Vjerujem da je jedna od povijesnih ličnosti koja pobuđuje možda najviše zanimanja Leonardo da Vinci (1452-1519). Naravno da među čitateljima bloga najviše ima onih, koji očekuju da objavim barem neke, od njegovih budućih inkarnacija. Tko je danas Leonardo?
Leonardo da Vinci živio je na prijelazu od 15. na 16. stoljeće, kada se znanost počela razvijati, a i on je dao svoj obol. Leonardo će ostati upamćen (o čemu sam već pisao) ne samo kao slikar i kipar, već i kao univerzalni genij. Njegov je interes obuhvaćao, među ostalim arhitekturu, glazbu, matematiku, strojogradnju, anatomiju, botaniku, kartografiju. Leonardo je bio i izumitelj; više nego ijedna druga ličnost iz razdoblja renesanse, utjelovljavao je renesansni humanistički ideal.
Dakle, ono što Leonarda odvaja od ostalih slikara renesanse, jest njegova genijalnost u pogledu tehnoloških inovacija. Tako je prvi sačinio koncept helikoptera, tenka, koncentrirane solarne energije, kalkulatora, dvostrukog trupa broda; ocrtao je elementarnu teoriju o pomicanju tektonskih ploča. Relativno je malo od njegovih nacrta bilo provedeno u djelo, ili su bili izvedivi za vrijeme života, no neki manji izumi su ušli i u proizvodnju, kao automatsko motovilo za kanap ili mašina za testiranje vučne čvrstoće žice. Leonardo je imao neka značajna otkrića na poljima anatomije, mašinogradnje, optike i hidrodinamike, no nije bio objavio svoje pronalaske, pa tako nisu imala direktan impakt na kasniju nauku.
Ipak, od njegovih najpoznatijih djela, najprvo je nastao Vitruvijski čovjek, 1485. godine. Ime crteža potiče od antičkog rimskog arhitekta Vitruviusa, koji je u svojem djelu 'De Architectura libri X' raspravljao o simetriji i proporcijama ljudskog tijela; kako bi se u idealnom morali odnositi omjeri kod gradnje hrama. Vitruvius je smatrao da se kreće od pupka kao centra kruga, u kojem bi ucrtani ljudski lik morao svojim udovima dodirivati periferiju. Taj lik bi također morao dodirivati rub kvadrata, koji također uokviruje figuru. Za neke umjetnike prije Leonarda, ovo je bio nerješiv problem, pošto bi lik koji bi bili ucrtali, imao neproporcionalne dijelove tijela.
Da Vincijev crtež se razlikuje od onih ranijih po tome, što je on ucrtao mušku figuru koja zauzima dva različita položaja, unutar iste slike. Jedna je sa skupljenim nogama, i horizontalno raširenim rukama, dok druga ima raširene noge i ruke podignute, za oko 30 stepeni nagore. Ovdje možemo primijetiti, nekoliko simbola, rekao bih – latinski križ (crux capitata), Antonijev križ (crux patibulata), u obliku slova T, te tz. crux decussata, u obliku slova Y. Lik sa raširenim i rukama i nogama, dakako, predstavlja i pentagram, ili petokraku zvijezdu.
Za Vitruviusa, arhitekt je bio jedna vrsta maga, upućenog u cjelokupno ljudsko znanje i vodeće zakone stvaranja. Beigent i Leigh u djelu «The Elixir and the Stone» vele da je «s renesansnim hermetizmom, sveta geometrija poprimila novu dimenziju», oslanjajući se na znanje – kabale, Vitruviusa, platoničku i pitagorejsku misao. A zlatni omjer iz svete geometrije bio je vidljiv u svim Leonardovim djelima.
Leonardo je bio umro 1519. godine i – nisam uspio naći njegovu slijedeću inkarnaciju, odnosno dvije naredne inkarnacije. No, prilično sam siguran da se u 17. stoljeću inkarnirao također kao genij – kao Emanuel Swedenborg (1688-1772). O njemu sam pisao u svojoj knjizi “Od Zaratustre do Kena Wilbera”. Evo nekih citata:
Swedenborg je jedan od posljednjih mističnih filozofa, kojeg možemo okarakterizirati kao polihistora. Bio je naime znanstvenik s izvanrednim znanjem anatomije, matematike, fizike i kemije; bavio se psihologijom, izučavao je teologiju; bio je ekspert za metalurgiju i rudarstvo; govorio je devet jezika i znao sedam vrsta obrta.
