Istres je bila najistočnija točka keltske obale u Francuskoj. Istra je najistočnija provincija Kelta na sjeveru Italije, a Istros je bila njihova najistočnija evropska pokrajina.
srijeda, 26.08.2020.
ISTRORUMUNJI i ETRURCI
U sjeveroistočnoj Istri živi vlaška zajednica koja govori istrorumunjski, što je najzapadniji dijalekt rumunjskog jezika. Danas je ova zajednica pred izumiranjem i ovim dijalektom govori manje od par stotina ljudi. Južno od Učke, na području Čepićkog polja, živi jedna manja skupina u desetak sela, sa najvećim naseljem Šušnjevica, dok je sjeverno, prema slovenskoj granici malo veća skupina, u selu Žejane (od 'žeja'- žeđ). Dakle, istrorumunjskim jezikom govore većinom stariji ljudi, a mlađi ga doduše razumiju, ali njime ne komuniciraju, i baš zato je taj dijalekt ugrožen, i nalazi se kao takav na Unesco-vom popisu ugroženih jezika.
Za etimologijsko proučavanje istrorumunjskog naročito su zaslužni hrvatski lingvisti August Kovačec i Goran Filipi, te rumunjski Sextil Puscariu, Ioan Maiorescu, Richard Sarbu i Vasile Fratila.
Na internetu sam bio pronašao jedan rad prof. Filipija, pod naslovom „Etimologijska obradba istrorumunjskoga vokabulara koji se tiče stabla“. Tu sam pronašao neke interesantne riječi, a koje po meni imaju korijen u etrurskom. Pored riječi „st.bla“, koja je vrlo slična hrvatskoj „stablo“, tu je i riječ „lemna“ za drvo (za ogrjev, obradu itd.). Ova potonja me je odmah asocirala na Etruriju. Zašto? Zato jer je veoma malo bilo pronađeno natpisa, koji bi pokazivali srodnost sa etrurskim, točnije svi oni potječu samo iz jednog mjesta, a to je grčki otok Lemnos. Očita podudarnost toponima sa istrorumunjskim nazivom za „drvo“.
Istrorumunjska riječ „žila“ (odnosno hrv. korijen) me odmah podsjetila na etrursku riječ „zil“ (hrv. stolica, tron). Pored toga, tu je asocijacija etrurske riječi „usil“ (hrv. sunce) sa istarskom prezimenom „Užila“ ili sa ličkim „Uzelac“. (Ovo ne navodi prof. Filipi u svojem radu, radi se o čisto mojoj etimološkoj asocijaciji.)
Potom je tu istrorumunjska riječ „apa“ (voda), dok potpuno ista riječ u etrurskom znači „otac“. (Zamjećujemo etimološku srodnost sa zagorskom riječi „japa“.)
Također sličnost sa etrurskim pokazuje riječ „tirer“ (hrv. mlada), odnosno ima prefiks tir- koji je karakterističan za mnoge toponime etrurskog porijekla.
Zatim imamo riječ „rasuha“ (hrv. rašlje), i tu možemo vidjeti etimološku sličnost istrorumunjske i hrvatske riječi, ali i prefiks ras- koji upućuje na Etrurce (Rasna).
Istrorumunjska riječ „tala“ (hrv. odrezati) ima etimološku sličnost sa etrurskom riječi „thal“ (izaći).
Također i istrorumunjska riječ „pena“ (hrv. list) pokazuje sličnost sa jednom etrurskom riječi, „penthuna“ (kamena ploča).
Nijedan od navedenih autora ne spominje etrursku etimologiju, no već sam ranije spomenuo da je etruskologija općenito marginalizirana, tako da to ne predstavlja iznenađenje. Možda jedini članak u medijima u vezi Etruraca sam objavio upravo ja,– „Zagonetni zagrabački Liber linteus“, Novi list-Glas Istre, siječanj 1995. godine. Do ovog članka je došlo posve slučajno. Nakon što sam u studenom 1994. usnio san o tome, kako gledam na policu sa knjigama i na njoj vidim knjigu o Etrurcima, pošao sam u antikvarnu knjižaru i u njoj našao upravo to – knjigu „Mitologija i religija Eruraca“ ruske autorice N.K. Timofejevne. Potom sam otišao u Arheološki muzej, te pronašao jedan znanstveni rad o etrurskom natpisu, koji se čuva u Arheološkom muzeju u Zagrebu. I tako je nastao – možda jedini članak o Etrurcima u domaćim medijima. Imao sam sreću što je urednik kulture M. Ćurić, koji nije htio objaviti taj članak, otišao na godišnji odmor, te je članak onda dao objaviti njegov zamjenik Danijel Načinović, inače autor teksta popularnog Oliverovog hita „Trag u beskraju“.)
---
Drugi rad koji sam pronašao na internetu je onaj Danijele Katunar, naslovljen „Istrorumunji – jezik i zajednica“. Ova rečenica mi je zaokupila pozornost: „Prvi podaci o Istrorumunjima potječu iz srednjeg vijeka, kada su kao nomadski stočari dolazili na područje sjevernog Jadrana zbog ispaše stoke.“ Pošto je od Vlaške do Istre više-manje oko tisuću kilometara, zašto bi prevaljivali takav put? I koliko bi takav put trajao, par mjeseci možda?! Zatim: „Prema nekim povijesnim spisima može se pretpostaviti da su došli sve do Tilmenta u 12. stoljeću, no ne postoje dokazi da su se na tom području dulje zadržali.“ Vlasi su po meni naprosto morali u Istri biti autohtoni narod, osim onih koji su došli kao izbjeglice od Turaka u 15. i 16. stoljeću, iz Dalmacije. Vlaha je moralo biti na tisuće, osobito u centralnoj i sjevernoj Istri. Oni su kasnije bili dijelom kroatizirani, a dijelom talijanizirani, odnosno asimilirani, te je zato njihov broj s vremenom konstantno opadao.
Još mi je par stvari zaokupilo pažnju iz rada D. Katunar. Prvo, da Istrorumunji u stvari i nemaju svoje nacionalno određenje, i da nisu pravoslavne vjere. To može svakako ukazivati, da u ovim krajevima potječu prije vremena formiranja Vlaške države u 14. stoljeću, pa čak i prije pokrštavanja, od strane Bizantinaca (najvjerojatnije u 12.-13. stoljeću).
SLAVEN BILIĆ JE INKARNACIJA FILOZOFA AGRIPPE VON NETTESHEIMA
Mnoge vjerujem da zanima tko je inkarnacija Mihaela Psellosa, o kojem sam pisao u knjizi „Od Zaratustre do Kena Wilbera“. Ne mogu tvrditi sa apsolutnom sigurnošću (pošto se ipak radi o 11. stoljeću), no pretpostavljam, neka intuicija mi govori da bi to mogao biti dr Franjo Tuđman (da podsjetim, on je inkarnacija također mističnog filozofa Goethea).
