My spiritual exercises
petak, 17.05.2019.
FREUD I JUNG U NOVOJ INKARNACIJI ZAMIJENILI POZICIJE
U postu o TV dvoboju Žižeka i Petersona bio sam naveo da nekadašnji učitelj (Freud) u svojoj sadašnjoj inkarnaciji uči od nekadašnjeg učenika, Carla Gustava Junga, te se bavi temama za koje u prošlom životu nije imao interesa, a to su psihologija religioznog i ideološkog uvjerenja.
Nemalo sam se iznenadio kada sam otkrio da se u sadašnjoj inkarnaciji Carl Gustav Jung bavi problemima ljudske seksualnosti – upravo onime čime se bavio Freud. Sadašnja Jungova inkarnacija jest Geoffrey F. Miller (1965), američki evolucijski psiholog, koji u svojem radu akcenat stavlja na seksualni odabir u ljudskoj evoluciji.
Peterson je neko vrijeme bio profesor na Harvardu (od 1993. do 1998. godine). Miller je diplomirao 1987. na Columbia university,te doktorirao 1993. godine na Stanfordu. Čini se da se njihovi životni putevi u ovoj inkarnaciji nisu ukrštali. Obojica su aktivni na društvenim mrežama, imaju svoje podcast-e, a Miller je osim toga i bloger ('The Mating Ground').
Tko je inkarnacija Emme Jung? Ovo je bilo malo teže ustanoviti, pošto je Miller neoženjen, no, nije trebalo dugo da shvatim da je ona Diana Fleischman (evolucijski biolog) – izgleda kako njih dvoje žive u nekoj vrsti slobodne ljubavne veze, koliko sam uspio shvatiti. Zajednički interes, seksualnost i evolcijska psihologija zbližili su nekadašnje bračne partnere, te se na YouTube-u može vidjeti njihov zajednički TV nastup.
Zanimljive su numerološke podudarnosti (Jung bi ih zasigurno nazvao sinkroniciteti) između imena 'Carl' i prezimena 'Miller' (9), te između 'Emma Jung' i Fleischman (11), i također 'Emma' i 'Diana Fleischman' (5).
Jedan od najzanimljivijih pojmova u vezi Junga, pored sinkroniciteta, jesu arhetipovi. Što sam o arhetipovima pisao prije 10 godina, može se pročitati iz posta (točnije dijela posta), izvorno objavljenom na sada ugaslom blogu Mojblog.hr
Arhetipovi
Na kraju, da se osvrnem i na Karla G. Junga i njegov pojam arhetipa, budući da je srodan pojmovima misaonih formi i egregora. Prema Jungu, arhetipovi su univerzalne misaone forme u kolektivnom nesvjesnom, koje se manifestiraju u primordijalnim predodžbama i temama prisutnima svuda, u svim vremenskim epohama, npr. u mitovima, bajkama, religijskim motivima, te svakodnevnom životu. I dok se arhetip zaodijeva u predodžbe prepoznatljive u vremenu i mjestu gdje se događaju, značenje im je isto u svim kulturama. Pored ovog, kao univerzalne misaone forme, arhetipovi su također i organizacijski principi same realnosti.
Osobno smatram da oni to nisu samo u primjerice pojavama sinkroniciteta, već i u njihovom osnovnom antičkom značenju idealnih formi. Platonove ideje bile su čiste, ne-stvorene i vječne mentalne forme, inherentno savršene, prije no što su utisnute na buduću dušu. Ovdje je malo nejasno kako može jedan opći pojam biti savršen, ako nema razrađene detalje. No, ovaj se pogled savršeno podudara s neoplatonskom shemom, u kojoj se emanacije prelijevaju od viših i savršenijih entiteta prema nižim i manje savršenim. Prema teozofskoj shemi, to bi značilo da se ti savršeni principi prelijevaju sve do niže mentalne razine , gdje postaju podložni karmičkim promjenama.
Arhetip dakle djeluje poput nevidljivog obrasca energije, prema kojem se oblikuje forma i ponašanje materije na fizičkoj razini. Na astralnoj razini dakako djeluju astrološki arhetipovi. Pojmovi poput znaka, planeta, kuće i aspekta su samo mnoga lica jednog astrološkog arhetipa. Znak predstavlja arhetip na motivacijski način, planet na akcijski, kuća na kontekstualni, aaspekt na relacijski način. To će značiti primjerice da je znak Vage potreba za ljubavlju, Venera akcija u cilju ostvarenja ljepote, sedma kuća kontekst u kojem je ljepota primarna, a odnos Venere s drugom planetom dijalog planeta koji zahtijeva ostvarenje ljepote. Kao organizacijski principi realnosti, astrološki arhetipovi su objektivni i subjektivni, vanjski i unutarnji i predstavljaju narav prirode same.
[Post 'Implanti misaone forme i arhetipovi' iz 2009. godine]