Ovaj je švedski genij rođen u obitelji Jespera Swedberga, kao treće od ukupno devetoro djece. Kao dijete se preselio u Uppsalu. Godine 1696. umrla mu je majka. Otac mu je u Uppsali radio kao profesor teologije; nakon godinu dana oženio se za jednu imućnu udovicu, iz obitelji vlasnika rudnika. Mali je Emanuel već zarana bio zaokupljen mišlju o Bogu, o spasenju i patnjama ljudi, te je već od šeste godine raspravljao sa svećenicima – očevim kolegama o pitanjima u vezi vjere. S ocem je živio 11 godina, sve do očeva premještaja u grad Skara. Emanuel je ostao živjeti sa starijom sestrom, sve do diplomiranja na univerzitetu Uppsala, 1709. godine. Swedenborg je u mlađim danima bio pod velikim utjecajem sestrina muža, knjižničara, znanstvenika i kasnijeg biskupa Linköpinga. Na njegov savjet, Swedenborg je 1710. godine otišao u Englesku, kako bi se usavršio u modernim znanostima.
Zanimljiv je podatak da je Swedenborg između 1712. i 1714. boravio u Nizozemskoj (također i u Francuskoj). Naime, on će se u 20. stoljeću ponovo inkarnirati u Nizozemskoj kao – Jan Wicherink, duhovni pisac, o kojem međutim ima vrlo malo podataka na internetu. (Naravno, i u ovom slučaju bilo je prethodnih par inkarnacija, koje tek treba pronaći.)
Jan Wicherink (1963) je poznat ponajviše po svojoj knjizi „Souls of Distorsion Awakening“ iz 2005. godine. U uvodu te knjige on se zahvaljuje autorima, koji su na njega utjecali, kao što su David Wilcock i Daniel Winter. On se dakle zalaže za jedno holističko viđenje znanosti, koje također uključuje istočnu ezoteričnu mudrost. Znanost i duhovnost dva su pogleda na jedan isti univerzum. Wicherink također spominje stanovitog Geoffa Stray-a i njegovu knjigu „Beyond 2012, Catastrophe or Ecstasy, A Complete Guide to End-of-Time Predictions’“. I on je dakle jedan od onih alternativaca koji se 'opekao' na 2012. godini. (Mayansko proročanstvo nikako ne može biti točno jer ni kalendar nije točan, zbog interpoliranih dugih razdoblja, o čemu piše Fomenko u „History: Fiction or Science“.)
Za one koji nisu čitali knjigu „Souls of Distortion Awakening“, spomenuti ću samo neke od tema kojima se knjiga bavi, jer bi citiranje značajnih dijelova knjige zauzimalo previše prostora. Dakle, tu je riječ o: kvantnoj fizici i teorijama struna i teoriji kaosa; kolektivnoj svijesti i morfičkim poljima; o vrtložnoj tehnologiji i Hutcheson-učinku; Platonovim tijelima i torusu; zlatnoj proporciji i Fibonacci nizu; eteru i valnoj strukturi materije; implozijskoj fizici i polju nulte točke; torzijskim valovima; megalitskim strukturama i moći piramida; o matematičkim odnosima visoravni Giza i unutarnjim plantima; o misterijama vezaniim za DNA; inteligentnom dizajnu i svetoj geometriji...
Zašto Jan Wicherink [inkarnacija Leonarda!] nije popularniji? Iz istog razloga zašto ni ja sam, pisac ovog bloga, nisam popularniji. Oni koji redovito prate blog, znaju na što mislim.
Da li je Jan Wicherink genijalac? Ako se mene pita, odgovor je potvrdan, i svatko tko je čitao „Buđenje duša distorzija“ vjerujem da se slaže.
Post je objavljen 21.08.2019. u 17:03 sati.