Ne znam da li je Slaven Bilić čitao moju knjigu „Od Zaratustre do Kena Wilbera“, no ako je, onda je u njoj mogao čitati o svojoj inkarnaciji iz 16. stoljeća, kada je bio njemački mistični filozof Agrippa von Nettesheim. U njoj se može pročitat da je kao mlad stupio u vojsku svetog rimskog cara Maximiliana I [inkarnacija Cameron Douglas], da je diplomirao na pariškom univerzitetu, da je bio nemirna duha i često putovao. Da je bio predavač u Francuskoj, da je predavao teologiju, da je bio učenik filozofa Johanna Tritemiusa [inkarnacija Vuk Drašković]. Potom, da citiram samog sebe, iz navedene knjige:
„Agrippa von Nettesheim imao je samo 23 godine kada je učitelju i prijatelju Johannesu Tritemiusu poslao rukopis svojeg djela De occulta philosophia. Mladome je prijatelju Tritemius savjetovao da djelo ne objavljuje. («Priopćuj obične tajne običnim prijateljima, a tajne višeg reda velikim prijateljima.») Tako je djelo kružilo u rukopisnom obliku naredne 24 godine, stekavši veliki ugled u uskom krugu izabranih, koji su imali priliku pročitati ga. Agrippa je uskoro bio prisiljen odstupiti s mjesta predavača u Dôleu, pod optužbom propovijedanja hereze. Budući da mu je car Maksimilijan I bio sklon, poslao ga je za ambasadora na dvor engleskom kralju Henriku VIII.“ Inkarnacija Henrika VIII (moga oca iz 16. stoljeća) je Russel Crowe, kao što sam već niz puta naveo.
Agrippa je bio potom i predavač u Italiji, dvorski liječnik majke kralja Franje I [inkarnacija Sean Penn]. Zatim je bio historiograf i savjetnik novog cara Karla V [inkarnacija Sammy Davis Jr.]. Svojim glavnim djelom „De Occulta Philosophia“ nakon što je konačno bilo objavljeno, zamherio se dominkancima, koji su bili glavni inkavizitori, pa je ponovo otišao u Francusku. Neko je vrijeme proveo u zatvoru, a umro je u Grenobleu, 1535. godine.
utorak, 25.08.2020.
DA LI SU PRA-ŽITELJI BALKANA BILI ILIRI ILI ETRURCI?
Iz prethodnog posta proizlazi da su na Balkanu u 11. stoljeću živjeli Slaveni, koji su još bili neodređeni u nacionalnom pogledu i koji su okolnim nacijama bili poznati kao Skiti. To ne tvrdim ja, već prenosim samo navode Mihaela Psellosa, bizantskog filozofa i polihistora iz 11. stoljeća. Kada su se Slaveni naselili na Balkanu, bili su preuzeli centre od prijašnjih stanovnika, za koje oficijelna znanost tvrdi da su bili Iliri. Jedan takav centar (Panonije ili današnje Slavonije) zvao se Andautonija, nalazio se južno od Zagreba, i dan-danas se tamo nalazi mjesto Ščitarjevo, čija etimologija zapravo uvjerljivo ukazuje na Skite. Jer, mislim da sigurno mnogi sumnjaju, da je upravo to bilo uobičajeno ime, za doseljeni narod. Taj se etnonim još i danas pojavljuje također i u Bosni – planina Šćit južno od Travnika. Također postoji i selo Skitača kod Labina.Moram priznati da sam i ja sam u početku posumnjao u naziv 'Skiti' koji navodi Psel u svojoj 'Kronografiji', no čini se da je upravo to bio izvorni naziv za južne Slavene.
U vezi sa Skitima Psel također spominje provinciju (pokrajinu), koju naziva 'Taurus'. Ova regija je zapravo dobila ime po gorju Ture (Visoke Ture na zapadu i Niske Ture na istoku današnje Austrije). No, u to vrijeme je bila nastanjena Karantancima (pretečama Slovenaca). Naziv 'Ture' svakako asocira na Etrurce. Nisu li bila na tom području (i na području zapadnog Balkana) izvorno etrurska, a ne Ilirska plemena? Jer, kako to da su se održala vjekovima neka imena naselja i toponima općenito, koja imaju očito etrurske korijene?
Mislim tu na toponime sa prefiksom tur- i tir- kojih, kao što smo vidjeli, ima podosta u današnjoj Rumunjskoj. Isto tako u današnjoj Austriji, tj. na području nekadašnje Karantanije. Primjerice Tirol, a bliže današnjem Beču imamo Turnitz, sasvim blizu Tullner Feld i Tulla. Postoji i planina Thurn, istočno od rijeke Zillertal. Neka mjesta u Koruškoj pokazuju sličnost sa etrurskim toponimima u njihovoj slovenskoj varijanti – Beljak (Villach) i Celovec (Klagenfurt). Pored toga, tu su također i imena rijeka Zilja (Ziller) i Aniža (Lech). Ukuliko pogledamo mape države Karantinskih Slovenaca, uočavamo i grad Liburnia, koji opet upućuje na Etruriju, odnosno pleme Liburne. Također, na području današnje zapadne Slovenije bilo je 'ilirsko' pleme Carni (od etrurskog grada Caere). Po njima je dobio ime i Krnski grad (danas Karnburg), jedno od glavnih naselja u Karantaniji.
Moguće je dakle, i čak vjerojatno, da su izvorno stanovnici tog područja bili Etrurci, koje su kasnije podjarmili Kelti. Moguće je, da je bilo i keltsko-etrurskih plemena. Oficijelna povijest navodi tako da su Japodi bili keltsko-ilirsko pleme. Sjevernije, na području današnje južne Njemačke, bili su Volcae (od etr. Velch), keltsko-etrursko pleme prema kojem su onda ekstenzijom Slaveni (Voloh, Vlos) i Germani (Welsch) zvali sve narode romanskog jezičnog prostora. Današnji toponimi koji podsjećaju na njih jesu mjesto Wels kod Linza, te niz mjesta u istočnoj Bavarskoj, sa prefiksom Wald- i Vils-.
Od 'ilirskih' plemena na zapadnom Balkanu sa imenima sa izrazitom etrurskom etimologijom valja spomenuti Liburne (Liburna), Ardijejce (od etr. ar-), Karne (Careia), Norice (Northia), Jase (Aisinia).
Za Rimljane sam naveo već niz razloga, zbog kojih držim njihovo postojanje spornim. Što se tiče Ilira, poznato je da je izvorno postojalo samo jedno pleme, ono na rubnim dijelovima grčke pokrajine Epir. S vremenom, ekstenzijom se počelo to ime poopćavati, te koristiti za sva plemena (po meni etrurska, odnosno etrursko-vlaška) koja su se nalazila na području zapadnog Balkana. Taj podatak uostalom možemo naći i u Općoj enciklopediji. („Čini se da su se prvotno samo pripadnici ilir. plemena, naseljenog negdje na granici Epira, zvali I.“)
U svakom slučaju, ne možemo poreći da se u historiografiji išlo za zatiranjem svega u vezi Etruraca, dok su se u isto vrijeme favorizirali i popularizirali Rimljani. No, ono što je ostalo, jesu mnogobrojni toponimi, u raznim dijelovima bivše Jugoslavije, koji prilično uvjerljivo svjedoče o nekadašnjem prisustvu Etruraca, na području zapadnog Balkana. Stari nazivi za Crnu Goru i Srbiju, Duklja i Raška, po meni nisu ilirskog, već etrurskog odnosno vlaškog podrijetla.
