Marketing
ŠTO JE POSTAO VLADIKA PETAR PETROVIĆ NJEGOŠ U NAREDNIM ŽIVOTIMA?
Petar II Patrović-Njegoš (1813-1851) bio je crnogorski vladika, pjesnik i filozof. Ostao je upamćen, pored svojih posebnih literarnih djela ‘Gorski vijenac’ i ‘Luča mikrokozma’ također po pokušaju ujedinjavanja crnogorskih plemena i uspostavljanju centralizirane države. Njegova porezna pollitika bila je izuzetno nepopularna, prouzročila je nekoliko pobuna. Njegova vladavina je bila isto tako obilježena sa konstantnim političkim i vojnim bitkama sa Otomanskim carstvom. Njegoš je ipak bio postavio temelje moderne crnogorske države, te uveo suvremene političke koncepte, te će po tome biti upamćen u povijesti.
Na domaćem planu, Njegoševu vladavinu su obilježili konflikti sa Vukom Radonjićem [inkarnacija Milo Đukanović] koji je obnašao funkciju guvernadura, jednu vrstu svjetovnog vladara. Klan Radonjića je smatrao da je njihova moć jednaka onoj vladike u svjetovnim poslovima države. Sa Njegošem na tronu, zahtjevi Radonjića su prerasli u pokušaj ostvarivanja pune kontrole nad sekularnim državnim poslovima. Zbog šurovanja sa Austrijom, zbor poglavara crnogorskih plemena je lišio dužnosti Vuku Radonjića, te ga osudio na smrt.
Petar Petrović-Njegoš je naprotiv tražio savezništvo sa Rusijom, i u tu svrhu više puta posjetio ruskog cara. Tako je 1833. godine Njegoš posjetio cara Nikolu I [inkarnacija Vladimir Putin], od koga je dobio I novčanu pomoć. Potkraj Njegoševe vladavine, ipak su prijateljske veze sa Rusijom oslabile.
Njegoš je bio osnovao prve osnovne škole u Crnoj Gori, pismeni ljudi u to vrijeme su se mogli izbrojati na prste. Na svojem drugom putovanju u Sv. Petrograd, Njegoš se nekoliko tjedana zadržao u Beču, (zadržavši se u razgovorima sa Vukom Karadžićem, koji je bio pisao etnografsko djelo o Crnoj Gori) što mu je ruski car zamjerio. Također, bio je pobudio sumnje austrijskog kancelara von Metternich-a, pošto ga je smatrao liberalom i revolucionarom. Nakon ovog drugog posjeta St. Petersburgu Njegoš je pristupio daljnjoj modernizaciji crnogorske države. Sjeverno od Cetinja izgradio je sebi novu rezidenciju, sa obrambenim kulama. Ta je rezidencija bila popularno zvana Biljarda, zbog toga što je na drugom katu centralna prostorija imala bilijarski stol.
Godine 1841. Njegoš je pristupio normalizaciji odnosa sa Austrijom, postigavši sporazum o austro-rnogorskim granicama. Nakon sporazuma došlo je i do poboljšanja trgovinskih veza između dviju zemalja. Godine 1846. Crnu je Goru zadesila velika suša, praćena glađu, što je Osman-paša iskoristio da nahuška crnogorske plemenske vođe protiv Njegoša. On je veći dio 1846. bio proveo u Beču, gdje je nadgledao štampanje i izdavanje svojeg najvažnijeg djela “Gorski vijenac”.
Oko 1849. godine, Njegoš je počeo pokazivati izrazite simptome tuberkuloze, da bi već naredne godine zdravstveno stanje postalo vrlo teško. Suočivši se sa neumitnim završetkom, sastavio je oporuku, kako bi spriječio eventualnu borbu za vlast nakon njegove smrti. Umro je u listopadu 1851. godine, u 38. godini života. (Naslijedio ga je Danilo I, a njegovu inkarnaciju vjerujem da Crnogorci ne žele znati. No, svatko tko se pažljivije zagleda, pogoditi će o kome je riječ…)
Petar Petrović-Njegoš dakle zanimljiv je lik na povijesnoj sceni južnoslavenskih naroda, kao obrazovani vladar, pjesnik i filozof. Što li je mogao postati u narednoj inkarnaciji, pitate se?
Njegoš se ponovno rodio u austrijskom gradiću Baden nedaleko Beča, 1873. godine. Zvao se Maximilian Goldmann. Prvo je radio kao bankovni službenik, da bi uporedo uzimao poduku iz glume. Ovo drugo je prevladalo u njegovim interesima, pa je uskoro počeo nastupati na pozornicama Beča, Salzburga i Berlina, pod novim umjetničkim imenom Max Reinhardt. Karijera mu je bila u stalnom usponu, tako da je postao direktor manjeg kazališta, prije dolaska nacista na vlast. Bio je režirao I nekoliko filmova. Emigrirao je najprvo u Britaniju, a potom u SAD, gdje je 1940. postao naturalizirani građanin. Svoj prvi film u SAD je režirao već prije definitivnog preseljenja, godine 1935. – “A Midsummer Night’s Dream”, filmska adaptacija poznatog Shakespeare-ovog djela. Na Broadway-u je bio režirao također nekoliko kazališnih komada. Posljednji se zvao “Sons and Soldiers” iz 1943. godine. Te je godine i umro, u New Yorku, od srčanog udara.
Slijedeća je inkarnacija Njegoševa još nevjerojatnija. On je ponovno građanin SAD, no o njemu ima na internetu vrlo malo podataka. Zove se Fritz Springmeier, po meni ima oko 70 godina, i autor je niza knjiga sa područja teorija zavjere. Prvotno je istraživao vezu između Jehovinih svjedoka i masonerije. Među prvima je (od male skupine novih teoretičara zavjere, aktivnih u nekoliko zadnjih desetljeća) zadstvorio opću teoriju o tome, tko kontrolira svijet i kako. Naznačio je 13 familija koje čine ovu grupu, koja vlada svijetom, te piše o njihovom bogatstvu i političkoj moći i utjecaju. Do podataka iz svojih knjiga vjerojatno je došao preko pripadnika tajnih službi (možda vojnih). Za sebe navodi da je studirao na elitnoj vojnoj školi West Point. Godine 2003. bio je osuđen na devet godina zatvora zbog (nedokazane) upletenosti u pljačku banke 1997. u Portlandu. Pošto se tokom zadnjih godina ne čuje ništa o njemu, moguće je da su ga masoni-iluminati uspjeli potkupiti (ne vjerujem da su ga likvidirali).
Jednako kao i Icke, bio je u prošlom životu istaknuti mason (kao Petar Petrović-Njegoš, za Max Reinhardta nisam našao podatke). Malo numerologije: Petar II Petrović-Njegoš ima istu numerološku vrijednost kao ‘Max’ (1), dok puno ime ‘Max Reinhardt’ ima istu numerološku vrijednost kao prezime ‘Springmeier’(3). Iz priloženih slika očita je fizička sličnost, u sve tri inkarnacije.
Post je objavljen 06.08.2019. u 10:31 sati.