My spiritual exercises
subota, 24.08.2019.
FRANZ LEHAR U NOVOJ INKARNACIJI POSTAJE ĐORĐE BALAŠEVIĆ
Tko je bio Franz Lehar? Odgovor na ovo pitanje, ukratko, glasi – jedan od najboljih austro-ugarskih kompozitora opereta. Rođen je 30. travnja 1870. u sjevernom dijelu pokrajine Komarom u današnjoj Slovačkoj. Do 12. godine života je govorio samo mađarski, jer mu je to bio materinji jezik. Kao mlad studirao je violinu na praškom konzervatoriju. Antonin Dvorak [tj. u ovoj inkarnaciji Benny Anderson] dao mu je savjet da se fokusira na komponiranje. No, njegov profesor i otac su ga natjerali da ipak najprije završi samo studij violine.
Nakon što je 1888. diplomirao na konzervatoriju, pridružio se bratovom orkestru, i postao je asistent dirigenta orkestra. Dvije godine kasnije i sam je postao vođa orkestra u Slovačkoj – najmlađi u tadašnjoj austro-ugarskoj vojsci. Iz Slovačke je bio 'prekomandiran' u Pulu, gdje je tokom dvije godine vodio tamošnji (morao bi reći ovdašnji, jer sam upravo iz ovog grada) vojni orkestar. Potom je dobivao premještaj svako-toliko, pa je odlazio u Trst, Budimpeštu, da bi se konačno skrasio u Beču, točno negdje na prijelazu stoljeća.
Godine 1902. postaje dirigent u čuvenom Bekom teatru, gdje je njegova opereta „Wiener Frauen“ bila izvedena u studenom te iste godine. Franz Lehar je najbolje poznat po svojim operetnim djelima, od kojih se najviše ističe „Die lustige Witwe“. Neke individualne pjesme (songovi) iz opereta postale su s vremenom standardi (npr. „Dein ist mein ganzes Herz“, meni osobno najdraža skladba iz opera i opereta uopće).
U doba okupacije Austrije, Lehar je imao stanovitih problema zbog židovskog porijekla supruge, no to je ipak nekako bilo riješeno, tako da je 1938. godine dobila počasni 'arijevski' status. Umro je 10 godina kasnije, 1948. godine. U njegovu čast su bile imenovane ulice u Sarajevu i Puli. (Ulica Franza Lehara prolazi točno ispred nekdašnjeg Marine-Kasino, kojeg je i on posjećivao.)
Pet godina kasnije (1953), Franz Lehar je bio ponovno utjelovljen kao – Đorđe Balašević, pjevač srpsko-hrvatsko-mađarskog porijekla. Za njega se obično koristi ona otrcana fraza – da ga nije potrebno posebno predstavljati - zato jer već decenijama uživa nesmanjenu popularnost u svim državama bivše Jugoslavije.
Ja se sjećam Đorđa Balaševića od njegovih prvih dana, kada je nastupao sa grupom „Žetva“. Interesantno je da je prvi hit gupe „U razdeljak te ljubim“ baš ima taj jedan štih muzike popularne sa početka prošlog stoljeća, u jednom kabaretsko-vodviljskom stilu, u ritmu tanga. Prvi hit Balaševića, pa – retro. Kasnije, sjećam se još jednog hita „Oprosti mi Katrin“, u kojem se spominje kolodvor u Puli (opet neka reminiscencija na prošli život, u kojem je neko vrijeme živio u Puli?).
Balaševićeva karijera dobro je poznata, pa je ne treba ponavljati, njegove pjesme govore same za sebe. On je, što se veli Legenda, u punom smislu te riječi. A što se tiče ovog bloga, koji govori o inkarnacijama – potvrda je pravila da su današnji kantautori već u prošlom životu (ili više njih) bili uspješni skladatelji, kao što se to vidi iz prethodno navedenih primjera.