1. APATIN
2. ARADAC
3. ARILJE
4. ARŽANE
5. B. LOKA
6. B. LUKA
7. BAVANIŠTE
8. BELANOVICA
9. BELEJ
10. BELETINEC
11. BELI
12. BELICA
13. BELI MANASTIR
14. BELIŠĆE
15. BELO JEZERO
16. BELOŠEVAC
17. BELTINCI
18. BELUŠIĆ
19. BELJINA
20. BIZOVAC
21. BJELOVAR
22. BRELA
23. CAPARDE
24. CAVTAT
25. CELJE
26. CER
27. CERJE
28. CERKNO
29. CERKNICA
30. CERNA
31. CERNIK
32. CEROVICA
33. CEROVLJE
34. CESARICA
35. CINCAR
36. ĆAVE
37. ČAPRAZLIJE
38. ČEMERNO
39. D. MALOVAN
40. D. SABANTA
41. DRAGUZETI
42. DRAVOGRAD
43. DUKAT
44. ERNESTINOVO
45. G. RADGONA
46. GALOVAC
47. GLINA
48. GRADAC
49. GRADEC
50. GRADIŠTE
51. IKA
52. ISLAM LATINSKI
53. IZAČIĆ
54. JASENAK
55. JASENOVAC
56. JASENOVO
57. JUNIČKA PLANINA
58. KAĆ
59. KAČANIK
60. KAČIKOL
61. KALI
62. KALIMANCI
63. KALINOVIK
64. KALNIK
65. KAMENICA
66. KAMEŠNICA
67. KAMNIK
68. KAPRIJE
69. KARIN
70. KASTAV
71. KAŠĆERGA
72. KAŠINA
73. KAŠTELA
74. KAŠTELIR
75. KAPELA
76. KAPTOL
77. KATLANOVO
78. KATUN
79. KAVADARCI
80. KLANA
81. KLANJEC
82. KLEKOVAČA
83. KLINA
84. KLJUČ
85. KNIĆ
86. KOLAN
87. KORNATI
88. KORNIĆ
89. KRNDIJA
90. KRNICA
91. KULA
92. KULINA
93. KUPA
94. KUPARI
95. KUPINEC
96. KUPRES
97. KURŠUMLIJA
98. KUSADAK
99. KUSELJ
100. KUŽELJ
101. KUTA
102. KUTINA
103. KUTJEVO
104. LAKAVICA
105. LAKTAŠI
106. LATIN
107. LEŠNICA
108. LOŠINJ
109. LOZNICA
110. LUČANI
111. LUČE
112. LUKAVAC
113. LUKOVO
114. LUN
115. LUNJEVAČA
116. LUŠETIĆI
117. LJUTOMER
118. M. SOBOTA
119. MAHOVO
120. MALEŠENSKE PLANINE
121. MALINSKA
122. MALIŠEVO
123. MALJEN
124. MARČANA
125. MARIOVO
126. MENINA
127. MERĆEZ
128. METLIKA
129. MEZGRAJA
130. MILOČER
131. MISURIĆ
132. MOROVIĆ
133. MURA
134. MURINO
135. MURTENICA
136. MURTER
137. MURVICA
138. MUTA
139. MUTILIĆ
140. MUTNIK
141. NERETVA
142. NEREZI
143. NEREZINE
144. NEREŽIŠĆE
145. PAPUK
146. PAVLICA
147. PAZIN
148. PERAST
149. PERUČA
150. PERUČICA
151. PERUŠIĆ
152. PESNICA
153. PIĆAN
154. PISAROVINA
155. PISKAVICA
156. RADAN
157. RADEČE
158. RADGONA
159. RADLJEVO
160. RADOVIŠ
161. RADUČ
162. RADUŠA
163. RATKOVAC
164. RAMA
165. RAMNO
166. RAMAĆA
167. RAS
168. RASINA
169. RASINJE
170. RASTIĆEVO
171. RASTOVAC
172. RAŠA
173. RAŠĆICA
174. RAŠELJKA
175. RAŠINOVAC
176. RAŠKA
177. RATAJE
178. RESEN
179. ROMANIJA
180. ROVINJ
181. ROVIŠĆE
182. RUMIJA
183. RUSANDA
184. RUŠE
185. SARBANOVAC
186. SASA
187. SERTA
188. SLANKAMEN
189. SLANO
190. SLATINA
191. SPILA
192. SREMSKA RAČA
193. SUBOTICA
194. SURČIN
195. SUSAK
196. SUTJESKA
197. SUTLA
198. SUTOMORE
199. SUTORMAN
200. ŠABAC
201. ŠARENGRAD
202. ŠAR-PLANINA
203. TAMIŠ
204. TAMNAVA
205. TAMNIĆ
206. TAR
207. TARA
208. TARČIN
209. TINJA
210. TINJAN
211. TISA
212. TISNO
213. TIVAT
214. TITEL
215. TJENTIŠTE
216. TORNIK
217. TORNJOŠ
218. TREPČA
219. TRGOVIŠTE
220. TROPOLJE
221. TRN
222. TRNOVAC
223. TRNOVCI
224. TRŽAC
225. TULARE
226. TULI
227. TURANJ
228. TURIJA
229. TURJANSKI
230. TUROPOLJE
231. TUŠNICA
232. TUTIN
233. UNA
234. UNEC
235. UNIJE
236. URSULE
237. V. LUKA
238. V. PISANICA
239. V. TRGOVIŠĆE
240. VALAKONJE
241. VALANDOVO
242. VALTURA
243. VALUN
244. VALJEVO
245. VARDAR
246. VARDENIK
247. VARDIŠTE
248. VELENJE
249. VELES
250. VELEŽ
251. VELJUSA
252. VILUSI
253. VINARDE
254. VINČA
255. VINICA
256. VINKOVCI
257. VIPAVA
258. VIS
259. VISOČICA
260. VISOKO
261. VISUĆ
262. VIŠEGRAD
263. VIŠKOVO
264. VIŠNJA-GORA
265. VIŠNJAN
266. VIŽINADA
267. VLAH
268. VLASENICA
269. VLASINA
270. VLAŠIĆ
271. VOLČE
272. VOLOSKO
273. VRAN
274. VRANICA
275. VRANDUK
276. VRANIĆ
277. VRANSKO JEZERO
278. VRANJE
279. VALPOVO
280. VUČITRN
281. VUKA
282. VUKANJA
283. VUKOMERIČKE GORICE
284. VUKOVAR
285. ZELENGORA
286. ZELINA
287. ŽALEC
--------------------------------------------------------------------------------
TOPONIMI ISTIH ILI VRLO SLIČNIH IMENA U RAZLIČITIM DRŽAVAMA (ETR.-VLAŠKOG PORIJEKLA)
BANJA LOKA (SLO) – BANJA LUKA (BIH)
VILLACH/BELJAK (AUS) – BELJE (HRV) - BIJELJINA (BIH) – BELJINA (SRB)
CERKNICA (SLO) - CEROVAC (HRV) – CEROVICA (BIH) – CER (SRB) – CERJE (SRB) – CERNA (RUM) -CERMENIKE (ALB)
ČEMERNO (BIH) – ČEMERNO (SRB)
GRADEC (SLO) – GRADAC (BIH) - GRADAC (CG) – GRADEC (MAK)
GRADIŠTE (HRV) – V. GRADIŠTE (SRB)
JESENICE (SLO) – JESENICE (HRV)
MURECK (AUS) – MURA (SLO) – MURES (RUM)
KLJUČ (BIH) – KLJUČ (SRB) – KLJUČ (CG)
RADAN (SRB) – RADNA (RUM)
RASINA (ITA) – RASINJA (HRV) – RASINA (SRB)
RAŠA (HRV) – RAŠKA (SRB)
ROVIGO (ITA) – ROVIGNO/ROVINJ (HRV) – ROVINARI (RUM)
TINJAN (HRV) – TINJA (BIH)
TIRANO (ITA) – TIRANA (ALB) – TIRASPOL (MOL)
TREBNJE (SLO) – TREBINJE (BIH) – TREBISHT (ALB)
TRIESTE/TRST (ITA) – TRSTENO (HRV) – TRSTENIK (SRB)
TRNEVEC (HRV) – TRNOVO (BIH) - V. TRNAVAC (SRB) – G. TRNAVA (SRB) – TIRNAVA (RUM)
TURANJ (kod Karlovca)(HRV) – TURANJ (kod Biograda)(HRV)
TURIJA (HRV) – TURIJA (SRB) – TURIN (SRB) - TURJANSKI (BIH)
URSULE (SRB) – URSI (RUM)
VELEŽ (BIH) – VELES (MAK) – MALI I VELES (ALB)
VELJUN (HRV) - VELJUSA - VELJUŠA (MAK)
VINICA (kod Varaždina) (HRV) – VINICA (kod Karlovca)(HRV) VINICA (BIH) – VINICA (MAK)
VIS (HRV) – VISOKO (BIH) - VISEU (RUM)
VLASENICA (BIH) – VLASINA (SRB)
VLAŠIĆI (HRV) - VLAŠIĆ (BIH) – VLAŠIĆ (SRB)
ponedjeljak, 24.08.2020.
