My spiritual exercises
ponedjeljak, 27.05.2019.
DVA RUSKA CARA I NJIHOVE SADAŠNJE INKARNACIJE
MIHAIL GORBAČOV BIO JE CAR ALEKSANDAR I...
Osmi i posljednji lider Sovjetskog saveza bio je Mihail Gorbačov. Pošto je očito riječ o veoma karizmatičnoj ličnosti, pretpostavka je da je i u prošlom životu morao biti neka takva značajna ličnost. Svojim je djelovanjem obilježio drugu polovinu 80tih godina u SSSR-u, kada je u značajnoj mjeri demokratizrao zemlju. Interesantno je da potječe iz siromašne seljačke obitelji, i mješovitog je rusko-ukrajinskog porijekla. Studirao je na Moskovskom unniverzitetu pravo, a već prije diplome je oženio kolegicu sa studija Raisu Titarenko.
Godine 1978. dolazi na čelo kao sekretar centralnog komiteta Komunističke partije Sovjetskog saveza, te nakon kratkotrajnih vladavina Yurija Andropova i Konstantina Černjenka, 1985. dolazi na čelo sovjetske vlade. Poznata je činjenica da je uveo politiku glasnosti i perestrojke, odnosno političkih i ekonomskih reformi. S njime je završena era tzv. Hladnog rata te započeo period demokratizacije države.
Dakle, mada dolazi iz siromašne obitelji, on je postigao sjajnu karijeru i društveni uspon, zahvaljujući karizmi koju je donio sa sobom iz prošlih života. U svojoj inkarnaciji iz 18/19. stoljeća on je bio ruski car Aleksandar I, i vladao je između 1801. i 1825. godine. Rođen u Petrogradu 1777. godine, došao je na prijestolje nakon smrti oca, cara Pavla I. On je vodio Rusiju u turbulentno vrijeme Napoleonskih ratova. U svojem je ranijem periodu vladavine inicirao neke manje društvene reforme.
Aleksandar I mijenjao je poziciju Rusije naspram Francuske nekoliko puta. Nakon neuspjeha 1805. u koaliciji sa Britanijom, bio je sklopio pakt sa Napoleonom (1807). U narednom periodu je vodio ratove manjeg obima protiv Britanije, te kratkotrajan rat sa Švedskom, da bi prekinuo savez sa Napoleonom 1810. godine. Njegov najveći uspjeh bio je zaustavljanje Napoleonove invazije 1812.
U drugoj polovini svoje vladavine car Aleksandar postao je više reakcionaran, bojeći se zavjera protiv njega, tako da je i zaustavio neke pozitivne reforme započete odranije. Umro je od tifusa 1825. godine.
... A VLADMIR PUTIN JE BIO CAR NIKOLAJ I
Ruskog cara Aleksandra I naslijedio je mlađi brat Nikolaj I, čija je inkarnacija nitko drugi do – Vladimir Putin. Njega sam do sada spominjao nekoliko puta, budući da sam pronašao dvije njegove ranije inkarnacije, kao francuskog kralja Charlesa VII, te holivudskog glumca Leslie Howard-a. Uvijek kao da mi je nešto nedostajalo u vezi Putina, odnosno i ranije sam naslućivao da je on mogao također biti neka važna ličnost iz povijesti Rusije. I stvarno – bio je.
Car Nikolaj I imao je dugotrajnu vladavinu, od 1825. do 1855. godine. Bio je također kralj Poljske i veliki vojvoda Finske. Njegovu je vladavinu karakterizirao konzervativizam u političkom smislu, te vođenje ratova u svrhu teritorijalnog proširenja, represija neistomišljenika, korupcija, te ekonomska stagnacija. Njegova supruga bila je Charlotte von Preussen, kći cara Wilhelma Fridriha III [inkarnacija Ljudmila Putin]. Nikolaj I imao je veliku obitelj, a sedmero djece je preživjelo period djetinjstva.
Njegov biograf Riasanovsky zapisat će da je Nikolaj pokazivao odlučnost, fokusiranost na ostvarenje ciljeva, te željeznu volju. Bio je car-vojnik, po prirodi nervozan i agresivan. Spomeniti biograf veli da je bio oličenje autokracije. Spominje se i kao najreakcionarniji od sviju ruskih vladara. Njegovom je zaslugom Grčka izborila neovisnost. Ratovao je sa državama sa kojima je Rusija graničila na jugu, te je osvojio teritorije na Kavkazu koje je držala Perzija. Isto je tako okončao uspješno rusko-turski rat, 1829. godine. Na kraju je ipak doživio poraz u Krimejskom ratu (1853-56). Uoči smrti cara Nikolaja I, Rusko carstvo je doseglo svoj geografski zenit, no zemlja je vapila za reformama.