ZAŠTO NEMA NIŠTA O CRKVENOM RASKOLU U KRONOGRAFIJI MIHAELA PSELA IZ 11. STOLJEĆA
Djelo Mihaela Psela 'O demonima' bio sam spomenuo u postu iz 10. mjeseca 2018., pod naslovom „Fomenko je ipak bio u pravu“. U toj knjizi filozof iz 11. stoljeća Psel piše o sektama euhita i gnostika, koje su navodno djelovale u srednjem vijeku, a ne u antici, kako glasi službena verzija. Ako se nekome čini da je ovo samo slučajna nedosljednost u inače suvisloj i vjerodostojnoj kronologiji kasnog srednjeg vijeka, moram ga razočarati.
Naime, još jedno djelo bizantskog filozofa sadrži ne samo par, već čitav niz prijepora i navoda u očitom nesuglasju sa oficijelnom, važećom kronologijom povijesnih događaja toga doba. Radi se o djelu 'Kronografija', koje vremenski obuhvaća zadnju četvrtinu 10. stoljeća te prve tri četvrtine 11. stoljeća, odnosno razdoblje od 976. do 1078. godine. Obuhvaćena je vladavina 11 bizantskih careva, od kojih je biografije za posljednjih šest Psellos sačinio na osnovu podataka „iz prve ruke“, pošto je bio visoki politički dužnosnik u Carigradu, između 1042 i 1078 godine.
Psellos u svojoj 'Kronografiji' mnogo više koristi termin „Rimsko carstvo“ (i Rimski teritoriji) nego li Bizantsko carstvo. Zapadno rimsko carstvo (ono je moralo, prema oficijelnoj povijesti postojati od 9. stoljeća) se ne spominje, niti bilo kakav sveti rimski car. Štoviše, uopće se ne spominju ni Nijemci, ni Francuzi, ni Franci. Ne spominje se Pariz kao tadašnji centar duhovnosti, i zapadnog kršćanstva općenito. Citiram: „Today, in fact, neither Athens, nor Nicomedeia, nor Alexandria in Egypt, nor Phoenicia, nor even the two Romes (the ancient and lesser Rome, and the later, more powerful city), nor any other state, glories any longer in literary achievements.” (Knjiga je inače tek 1952. prevedena na engleski.)
Dakle, ne spominje se Pariz, ali se zato spominje Rim. Nije baš jasno iz citata što Psellos podrazumijeva pod antičkim, a što “kasnijim Rimom”. Srednjevjekovni Rim? Bizantski Rim? Uglavnom, ne spominje nikakvog papu u Rimu, niti jedan jedini put u djelu. Kao da rimskog poglavara nije ni bilo. Što je čudno, svakako, pošto oficijelna povijest smatra shizmu rimskog pape Lea IX i bizantskog patrijarha Mihaela Kerularija u 11. stoljeću jednim apsolutno najvažnijim događajem (u tom stoljeću).
Spominje li Mihael Psellos u ‘Kronografiji’ patrijarha Kerularija? Da, I to na tri mjesta, odnosno u tri odlumka knjige. U prvom se spominje njegov odnos prema carici Teodori, u drugom prema caru Izaku Komnenu, a u trećem imenovanje njegovog nasljednika, patrijarha Konstantina. Nema riječi ni o kakvoj shizmi, ni o kakvoj papinoj delegaciji, ili bilo čemu sličnom. Baš ništa. Neobično, zar ne?
Shizma se dogodila (navodno) 1054. godine, za vladanja cara Konstantina IX Monomaha. Ovo je omiljeni car M. Psellosa, te mu u djelu posvećuje daleko najviše stranica. U tome dijelu ‘Kronografije’ riječ je o svakakvim, i bitnim, ali i sporednim stvarima, iz života cara, međutim ništa baš u vezi navedenog povijesnog događaja. Mihael Kerularije je postao carigradski patrijarh 1043. godine. U ‘Kronografiji’ Psellos veli da je “u to vrijeme” (misli se na vrijeme vladavine carice Teodore) Ekumenski patrijarh bio Mihael, “nasljednik božanskog Aleksija na Svetoj stolici”. Imajući u vidu da Psellos spominje “Rimsko carstvo”, ne ukazuje li ovaj citat da je carigradski patrijarh doista bio (jedini) papa u kršćanstvu 11. stoljeća? I shodno tome, da nije bilo ni bilo kakvog crkvenog raskola, pošto još nije bilo ni rimo-katoličke religije. Rim je, naime postao centar zapadnog kršćanstva tek u 14. stoljeću, kao što sam već bio naveo u jednom ranijem postu.
Dakako, da ima i drugih citata u neskladu sa oficijelnom poviješću i kronologijom (pr. Bugari i Rusi se navode još kao barbarski narodi), no citati u vezi sa (prešućenom) shizmom su čini mi se najbitniji, i najindikativniji.
---
KAKO SU ETRURCI DOSPJELI U RUMUNJSKU?
Nakon što sam napisao post, uvidio sam da je nešto ostalo nedorečeno, u pogledu (svih) ostalih naroda, a koji su okruživali Bizant u 11. stoljeću, drugim riječima – koje je sve to narode spomenuo Psellos, jesu li među njima neki koje možemo nazvati kršćanskim? (Nemojmo zaboraviti da ne postoji neka druga knjiga i autor iz 11. stoljeća, a koja da je bolji prikaz bizantskih i evropskih prilika u to vrijeme, što se u predgovoru ‘Kronografije’ i navodi.)
Malo pažljivijim iščitavanjem Psellove ‘Kronografije’ možemo doći do jednog nedvosmislenog zaključka – Bizant je prvi prihvatio kršćansku religiju, i to tek u 11. stoljeću, a svi ostali narodi bili su u to doba - barbarski (tj. poganski). Hajde da ih sve navedem po redu, kako se spominju u knjizi.
Babilonci (Perzijci, međutim već iz naziva je očigledno da se ne radi o islamiziranim, već poganskim P.)
Asirci
Skiti (iz bilješke uz izvorni tekst doznajemo da je to bio naziv za Slavene općenito)
Iberi (ne oni iz današnje Španjolske, već bizantski vazali iz današnje Gruzije)
Kelti
Talijani (odnosno barbarska italska plemena pod vlašću Bizanta)
Saraceni (misli se na poganska arapska plemena sa Bliskog istoka)
Bugari
Rusi
Mizijci (iz bilješke uz tekst doznajemo da je u stvari riječ o Pečenezima)
Tribali (tj. tračko pleme koje je nastavalo ist. Srbiju i sjevernu Bugarsku)
U prilog mojoj tezi, da su svi ostali narodi bili u vrijeme Mihaela Psellosa barbarski (ne samo Bugari i Rusi), to jest poganski, navodim slijedeći citat, iz I knjige 'Kronografije':“All the treasures amassed in Iberia and Arabia, all the riches found among the Celts or contained in the land of the Scyths -- in brief, all the wealth of the barbarians who surround our borders -- all were gathered together in one place and deposited in the emperor's coffers.” Radi se o tome, da su Bizantinci skupljali ratni plijen, od barbarskih naroda koji su ih okruživali, ne od (zapadnih) kršćana i muslimana! Kristijanizacija Franaka – tek predstoji! Da je postojalo Sveto rimsko carstvo germanske nacije na zapadu, Psellos bi ga svakako spomenuo. Pariz je očigledno postao centar zapadne duhovnosti tek nakon Pselove smrti, možda tek u 12. stoljeću.
Mihael Psellos ne spominje Etruščane, ali – oni su već potpali pod vlast barbarskih (italskih i slavenskih) plemena koje su osvojili njihove teritorije na balkanskom i Apeninskom poluotoku. (Kelti još uvijek odolijevaju, inače ih Psellos ne bi spominjao.) Čini se da je do preseljenja etrurskih-vlaških plemena u današnju Rumunjsku došlo tek u 12. stoljeću, kada su Bizantinci istjerali (ili istrijebili) Pečenege i Tribale sa tog teritorija. Zato je i bilo moguće, da se nađe tako veliki niz toponima i etnonima etrurskoga podrijetla, na tome području. No, službena znanost dakako o tome šuti, jer – oficijelno su stari Rimljani pokorili Etrurce u 3. stoljeću pr.ne. Bajke o rimskom porijeklu Rumunja, ukoliko nekog to zanima, djelo su mašte rumunjskih masona iz 19. stoljeća.
JE LI OVO MOGUĆE – PA TO JE DRAŽEN?!
Sportski komentator Mladen Delić je bio čuven po ovoj uzrečici, i vjerujem da bi i on uzviknuo isto, da je gledao utakmicu između Denver Nuggetsa i Utah Jazz-a prošlog petka. U momčadi Denvera, primijetio sam jednog igrača, mladog tamnoputog Afro-Amerikanca kako stoji oslonjen uz ogradu košarkaškog terena. Iako ga je kamera pokazala samo na sekundu, istog časa sam ga prepoznao. Košarkaša koji je bio broj 1 u hrvatskoj reprezentaciji, a još ranije u jugoslavenskoj, prvi domaći igrač koji je uspio zadovoljiti visoke standarde igranja u američkoj NBA ligi i tako dalje.
Iako sam znao da ga moram prije ili kasnije spaziti, ovo se doista desilo iznenada. Nevjerojatno. To je zaista nova inkarnacija Dražena Petrovića iz Šibenika, najboljeg hrvatskog košarkaša svih vremena. Mladi igrač sa brojem 1 na dresu, imenom Michael Porter Jr. malo je vremena proveo u igri, u utakmici koja se završila katastrofalno po njegovu ekipu (razlika je povremeno bila i skoro 40 poena). No, svejedno, u ono malo vremena što je proveo na parketu, ne samo likom, stasom, već i stilom igre vrlo uvjerljivo podsjeća na svoju prethodnu inkarnaciju.
Ja se osobno sjećam Dražena dok je bio u Puli u vojsci (točnije u mornarici, odnosno Mornaričkom nastavnom centru) iz sredine 80tih godina, kada sam ga gledao u pulskom Pattinaggiu, na treninzima, i također na nekim utakmicama, za mornarički tim. Vjerojatno su igrali protiv domaće pulske ekipe, ne znam kako su se zvali u to vrijeme, vjerojatno Gradine. U to je vrijeme još bila rijetkost vidjeti evropske igrače koji igraju za američku profesionalnu ligu, a par godina kasnije, Dražen je već igrao glavnu ulogu, da tako kažem u momčadima New Jersey-a i Portlanda. Vidjet ćemo hoće li i u ovoj novoj inkarnaciji biti tako uspješan, kao u prošloj.
srijeda, 19.08.2020.
VALACHIA JE ETRURSKOG PODRIJETLA
Valachia (Valahia ili Vlasija) je povijesna južna rumunjska pokrajina, smještena između Transilvanskih Alpi i Dunava, a njen glavni grad ujedno je i glavni grad Rumunjske, Bukurešt. No, u ranija vremena, između 15. i 17. stoljeća glavni je grad bio Targoviste, što nedvosmisleno upućuje na etrursko podrijetlo, zato jer je „terg“ etrurski naziv za tržnicu. Otuda i slavensko „trg“ i „trgovina“. Ime Rumunjska je zapravo novijeg datuma, a cijela povijest regije prije 14. stoljeća nekako je obavijena velom tajne, i nije ju moguće detaljno rekonstruirati. U grubim crtama, moglo bi se ipak reći, da je u tom razdoblju ona svakako morala biti spojena sa Etrurijom; da je u vrijeme seobe naroda (koja se odvijala planski a ne stihijski, pod uplivom, a i vođenjem od strane najveće evropske države u to vrijeme, Bizanta) došlo do pomicanja Vlaha prema (sjevero)istoku, gdje je prostor bio 'ispražnjen' vjerovatno iz razloga što je domicilno stanovništvo (Dačani) bilo prorijeđeno bilo ratom ili nekom epidemijom ili iz oba razloga.
Rumunjska je daleko najbrojnija nacija na Balkanu, a Rumunji-Vlasi bili su najbrojnija nacionalna manjina u bivšoj Jugoslaviji. Toponima ima koji asociraju na Vlahe u 'regionu', (planina Vlašić, npr.) ali ima li i onih, čija je etimologija etrurska? Možemo pročitati u Wikipediji da su Etrurci zvali sami sebe 'Rasenna', no to se možda odnosilo samo na istočno pleme (prema etrurskom gradu Rasiniena). Nije li onda s tim u vezi izvorni naziv Raška, za srpsku državu, te toponim 'Rasina' u općini Krševac. U Hrvatskoj postoji općina Rasinja, a u Italiji Rasina, u okrugu Perugia. Nisu li toponimi 'Peruča' i 'Perušić' također izvorno etrurski? Već sam ranije spomenuo Velež i Veles...
Dakle, vođeni čistom logikom, možemo pretpostaviti da ova romanska (ili točnije romanizirana) regija nije mogla biti izdvojena od ostalih na zapadu i primiti ortodoksnu vjeru, negoli nekom vrstom organiziranog 'inženjeringa' u režiji Bizanta. Pošto je Rimsko carstvo samo mit i legenda, iz ovog primjera se može vidjeti odakle potječe izreka „divide et impera“. Pošto je ta drevna povijest falsificirana, ne preostaje drugo, nego da zaključke izvodimo iz toponima i etimologija, koje nedvojbeno upućuju na etrursko porijeklo Vlaha, odnosno Rumunja. Dakle, iz toponima koji završavaju sufiksom –na, te tipičnim prefiksima –tur i –tir, potom toponimima koji pokazuju očitu podudarnost sa etrurskima, te na kraju, mada ne i najmanje važno, sa toponimima, koji još uvijek nose pečat stare etrurske religije (Tinca, Unirea, Vulcan). Nalazimo i jedan toponim „Miercurea-Ciuc“, koji predstavlja očitu romanizaciju etrurskog ekvivalenta za Merkura, boga trgovine (izvorno etr. „Turns“). Etrurci nisu inače bili zatvoreni u uske okvire svoje države, kao što bi to netko mogao pretpostaviti, već su bili razvili trgovačke veze sa velikim dijelovima zapadne, a i sjeverne Evrope.
SUFIX -NA
ANINA
BOCSA-ROMINA
CERNA
COMANA
CRASNA (R.)
DOMNITA ELENA
GAICEANA
OLTINA
PUTNA (R.)
RADNA
RIMNA (R.)
RODNA
RUDNA
SINTANA
SULINA
TIRGUL OCNA
PREFIX TUR-
CIMPIA TURZII
PODU-TURCULUI
TURCOAIA
TURDA
TURNU MAGURELE
TURNU SEVERIN
PREFIX TIR-
TIRASPOL [MOLDAVIJA]
BERESTI-TIRG
TIRGU JIU
TIRGU LAPUS
TIRGU MURES
TIRGU NEAMT
TIRGUL FRUMOS
TIRGUL OCNA
TIRGUL SACUESC
TIRNAVA
TIRNAVA MARE (R.)
TIRNAVA MICA (R.)
TIRNAVENI
RUMUNJSKI TOPONIMI ETRURSKOG PORIJEKLA
ARANCA (R.) - ARRANTIA
CALARASI – CALI, RASINIENA
CALIMANASTI - CALI
CALINESTI - CALI
CAREI - CAREIA
CURTEA-DE-ARGES - CURTUN
FLORESTI – FIRENS (LAT. FLORENTIA)
LUNCA – LUNA, LUCA
MARASESTI - MARATH
PERSENK - PERSNA
PISCOLT - PISNA
RASINARI - RASINIENA
RUSETU - RUSLE
SABAONI - SABATE
SABARU - SABATE
SURAIA - SURHA
TARCAUL - TARCHUNA
TEREGOVA - TERAMNA
TUSNAD BAI - TUSENA
URSI - URCIA
VISEU - VISUL
VULCAN – VELCAL (LAT. VULCI)
TOPONIMI VEZANI UZ STARU ETRURSKU RELIGIJU
MIERCUREA-CIUC [od lat. Mercurius, izv. etr. „Turns“]
TINCA – TIN [etr. ekv. za Jupiter]
UNIREA – UNI [etr. boginja ekv. za Junonu]]
VULCAN – VELXANS [etr. bog vatre]
MOJ BRAT MOBY I NATALIE PORTMAN – PREDSJEDNIK SAD I NJEGOVA SUPRUGA?
Na internetu sam naletio na zanimljiv članak o vezi popularnog pjevača Moby-ja i poznate glumice Natalie Portman.(Nadimak Moby dobio je po davnom pretku, autoru romana Moby Dick.) Poanta cijele priče jest u tome, da je Moby, inspiriran tom ljubavnom vezom koja je trajala, čini se svega nekoliko tjedana, napisao čitavu knjigu (ili bar knjižicu, ne znam koliko ima stranica) pod naslovom „Then It Fell Apart“. Reakcije glumice na njegove 'memoare' bile su porazne po pjevača, jer se ona navodno njega sjeća kao, citiram „recalls a much older man being creepy with me“. Dakle Moby ju je podsjećao na nekog mnogo starijeg čovjeka koji je bio 'jezovit' s njom. Dakle, ne poriče vezu, no čini se da se niti rado sjeća nje. Ona je tada bila studentica na Harvardu i, čini se, njegova 'fanica'. I susreli su se, navodno, backstage, nakon njegovog koncerta u Austinu, Texas.
Na Google image-u vidio sam nekoliko njihovih fotografija, 'zalijepljenih' zajedno. Pretpostavljam i da je bilo mnoštvo komentara kako oni „nisu jedno za drugo“, i da baš ne idu skupa glamurozna holivudska ljepotica i geek sa naočalama i tako u tom smislu. No, pošto se ja na blogu ne bavim (samo) holivudskim tračevima, već volim stvari sagledati i 'malo u dubinu', zapitao sam se: nisu li slučajno oni bili u nekoj vezi, u njihovim prethodnim inkarnacijama? Gledajući Moby-jevu recentnu sliku, sa bradom, počeo me je na nekog podsjećati... Hej, nije li to onaj moj brat iz 18. stoljeća, John Q. Adams, koji je bio predsjednik SAD-a? Lakše je uspoređivati njegovu inkarnaciju iz 20. stoljeća, avangardnog kompozitora Charlesa Ivesa. I stvarno, veoma si sliče. Ives je bio, čini se, neoženjen, no predsjednik Adams je imao suprugu, i to veoma lijepu ženu imenom Louisa. Da vidimo da li možda slučajno sliči na Natalie Portman. Nevjerojatno – sličnost je zapanjujuća!
Moby je dakle inkarnacija 6. predsjednika SAD-a, tj. moj brat iz (druge polovine) 18. stoljeća. A Natalie Portman bila je njegova supruga, Louisa Adams. (Tada ju vjerojatno nije bilo sram svojeg partnera.) Imali su tri sina (i jednu kćer), a najstarijem su nedjenuli ime George Washinton. John Quincy je bio tri godine stariji od brata Charlesa, i bio je 'predodređen' da postane predsjednik, poput njegova oca.
Charles je kratko živio, umro je već sa 30 godina ne doživjevši da njegov brat postane predsjednik. Bio je i jedan mlađi brat, Thomas (njegova inkarnacija je Gregory Peck), koji je bio neko vrijeme bratov sekretar, a potom visoki državni dužnosnik Massachussettsa. Kao i brat Charles, imao je problema sa alkoholizmom. Wikipedijin članak govori o tome, da je „Charles bio alkoholičar, koji je upadao u izvanbračne avanture i donosio upitne financijske odluke. Otac John bio ga se je odrekao i živio je neko vrijeme odvojeno od obitelji.“ Povjesničari nisu bili u stanju 'raspetljati' klupko njihovog odnosa, a možda je bila u pitanju i neka obiteljska tajna, koja nije izašla na vidjelo.
utorak, 18.08.2020.
ISTRES NA JUGU FRANCUSKE
Promatrajući kartu Francuske uočio sam nešto zanimljivo. Na jugu Francuske, čitav niz toponima, pretežno naziva većih i manjih gradova, od kojih su neki na samoj obali, a neki u zaleđu, uglavnom do 150 kilometara od Azurne obale – imaju nazive koji očito imaju isto etimološko porijeklo sa istarskim gradovima i naseljima. Da li su ta naselja osnovali Istrani koji su u srednjem vijeku došli u Francusku? Malo je vjerojatno, rekao bih. Moja je pretpostavka da ona potječu zapravo još od vremena Etruraca. Dakle, Etrurska država (pošto Rimskog carstva nije ni bilo, ona nam je bliža u vremenu nego što se misli) prostirala se na zapad, a vjerojatno i na istok, više no što to veli oficijelna znanost. Dakle, nije zauzimala samo današnje područje srednje i sjeverne Italije. Iako sam među tim nazivima našao samo jedan toponim, koji je očito etrurskog porijekla (PEZENAS – PISNA) zajednička etimologija naziva naselja i drugih toponima upućuje na zajedničku državu koja se prostirala od Istre, pa sve do Španjolske, a koja NIJE bila Rimsko carstvo. Dakle, opet – Etrurija. I to je prava istina, a ne „Asterix i Obelix“.
Među nazivima francuskih mjesta nema Pule (i to je vjerojatno izvorni naziv moga grada, a ne romanizirano Pola) Moja je pretpostavka da ime potječe od etrurskog PULIANU (Pulthna). Uostalom, kao i druga Pula – ona na jugu Sardinije.
ALBI – ALBONA, LABIN – ALBA, ALBANELLA, ALBANO
BAGNOLS S.C., BANYULS S.M. – BAGNOLE, BANJOLE – BAGNOLI, BAGNOLO
CASTRES – CASTUA, KASTAV – CASTROCARO, CASTROLIBERO, CASTRONNO
CERET – CERETTO, CEROVLJE – CERE, CEREA, CERES, CERETE, CERETTO
CREST – CHERSO, CRES – CRESPADORO, CRESPANO, CRESPINA
DIGNE – DIGNANO, VODNJAN - DIGNANO
DRAGUIGNAN – DRAGONJA (R.) - DRAGONI
ISTRES – ISTRIA, ISTRA - ISTRANA
LAURAGAIS – LOVREČ – LAUREGNO
LEZIGNAN C. – LISIGNANO, LIŽNJAN - LISIGNAGO
MONTAUBAN – MONTONA, MOTOVUN – MONTEBELLO, MONTEBUONO
PARENTIS-EN-BORN – PARENZO (Lat. PARENTIUM), POREČ - PARENTI
PEZENAS – PISINO, PAZIN – PISA, PISANO, PISONIANO – Etr: PISNA
TARN (R.) – TAR – TARANTO, TARANO, TARANTA, TARANTESCA
TKO SU BILI MICHAEL NEWTON I WALTER SEMKIW U PROŠLIM ŽIVOTIMA?
Među suvremenim istraživačima na području teorije reinkarnacije, a koja je bila sastavni dio također i zapadne religije, ne samo hinduizma i budizma, sve do srednjeg vijeka, ističu se Michael Newton i Walter Semkiw. Tko su bili njih dvojica u prošlim životima?
Sve do sada, u suvremenoj teoriji inkarnacije nije bila naglašavana karakteristika sličnosti u fizionomiji, a do koje sam došao tokom svojih vlastitih istraživanja, na temelju uspoređivanja slika-portreta i fotografija. Upitajte se, koliko bi trebalo vremena, da se sve to otkrije, a da se otkrića baziraju samo na tehnici regresije u prošle živote? Upravo sam ja bio taj, koji je nedvosmisleno ukazao na činjenicu, da prethodne inkarnacije, odnosno njihove crte lica moraju u značajnoj mjeri (ne i stoprocentno) odgovarati njihovim sadašnjim inkarnacijama. Otkrio sam i to, da mora postojati i neko podudaranje u numerologiji, a često i astrološke podudarnosti. Sebi u zaslugu također pripisujem činjenicu, da sam otkrio kako bračni parovi iz prošlih života, također nastoje u novima, da se opet povežu, u formalnu ili neformalnu vezu. To nedvojbeno proizlazi iz do sada stotina pronađenih inkarnacija.
Dakle, ovo je bila mala digresija, a koja je ipak potrebna, da istaknem što je moj osobni doprinos, na području istraživanja prošlih života. To ne znači da potcjenjujem druge istraživače, naprotiv, pošto sam od njih nešto i naučio.
Dakle, sa vremenom se proučavanjem prošlih života izoštri i intuicija, pa sam tako nekako intuitivno pretpostavio da su u njihovim prethodnim životima oba istraživača bili psiholozi. I, nisam se prevario. Michael Newton inkarnacija je čuvenog psihologa iz 19. stoljeća Williama Jamesa, dok je Walter Semkiw inkarnacija još jednog poznatog psihologa, Johna B. Watsona. Pored toga, Semkiw je također bio i brat drugog predsjednika SAD, Johna Adamsa [sada Russell Crowe], čiji sam ja bio sin, prema tome njegov (Elihu Adams-ov) nećak. Rad W. Jamesa već je u toj inkarnaciji bio protkan jednom 'mističnom' notom, pošto se bavio filozofijom religije (knjiga „Raznolikosti religioznog iskustva“), dok je Watson bio proponent (zapravo i osnivač) biheviorizma, te zastupao, po meni, malo kontroverzne teorije u psihologiji.
ponedjeljak, 17.08.2020.
LISTA OSTALIH INKARNACIJA IZVOĐAČA SA US TOP 10
Na osnovu prethodnog posta neki bi mogli (pogrešno) zaključiti da su se skoro svi izvođači sa američkog top 10 tokom 20tih i 30tih godina prošlog stoljeća ponovno inkarnirali u Hrvatskoj. Zato donosim i do sada pronađene inkarnacije drugih pjevača i pjevačica, odnosno onih, koji se nisu inkarnirali kao Hrvati.
AILEEN STANLEY – KEISHA CASTLE-HUGHES
AL JOLSON – ROBBIE WILLIAMS
BESSIE SMITH – MISSY ELLIOT
BILLIE HOLIDAY – SADE ADU?
BILLY JONES – DENNIS WILSON/ROSS LYNCH
BING CROSBY – TEO SIMEONE
COLE PORTER – RUGGERO PASQUARELLI
EDDY DUCHIN – JUSTIN TIMBERLAKE
ELLA FITZGERALD – QUEEN LATIFAH
ERNEST HARE – CARL WILSON/ROCKY LYNCH
ETHEL WATERS – BEYONCE
FANNY BRICE – CELINE DION
GEORGE GERSHWIN – ROGER WATERS
GRACE MOORE - MADONNA
HELEN KANE – KATY PERRY
ISHAM JONES – BOY GEORGE
JOHN McCORMACK – ELVIS PRESLEY
MARION HARRIS – ANNIE LENNOX
NORA BAYES – JOSIE MARAN
RUTH ETTING – LADY GAGA
SOPHIE TUCKER – ADELE
VERNON DALHART – ED HARRIS
JOŠ DVA BRATA BOBA GELDOFA (IZ 15. STOLJEĆA)
Edmund Tudor (inkarnacija B. Geldofa iz 15. stoljeća) značajan je po tome što je bio otac prvog kralja iz dinastije Tudor, Henrika VII (sadašnja inkarnacija Martin Fry). On je imao 4 brata i jednu sestru. Još prije tri godine sam otkrio da je jedan od braće, Jasper Tudor, u sadašnjoj inkarnaciji glumac David Spade. Nedavno sam ustanovio da je inkarnacija sestre Margaret ustvari Helen Shapiro, pjevačica iz 60tih godina, najpoznatija po svom hitu „Walking Back to Happiness“. Nju spominje Geldof u svojoj istoimenoj pjesmi, sa albuma „Vegetarians of Love“. No, tko su inkarnacije još dva preostala brata Edmunda Tudora?
Za jednog od njih nemamo slike, pa čak ni ne znamo kako se točno zvao – da li Owen ili Thomas ili Edward. Po mom mišljenju, on se zvao Edward, i njegova je sadašnja inkarnacija Neil Tennant, pjevač u duetu „Pet Shop Boys“. Zanimljivo je da je Geldof u intervjuima pokazivao otvorenu antipatiju prema njemu, valjda zbog nepodudarnog glazbenog ukusa.
Inkarnacija četvrtog brata, Davida Owena Tudora, po meni je glumac Stephen Mangan. (Pokazuje, što je interesantno, stanovitu sličnost sa kraljem Henrikom VI, koji mu je bio polubrat u toj inkarnaciji.) David Owen je inače bio vanbračno dijete, dakle njegova majka nije bila kraljica-udova Katharine of Valois (Margaret DeVogelaere), već je on bio „nezakonito dijete nepoznate ljubavnice“ Owena Tudora (John Travolta).
--------------------------------------------
Pošto je prezime Tudor dosta često u Dalmaciji, pitate me što mislim, da li imaju kakve veze hrvatski i britanski Tudori? Po meni, zajedničko davno porijeklo je više nego vjerojatno. Smatram, da na to upućuje etimologija Walles – Wallachia, odnosno da britanski (odnosno velški) Tudori potječu od Vlaške i Vlaha, te da su njihovi davnašnji preci imali zajedničku domovinu na ovim prostorima. A Vlasi su morali biti u izravnoj vezi sa Etrurcima, pa čak i jedno veliko etrursko pleme, od kojeg je nastao vlaški narod, te mnogo kasnije Rumunji. Na što upućuju etrurski toponimi (odnosno imena gradova) Velch i Velzna (Velsu). U našem 'regionu' tu su toponimi Velež i Veles. Netko može reći da se radi o izvorno slavenskim riječima, međutim, kako to onda u Španjolskoj postoje mjesta Velez-Malaga i Velez-Rubio? I u Italiji – mjesta Veleso i Vellezzo Bellini?
Dakle, ime „Wallachia“ je riječ nedvojbeno izvorno etrurskog porijekla (od Velch, Velcal), a tek sekundarno ime koje su Germani nadjenuli 'romaniziranim' Keltima (kasnije i svim romanskim narodima), i od kojih potječu regije Walles i Valonija (južna Belgija).
subota, 08.08.2020.
KOLIKO SU HRVATI IMALI TOP 10 US HITOVA (u prošlim životima)?
Ukoliko se misli na ovu posljednju inkarnaciju, odnosno život, odgovor je – samo 1 hit, onaj Ive Robića iz 1959. godine. No, ukoliko se zapitamo, koliko su Hrvati imali Top 10 hitova u svojim prošlim inkarnacijama, odgovor je zaprepašćujući. Imali su ih:
1) Kao izvođači: 430 US Top 10 hitova
2) Kao kompozitori: 150 US Top 10 hitova
To, jasno nije sve. To je samo ono, što sam uspio do sada prepoznati kao prijašnje inkarnacije sadašnjih hrvatskih glazbenika i 'estradnjaka' općenito.
Apsolutni rekorder po broju Top 10 US hitova tokom 20tih i 30tih godina prošlog stoljeća je Paul Whiteman/Neno Belan, kao što sam već bio naveo ranije u par navrata. On je među prvih 10 uspio zabilježiti čak 152 hita, plus još nekoliko solo hitova članova pratećeg benda. Na prvom mjestu imao je ukupno 32 hita, što zasigurno neće biti nadmašeno.
Drugi izvođač po uspješnosti među Hrvatima u sadašnjoj inkarnaciji bio je Mladen Badovinac (TBF). On se zvao Guy Lombardo (u prošlom životu bio je Kanađanin talijanskog porijekla), i sa svojim pratećim bendom u kojem je pjevač bio Kenny Gardner [Saša Antić] ostvario je ukupno 81 Top 10 hitova. Na samom vrhu, odnosno broju 1 bio je 22 puta! Imao je trojicu braće Victora, Leberta i Carmena, koji mu je povremeno pisao pjesme. Godine 1931. došao je do broja 1 sa pjesmom „You're Driving Me Crazy“, koju je napisao Walter Donaldson [Zlatan Stipišić Giboni]. Njegove hitove još su pisali Irving Berlin [Nicolas Garnier], Isham Jones [Boy George], Victor Young [Bono], Lorenz Hart [Michael Stipe], Richard Whiting [Elton John], Jerome Kern [Oliver Dragojević], i drugi.
Mnogo je hitova na američkoj top listi imao i George Olsen [Kedžo]. Ukupno je sa 33 hita bio zastupljen na US Top 10, a imao je također i sedam No. 1 hitova. Olsenov broj 1 „Who?“ iz 1926. godine bili su napisali Kern i Hammerstein, odnosno Dragojević i Runjić u zadnjim inkarnacijama. Osim njih, pjesme su za Olsena pisali Irving Berlin, Richard Whiting, Lorenz Hart, Walter Donaldson, braća Gershwin [Roger Waters-Syd Barrett].
Kao veoma uspješan izvođač u prošlom životu tu je zatim i Ben Bernie [Damir Urban]. Na US Top 10 imao je ukupno 21 hit (plus 5 kao autor), a na prvom mjestu imao je 3 pjesme („Sweet Georgia Brown“, kojoj je sam bio ko-autor, „Sleepy Time Gal“ i „Ain't She Sweet“, pjesma koju su obradili Beatlesi). I za njega su pisali Isham Jones, Walter Davidson, Richard Whiting i drugi.
Među pet najuspješnijih izvođača Hrvata (u prošlim inkarnacijama Amerikanaca) na US Top 10 bili su također Ivan Dečak i Neno Ninčević, svaki sa po 18 hitova. Prvi, Dečak je imao tri pjesme na broju 1 („All I Do Is Dream Of You“, „A Melody From the Sky“ i „A Beautiful Lady In Blue“), a drugi, Ninčević dvije („The Continental“ i „Paradise“). Dečak nije za svoje hitove imao neke poznate kompozitore, kao drugi, izuzev braće Gershwin. Ninčević je imao Cole Porter-a [Ruggero Pasquarelli], Donaldsona, Kerna i braću Gershwin.
I doista, tokom 20tih i 30tih godina, sadašnji Hrvati (a tadašnji Amerikanci) su doista dominirali američkim Top 10, sa stotinama hitova. Dakle, pribrojimo tu još Glen Gray-a [Marko Tolja], Glenn Miller-a [Husein Hasanefendić], koji je imao uspjeha i u ranim 40tim godinama, Eddie Cantor-a [Aki Rahimovski, koji je također bio i glumac], The Boswell Sisters [The Dekle], Art Hickman [Davor Gobac], Roger Wolfe Kahn [Jura Stublić], All Bowlly [Ivo Amulić], Elsie Baker [Zdenka Kovačićek], Gertrude Lawrence [Lorena Bućan], Ted Fio Rito [Vjekoslav Vostrel, koji je bio i kompozitor], Helen Morgan [Helga Vlahović], Libby Holman [Matea Dominiković], Dolly Kay [Anja Šovagović]... Vjerojatno ih ima još, ali tko će ih sve otkriti?
ponedjeljak, 03.08.2020.
NOGOMETAŠI HAJDUKA... - DODATAK
U prethodnom postu stvarno sam si dao truda, da pronađem inkarnacije svih nogometaša-viceprvaka svijeta sa SP 2018. Nije bilo ni malo lako, ali čini mi se da sam uspio naći stvarne inkarnacije za čak 21 igrača. Kako su neki vjerojatno primijetili, neke sam naknadno dodao, a nekima sam pronašao, da se tako izrazim, bolje odgovarajuću inkarnaciju, odnosno stare igrače sa kojima imaju više podudarnosti u crtama lica. Neki su sigurno primijetili da sam malo 'brljao' sa vratarima, a inkarnaciju Subašića sam 'promašio' čak dva puta, prije no što sam otkrio da se radi o predratnom golmanu Hajduka Čuliću. No, na kraju krajeva, mislim da je ovo sad 'konačna verzija', da tako kažem.
Što je sa preostala dva igrača? Stvarno mi je žao što nisam našao inkarnaciju Luke Modrića, kao kapetana i najboljeg igrača, ali – možda i jesam. Naime, bilo mi se činilo da se radi o Emilu Perški, no nisam bio siguran, jer se crte lica samo djelomično podudaraju. Što se tiče Domagoja Vide, nisam našao nijednog domaćeg starog igrača, s kojim bi imao podudarnu fizionomiju. Ipak, moglo bi biti da se radi o igraču reprezentacije SAD. Taj igrač može se vidjeti na slici ako guglamo „US soccer team 1916“, kako čuči prvi zdesna (Harry "Buck" Cooper). Malo sam bio neodlučan, jer američki igrač ima nešto širu bradu i uopće nešto šire lice, no crte lica su „tu negdje“, i može biti da se radi upravo o njemu.
